Napajanje odraslih duhom Kristovim, a ne duhom ovoga svijeta (nadbiskup vrhbosanski sl. Božji J. Stadler o pogibeljima koje vrebaju iz zabava…)
(iz knjige “Euharistija – Bog s nama”; poglavlje: Napajanje odraslih Krisotvim duhom)
Ako se treba svom dušom zauzimati za odgoj mladeži, treba također sve sile naprezati da se i svi odrasli napoje duha Kristova i očuvaju od propasti. Lako je navesti izvor zla u našem narodu ako je i teže propisati lijek kao pomoć protiv zla. Stvaranje obitelji grijehom i prokletstvom Božjim, zanemarivanje ili zlo vršenje kršćanskih dužnosti, pijančevanje u krčmi, sijela i kolo; iz tih izvora teče voda u kojoj se naš narod utapa.
Dok se vojnici bore iz jake tvrđave protiv neprijatelja sabranog oko nje, dobro je, ali je i zlo i naopako kad se prestane boriti iznutra, a izvana neprestano navaljuju, a najgore jekad se mnogi izdajnici nađu u tvrđavi pa šuruju sa samim neprijateljima, onda je tvrđavi odzvonilo. Tako je braćo i s nama. Dok mi ustajemo na sve što ne valja, Bog će biti s nama, tako ćemo sve teškoće prevladati i moramo prije ili poslije uspjeti. Ali ako ikoji svećenik ne sam ne ustaje na obranu ćudorednosti nego dopušta i odobrava što joj je protivno, kako će se onda podići narod? ovdje ubrajamo sijela i kolo. Toliko puta spomenuti biskup Dupanlopup dao je svojim župnicima riješenje na ovo pitanje: koji su uzroci nećudorednosti? „Ja ću vam, gospodo, jednostavno kazati i bez duge rasprave da je ono strašno što ja tu otkrivam! Ustraje i to tako samo malo, izgubit će se ne samo vjera, ne sve što sačinjava ćudorednost naroda.“
Što je kod drugih naroda krčma i bal, to su u nas krčme, sijela i kolo, a na žalost i u istoj Bosni već ponegdje i balovi. Da bude stva još gora, balovi se događaju u subotu navečer, pa kad tako u zoru dođu kući, zanemare nedjeljom i Misu i propovijed. I dok je prije i bila koja čedna zabava, kao što joj je i svrha, služila da se čovjek odmori i čedno razveseli te uzmogne opet svoje uobičajene javne poslove veselije obavljati, sada su same zabave tako česte da su one same svrha, a po tom ne služe čovjeku da se odmori nego da se raskalaši tako da i dušom i tijelom postane za neko vrijeme nesposoban za ozbiljan rad. Što se pak kola tiče, da je i najnevinije, zlo je itekakvo zato što se obično igra iza svete Mise i propovijedi. Na tome se obistinjuje riječ Isusova da onome koji čuje riječ kraljevstva, dolazi zli i otima što je posijano u srcu njegovu. Gdje je crkva Božja, kaže stara poslovica, ondje opaki ljudi naprave vragu kapelicu. U njoj se igra kolo jer nepobitno stoji ono što govori sv. Petar Krizolog da se nitko ne može s Kristom veseliti ako se igra s đavlom. A tko još zna kako se ljudi hvataju u kolo i kakve ružne pjesme pjeva i slaže kolovođa i slaže kolovođa i sve kolo za njim, onda lako sazna svatko iz koje bašče je otrovna biljka. A o svim tim današnjim zabavama, zvale se kako mu drago treba sud Franje Saleškoga: „Te smiješne zabave duši uvijek veoma škode. One slabe snagu volje, umanjuju gorljivost u pobožnosti, čine mlakom svetu ljubav, uzbuđuju na duši hiljadu zlih čuvstava.“ Dobro je netko osudio sve te današnje zabave nazvavši ih poganskim svetkovinama jer mi kršćani tražimo čednost, sramežljivost, pristojnost, a na takvim zabavama često čovjek ne zna kamo bi pogledao. A nisu li te zabave upravo i pronađene da e pobude zla nagnuća kakva su samo u pokvarenom srcu?
Kršćanski duh je duh molitve, duh samozataje, duh poniznosti i prave kršćanske ljubavi, duh susprezanja pohote i svih sjetila i osjeta. A zabave kakve se sad događaju, zar se na njima upravo ne slavi slavlje slobode u svemu što treba da svatko na tijelu suspreže? Usred tih pohota i sjetilnih pobuda, kad je sve tijelo uzbunjeno, a s njim i duša, tko može podići pamet svoju Bogu?
Tko može Bogu kazati da je na takvim zabavama njemu na slavu da mu bolje omili?
Tko ne zna da se upravo tu gubi pravi kršćanski duh, da je tu grob pravoj kršćanskoj pobožnosti, kršćanskoj čednosti i stidljivosti i ostalim kršćanskim krepostima?
(…) Imajući pred očima pogubnost takvih zabava nalažem vam upravo da sve učinite da se igranje kola uopće, a posebno u blizini crkve iza službe Božje, kao i nesretna sijela UKINU te ujedno svakoga od balova ili drugih po dušu štetnih zabava ODVRAĆATE koliko je do vas. Prema tome, neka se ni jedan svećenik ne usudi kod takvih po dušu štetnih zabava sudjelovati na bilo koji način, odakle bi se moglo razabrati da se odobravaju. (…)
Sluga Božji, nadbiskup vrhbosanski dr Josip Stadler
Odlomak iz knjige „Euharistija – Bog s nama“, dr. Josip Stadler, str. 84-87