Isus pere noge učenicima

Pred blagdan Pashe čas je bio
kad se Isusov odlazak približio.
Bližilo se vrijeme da zaklopi svoje vjeđe
i da s ovog svijeta k Ocu prijeđe.
Volio je one svoje koji u svijetu ostaju,
a kako ih je volio znat će po njegovu kraju.

I dok je za večerom s učenicima bio
Đavao je opakost u srce Jude ubacio.
Željan novca više nego Boga
on biva spreman izdat Učitelja svoga.

A Isus je znao da je sve predano u Njegove ruke,
da je od Boga izišao i da k Njemu ide nakon muke.
Tad usta od večere, svoje haljine ostavi
uze ubrus i opasa se njime, kao sluga pravi.

Čini tu gestu što čuđenjem obuzima:
u praonik lijeva vodu koju uzima
te poče učenicima noge prati
i ubrusom ih svojim otirati.

Dođe tako do Šimuna Petra,  dok svi su ovim zatečeni.
A on će mu: „Gospodine! Zar ti da noge pereš meni?“
Odgovori mu Isus: „Što ja činim, ti ne znaš sada,
ali shvatit ćeš poslije“. No Petar mu odgovori tada:
Nećeš mi prati nogu nikada!“

Isus mu odvrati: „Ako te ne operem nećeš sa mnom djela imati.“
A Petar mu reče da onda može – i noge i glavu i ruke oprati.
Kaže mu Isus: „Tko je okupan, ne treba ništa nego noge prati
Jer je čist sav. I vi ste svi čisti, ali ne svi! Petar još ne shvati,
no Isus to reče jer je znao tko će ga izdati.

Opra im noge i opet sjede kad uze haljine svoje
i reče im: „Razumijete li ovo djelo moje?“
Vi mi se obraćate kao Učitelju i Gospodinu.
Pravo velite jer ja to i jesam, uistinu.
Ako dakle ja  oprah noge svojim učenicima
 treba da i vi perete noge jedni drugima.

Primjer sam vam dao
da i vi činite kao što sam vam pokazao.
Nije veći sluga od svoga gospodara
nit poslanik on onog tko poslanje stvara.
Ako to budete znali
blago vama budete li mene poslušali!

…

I dok im Isus noge pere jednom po jednom
svakom pojedinačno, posebno vrijednom,
baš tako i oni bolje mogu uvidjeti
da će za svakog pojedinačno Isus umrijeti.

Umjesto da za svoje grijehe oni pred njim kleče
ko što je Marija u Betaniji činila ono veče,
On njihove grijehe na se prima i sluga im biva
i svakom od njih dubinu svog poslanja otkriva.

Ljubav je u služenju – On im za to primjer daje
u sposobnosti za žrtvu, jer to je ono što traje.
A u ljubav se danas samo prolazni osjećaji broje
i kad – ljubav-kažeš misli se: „zaljubljenih dvoje“.

U evanđelju vidimo da je ljubav daleko više,
Ta o tom nam život i smrt Isusova piše.
Nema veće ljubavi nego život drugom dati
A ta ljubav će se na Kalvariji najbolje prepoznati.

A Juda koji se u Betaniji brine zbog rasipnosti
postao je rob Zloga i rob svoje lakomosti.
Na urotu protiv Isusa spremno on ustaje,
Gospodina i Boga svoga on olako izdaje.

Isus svim raskajanima Spasiteljem biva
Al Judu Sinom propasti jednom prigodom naziva
Njemu oproštenje Spasitelj ne može udijeliti
jer Juda to ne htjede, želeć sam sebi presuditi.

Što svećenik u sakramentu oproštenja daje
To je Isusova gesta ljubavi što i danas traje
U ispovijedi to se Isus sagnut želi i oprati duše
da čisti bivaju svi oni što se pred Njim skruše.

Hvala ti Isuse na tvom primjeru poniznosti
I što više o tom ne razmišljam – oprosti!
A oholost kad napada me, kao kakva kuga,
pomozi mi da i tad budem Bogu svome sluga.

Služit Tebi neka znadem u djelima svakog dana
Volja Tvoja neka bude omiljena moja hrana.