Dragi Ivane, voli te tvoja obitelj!
Od Ivana se teško rastati. Meni nije član obitelji, ali na neki duhovan način jest. Susretali smo se na dnevnim misama u sv. Filipa, na duhovnim vježbama i duhovnim obnovama. Pratio me na društvenim mrežama i bio mi podrška na putu vjere, u dijeljenju Istine. Ivana mi ne bi bilo teško zamisliti kao redovnika, dominikanca, ali Bog je htio da bude otac jedne divne obitelji. Ako je ikad bilo potrebno da se brani obitelj kao institucija, onda je to u naše vrijeme kad je obitelj tako napadana. Obitelji često nose i mučne terete briga i neizvjesnosti o kojima oni u redovničkim zajednicama ne znaju puno. Obitelji su pozvane biti Crkve u malom, a ova obitelj je zaista jedna prava Crkva u malom, jedna zajednica vjernika koja zajedno moli, koja se ne srami svoje vjere nego, naprotiv, ide hrabro putem križa, putem vjere, nade i ljubavi. Neka im Sveta Obitelj, koju danas slavimo, bude u pomoći, da i nadalje svi zajedno do kraja zemaljskog puta – budu vjerni i odani Bogu!
Dragi Ivane, hvala ti što si bio s nama i za nas, s Bogom i za Boga! Voli te tvoja obitelj – oni tvoji po krvi – i oni tvoji koje si duhovno, svojom dobrotom osvojio i posvojio.
Riječi Ivanove kćerke Katarine na pogrebu mnoge su od nas natjerali na suze. Potražila sam te riječi da ih mogu podijeliti i s vama, jer Ivan je bio svijetlo koje može i danas svijetliti drugima.
…
Dragi tata,
Dok stojimo s mamom ovdje pred tvojim zemaljskim ostacima, u mislima nam se niže dugi popis tvoje duhovne ostavštine. Ljubio si Istinu, za njom si tragao dok si širio horizonte svoga znanja. Četiri fakulteta, osam jezika, magisterij i doktorat iz filozofije. Dvije knjige, brojni članci i referati za stručne skupove. K tome za tobom ostaje nedovršeno i velebno djelo o Tomizmu 20. st. Tko god čuje ove stvari ostaje zadivljen. Ali ti nisi išao za postignućima niti si ih namjeravao nizati kao kolajnu vlastite slave. Osvojio te sam Bog preko Mudrosti i Istine. Za Njim si tragao, za Njega si radio i kroz sve ovo Njemu si služio. Sve što si radio bilo je Ad maiorem Dei gloriam – Na veću slavu Božju.
„Tko ne ljubi istinu nije čovjek. A ljubiti istinu znači ljubiti je iznad svega, jer znamo da je Istina sam Bog.“ Jacques Maritain
Uvijek si se trudio držati svjetiljku Istine kako bi je što više ljudi upoznalo. Zbog toga si pisao: od knjiga preko stručnih članaka do tekstova za popularne časopise i portale. Zbog toga si se rado odazivao na pozive da držiš predavanja, formativne susrete, vjeronauk za odrasle. Zbog toga si strpljivo slušao pitanja svih koji su željni Istine k tebi dolazili po odgovore.
Koliko puta smo ostali zadivljeni veličinom tvoga uma gledajući na tvoja stručna djela, ali nikada nismo pomislili da je filozofija nedostižna. Kad si laicima i nama djeci prenosio Istinu ona je uvijek bila razumljiva i svakome dostupna. Prenosio si znanje jednostavnim riječima. Znam, rekao bi da je to zato što je Istina jednostavna i uvijek logična. Ali ja mislim da je tajna u tome što si ti bio jednostavan. Jedna od čestih rečenica u našem svakidašnjem životu je bila: „Nećemo komplicirati.“ Jednostavnost i skromnost u svemu!
Ljubav prema Bogu koji je Istina odražavala se u tvojim mirnim i gotovo uvijek nasmijanim očima iz kojih bi potekle suze ganuća kad god si pričao o tajnama vjere, njenim svjedocima, a posebno kad si čitao iz Svetog pisma. Prenosio si nam vjeru riječju, ali puno više životom. Dok smo gledali kako moliš, prigibaš koljena pred Presvetim, strpljivo podnosiš protivštine, učili smo što znači biti kršćanin. Naučio si nas da je Božja volja glavni princip, a ljubav prema Bogu jedino dobro.
„Od ljubavi kao počela sve potječe, a prema ljubavi kao cilju sve je usmjereno.“
Sv. Toma Akvinski
I zaista, tata, u svemu smo kod tebe mogli vidjeti taj princip. Ljubio si nas riječima i djelima, pogledima i zagrljajima. Ljubav je činila da uđeš u sve potrebe naših života. Od pelena i kašica, preko igranja šaha, nogometa, izleta, do poučavanja i davanja savjeta. Pratio si naše korake od onih prvih nesigurnih dječjih do velikih životnih izbora. Naše radosti bile su tvoje radosti, naše boli bile su tvoje boli.
Ljubav si nam, tata, svjedočio i kroz zajedništvo s mamom u braku: živjeli ste jedinstvo u mislima, riječima i djelima. Zato nismo nikad shvatili tko je koga „slušao“. Mama je za sve pitala tebe, a ti si u svemu govorio „Ženo, kako god ti kažeš!“
Nedostajat ćeš nam, tata, zbog svega što jesi. Nedostajat će nam tvoja ovozemna prisutnost, ali veselimo se druženju s tobom kroz molitvu. Kroz ove dane tvoje posljednje bolesti, naučili smo da molitvom možemo biti zaista blizu, čak puno bliže nego fizički. Kad se ljubav iz srca prelijevala u molitvu za tebe, dušom smo te doticali. Duša k duši leti i tamo sigurno dospijeva lišena prepreka ovoga svijeta.
Vidiš li sve lijepe riječi koje nam ljudi pišu o tebi? Reci im, tata, da ne zaborave moliti za tebe. Nitko bolje od nas ne zna ljepotu tvoje duše, ali i to koliko si bio svjestan ljudske slabosti u sebi. Uvijek te dirao citat tvog omiljenog tomista Jacquesa Maritaina koji je u sutonu svoga života o sebi ovako napisao:
“Tko sam ja, pitao sam se tada. (…) Pisac? Možda. Filozof, nadam se. (…) I također možda, kao i svaki kršćanin, unatoč i usred bijeda i promašaja i svih iznevjerenih milosti kojih postajem svjestan u večeri svoga života, prosjak neba prerušen kao čovjek svijeta, jedna vrsta tajnog agenta Kralja Kraljeva na teritorijima kneza ovoga svijeta.“
Sigurni smo da bi se smatrao nedostojan usporedbe s Maritainom, ali nama se čini da te ove riječi tako dobro opisuju: „…prosjak neba prerušen kao čovjek svijeta, jedna vrsta tajnog agenta Kralja Kraljeva na teritorijima kneza ovoga svijeta.“
I sada, tata, konačno, napustio si teritorij kneza ovoga svijeta i u blaženstvu čezneš za Božjim licem. Zajedno s tvojom ljubljenom ženom, našom mamom, molimo Gospu, nebesku Majčicu, da te često posjećuje i hrabri. A kad sv. Toma navrati, zamoli ga da nam kod Gospodina izmoli makar djelić tvoje mudrosti i vjernosti Bogu.
Dok stojimo danas ovdje pred tvojim zemaljskim ostacima, mama i mi, nadamo se jednom zajedno s tobom slaviti Boga našega pred prijestoljem Njegovim. Obećavamo ti da ćemo sve snage prema tome usmjeriti. Obećavamo ti da ćemo kao dosadna udovica iz Evanđelja neumorno kucati na vrata Neba dok te unutra ne puste kako bi u zajedništvu s Blaženom Djevicom i svim svecima uživao vječno blaženstvo u Božjoj prisutnosti.
Volimo te, tata. Moli za nas!