Sv. Hildegarda i slijepi dječak

Približite me onom čamcu; htjela bih znati što to toliko rastužuje tu ženu.

Kada se opatica primakla bliže vidjela je u čamcu mladu ženu koja je u krilu držala dijete. Bila je posve utonula u svoju bol i podigla je pogled tak kada ju je Hildegarda samilosno pozdravila: Oh, to ste Vi, štovana Hildegardo – uzviknula je mlada majka k Vama sam se zaputila. Uzela je u naručje svoje dijete i pokazala ga Hildegardi. Pogledajte moje najmlađe, ječala je, rođeno je slijepo – zar nikada neće moći vidjeti svoju majku – u svom je očaju milovala svoga malog dječaka po njegovom bezizražajnom licu.

Hildegardu je duboko dirnula bol te žene toliko joj je željela pomoći ali nije mogla činit čuda – to može samo Bog.

Kleknula je i svom snagom svoje duše molila se da Bog otvori mališanu oči za čudesa svijet što ga je stvorio.

Zatim je zgrabila šaku vode iz Rajne,

pognula se prijeko k čamcu i umila djetetu oči.

Njegov je pogled živnuo razbistrio se i ono je gledalo od Hildegarde k majci, od majke Hildegardi i smiješilo se.