NEROĐENI – Nevina dječica
“Prije nego te oblikovah u majčinoj utrobi ja te znadoh” (Jer 1,5);
Ljudski život počinje začećem. Pripadnik je našeg roda. Nije ni salata ni zec. Uvijek smo isto ljudsko biće od začeća do smrti. Dijete će narasti i razviti se, ako mu svijet to dopusti.
Još kod oplodnje svako dijete ima svoj vlastiti DNK.
Još tada je određeno kojeg će biti spola, koje bolje kose, boje očitu itd…
Već 22. dan nakon začeća srce djeteta kuca.
u 5. om tjednu razvijaju se oči
u 6.om tjednu može se snimiti aktivnost mozga
u 7.om tjednu počinje formiranje kostiju
u 8.om tjednu formiraju se četiri srčane komore
i prepoznaje se 80 & forme koju ima odrasli čovjek
A ima tek 2 mjeseca (!) od trenutka začeća.
u 10. om tjednu može gutati.
U trudnoći embrij nije dio majke, nego su to dva posve različita tijela, često sa dvije raličite krvne grupe.
Nerođena beba ima svoje vlastite respiratorne i probavne aparate.
Liječnici konstatiraju: “Ne samo da majka osjeća dijete, nego i dijete osjeća majku”
proglastiti da se tu radi samo i tijelu žene – ne i djeteta – je čista samovolja.
Majka nije gospodarica života u sebi nego joj je taj život povjeren. nema nad njim veća prava nego li ima nad nekim drugim ljudskim bićem. Jednom kad se dogodilo začeće – djetetu se ne smije oduzeti – pravo na život.
Nerođena beba je OSOBA. Ima istu ljudsku narav kao i odrasli. zar se mogu ubijati nerođeni da bi rođeni mogli živjeti duže?
Zar se može surađivati sa Zlom – opravdavati ubojstva nerođenih?
Mnoštvo je takve nevine dječice, malih mučenika. Ako pitamo njih – što bi nam rekli?
Posvijestimo sebi ISTINU – da je i ISUS bio embrij – da je bio čovjek i dan prije Božića – i prije rođenja i da je On – Bog – postao čovjek – 9 mjeseci prije Božića.
