POSVETA HRVATSKE PRESVETOM SRCU ISUSOVU

HRVATSKA JE ponovo POSVEĆENA PRESVETOM SRCU ISUSOVU!

Članak iz časopisa Savez s Marijom

„Odlučili smo Presvetomu Srcu Isusovu posvetiti sve nas i našu domovinu. Pozivamo, dakle, sav Božji narod i njegove pastire, sve prezbitere i dakone, redovnike i redovnice, sve Bogu posvećene osobe, svakoga vjernika i vjernicu da na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 27. lipnja Jubilejske 2025. godine, budemo dionici posvete našega naroda i domovine Presvetomu Srcu Krista Gospodina.”

Hrvatski biskupi odlučili su da će 27. lipnja 2025. Hrvatsku i hrvatski narod posvetiti Presvetom Srcu Isusovu. Riječ je o obnovi posvete koja se prvi put dogodila prije sto dvadeset i šest godina.

Nakon 69. plenarnog zasjedanja Sabora Hrvatske biskupske konferencije Konferencije Bosne i Hercegovine održanog od 12. do 14. studenog 2024 hrvatski su biskupi objavili pastirsko pismo u povodu godine Svetoga jubileja 2035, i 1100. obljetnice splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskog Kraljevstva kojih se ove godine spominjemo. Pismo je objavljeno po naslovom Na kršćanskim temeljima, zajedništvu Crkve, hodočasnici nade”, a oblikovano je u knjižicu koja je odaslana po župama diljem Hrvatske.

U uvodu biskupi su podsjetili da se ove godine sjećamo i još nekih značajnih obljetnica: 1700 godina od Prvoga ekumenskog koncila u Niceji (325.), šezdeset godina od Drugoga vatikanskog koncila, pedeset godina od projekta „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata te sto godina od ustanovljenja svetkovine Isusa Krista Kralja svega svijeta.

U pismu se najavljuje i Sveta 2033. godina Otkupljenja i 2041. kada će se obilježiti 1400 godina kršćanstva u Hrvata.

Uz poziv na trajno obraćenje kao osobno poslanje svakog vjernika. javno svjedočenje vjere, evangelizaciju useljenika, donošenje demografskih mjera i poštivanje ljudskog života, braka, obitelji i cjelokupnog dostojanstva (u izazovima pobačaja, eutanazije, materijalizma, pozitivizma i nihilizma, diktature relativizme, rodne ideologije, surogatstva, umjetne inteligencije), u pismu se kao uzor ističu domaći svetci i blaženici, među kojima posebno lik bl. Alojzija Stepinca kojega je papa Benedikt XVI. uvrstio medu šesnaest iznimnih i uzornih slušatelja i izvršitelja Riječi Božje

Posebnu pozornost biskupi su posljednjoj enciklici pokojnog pape Franje Dilexit nos (On koji nas uzljubi”) enciklika o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista”, za koju stoji da pruža dublje razumijevanje ljudske i božanske ljubavi Srca Isusa Krista. Enciklika nas podsjeća da je Srce Isusovo izvor ljubavi, snaga koja nas potiče na ljubav i šalje nas braći i sestrama. Naposljetku, odlučeno je da će hrvatski biskupi na ovogodišnju svetkovinu Presvetog Srca Isusovog, 27. lipnja 2025.. Hrvatsku i cijeli hrvatski narod povjeriti zaštiti ljubavi Srca Isusova, koje nas poziva na obnovu pobožnosti, nježnosti vjete i predanosti služenju, tj. da će se Hrvatska i Hrvati posvetiti Presvetom Srcu Isusovu

Riječ je, zapravo, o drugom ponavljanju takve posvete jer se prva dogodila prije sto dvadeset i šest godina u Rimu kada je na blagdan Srca Isusova 11. lipnja 1899 papa Lav XIII. sa svim biskupima svjeta posvetio cijeli svijet Srcu Isusovu. Taj je dogadaj zatim potaknuo 160 000 hrvatskih momaka i djevojaka da se godinu dana kasnije, 22. lipnja, takoder posvete Srcu Isusovu.

Posveta se molila na sam blagdan Srca Isusova ili na prvu nedjelju uz blagdan te je predstavljala jedinstven događaj u povijesti Crkve u Hrvata. Tekst posvete Presvetom Srcu Isusovom iz 1899. glasio je

Mladež roda hrvatskoga, tog predzida krščanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka. Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama, svečano obećaje, da će se pod barjakom presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikome srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu i potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje, te za sav narod hrvatski.

U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900.”

Jedan od događaja koji su pratili ovu masovnu narodnu posvetu bilo je i hodočašće predstavnika hrvatske mladeži u Rim. Tada su Svetom ocu kao poklon predali srce od zlata izrađeno naravnoj veličini ljudskog srca. U to zlatno srce stavljen je popis raznih dobrih djela, molitava i drugih pobožnosti koje su mladi hrvatski katolici tijekom nekoliko mjeseci prikazivali za Svetoga Oca

osamsto postova, tisući i dvjesto križnih putova, tisuću i petsto trodnevnica, dvije tisuće devetnica, pet tisuća pohoda crkvama, osam tisuća izmoljenih zlatnih krunica, četrdeset tisuća sakramentalnih pričesti, šezdeset tisuća duhovnih pričesti, devedeset tisuća prikazanih Svetih Misa, stotinu dvadeset i šest tisuća izmoljenih Gospinih krunica, sto trideset tisuća samozataja, sto pedeset tisuća izmoljenih litanija, petsto sedamdeset i pet tisuća raznih molitava, sve zajedno riječ je o milijun sto osamdeset i devet tisuća i pet stotina (1 189 500) molitava i dobrih djela.

Svoje vlastoručne potpise mladi diljem Hrvatske prikupili su i zabilježili u posebnom albumu koji su na koncu predali papi na čemu im je on osobno zahvalio putem pisma, navevši da se zlatno srce koje su mu poklonili nalazi u njegovoj sobi za privatne audijencije. Uz to, mladež je Papi darovala petsto dukata skupljenih u akciji Petrov novčić”. Od ostalih zanimljivosti ističe se pjesma „Do nebesa” koju je za ovu prigodu napisao devetnaestogodišnji mladić Petar Perica. budući franjevac. Ta je pjesma tijekom cijelog 20. stoljeća, sve do danas, ostala jedna od najpoznatijih hrvatskih pučkih vjerskih pjesama.

Obnova posvete

Ova posveta Srcu Isusovu prvi je put obnovljena deset godina kasnije, 3 lipnja 1910. također na blagdan Srca Isusovog. Na njoj su sudjelovali članovi Hrvatskog katoličkog akademskog društva Domagoj, učenici svih „pučkih i srednjih zagrebačkih škola”, zaslužni zagrebački gradonačelnik Milan Amruš, a svečanu pontifikalnu misu predvodio je apostolski protonotar Matija Seigerschmied. Tom je prigodom zagrebački kanonik i papinski komornik dr. Gustav Baron, jedan od začetnika hrvatskoga katoličkog pokreta, u ime hrvatske mladeži uputio pismo papi Piju X. Ondje je naveo sljedeće:

Sveti Oče!

Mladež hrvatska, slaveći prvu desetgodišnjicu svoje posvete Presvetome Srcu Isusovu, u duhu padajući ničice pred noge Svetosti Tvoje harnim srcem dozivlje u pamet zavjete što ih pred deset godina učini Kristovu Namjesniku, te dižući u vis barjak Presvetoga Srca Isusova obriče da će pod tim znakom vojevati vojne Gospodnje. a i nada se da će održati pobjedu protiv neprijatelja Crkve i domovine. Toga zavjeta i nade spoljašnji znak i javno obilježje bit će odsada dragocjeni barjak, koji, načinjen iz prinosa hrvatske mladeži i urešen slikom Presvetoga Srca Isusova, cijeloj će Hrvatskoj davati svjedočanstvo da mladež njezina, pod tim barjakom sabrana, obiluje vatrenom ljubavlju i razgrijeva se neslomljivom vjernosti spram Krista i njegova na zemlji Namjesnika, a spasenje svoje i istinito blagostanje domovine ne traži drugdje nego u Isusu Kristu, čije je jedino ime pod nebom dano ljudima, u kome nam je spasenje. Da ovim osjećajina mladeži hrvatske Bog dade ploda, neka pomogne apostolski blagoslov, što ga od Tvoje Svetosti za hrvatsku mladež i za sav narod naš najsmjernije prosimo.”

Osobna posveta

U spomenutom pismu, navedeno je da je ova posveta dio pripreme za Jubilejsku 2041. kada će se crkva u Hrvata iznova spominjati misije opata Martina iz 641. godine i proslaviti 1400 godina kršćanstva u Hrvata. kao i začetaka odnosa sa Svetom Stolicom. S radošću iščekujemo veliki dan (obnove) posvete Hrvatske i cijelog hrvatskog naroda Presvetom Srcu Isusovom. Pozivamo sve da molitvom popratimo ovaj veliki dogadaj. kao i da se osobno posvetimo Srcu Isusovom, koristeći molitvu sv. Marije Margarete Alacoque (17. st.), velike promicateljice ove pobožnosti:

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob. Amen.