Genetski modificirana hrana
Nove biotehnologije primjenjene u proizvodnji hrane donijele su i nove izazove za zdravlje čovjeka. Glifosat je najprodavaniji herbicid na svijetu poznat pod imenom Roundup (RP) koji se primjenjuje posebno na GM kulturama. Može dospijeti do ljudi i životinja preko hrane te se može izlučivati preko urina, a u kroničnih bolesnika konstatirana je veća koncentracija glifosata. Istraživanja provedena u Kaliforniji pokazuju da je glifosat treći uzorčnik bolesti među poljoprivrednim radnicima. Kako glifosat remeti rad hormonalnog sustava, posebno ugrožava fetuse, novorođenčad i djecu te reproduktivni sustav. Istraživanja dokazuju vezu glifosata s poremećajem hormonskog i endokrilnog sustava, raka dojki; oštećenja placente i uništenja posteljice; defektnih poroda; uzrokovanja pobačaja; autizma, neplodnosti i Alzheimera. Unatoč obećanju proizvođača da će njihovi GM usjevi smanjiti upotrebu pesticida dogodilo se upravo obrnuto. U SAD-u, prema riječima prof. Charlesa M.Benbrooka, bivšeg izvršnog direktora Odbor za poljoprivredu Nacionalne akademije znanosti, GM usjevi su povećali za nekih 239 milijuna kilograma upotrebu herbicida u razdoblju od 1996. Do 2011. „Otporni korovi postali su najveći problem mnogim poljoprivrednicima koji se oslanjaju na usjeve dobivene gentskim inžinjeringom, i oni sada povećavaju potrebnu količinu herbicida svake godine za oko 25%.
Ispitivanja rizičnosti GM hrane još su nedovoljna, nesustavna i manjkava da bi mogla zajamčiti sigurnost potrošačima. No kako protječe vrijeme od pojave GM hrane, tako imamo i sve više zananstvenih studija koje dokazuju njen raznovrsni negativan utjecaj na zdravlje ljudi. Prisutnost pesticida, skupa s Monsantovim BT-toksinom, povezanih s GM-hranom pronađeni su u krvi žena, trudnica i njihovih beba. DNA iz GM usjeva putem prehrane može prijeći u ljude, što otvara i mogućnost uzrokovanja raka, a za GM kukuruz se već dokazalo da uzrokuje tumor kod štakora. GM životinjska hrana uzrokovala je razne upale stomaka i proširenje maternice kod svinja koje imaju sličan gastrointetinalni trakt kao i ljudi. Više studija ukazuju na vezu GM hrane s glutenskim poremećajima, skupa s celijakijom, koji su postali masovna pojava. Ruska studija je pokazala da životinje koje se hrane GM sojom postaju potpuno neplodne poslije dvije generacije. Neurološki i psihološki problemi koje uzrokuje GM hrana te postotak pobačaja još su sasvim neistraženi. Od kad je Argentina postala jedna od glavnih uzgajivača GM usjeva, pojavio se niz problema kod novorođenčadi. Dr. Gladys Trombotto u svojoj studiji, ispitujući preko 110.000 djece rođene u toj zemlji u posljednjih 10 godina, utvrdila je dvostruko i trostruko povećanje prirodnih mana i mišićno-koštanog sustava, a drugi znanstvenici ukazuju na 50% povećanje defektnih rođenja.
Američki Centar za kontrolu bolesti (CDC) ukazuje da je nakon dolaska GM hrane na tržište došlo do udvostručenja bolesti u SAD-u (što je u brojkama iznosilo 5.000 mrtvih, 325.000 hospitaliziranih i 76 milijuna bolesnih godišnje). Korporacija Showa Denko proizvela je i pustila u prodaju 1988. Prvi GMO modificirani dodatak hrani (L-triptofan) koji je u SAD-u izazvao širenje do tada nepoznate bolesti Eozinofilija-Mialgija sindrom (EMS), od koje je oboljenlo tisuće Amerikanaca, preko tisuću ih je pretrpjelo trajna oštećenja, a umrlo ih je 37. Zbog toga je ta korporacija bila prisiljena platiti neke dvije milijarde dolara odštete. Bile su potrebne godine za identificirati epidemiju. Bila je otkrivena samo zato jer je bolest bila rijetka, akutna i brzo se pojavila i imala je samo jedan izvor. Da jedan od ova četiri atributa nije bio prisutan, epidemija je mogla ostati neotkrivena. Isto tako, ako uobičajeni GM sastojci hrane stvaraju negativne reakcije, problemi i njihovo podrijetlo mogu ostati neotkriveni.“
Phil Angeli, direktor za odnose s javnošću Monsanto, tvrdi kako nije na Monsantu „da jamči sigurnost biotehnološke hrane. Naš interes je prodati što je moguće više. Zadatak Administracije za hranu i lijekove (FDA) je da brine o njenoj sigurnosti.“
Najveće istraživanje o utjecaju GM usjeva na okoliš naručilo je britansko ministarstvo okoliša, a provodilo se do 2003. Utvrđeno je da GMO uljane repice i šećera uništavaju bioraznolikost, divlje kulture te štete pčelama, leptirimai pticama. Glifosat zagađuje površinske i podzemne vode, tlo te ugoržava mnoge životinjske vrste (korisne insekte, ptice, male sisavce, ribe). Osim što na štetnost GM hrane za ljudsko zdravlje i okoliš znanstvena istraživanja ukazuju i na „rizik neprevidivih genetskih posljedica“, što su prema znanstvenicima, kako ističe pravnik dr. Saby Ghoshray, „daleko opasnije mogućnosti negoli one koje uzrokuju sama prisutnost otrova ili pesticida.“ Zagađenje transgeničnim usjevima bitno je drugačije i strukturno opasnije od tradicionalnog kemijskog zagađenja, kod kojeg nema prijenosa gena niti se događa temeljna izmjena biološkog materijala. Nasuprot tome, neki usjevi dobiveni genetskim inžinjeringom šire zagađenje preko transgeničnih putova, izazivajući raširene kontaminacije, a isto tako mijenjaju i povećavaju protok gena iz usjeva dobivenih genetskim inžinjeringom na ciljane organske entitete i vrste.“ Biotehnologija, kojom se rade zahvati unutar jedne biljne ili životinjske vrste radi njenog mijenjanja ili poboljšanja, u upotrebi je dugo vremena, dok je transgeničnost, kojom se prenose geni iz jedne vrste u drugu, novina povezana s nepredvidivim rizicima i negativnim učincima, kao što je prenošenje alergijskih komponenti i otpornosti na antibiotike. Potrebno je, kako ističe Agostino Marchetto, trajni promatrač pri organizacijama za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, „raspolagati instrumentima koji će biti u stanju percipirati razine biološke sigurnosti i vrednovati rizike koji se vezuju uz proizvode biotehnologija, sve do uvođenja mehanizama i instrumenata koji će omogućiti kontrolu korištenja ovih proizvoda, neutralizirajući eventualne štetne učinke“. Pored toga, još je važnije da se problemi ne riješavaju selektivno i parcijalno nego, koliko je moguće, sveobuhvatno. „Krajnje je vrijeme da se priznaju prava poljoprivrednika, potrošača i nekorporativnih građana u širem spektru temeljnih prava. Tek tada će inercija u obje paradigme, intelektualnog vlasništva i regulatornoj, biti osujećena i tek tada će ljudi biti ojačani za promijeniti tijek neobuzdane potjere za jesti, piti i biti veseli na umjerenu potragu koja njeguje život, slavlje i još važnije, prosperitet hrane i vode za cijelo čovječanstvo.“
Iz knjige „Rat protiv čovjeka“, Glas Koncila, Josip Mužić, str. 32-35.
…