”Bit ćete mi svjedoci” (iz poruke pape Ivana Pavla II, Solin)
Poruka vjeroučiteljima, nastavnicima i predstavnicima Crkvenih pokreta
(…) „Došao sam ovdje u Solin nakon što sam jučer u svetištu Majke Božje Bistričke uzdignuo na čast oltara mučenika Alojzija Stepinca. Ovim sam apostolskim putovanjem želio u duhu povezati mjesta vjere i pobožnosti vašega naroda, kao spomen na njegova svjedočanstva za Krista, sve od prvih stoljeća pa do naših dana.
Na nas ovdje okupljene u marijanskom prasvetištu hrvatske zemlje gleda Gospa od Otoka, gleda Gospa Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Sabrali smo se na mjestu koje čuva posebno vrijedne uspomene vjere što sežu u daleku povijest vašeg naroda. Ovo mjesto ima jednistveno mjesto u prošlosti vas hrvatskih katolika i hrvatske nacije. Ovdje je vrelo vašeg kršćanskog identiteta. Ovdje su vaši duboki kršćanski korjeni. Ovo je mjesto koje svjedoči o vjernosti katolika ovih krajeva Kristu i Crkvi“
Od srca zahvaljujem dragom nadbiskupu metropolitu Anti Juriću na srdačnim riječima dobrodošlice. Pozdravljam gospodu kardinale Franju Kuharića i Vinka Puljića i ostalu braću (…)
Predragi, želim vam upraviti riječ nade te vas pozvati da ostanete otvoreni, u Crkvi, poticajima Duha Svetoga, te tako djelotvorno svjedočite za Krista, svatko u sredini u kojoj živi i radi. „Imate pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate… poznajete istinu“ (1 Iv 2, 20-21)
Blaženi Alojzije Stepinac ostavio je poseban primjer kršćanskog svjedočanstva. On je službu najveštanja evanđelja ispunio prije svega svojom patnjom za Crkvu, a svoju je poruku vjere zapečatio smrću. Draža mu je bila tamnica nego li sloboda, i to samo zato da bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovane riječi Evanđelja.
(…) O vama odgojiteljima dobrim djelom ovisi koji će oblik imati i u kojemu će pravcu biti usmjerena budućnost. Drugi vatikanski sabor veli: „Budućnost se čovječanstva nalazi u rukama onih, koji su sposobni budućim naraštajima prenijeti razloge života i nade“ (Gaudium et spes, 31)
(…) Smatram opravdanim da se posebnim riječima obratim vama, dragi vjeroučitelji i nastavnici vjeronauka. Pozvani ste naime da u školama i u župama mladim naraštajima pomažete upoznati Krista kako bi ga mogli slijediti i za Nj svjedočiti, Pozvani ste pomagati mladeži da se, svladavajući u svjetlu Evanđelja teškoće na koje nailazi u svojemu ljudskom i duhovnom sazrijevanju, uključujući u Crkvu i društvo.
Vjeroučiteljeva je obaveza da mladima u izlaganju razloga života i nade ponude što produbljeniju i jasniju spoznaju Boga i posvijesti spasenja, koja je svoj vrhunac dosegla u smrti i uskrsnuću Isusa Krista. (…)
(„Bit ćete mi svjedoci“, dokumenti, Ivan Pavao II)
