Služenje

U početku stvori Bog nevidljivi svijet
I anđele da mu vjerno služe
Serviam! Služit ću! Dvije trećine njih
Arkanđelu Mihaelu vjerno se pridruže.

Non serviam! Povik je Lucifera
i njegovih palih anđela.
Neću služiti! I čovjek tako viče
i pečat je to mnogih opakih mu djela.

Kad je Bog od zemlje stvarao čovjeka
bilo je jasno tko je njegov Gospodar
no kad se čovjek odriče svog Stvoritelja
u neposluhu svojem pronalazi čar.

Od početka on Bogu okreće leđa
jer ne želi nikom biti sluga
Osjećajem sreću u slatkoći traži,
i sotonu naivno uzima za druga.

No kroz povijest i drugčijih ljudi ima:
Noa, Abraham, Josip, Mojsije, Ilija…
Oni poslušni su bili i kad mnogi nisu,
Božja volja od ljudske bila im milija.

A najveći uzor međ ljudima je Gospa
koja sebe službenicom Božjom zove
Bog u njoj siromaštvo i poniznost bira
a skriven uvijek biva za ohole umove.

I na kraju Bog sam u Nazaretu živi
Ko običan čovjek, a Bog koji sluša
Nije došao služen biti nego služiti
a sve za spas naših neumrlih duša.

I dok svijet nas uči kako gospodovat treba
On je polušan do križa svom Ocu sa neba.

…

Kralju, čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta
Tebi i ja služit želim!
I Tvojoj Gozbi, onoj vječnoj
i ja se veselim!

Isuse, Kralju neba i zemlje
kako želiš da Ti služim?
Što da za Te činim svakog dana
da ti se u vječnosti jednom pridružim?

Ono što Ti tražiš prije svega je srce
koje Te voljeti neće prestati
I vjeru da čuvam i kad joj prijete
da će skoro nestati.

Kriza je, kažu, u svijetu i u Crkvi
i da živimo u najbezbožnije doba
Razlog više – da Ti dadem riječ:
Serviam! Tebi služit ću do groba!