Sv. Katarina Sijenska

Više od sedam stoljeća divimo se ovoj ženi
što se rodi u velikoj obitelji, u gradu Sieni.
Od jednog oca i majke bila je dvadeset peta,
najmalađa od djece, što kasnije posta sveta.

U obitelji toj na misu se išlo i svaki dan
pa je tako život njen rano bio pobožan.
Već malena zavjet čistoće će Gospi dati
dok majka njena gleda kako će je udati.

Majka i sestre su je pridobile neko vrijeme,
uređivanje, momci i udaja postale su teme.
Katarina u tom nagovaranju da i kosu obojiti,
al na kratko samo taština će srce njoj osvojiti.

A onda odluči stati na kraj planovima tim
jer odlučila je živjeti životom drugčijim
makar zna da će majci time zadat tugu
uze škare pa ošiša svoju kosu dugu.

I padne na Katarinu obiteljska vika
jer majka je već bila našla zaručnika.
A kad je već uspjela plan im promjeniti
za kaznu će im ona sluškinju zamjeniti.

Strpljivo je podnosila kućna poniženja
al u odluci svojoj ona se ne mijenja.
Odrekoše se polako svojeg srca tvrdoće
pa je pustiše da živi onako kako hoće.

Pokorničkim putem vode je želje njene
u dominikanskom trećem redu ostvarene.
S Bogom druguje, u crkvi i sobi dugo moli,
a djelom pokazuje kako se i bližnjeg voli.

U bolnici uz katedralu brine za bolesnike
a i u zatvor ide, pohoditi zatvorenike.
Kad je Italijom kuga strašna harala
i za njih se brinula, a u molitvi odmarala.

U devetnaestoj ima mistične doživljaje
prsten vidljiv samo njoj Isus joj daje.
Nakon ovog događaja mističnih zaruka
ona htjede više biti dio Isusovih muka.

Isus joj to usliši, u molitvi jednog dana
sa križa spusti zrake sa mjesta svojih rana,
tako i njoj dade da njegove rane ima
i doživi nadnaravno u mističnim viđenjima.

Čitanje i pisanje, to joj sve od školskoga znanja
a kako će to Bog upotrijebiti još i ne sanja.
U četrnaestom stoljeću Bog na nju računa
jer tad, osim države i Crkva je nereda puna.

Kroz sedamdeset ljeta papi je u Avignonu zdanje,
a Bog htjede preko Katarine promijeniti stanje.
Pisma šalje papi da se kao pastir u Rim vrati
a kad ne bi od tog ništa do njega će putovati.

I postigne Katarina cilj jer papa je posluša,
vrati se u Rim, i tamo opet bi kao pastir duša.
I tako ona koja je do dvadesete nepismena
opominje velikane, makar je samo žena.

Ono što je važno bilo Katarina je to znala
pa je zato i naučiteljicom Crkve postala.
Mistika i putovanja kao da skupa ne mogu
ali ona je eto i u molitvi i na putu bila u Bogu.

Trpjela je od bolesti i od pokora bila iscrpljena
do trideset pet je za Boga izgarala duša njena.
Kušnji nije pošteđena ni na kraju života svoga
Al ostaje čvrsto vezana uz Gospodina Boga.

Mistika je njena sačuvala nije od napasti
pred nečistim slikama mogla je i pasti.
No Isus bi i tad povrdio da je bio s njom
i da joj je pomogao u borbi sa Zlom.

SVETA KATARINO TEBE DOBRO PAMTI SIENA
TEBE CRKVA PAMTI, OSOBITO PETAR STIJENA.
TEBE CRKVA MOLI I DANAS SA SVIH STRANA
DA JE ZAGOVARAŠ KOD BOGA
DA BUDE ONO NA ŠTO JE POZVANA.

SVETA KATARINO
NAUČI NAS ŠTO TREBAMO ZNATI
POMOZI NAM KAD TREBA
I BRATSKU OPOMENU DATI

SVETA KATARINO
DAJ NAM SVOJU LJUBAV ZA ISUSOVE RANE
PA NEKA SE LJUBAV ZA NJIH
I U NAMA NASTANE.