Raspeće

/AŽURIRANO, 20.4.2019./

Pilat bi onaj što Isusa na smrt preda
(pa se na njeg sad ko na razbojnika gleda)
I uzmu oni njega i On ponese križ svoj
(da prolije za nas svoju krv i znoj).

I na križ on ide (ko na svoj prijesto’)
na to (po hebrejski) ‘Lubanjsko’ mjesto.
I kao Golgota je to mjesto znano
(I tu je Janje Božje za nas predano).
(usp. Iv 19, 16-17)
Osim Ivana – gdje li su učenici sada?
Spominju se žene tek što ih tuga svlada.
“Kćeri Jeruzalemska ne plačite zbog boli moje
Nego zbog sebe i zbog djece svoje.”

I Isus im navjesti da će doći dušam’ tama
Kad će se govoriti: Blago nerotkinjama!
I tada će se dovikivat brežuljcima i gorama:
Pokrijte nas! Padnite po nama!
(usp. Lk 23,28-31)

Već prije je navještao propast Jeruzalema
I kao da puk opet tim riječima priprema
„Ni kamen na kamenu osat neće“ riječ je dao
jer „vrijeme svog pohoda nije prepoznao“
(Lk 19,43-44)

I dvojicu drugih s njim su razapeli
Njemu sa strana razbojnike su htjeli.
Pilat dade da natpis stave
I da mu to postave iznad glave
I tako mu natpis namjestiše
Na kojem: “Isus Nazarećanin,
kralj židovski” – piše
Golgota je bila blizu grada
I mnogi su židovi to čitali tada
A natpis ne bi samo na hebrejski
već i na grčki i latinski.

Glavari svećenički radije bi da piše
“Kralj sam židovski!” I ništa više.
Zato traže od Pilata
Da takav natpis stvori
No… “Što napisah, napisah!”,
– on im odgovori.
(usp. Iv 19,18-23)

I dok Kalvariji ide umorno svom kraju
Da mu pomoć bude tad Šimuna natjeraju
(usp. Mk 15,21)
(A kao i Šimun svatko od nas ima svoje vrijeme
Da s Isusom križ ponese, to dragocijeno breme.)

Oni koji su prolazili na Njeg su zurili
Mahali glavom i u ruganju na nj hulili:
Spasi sad samoga sebe (viču onom koji vlada)
Ako Ti si Sin Božji siđi s križa sada!
(usp. Mt 27,39-40)

Zar ti nisi Mesija? Lijevi razbojnik govori
Onda spasi sebe i nas!- i dalje ga kori
No onaj desni vidi da optužbe na Nj ne stoje
Pa Isusu reče:
Sjeti me se kad dođeš u Kraljevstvo svoje!

Posljednja molitva onog desnog razbojnika
bila je najbolje na svijetu iskorištena prilika
On priznaje Spasitelja i sluša Riječ na svom kraju:
Zaista kažem Ti – još danas ćeš biti sa mnom u raju!

A prije toga lijevom reče: Zar se ne bojiš Boga
Mi smo pravedno kažnjeni zbog grijeha svoga,
primamo kaznu pravdenu za djela ta
A on – On nije učinio nikakva zla!
(usp. Lk 23,40-41)
Drugima je pomogao, a sebi samom sad ne može
Ako je kralj Izraela nek siđe – optužbe se množe
On se uzdao u Boga! – viču oni, ništa bolji
Neka ga sad izbavi, ako mu je to po volji
(usp. Mt 27,4..-43)
U agoniji teškoj Ocu svom riječi je upravio:
Bože moj, Bože moj – zašto si me ostavio?
Zove Iliju… (kažu na tu riječ što se Nebu vine)
Da vidimo hoće li doći da ga s križa skine!
(usp. Mk 15,35-36)
I vojnici pod križem i oni su se rugali,
Pristupali s k njemu i ocat mu pružali
Prema njemu su podizali podrugljivi glasi:
Ako kralj si židovski tad samog sebe spasi!
(usp. Lk 23,36-37)
A Isus ne uzvraća na ruganja ta
On Oca moli za te ljude pune zla
Dok krivnju svoju ne vide nit se za nju kaju
On za njih moli:
Oprosti im Oče, jer što čine oni ne znaju!
(usp. Lk 23,34)

Vojnici su Isusa razapeli
a onda su njegove haljine uzeli.
Na četiri dijela razdijele haljine
da svaki dobije dio, zato to čine.

A uzeše i donju nešivenu haljinu,
pa da je ne kidaju, za to se brinu.
Bila je u jednom komadu otkana
i kockom sretnom dobitniku dana.
Tu se riječi Svetog Pisma ispuniše:
“Razdijeliše među se haljine moje
kocku za moju odjeću baciše”

Uz križ su Isusov stajale Marije,
Isusova Majka i još Marije dvije –
Marija Kleofina, rodica njena
i obraćenica Marija Magdalena.

I gleda Isus sa svog križa bolnoga,
Na majku svoju i učenika ljubljenoga
Ženo, evo ti Sina. – majci reče
Evo ti Majke! – Ivanu riječ poteče.
(Bez riječi su njih dvoje, uz bol i suze)
… I od toga časa učenik je k sebi uze.

Isus je znao – sve je dovršeno bilo
da bi se Sveto Pismo ispunilo.
I dok smrtna muka njime vlada
“Žedan sam” (i nama) reče tada.

A posuda puna octa ondje je od prije
Pa mu s izopove trske daju da pije
Dovršeno je! reče kad mu se ocat da
I prignuvši glavu duh svoj preda.

U to vrijeme bila je za Pashu Priprava
a subota velik dan za židova prava
Stoga se trebalo s križa skinuti tijela,
na križu u subotu nisu ostat smjela.

Tad Pilat od židova molbu prima
da se golijeni prebiju raspetima.
I razbojnicima učine što će židovi reć
Al Isusu ne, jer on je bio umro već.

Isusu golijeni ne prebiše stog
nego mu se kopljem probode bok.
Kad vojnik to učini, (na očigled sviju,)
krv i voda poteče iz njegovih prsiju.

Onaj koji je vidio svjedoči ovo
i istinito je svjedočanstvo njegovo.
Da bismo vjerovali, Ivanu je stalo
jer se u tomu Sveto Pismo ispunjalo.

A Pismu će već prije navjestiti:
Nijedna kost mu se neće slomiti
Na drugom mjestu piše o toj boli:
Gledat će onoga koga su proboli

Josip iz Arimateje, za ukop se brine
i Pilata moli da tijelo s križa skine
I dopusti Pilat tomu koji je učenik bio
ali se u strahu od židova krio.

A dođe i Nikodem i pomasti donese
smirne i aloje, oko sto libara smjese.
Isusovo tijelo pomažu sa miomirisima
I polože u povoje, prema običajima.

Bijaše vrt na mjestu gdje je Isus raspet bio
i grob u koji se još nitko nije položio.
Zbog vremena židovske Priprave
u taj grob, u blizini, Isusa stave.

(usp. Iv 19,23-42)

Kako shvatit tolke zloće
Na Nedužna što se sruče
Bog sa neba čovjek posta
Da Ga tako strašno muče.

Ko janje krotko i poslušno
Ko dijete malo, bez krivice
Proklinju Ga ko zločinca
Razbojnici, ubojice.

Bičevan je, to im ne bi dosta
Već ko zvijeri razapinju Njega
Sveto lice pljuju, rugaju se
Njemu, Stvoritelju svega.

I danas oni gaze po Njegovu križu
I danas mu svetu krv prolijevaju,
Protiv Boga i nedužnih podižu ruke,
i tu izdat Isusa oni ne oklijevaju.

Ne briga njih za nijemi krik
Što se od nedužnih diže k Bogu
Ne briga njih za živote onih
Koji sami sebe braniti ne mogu.

Nije njih briga za Isusove riječi,
što o dobru i zlu On sam kaže,
Od zakona Njegova oni se rastaju
I rade onako kako njima je draže.

Nije njih briga ako radiš pravo,
ako Isusa voliš i želiš mu služiti
Progonili su Njega pa i tebe mogu
nevina ko kriva optužiti.

Nije njih briga da i u zatvor ideš
I lako im je naći i svjedoke lažne
Nije njih briga što je istina u stvari
Istinite riječi njima nisu važne.

Nije njih briga za vjeru katoličku
Ni da se očuva spomen na Krista,
Da mogu uklonili bi križeve odsvuda
Jer vjera je svaka njima posve ista.

Nije njih briga za sveta mjesta,
Ni u Francuskoj, niti kod nas,
I dok se svetinje sve češće ruše,
rijetko o tom do nas dopre glas.

Nije njih briga za svetohraništa
Ni za Isusa koji otud bačen biva,
Za kipove odrubljenih glava
Po Franuskoj, to je strava živa.

Tamo su ono upali u crkvu
I za oltarom smakli svećnika
Eto nam barbara i u naše dane
Nije to tek iz starih dana slika.

Francuska, ‘najstarija kći Crkve’
Od milja joj je ime bilo,
A sad krštenih sve manji broj,
što se s vjerom tamo dogodilo?

I po Austriji što biskupi rade?
Mise u zabave pretvoriti žele
U sportskoj dvorani djeci daju
da pričest među sobom dijele.

Katedrala, to mjesto svete žrtve
Za rok koncerte se ustupa
Jao vjeri toga naroda,
Jao svjetovnog li tu biskupa.

Ako vjere nema u Sakrament
I što se tu na misi zbiva
Onda to je neka crkva nova
Nova, ali od početka kriva.
Zar želimo i mi takvu Crkvu?
Biskupe i još biskupice k tom?
Nećemo li čuvat ono što je sveto
Vjeru našu i Gospodnji Dom?

A biskupi i biskupice dižu svoj glas
U Norveškoj za ženska prava,
Žao im je što su nekad bili protiv,
Abortus je izbor, nije im to strava.

U Americi grijeh Sodome se pravda
Zabludjeli svećenici u sramotnoj strasti
Grijeha svojih oni se ne stide
I kako li će onda stado svoje pasti?

Od liturgijska ruha sveta
Tamo se modna revija pravi
I to još kulutrom zovu: gole noge
a biskupska mitra na glavi!

I od znaka obraćenja cirkus prave
I mjesto da se pred Bogom kaju
Po ulicama, međ autima
Jedni druge u smjehu pepeljaju.

I u Australiji pastir, biskup tobož,
u crkvi dopušta svetogrdan ples
I pred oltarom reviju modnu
kao da izaziva i sam Božji bijes.

Što je to čistoća srca,
o tom je sve manje riječi
Golotinja tu je da pamet pomuti
i strast da vjeri rasti priječi.

I tako ga opet pribijaju na križ.
A i djeci samoj vražji primjer daju
kroz igricu: „Raspni Isusa i sam“
gdje ga čavlima na križ pribijaju!

I tko bi sva zla nabrojati mogao
I kakvim ga sve probadaju čavlima
al ne samo oni izvan Crkve
Već i oni što se zovu Njegovima.

Koliko njih stvarno briga
za bol križa s Kalvarije?
Odrekoše se oni davno
vjere u Isusa i Majke Marije.

Nije ih briga ko ni one
što su nekoć probadali Krista
Samo noviji su ovo dani
Al stvarnost je grešna ista.

Ni onih nije briga bilo za Boga
što šutke trpi i udarce prima
Al tama i potres mjesto Njega zbore
Da se tu nebo i zemlja protive zlima.

To progovara On, Tvorac njihov
Njegov Otac s neba – Bog:
Što učiniste od Njega?
Što učiniste od Ljubljenog Sina mog?

I grobovi se raspukoše
Od svetaca taj mrkli stan,
Na obraćenje da svijetu budu
To Bog ih ljud’ma posla van.

Ja jesam! Bog i tu snažno zbori
Onaj koji ne može ne biti
Onaj koji Sina za sve nas dade
On će i Njeg i nas uskrsnuti.

No nije lako srcu Oca
Gledat Ga tako razapeta,
Oštrim čavlim probodena
Za spas grešnog svijeta.

A ispod križa Majka stoji
Na Sina gledajući put nebesa,
Na kosti svojih kostiju,
Na meso svoga mesa.

Ona je ta što mu tijelo dade
I srce ljudsko da za nas kuca
A sad evo plače pod križem
Dok i njeno srce od boli puca.

Suze su njene teške kao krv
Dok uzdiše bolno: „Sine moj!“
Jer što god je učinjeno Njemu
Isto joj je – kao da je učinjeno Njoj.

Pomoć mu ne može pod križem,
I samu ju je stigao mač boli,
Samo jedno može, dok ga gleda,
da ga tiho u suzama voli.

A on joj pogled svraća na Ivana
što blizu nje pod križem stoji,
želi da njemu sada majka bude
i učeniku svakom koj postoji.

Bez prisutnosti Njene
Ta Kalvarija ne bi bila ista
I ako dovoljno dugo stojimo tu
Čut ćemo i mi one riječi Krista…

„Evo ti Majke!“
Čut ćemo da i nama kaže.
Stoga će je k srcu svomu primit
Svi oni što Njegovu riječ traže.

(nastavit će se…)