Promatranje čudesa u prirodi & priznavanje Boga Stvoritelja

Sama naša Zemlja obuhvaća u ekvatoru 40000 km. Vlak koji bi na sat prevalio 60 km trebao bi mjesec dana i noći voziti da obiđe taj pojas. A naša Zemlja je samo sitna točka prema Suncu, koje je veće od Zemlje za 1280 puta. Sunce je od Zemlje udaljeno 150 milijuna km pa bi vlak iste brzine trebao od Zemlje do Sunca 285 godina, da juri dan i noć. Istu duljinu svlada svijetlo u 498 sekundi, jer prevali u jednoj sekundi 300000 klm. Još je udaljenija zvijezda nazvna Sirius, koja je udaljena za kojih 900000 puta više, nego je udaljenost Zemlje od sunca, a vlak bi trebao 400 milijuna godina da je dostigne.

Ako za lijepe i ljetne noći uprete pogled u nebo, opazit ćete bijeli maglen trak u svemiru, koji se zove Mliječni put. Mliječni put pun je zvijedza koje su daleko veće od našeg Sunca, a nama se pričinjaju radi silne udaljenosti kao najsitniji pijesak. Kao što nije moguće prebrojati sav pijesak na kopnu i moru, tako je nemoguće izbrojiti i brojkama izraziti nebrojene te zvijezde i sunca Mliječnog puta. Kako je velik prostor u kojem se kreću tolike zvijezde! … Prostim okom možemo ih raspoznati samo 3300, a sa dalekozorom 300 000 jasnijih. Gdje su ostale, koje se u velikom svemiru posve gube radi nepregledne udaljenosti našem pogledu!

Dok se divimo ogromnim tjelesima i silnom svemiru, u isto vrijeme čudimo se i malom svijetu. Učenjaci tvrde da se na prostoru velikom kao palac nalazi do 10 000 sitnih živih bića, koji se dobro mogu vidjeti samo povećalom. Velike engleske vapnene hridine, kao i drugi spletovi lijepoga koralja u ogromnim dubinama velikih mora sastavljeni su od kostura tako malenih životinjica, da ni milijun njih ne bi ispunilo prostor od četvornog centimetra. Jedna kaplja vode sadrži često u sebi više živih bića nego ima svih stanovnika na kugli zamljskoj.

Muha koju možemo vrlo lako ubiti ima do 8000 očiju (u dva veća oka), neki leptirići kad lete trepere krilima do 2600 puta u sekundi, a u jednoj mrvici kvasa živi do milijardu vrlo sitnih životinjica (bakterija).

Promatrajući dakle taj ogromni i raznovrsni svemir uviđamo da ga je stvorilo Biće, veće i jače od čovjeka, koje je neizmjerno, a koje mi nazivamo: BOG. I kretanje svemirskih tjelesa zajedno sa našom Zemljom utvrđuje da postoji Bog.

Tvar se sama po sebi ne može micati i teži k mirovanju. Ako stroj ne staviš u pogon, neće se micati. Ako ne zaokreneš kotačem ostat će miran. Ako kamen ne makneš nogom ili rukom ostat će i dalje mirno na zemlji. Kako to, da se okreće Zemlja neprestano sama oko sebe i ujedno oko Sunca brzinom od 29 klm u sekundi? Okreće se k tome još tako stalno, da označuje dane i noći, godišnje doba i godine. Tko je pokreće? Kao što se kamenčić, vezan oko ruke vrpcom okreće kad se zamahne rukom, tako se i mjesec okreće oko zemlje; a gdje je ta ruka i odakle joj ta sila, da pokreće Mjesec na daljinu od 380 000 km? Zvjezdoznanci (astronomi) tvrde, da se sve zvijezde koje vidimo, okreću oko jednog nevidljivog središta, makar da se nama pričinjaju, kao da stoje na miru (zvijezde stajačice). Gdje je ta sila koja ih okreće? Pokreće ih nevidljiva ruka Božja.

U svijetu (svemiru) vlada divan red i sklad: svaka stvar i najmanje tjelešce ima svoje mjesto i svrhu, te nema nereda niti zbrke. Sve nebrojene tisuće zvijezda, što dolaze, odlaze i vraćaju se, u ovo 6000 ljudske povijesti nisu se nikada sukobile. Mi možemo točno izračunati izlazak i zalazak sunca jer tu nema preuranjenosti ili zakašnjenja. Tko je uredio to i tko ravna tim “voznim” redom? Zemlja je baš toliko udaljena od Sunca da je blizina Sunca ne zapali, a daljina da je ne sledi. Osovina zemlje nije uspravna, nego sagnuta pod kutom od oko 23 stupnja, a taj položaj omogućuje četiri razna godišnja doba tako potrebna za razvitak biljaka, životinja i čovjeka. Zrak je baš tako sastavljen, da može hraniti naša pluća; mi zrak trošimo, a biljke ga obnavljaju. Da se mora i rijeke ozdo zalede, uginule bi sve ribe i vodene životinjee. Ptice selice nađu bez zemljopisne karte i bez vođe put u južne i tople krajeve. Taj prdivni read u svijetu nuka nas, da mislimo na Stvoritelja, koji je uveo tako divan red i sklad. Ni bolesti ni poplave, potresi ni ostale ne sreće ne survaju se na čovjeka pukim slučajem. Svemogući Stvoritelj pripušta takve nevolje da preko njih ispuni svoje veće ciljeve.

Odakle život na svijetu?

Život biljaka, život životinja i život čovjeka. Taj život je ili doša iz neke tvari (materije) ili iz svemira ili je stvoren od Boga. Iz tvari ne može proizići život jer je tvar mrtva, a što je mrtvo ne može dati život. Niti je život došao iz svemira jer bi u studeno svemiru gdje ima 274 stupnja ispod ništice uginuo svaki život. Ne preostaje dakle nego treća mogućnost da je život stvoren od Boga.

Razumom dolazimo do zaključka – da postoji Bog.

Izvor: Ivo Blažević