Isus i Petar

S pitanjem za Isusa Petar će prići:
Gospodine, kamo ćeš ti to otići?
Da za njim sad ne može, Isus mu ne krije
No kaže mu: Poći ćeš poslije.

A zašto ne sad...? Petar će opet predložiti
I doda: „Život ću svoj za tebe položiti.“

Zaista, zaista,… (Isus mu riječi uputi
koje će Petar nerado čuti):
„Prije nego pjetla čuješ da kukuriče
tri put ćeš me zatajiti!“ – Isus mu proriče.

…

Kako je lako reći riječi pune žara,
i lako čovjek velika obećanja stvara.
I Petar je požurio reći da će život dati
nije mislio da će ga hrabrost izdati.

Kasnije blijedi ono Petrovo htijenje
jer još nije spreman na poniženje.
On slavnog, moćnog Isusa uza se želi
a ne da sramotu i poruge s Njim djeli.

Ako su i nas katkad prijatelji varali
ako su i nas barem nekad razočarali
ako su htjeli našu slavu, a ne i poniženja
tad znamo kako se prijateljstvo mijenja.

Tko god je samoću okusio pomalo sluti
kako su teški mogli biti Isusovi puti.
I oni koji su mu se na vjernost kleli
s Njim, putem križa, ipak nisu htjeli.

„U dobru i u zlu“, i danas se obećaje
A kad zlo dođe često i obećanje prestaje.
Dijeliti dobra i udobnost – to može svatko
al što kad dođe gorko i zamjeni slatko?

Isuse, Ti u svoju službu biraš slabe ljude
koji se i sami Tvom izabranju čude.
No, Petar je ipak ostao čvrsta Stijena
unatoč trenutka straha i zatajenja.

Danas se Petra sjećamo kao mučenika
pa je primjer snažan kod teških prilika.
Sramotu križa uzeo je na se, bio razapet,
zbog vjere i hrabrosti postao je svet.

Nek on danas progonjene hrabri sa neba
i tamo u Kini i gdje god hrabrosti treba.
Nek on i danas kršćanima vjeru snaži
da im život vječni od ovog bude draži.

U ovom životu punom iznenađenja
U dane kad zapušu bure iskušenja
Ti nam, Isuse, pomozi! Ne daj da klonemo!
Uz milost Tvoju, ne daj da tonemo!