Isus liječi sina kraljeva službenika (Usp Iv 4, 43-54)

Nakon dva dana ode
odande Galilejskom kraju. (Iv 4,43)
Sam je Isus doduše izjavio
da prorok nema časti
u svom zavičaju. (44)

Kad je dakle stigao u Galileju
Galilejci ga lijepo primiše jer
što je sve učinio u Jeruzalemu
bijahu vidjeli
jer su se i oni tamo
na blagdan uspeli. (45)

Dođe, dakle, ponovno
u Kanu Galilejsku
gdje učini čudo od vode
kad je nestalo vina.
Ondje bijaše neki kraljevski službenik
koji je u Kafarnaumu
imao bolesna sina. (46)

Kad je čuo da je Isus došao
iz Judeje u Galileju,
ode k njemu pa ga moljaše da siđe,
da mu ozdravi sina,
jer samo što u smrt ne otiđe. (47)

Nato mu Isus reče
“Ako ne vidite znamenja
i čudesa ne vjerujete”. (48)
Kaže mu kraljevski službenik:
“Gospodine, siđi
dok mi ne umre dijete” (49)

Kaže mu Isus:
“Idi, sin tvoj živi!”.
I ode čovjek
koji povjerova Isusovoj riječi. (50)
Dok je taj još silazio
pohite mu u susret sluge
s viješću da mu se sin izliječi. (51)

Upita ih dakle za uru
kad mu je krenulo nabolje.
(Možemo zamisliti radost
očeva lica!)
Rekoše mu:
“Jučer oko sedme ure
pustila ga ognjica.“ (52)

Tada razabra otac da je to bilo
upravo onog časa
kad mu Isus reče ona slova:
“Sin tvoj živi!”
I povjerova on
i sva obitelj njegova (53)

Sin kraljeva službenika
bio je u teškoj bolesti.
Ta ognjica ga je lako mogla
u smrt odvesti.

I što da radi otac
koji ne vidi nikakva lijeka?
Čuo je za Isusa pa sad i on
od njega čudo čeka.

Moli ga da ide s njim,
prije neg mu umre sin, da dođe.
A Isus? Daje riječ da će biti dobro
i baš u tu uru bolest prođe.

Zbog čuda povjerovaše Isusu
ovaj čovjek i svi ukućani njegovi.
Više ništa nije kao prije,
i oni su sad u vjeri ljudi novi.

Bolest i smrt, to je veliko zlo
koje je sa grijehom ušlo u svijet
Bog nas je stvorio da živimo vječno
al zbog grijeha čovjek mora mrijet.

Bolest i smrt daju nam znati
da smo slabi i ovisni o Bogu,
jer ljudi su skloni zaboraviti na Nj
kao da živjeti i bez Njega mogu.

No nije Bog onaj koji zlo želi
niti je bolest nešto što On hoće,
On je stvorio ljude za vječni raj,
a ne da postanu robovi Zloće.

Kako shvatit misterij zla oko nas?
Kako shvatit da i pravednici pate?
Zašto Abrahama na kušnju stavlja?
Zašto Isusa nedužna mlate?

Teško je pitanje zla u svijetu,
i Isus na križu je odgovor nudi,
jer zašto je On nevin na križu
ako ne za dobro, za spasenje ljudi?

On je Spasitelj. Dobro, a od čega?
Od grijeha i pakla o kom se šuti!
Kako to onda da kršćana ima
koji o grijehu i o paklu ne žele čuti.

I kako da ih spasi Spastelj Isus,
osim kojeg drugog spasenja nema,
ako se od Njeg pomoć ne traži,
ako se radije u lažima drijema?

A ima duša koje su bolesne na smrt
a to su oni što žive u teškom grijehu.
Zar je pomoć reći “nije to ništa”?
Zar im laž treba dati i lažnu utjehu?

Zar ne bi trebalo ko otac za sina
tražiti Isusa da bolesne liječi,
da duše ozdrave, da učini nešto,
da se vječna propast spriječi?

Jer Isus nije tek Spasitelj zato
da bolesnog u zdravo tijelo vrati,
Njega molimo za zdravlje duša,
jer to je važnije i On to može dati.

Isuse, molimo te za obitelji naše
za sve oni koji boluju teže,
daj im zdravlje i tijela i duše,
neka im duša za tobom preže.

Molimo te za pastire Crkve
Nek ne gube olako povjerene ljude,
Nek im ne šute o grijehu i paklu,
prije nego u smrt odu i kasno bude.

Marijo, majko Isusova,
Ti sućuti imaš za sve ljudske boli,
Ti koja si pod križem gledala Sina,
Ti I danas za nas grešnike moli.

Neka smrt njegova bude na spas
Nama i onima za koje molimo tebe.
Nek Spasitelja traže i priznaju ga
jer samo tako čine najbolje za sebe.