Liturgija je najveća umjetnička tvorevina – Bl. Ivan Merz

Liturgija je najveća umjetnička tvorevina jer umjetnički prikazuje život Kristov, zapisao je između ostalog Ivan Merz u svoj dnevnik.

Bl. Ivan Merz je bio zaljubljenik u lijepu liturgiju. U dane Velikog tjedna toliko bi bio potresen pjevanjem i liturgijskim obredima da je te dane na poseban način osjećao ono što se događalo s Isusom: Posljednja večera, ustanova euharistije, muka i smrt te na posljetku radost uskrsnuća.
Nije teško zaključiti kako je u ono vrijeme BOG bio u centru liturgije, u pjevanju, u gestama, u svemu.
Nadajmo se da će se Bog opet vratiti u centar naših slavlja, jer ako ne bude, nema li nas pravo i kazniti te nam uskratiti ono što je na zemlji najsvetije?

(Beč, ponedjeljak, 5.IV.1920.)

 

ivan merz

Proveo sam od čiste srijede do danas u St. Gabrijelu kraj Modlinga. Bio je to moj najljepši Uskrs; proživljavao sam umjetnički refleks velikih događanjaKristovu muku i Njegov Uskrs – uživivši se u liturgijsku umjetnost. Ispočetka smo postili, šutjeli i razmišljali. Kada se je svjetska buka raspršila i duša ostala mirna, sama sa sobom, iz dubine se je poput pjene dizalo blato grijeha, koje se je nakupilo skoro nesvjesno. Zatim sjajno pjevanje lamentacija pa diona Misa Velikog Četvrtka sa svojim veseljem i sv. Pričesti unutar svečane Mise upravo onako, kao kada je Isus ustanovio presv. Euharistiju, pa onda žalost usred te Mise sa ritmičkim kretnjama svih redovnika i sjajnom pratnjom orkestra itd.

Otkrivenje Križa, te trpljenje Križnog puta su potresli mojom dušom. U subotu opet ono silno veselje nad uskrsnulim Spasiteljem, koje je tako divan izražaj našlo u liturgiji.

Kao što je teologija centralna znanost tako je liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim objektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htio sjediniti sve umjetnosti u jednu. Liturgija je izražaj duše Crkve, na njenom temelju lako bi bilo izraditi teoriju umjetnosti. U njoj se ogledava kao u kakvom zrcalu život Kristov, ali ne onakav kakav nam se u povijesti čini, nego onakav kako ga gleda objektivni gledalac koji nije vezan na vrijeme ni na mjesto već iz visine promatra život, videći sav nadnaravni savez događaja: recimo kako ga promatra anđeo. Na taj način postaje umjetnost objektivno zrcalo za života, koje pohvata i one niti, koje obični čovjek ne opaža. Liturgija je dosegla vrhunac: ona je najveća umjetnička tvorevina koja opstoji na svijetu, a uz to je ona centralna umjetnina, jer umjetnički prikazuje život Kristov, koji je centar povijesti. Sve ostale umjetnosti se moraju služiti istom metodom kao Duh Sveti u liturgiji: umjetnik mora npr. motiv rata, ljubavi, bluda, ubojstva i razne ostale teme umjetnosti prikazati u nadnaravnom savezu i čim bolje on to učini tim je umjetnina vrjednija. Naravno za to se traži da bude umjetnik svet. Uzmimo npr Krist kaže: Tko pogleda na ženu bližnjega s pohotom, čini u duši svojoj grijeh. Za Krista je to dovoljno i on tu ideju ne može dalje i na široko obrazlagati, jer on mora zasijati sjeme svih ideja koje vladaju i koje će vladati u čovječanstvu.  Tu ideju je Tolstoj u Kreutzerovoj sonati obradio i to vrlo dobro: on objektivno promatra ljudsko društvo i ono se zrcali na zaseban način u njegovoj duši. Slika u tom zrcalu prikazuje sve niti bludnje i grijeha u koje se je zaplelo moderno društvo. Tolstoj se dakle služi liturgijskom metodom. Ona izreka u Evanđelju je samo karika na koju je nadovezan ovaj roman. Ova se metoda da primijeniti na sve umjetničke tvorevine i u koliko su one teocentrične imaju umjetničku vrijednost. Samostan St. Gabrijel ostat će mi nezaboravan za cijeli život. Pokazuje kako Crkva Katolička rađa svukud novo prekrasno cvijeće. Ima oko 300 teologa Nijemaca iz Reicha, koji idu u Kongo, Novu Gvineju i druge zemlje da šire Kristovo Evanđelje. Većinom su snažni lijepi ljudi, šutljivi i ponizni. Ustaju u 3 1/4 izjutra i svu svoju ljubav su koncentrirali na službu Božju. St. Gabrijel je mali Beuron.

Izvor: ivan merz sabrana djela

Print

You may also like...