Uskrišenje Lazarovo (usp Iv 11,38-44)
Isus se potresen,
grobu približio.
Bila je to pećina,
a na nju je kamen
navaljen bio. (Iv 11,38)
Isus zapovijedi:
„Odvalite kamen!“
(htjede Lazara van)
Kaže mu pokojnikova sestra Marta:
„Gospodine, već zaudara.
Ta četvrti je dan.“ 39
Kaže joj Isus:
„Nisam li ti rekao
(tad je podsjeti):
Budeš li vjerovala,
slavu Božju ćeš vidjeti?“ 40
Odvališe dakle kamen.
A Isus podiže oči i reče:
„Oče, hvala ti što si me uslišao. 41
Ja sam znao da me svagda uslišavaš;
No rekoh to zbog nazočnog mnoštva:
da vjeruju da si me ti poslao.“ 42
Rekavši to povika iza glasa:
„Lazare, izlazi!“ 43
I mrtvac iziđe,
(Božja Riječ tu je
u svojoj snazi!)
Noge mu i ruke bile
povezane povojima,
A ručnikom po licu bi omotan.
Nato Isus reče:
„Odriješite ga i pustite
neka ide!“
(I tako mu je novi život dan!) 44
Lazar, prijatelj Isusov
umro je. I kad mu dođe vijest
zaplaka Isus
pa iako zna da će ga opet
međ žive iz groba uzest.
Isus je potresen.
Obitelji koju voli
Lazar nedostaje sada.
I njemu samom prijatelj fali
jer čovjek je, srce ima,
al je i Bog koji vlada.
Lazar spava! on odgovori
i ka pećini onoj dugo korača
zna on da je Lazar umro
al zna i to da je snaga Božja
i od smrti jača.
Kad dođe do pećine
Isus zapovijedi
da se kamen odvali.
A već je četvrti dan unutra
i Marta se Isusu čudi
i drugi su u čuđenju stali.
Podsjeća on Lazarovu sestru
al podsjeća i nas
da vjeru imati treba
jer se tako vidjeti može
Slavu Božju,
Moć sa Neba.
Isus tada u Nebo gleda
i oni oko njeg vide
kako s Ocem svojim razgovara.
Po tom oni znaju tko ga šalje
da tamo gdje je smrt
život stvara.
A onda…
Dok na riječ njegovu
narod budno pazi
On mrtvacu zapovijeda:
„Lazare, izlazi!“
I iziđe čovjek
koji tri dana bi mrtav
i opet se među svoje vrati.
I čudo ovo nad čudima brojnim
mnoge nevjerne obrati.
Čudo ovo
daje im na znanje
da Isus ima vlast nad smrću
i da je s Neba
Njegovo poslanje.
U njegovoj ruci su
bolest i zdravlje,
On smrću i životom vlada
I ako je Zlo ušlo u svijet
On je naša pomoć i nada.
Mi vjerujemo da je Isus Bog
pravi Bog od pravoga Boga,
mi vjerujemo da je jači
od smrti i od Zloga.
Mi vjerujemo da je Isus Bog
I da će doći jednom u slavi
suditi sve ljude,
i uskrsnut će tada svi mrtvi
kad ih trublje anđeoske
ko iz sna probude.
Bit će to uskrsnuće tijela
za život vječni
a tijelo će biti po zaslugama.
Hoće li to tijelo rugobno biti
Ili odraz slave Božje
to ovisi o nama.
A ima ih znamo, ima ih dosta,
koji ne vjeruju i neće vjerovati
pa sve da neki i od mrtvih ustaju.
Isus tako reče i tako jest.
Što njima znači Mojsije ili Isus?
Oni u nevjeri svojoj do kraja ustraju.
Isuse, koliko samo ima ljudi
kojima ništa ne znače
Tvoja čudesa.
Kao da nije uopće ni važno
ni to što si Bog
ni što si sišao s Nebesa.
Kao da se vjerovati može
u isto vrijeme
u bogove razne,
bez obzira na to
što to nema smisla
i što duše tako ostaju prazne.
Nekad bogovi rimski
bogovi grčki,
bogovi ovi i oni,
a sada ljudima se nude
uz Tebe opet
mnogi bogovi novi.
Isuse, Ti bi mogao
samo da hoćeš
učiniti da svima jasno bude,
da si Ti Bog
da si Ljubav vječna,
ali da ćeš i suditi ljude.
Ipak Ti želiš da Istina
dolazi do ljudi
i preko nas,
preko onih koji vjeruju u Te
Ti želiš drugima reći
da u Tebi je jedino spas.
Hvala Ti što si preko drugih
došao i do mene
i što u meni vjera u Te živi
Hvala Ti što si me čuvao
za sebe
i što radim Isuse
na Tvojoj njivi.
Molim Te dođi i do onih…
koji Te možda
i ne znajući traže,
neka znaju da si Bog,
nek ih ne zavedu
moderne laži.