MASONSKI PLAN za UNIŠTENJE KATOLIČKE CRKVE iz 1997. (koji se ostvaruje!)

 

“Naša velika čežnja je uništiti MISU, jer uništavajući katoličku misu, uništit ćemo Crkvu iznutra, bez krvavog progona i zahvaljujući kapitulaciji samih katolika!”

Kao i kroz povijest i u naše vrijeme Crkva je Katolička izložena velikim iskušenjima, izvrgnuta svakakvim napadima i najrazličitijim progonstvima. No, varaju se oni koji svim silama žele uništiti Crkvu i na tome neumorno rade. Ona je neuništiva: Sam Bogočovjek, Isus Krist, zajamčio nam je: “Vrata pakla neće je nikada nadvladati!” Ovo što vam donosimo samo je plan koji posjeduje masonerija, oni koji mrze i pod svaku cijenu žele čovjeka – a taj plan obistiniti će se onoliko koliko je to volja Božja, a ne onoliko koliko su si zamislili. Šteta što su uvjereni u drugačije. Plan je objavljen u španjolskom časopisu Roca viva u veljači 1997., José Abascal, Madrid, a zanimljivo je da su  nedavno u mailovima nađenim na Wikileaksu a uzetih s privatnih servera Hillary Clinton ovi navodi i dokazani. I u Sorosevim dokumentima Otvorenog društva i u mailovima Hillary Clinton vidi se jasno uplitanje i unutarnje razaranje nauka Katoličke crkve  u vidu ‘Katoličkog proljeća’ a sve s ciljem uništenja istine o Kristu!

Zapitajte se zašto je masoneriji toliko važno uništiti istinu o Kristu kao i Katoličku crkvu? Što je to toliko posebno ako nije istina?!Corpus Christi Main

Pročitajte što je 1997. poručeno braći masonima!

Ustrajnom i metodičkom borbom koja vodi nestanku Katoličke Crkve, postigli smo bitan napredak koji odgovara unaprijed zadanim ciljevima

1. Nestanak svijesti o jedinoj pravoj vjeri. Mnogi već sumnjaju u temeljne dogme: u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji, u Kristovo božanstvo i Uskrsnuće, u Marijino djevičanstvo, postojanje pakla, anđela i demona itd.
2. Stanje šizme i apostazije, još uvijek skriveno, međutim već stvarno.
3. Osporavanje Pape i njegova nauka.
4. Nadzor katoličkog izdavaštva i publikacija.
5. Ulazak masonerije u vjersku pouku, napose na crkvene fakultete i u sjemeništa.
6. Oni koje smo ubacili u sjemeništa i redovničke kongregacije, uspjeli su zauzeti utjecajna mjesta i učinkovito već djeluju.
7. Biskupi, svećenici i vjeroučitelji, ali i razne muške i ženske redovničke kongregacije surađuju s nama, možda i ne znajući za to, ali čine to uspješno.
8. Marginaliziranje i prijezir svećenika i redovnika koji su vjerni tradicionalnom nauku.
9. Napuštanje Ispovijedi promicanjem kolektivnog odrješenja.
10. Gubitak molitve u svojim različnim oblicima: osobna molitva, Krunica, Križni put, procesije, prošnje itd.
11. Prijezir pobožnosti prema Euharistiji.

Veoma su se uspješnima pokazale „mjere“ koje smo predložili:

1. Promijeniti ustroj Mise, umanjujući joj vertikalni vid, a naglašavajući horizontalni.
2. Uvesti „liturgijsku slobodu“, odbacujući misno ruho, mijenjajući i ukidajući obredni dio, čineći obrede što praznijima i proglašavajući ih besmislenima.
3. Primati Pričest stojeći i na ruku, oduzimajući na taj način važnost Hostiji.
4. Ukloniti poklanjanje i svaki oblik iskazivanja strahopočitanja.
5. Iskriviti smisao grijeha.
6. Promicati nemoral, shvaćajući ga „slobodom“ i „napretkom“: seksualno oslobođenje, prezervative, kontracepcijska sredstva, homoseksualnost, promicanje pornografije na televiziji i videu, filmove, sex shopove, časopise, ali navlastito na televiziji.
7. Prihvaćanje pobačaja: napokon ga je također i katolička Irska odobrila.
8. Ukloniti vjerski i moralni odgoj mladih ljudi.
9. Iskvariti mladež, širiti drogu, seks, nemoralne zabave, psovku, nasilje itd.
10. Nadzirati društvena sredstva priopćavanja, a osobito televiziju.

Moramo nastaviti s napretkom u gore navedenim točkama. Mi smo već u poziciji da možemo zauzeti vrhove moći u Crkvi. Onda će se otvoreno proširiti, zahvaljujući autoritetu, posljednja faza naše taktike:

1. Dokrajčiti transcendentalnu dimenziju i svaki oblik molitve.
2. Uništiti i učiniti posvema besmislenim sadržaj dogmi.
3. Teocentrizam zamijeniti antropocentrizmom.
4. Relativizirati moral: ne smiju više postojati ni načela, ni objektivna uporišta, a još i manje bilo kakvo nametanje odozgor. Sve mora biti subjektivno.
5. Liberaliziranje seksualnosti, kontracepcije, homoseksualnosti…
6. Svećeničko ređenje žena.
7. Itd.

I na koncu-a to je naša velika čežnja-uništiti misu. Očigledno je nećemo moći uništiti od danas do sutra: mnogi to ne bi prihvatili. Valja ukinuti „žrtveni“ karakter i svesti je na puku „bratsku večeru“. Na taj način u njoj neće biti nikakve sakramentalne vrijednosti, a misa će se preoblikovati u obično zborovanje, bez ikakva sadržaja.

Evo naše velike čežnje, jer uništavajući katoličku misu, uništit ćemo Crkvu iznutra, bez krvavog progona i zahvaljujući kapitulaciji samih katolika.

Imamo pobjedu na dohvat ruke.

Samo izravan i izvanredan Božji zahvat bi to mogao omesti. Međutim, mi ćemo moći uskoro, vrlo skoro uskliknuti: “Pobijedili smo Te, Galilejče!“

Prijevod iz španjolskog časopisa Roca viva, veljača 1997., José Abascal, Madrid

http://Izvor: dnevno.hr

Vida-sem-Paredes-Ouro-Preto-1

Print

You may also like...