FOTOGRAFIJE koje čine promjene u društvu

by M.G. · Listopad 6, 2015

FOTOGRAFIJE ČINE PROMJENE

Na razne načine nas se nastoji zaplašiti tako da šutimo o onome što nije dobro.
Na nama je da izabremo: pustiti da nas za-plaše… ili biti hrabri
i pred sobom imati dobar cilj… i svrh svega Vječni CIlj.
… Evo jedan članak (prijevod s engl.) dobar za promišljanje:
Što mi činimo da ovaj svijet bude LJUDSKIJE MJESTO…
…Fotografije su kroz povijest korištene da posvijeste javnosti zvjerstva i nepravde.1785. god Thomas Clarkson počeo je ispitivati moralnost po pitanju britanskih robova dok je sudjelovao na natječaju za esej.
Nakon mnogo istraživanja, uključujući i intervjuiranje mnogih koji su bili upleteni u prodaju robova ostatak svog života posvetio je borbi protiv ropstva.

U svoje letke protiv ropstva stavio je fotografije okovanih i brodove koji prevoze zarobljene afrikance.
Ove fotografije su pokazale javnosti sav užas ropstva pa je ropstvo u Velikoj Britaniji okončano 1807.-e, sa dokumentom o ropstvu (”Slave Trade Act”).1908.-e fotograf Lewis Hine počinje se koristiti fotografijom da pokaže svu okrutnost rada djece u industriji. U suradnji sa Nacionalnim uredom za dječji rad, Hine je fotografirao svakodnevni život u tvornici čelika i tvornici stakla te šriom zemlje objavio svoje fotografije, u časopisima, na posterima, na javnim izložbama, kako bi ukazao na opasne uvjete rada u njegovu vremenu.Jedan povjesničar je komentirao Hineove fotografije riječima: ”donešeno na vidjelo ono što vizija društva običava ignorirati”.
Većina Amerikanaca može se prisjetiti fotografija koje su nam kao djeci prikazivale progon afričkih Amerikanaca, u Pokretu za građanska prava. Od policajaca koji napadaju prosvjednike sa crijevima za vodu i policijskim psima, do ubijenih afričkih amerikanaca obješenih o drvo.
Te fotografije su nastavljene biti upotrebljavane kao neprestani podsjetnik onog što je naša ”civilizirana ljudska rasa” spremna učiniti. Ubojstvo Emmetta Tilla učinilo je da se probudi Pokret za građanska prava.

Optužen za zviždanje za bjelkinjom četrnaestogodišnji Till je isprebijan do neprepoznatljivosti, upucan u glavu i bačen u rijeku. Njegova je majka dopustila medijima da na njegovu pogrebu fotografiraju. Odlučila je ostaviti njegov kovčeg otvoren.Milijuni ljudi su bili zgroženi ubojstvom ovog mladog momka pogotovo nakon što su vidjeli u javnosti objavljene fotografije Emmettova iznakažena lica. Gospođa Till je rekla: „Želim da svijet vidi što su učinili mom djetetu.“Kad bi se samo te iste riječi mogle i danas čuti – kada je 3400 malenih svakodnevno odbačeno iz majčine utrobe.
Ne nalik onima koji su hrabro pokazali fotografije iz tvornice čelika i Pokreta za građanska prava mnogi su suzdržani i nevoljko pokazuju žrtve pobačaja.
A kao rezultat imamo opće proširenu nebrigu i šutnju mnoštva pred ovih ”tihim genocidom”. Ali mi ne smijemo biti tihi.