Nebesa odozgo rosite… (Rorate caeli)
NEBESA, ODOZGO ROSITE
Gregorijanski koral
Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
gdje su te hvalili oci naši.
Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće,
i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke
opačina naših.
Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske, da on digne
jaram ropstva našega.
Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.
Rorate caeli desuper, Et nubes pluant justum.1. Ne irascaris Domine, Ne ultra memineris iniquitatis: Ecce civitas Sancti facta est deserta: Sion deserta facta est: Jerusalem desolata est: Domus sanctificationis tuae Et gloriae tuae, Ubi laudaverunt te patres nostri. Rorate.2. Peccavimus, et facti sumus Tamquam immundus nos, Et cecidimus quasi folium universi: Et iniquitates nostrae Quasi ventus abstulerunt nos: Abscondisti faciem tuam a nobis, Et allisisti nos In manu iniquitatis nostrae. Rorate.3. Vide Domine afflictionem populi tui, Et mitte quem missurus es: Emitte Agnum dominatorem terrae, De Petra deserti Ad montem filiae Sion: Ut auferat ipse Jugum captivitatis nostrae. Rorate.4. Consolamini, consolamini, popule meus: Cito veniet salus tua: Quare maerore consumeris, Quia innovavit te dolor? Salvabo te, noli timere, Ego enim sum Dominus Deus tuus, Sanctus Israel, Redemptor tuus. Rorate. |