Blažena Ozana Kotorska (27.4.)

Ozana je zapravo na krštenju dobila ime Katarina. Prezivala se Kosić.
Rodila se 25.11.1493. god. u jednom malom crnogorskom selu u pravoslavnoj obitelji.
Kao djevojčica je bila pastirica. Jednom je čuvala ovce kad joj se ukazao mali Isus.
Drugi put je imala viđenje Raspetog Isusa.
To drugo viđenje je znažno utjecalo na nju.
Poslije ju se duboko dojmila i jedna propovijed o Isusovoj muci.
Htjela je više naučiti o Isusu i proučavati Katekizam, ali da bi to mogla morala je iz sela ići u grad Kotor. Otac i majka nisu htjeli za to ni čuti. Kad je otac umro Ozana je nagovarala majku da je pusti u grad. Majka joj konačno dopušta.
Ozana je kao četrnaestogodišnja djevojčica u Kotoru stanovala i služila kod jedne obitelji. Tu je bolje upoznavala vjeru a onda primila sakramente. U kuću gdina Aleksandra Buće, gdje je živjela, dolazili su i dominikanci pa je Ozana tako upoznala dominikansku duhovnost.
Odlučila je svoj život posvetiti Bogu tako da živi u jednoj maloj kućici blizu crkve, kao dominikanska trećoretkinja. Biskup joj je za to dao odobrenje.
Tu je, kao zazidana djevica, živjela pokornički, a njene pokore bile su mnoge: spavala bi na ljestvama koje su imale pet pregrada u spomen na pet Isusovih rana, pod glavom bi imala komad drveta, bičevala bi se, jela bi ono što su joj na prozorčić donosili prolaznici, a onda bi i od toga što je dobijala opet davala siromasima koji su na prozoru od nje nešto tražili.
Tu je Ozana živjela sedam godina, blizu crkve svetog Bartolomeja.
Kasnije se preselila blizu crkve sv. Pavla. Tu je ostala do kraja života u molitvi, pokori i ručnom radu. Živjela je 72 godine. Umrla je 27.4.1565. godine.
Od 1963. godine sarkofag s tijelom blaženice nalazi se na glavnom oltaru zborne crkve svete Marije. Od Ozanine smrti, pa do danas izvršeno je pet liječničkih pregleda tijela i zamjena redovničke odjeće. To je učinjeno 1815., 1856., 1907., 1930. i 2001. godine.

Pri posljednjem postupku ustvrđeno je, da je tijelo blaženice dobro i u cijelosti očuvano, te povezano i čini kompaktnu cjelinu koju je moguće nositi na rukama.
Ozana je za života činila čudesa, a i nakon smrti potvrđena su čudesna uslišanja. Tako je od samih početaka bila štovana kao svetica. Nakon njezine smrti dozvolom Svete Stolice pokrenut je proces za prikupljanje podataka o njenom svetačkom životu. Ovi su se spisi nažalost zagubili. Godine 1628. građanstvo Kotora zamolilo je dozvolu iz Rima, da se tijelo prenese na bolje mjesto. Rim se nije izričito usprotivio, ali je rečeno, da se bolje razmotri pitanje beatifikacije. Od 1665. godine Ozana je uvrštena među zaštitnike grada i biskupije. Proces za odobrenje i potvrdu javnog štovanja blažene Ozane započeo je 1905. godine najviše zaslugom hrvatskog dominikanca, izvrsnog propovjednika i misionara, Anđela Marije Miškova, koji je tada bio provincijal.

Konačno je papa Pio XI. 21. prosinca 1927. godine odobrio javno štovanje blaženice. Tako je Ozana postala PRVA BLAŽENICA CRKVE U HRVATA.

Nju zazivaju kao sveticu i katolici i pravoslavci. Njena sveta uspomena časti se u dominikanskom redu, osobito među hrvatskim dominikankama i dominikancima.

Na njezin spomendan 27. travnja 2013. godine pokrenut je proces za proglašenje svetom.