Don Boskovi snovi: San u dobi od 9 godina – Isusov nalog da odgaja druge dječake, a kao pomoć dat će mu svoju Majku
Već na prvim stranicama don Boskovih uspomena čitamo njegov prvi san koji je snivao u devetoj godini života.
Svetac ovako pripovijeda:
Po prilici u dobi od devet godina usnuh san koji mi se da cijeli život duboko usjekao u pamćenje.
U snu mi se pričini kako sam u blizini kuće, u jednom prostranom dvorištu gdje se sakupilo mnoštvo dječaka.
Neki su se smijali, neki igrali, a mnogi i kleli. Kad sam čuo kletve smjesta pojurih među njih nastojeći ih ušutkati šakama i riječima.
Uto se pojavi častan čovjek u muževnoj dobi, sjajno odjeven. Bijeli plašt pokrivaše mu tijelo, njegovo lice bijaše tako sjajno, nisam ga mogao gledati. On me pozove po imenu, naloži mi neka se postavim na čelo dječacima i reče mi:
– “Ne udarcima, nego blagošću i ljubavlju morat ćeš svladati svoje neprijatelje. Odmah ih počni podučavati o ružnoći grijeha i o dragocijenosti kreposti”
Zbunjen i prestrašen odgovorih:
– “Siromašan sam i neuk, nisam sposoban dječacima govoriti o vjeri. Na to se dječaci prekinuvši svađu, buku i kletve, sakupiše oko onog tko je govorio.
Gotovo i ne znajući što govorim, zapitah:
– “Tko si ti, te mi zapovijedaš ono što je nemoguće”?
– Upravo zato jer ti se čini nemoguće, moraš to s poslušnošću i sticanjem znanja učiniti mogućim.
– Gdje i kojim sredstvima ću pribaviti znanje?
– Dat ću ti Učiteljicu. Pomoću Njezina nauka možeš postati mudar: bez nje je svaka mudrost – ludost.
– Ali tko si ti koji tako govoriš?
– Ja sam Sin One koju te tvoja majka naučila svaki dan triput pozdravljati.
– Majka mi moja reče neka se bez njezina dopuštenja ne družim s onima koje ne poznam; zato reci mi svoje ime.
– Za moje ime pitaj moju Majku.
“Toga časa vidjeh pokraj njega Ženu veličanstvenog izgleda, ogrnutu plaštem koji odsijevaše sa svih strana kao da je svaka njegova točka blistava zvijezda”. Opazivši kako sam sve zbunjeniji u pitanjima i odgovorima, dade mi znak neka joj se približim, a onda me ljubazno primi za ruku i reče:
– Gledaj!
Pogledavši opazih kako su svi dječaci pobjegli i umjesto njih vidjeh mnoštvo jarića, pasa, mačaka, medvjeda, i nekoliko drugih životinja”. – To je tvoje polje na kojem trebaš raditi nastavi ona Gospođa.
Budi ponizan, jak, čvrst: ono što vidiš da se sada događa s ovim životinjama, ti ćeš morati učiniti s mojim sinovima.
“Svrnuh pogled i gle, umjesto okrutnih zvijeri pojavi se isto toliko krotkih janjaca koji skakutahu naokolo blejeći i želeći ugoditi onome Čovjeku i Gospođi.”
Onda, još uvijek u snu počeh plakati te zamolih Gospođu nek mi govori tako kako bih mogao razumjeti. Nisam znao što to sve znači. Tada mi ona položi ruku na glavu i reče: Sve ćeš u svoje vrijeme shvatiti”.
“U tom trenutku probudi me neka buka i sve iščezne.
Ostadoh zbunjen. Osjećao sam još uvijek bol u rukama od udaraca koje sam davao, ali me u isto vrijeme boljelo lice od zaušnica koje sam primao od derana.”
Silno uzbuđen te noći više nisam mogao zaspati. A onda, ona Osoba, ona žena, ono što sam čuo i vidio, tako zaokupi moj duh, one noći nije mi bilo moguće više zaspati.” god 1825.
