O odnosu Crkve i euharistije – u školi Marije i svetaca (iz enciklike pape Ivana Pavla II)
Stupimo, draga braćo i sestre, U ŠKOLU SVETACA, koji su veliki tumači prave euharistijske pobožnosti. U njima teologija euharistije poprima sav svoj sjaj žive stvarnosti; postaje „zarazna“ i, da tako kažemo, „grije naša srca“. Nadasve SLUŠAJMO PRESVETU MARIJU, u kojoj se euharistijsko otajstvo pojavljuje, više no kod bilo koga drugog, kao OTAJSTVO SVJETLA. Gledajući u nju, upoznajemo PREOBRAŽUJUĆU SNAGU KOJU POSJEDUJE EUHARISTIJA. U njoj vidimo svijet obnovljen u ljubavi. Promatrajući je uznesenu dušom i tijelom na nebo, vidimo kako se pred se pred nama otvara komadić „novog neba“ i „nove zemlje“, koji će se pojaviti o drugom Kristovu dolasku.
Ovdje na zemlji euharistija je njihov zalog i, u određenom smislu, predokus:
„Veni Domine Iesus“, „Dođi, Gospodine Isuse“ (Otk 22,20).
U skromnim znakovima kruha i vina, pretvorenima u njegovo tijelo i u njegovu krv, Krist kroči s nama, kao naša snaga i naša popudbina, i osposobljava nas da postanemo, za sve svjedoci nade. Ako pred tim otajstvom razuma kuša svoju ograničenost, srce prosvijetljeno milošću Duha Svetoga jasno vidi odgovor na to pitanje uranjajući u klanjanje i bezgraničnu ljubav.
Neka nas nadahnu osjećaji svetoga Tome Akvinskoga, najvećeg teologa i zanesenog pjesnika Krista u euharistiji, i dopustimo da se i naša duša okrene nadi razmatranja toga cilja, prema kojem naša srca čeznu svojoj žeđi za radošću i mirom.
„Bone pastor, …”
Dobar Pastir, što nam jesti
na zemaljksoj daješ cesti
daj nam gore s tobom sjesti
među svece ti nas smjesti
u nebu kod stola svog.”
Iz zaključka enciklike „Ecclesia de eucharistia“, br. 62 (o odnosu euharistije i Crkve)
…