Fra Rafo Kalinić – nepoznati mučenik iz Zagore (Ubijen nakon što je ranjeniku dao pričest i bolesničko pomazanje)
U ratno vrijeme javio se odnijeti bolesničko pomazanje, no nakon toga – njemačka ga je vojska ubila i zapalila.
Rafo je rodom iz Prugova, krsno ime mu je Mate, a redovničko Rafo (Rafael).
(…)
U jesen god. 1943. njemačka SS dobrovoljačka divizija Prinz Eugen formirana u ožujku 1942. od folksdojčera (etničkih Nijemaca) dobrovoljaca iz Hrvatske, Srbije, Rumunjske i Mađarske koja je bila poznata po brutalnosti i prema civilnom stanovništvu, tako da su zbog toga dobivali ukore čak od vrhovnog SS zapovjedništva iz Berlina, vrši oko Sinja borbene akcije “protiv partizana”. Kada je 24. IX. javljeno fratrima u sinjskom samostanu da teški ranjenik Stjepan Čarić u obližnjim Brnazama traži svećenika da mu podijeli svete sakramente, svi su bili uznemireni. Znali su da se u Brnazama vode oružani sukobi i da je opasno po život tamo pristupiti.
Kad je fra Rafo za to saznao, odmah je izrazio želju da će poći tamo i ponijeti sv. pričest i bolesničko pomazanje te ispovjediti tog bolesnika. Kad mu je konačno njegov gvardijan odobrio, sam se ispovjedio i u redovničkom habitu krenuo u Brnaze. Bio je potpuno svjestan da svoj život izlaže smrtnoj opasnosti, ali je smatrao da je važniji vječni spas jednoga čovjeka nego vlastiti zemaljski život.
Nakon što je bolesniku uspio podijeliti svete sakramente na povratku prema kući pokušao je njemačke vojnike opomenuti da ne uhićuju i ne ubijaju nedužne ljude, koji nisu ni komunisti ni partizani.
Prema iskazima svjedoka jedan ga je njemački časnik uhapsio, izrugivao ga i bacio mu iz ruku “sveto ulje”. Potom su ga vojnici odveli u kuću Ivana Malbaše gdje je s još nekoliko zarobljenika ubijen i onda u podrumu iste kuće zapaljen. Iz navedenih se činjenica jasno vidi da je fra Rafo mučenik (grč. martis: svjedok) tj. osoba koja je dala život u svjedočenju za kršćansku vjeru.
(…) Izvor
