Bartolo Longo – od okultnih praksa do djetinjeg predanja Gospi
“Svaki grešnik, čak i najgori, može pronaći spasenje moleći krunicu. Svaka duša, čak i ako je tako opterećena može prekinuti spone Zloga. …”
Bartolo Longo je napisao ove riječi u svojoj knjizi navodeći čudesa koja su se događala po molitvi Gospi od Pompeja. Ove su riječi proizišle iz njegova osobnog iskustva moći Božjeg Milosrđa koje je zadobio preko Gospina zagovora.
Bartolo je odrastao u duboko religioznoj obitelji. Kao mlad čovjek studirao je pravo na Sveučilištu u Napulju gdje je stekao doktorat. Postao je žrtvom modernog anti-crkvenog utjecaja i predao se okultnim praksama. Tijekom mnogo godina djelovao je kao sotonistički svećenik, sudjelovao u anti papinskim demonstracijama i javno izrugivao svećenike katoličke vjere. Božjom milošću, dok je bio duboko ogrezao u grijehu, iskusio je duboko obraćenje koje je promijenilo smjer njegova života. Upravo prije svog obraćenja morao je proći kroz bitke s moćima zla.
U trenucima duboke krize začuo je unutar sebe glas koji mu je govorio: „Ako želiš osigurati svoje spasenje širi pobožnost krunice. Sjeti se Marijina obećanja. Tko god bude širio pobožnost krunice neće propasti.“
Pao je u depresiju zbog nesigurnosti u svoje spasenje, bio u kušnji da počini samoubojstvo, a onda je sebe preporučio Bogu preko Blažene Djevice Marije, oslanjajući se na njeno obećanje. Postao je dominikanac, trećoredac. Potpuno je sebe posvetio Gospi i tako je ona mogla s njim slobodno raspolagati.
Duhovni život u svetištu Gospe od Pompeja, sada poznatom po cijelom svijetu, sirotišta, skloništa za djecu zatvorenika, vrtići, škole, radionice, izdavaštvo, služenje mladima, magazin Krunica Novih Pompeja, Red sestara svete krunice… sve je to samo dio velikih plodova njegova djetinjeg povjerenja i pobožnosti.
Taj tužan grad tako razoren velikom vulkanskom erupcijom postao je mjesto iz kojeg je Božja slava sjajila cijelim svijetom; mjesto odakle je Gospa, Kraljica krunice i djeliteljica Božjih milosti, pokazala Isusovu moć koji liječi bolesne, podiže pale, daje nadu onima koji su skršena srca i da je novi život u srca koja su bila suha, potlačena, zatočena.
Životna priča o Bartolu Longu, kojeg je papa Ivan Pavao II beatificirao 26.10., 1980. Čini se kao glasna poruka svima nama o radosnoj vijesti da Isus svojom krvlju pere svaku grešnu dušu, pa bila ne znam kako uprljana grijehom. On je taj koji liječi rane duše, i očituje svoju slavu i moć samo ako se duša s pouzdanjem prepusti u njegove ruke u ljubavi i duhu pokajanja.
Marija je ona koja nikad ne prestaje brinuti za ljudske duše, koje su prema ljudskoj računici već izgubljene. Marija nikada ne ostavlja svoju djecu u tami grijeha, ateizma, nevjre, propadanja. Ona traži svakoga ponaosob. Ona vidi ljudsku zloću i oholost, ali to je ne zaustavlja. Ona i dalje želi te duše brižno dati svom Sinu. Ona sudjeluje u svakoj našoj kušnji. Moći zla žele nam oduzeti spasenje koje Isus nudi svima preko Njegove muke i smrti. Sotona čini sve kako bi uništio taj veliki dar.
Svatko onaj tko se s pouzdanjem utječe Gospi može računati na to da će ga ona štititi. Oni imaju tu sigurnost da će ih ona voditi putem spasenja. Ona želi da Božju volju spoznamo i vršimo. Neće odbiti nikoga tko joj se s pouzdanjem preporuči.
Predati sebe Gospi znači pitati za sve. To je tražiti da nam ona kaže što nam je činiti u datim okolnostima. To znači biti s Njom stalno, razgovarati s njom, rasti uz njenu brižnost, pod njenim nježnim pogledom, predati sebe potpuno njoj kako njen posjed, dopustiti joj da nas potpuno upotrijebi. Predati sebe Gospi znači dati joj svoje misli, osjećaje djela i ljubav u nama, a također biti spremni da učinimo što god ona od nas želi.
A što Marija želi od nas? Ne upućuje li i nama pitanje kao nekada malim pastirima u Fatimi: „Želite li prikazati sebe Bogu i prihvatiti sva trpljenja koja vam On pošalje kao naknadu za grijehe grešnika i njihovo obraćenje?“…“Molite krunicu svaki dan kako biste donijeli svijetu mir…“ (…) Žrtvujte se za grešnike i govorite često, osobito kad radite neku žrtvu: „O Isuse to je tebi za ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za grijehe koji se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu“
Pokazujući djeci strašnu viziju pakla Gospa govori: „Vidjeli ste pakao gdje odlaze duše siromašnih grešnika. Da biste ih spasili Bog želi da se u svijetu proširi pobožnost prema mom Bezgrešnom Srcu (…) jer mnogo duša odlazi u pakao jer nema nikog da se žrtvuje za njih i moli za njih.“
Kasnije, Gospa u Fatimi, Kraljica krunice, obraća se posebno Luciji riječima: „Imaj samilosti prema Srcu Tvoje Presvete Majke. Ono je prekriveno trnjem koje nezahvalni ljudi probadaju svakoga trena i nema nikoga da ih ukloni svojim činima naknade (…) Barem ti pokušaj me utješiti i reci da obećavam pomoć u smrtnom času sa svim milostima koje su potrebne svima koji na Prve subote, pet mjeseci uzastopno,odu na ispovijed, prime svetu Pričest te izmole pet otajstava krunice te me prate u razmatranju petnaest minuta dok mole nad otajstvima krunice, sa nakanom da čine naknadu za nanešene grijehe.“
…
Malogorzata Radomska
Izvor: “Love one another”, časopis
***
Grob blaženog Bartola Longa nalazi se u bazilici Gospe od svete krunice u Pompejima. Oko tri milijuna hodočasnika godišnje posjeti baziliku. Pompeji su također poznati po tom što jedini imaju crkvu koju je izgradio – bivši sotonist.
Bio je to dječak iz vjerske obitelji koji je otišao na sveučilište i pao pod utjecaj New Age sotonista te postao sotonski veliki svećenik. Kad je promislio bolje o svojoj odluci odlučio se vratiti Katoličkoj Crkvi. To je sažetak bogate priče o obraćenju.
Nisam vjerovao u ovu priču kad sam prvi put čuo o blaženom Bartolu Longu. Odrastao sam kao sin talijanskih imigranata i bio sam prepušten svim čarobnim pričama. Došao sam u Pompeje vidjeti ne samo ruševine nego i uvjeriti se je li ta priča istinita.
Bartolo Longo rođen je 10. veljače 1841. godine u bogatoj obitelji u gradiću Latiano, nedaleko od Brindiza u južnoj Italiji. njegovi roditelji, dr. Bartolomeo Longo i Antonina Luparelli, bili su pobožni katolici koji su svakodnevno molili krunicu.
Nezadovoljan u samom prakticiranju njegove nove poganske religije osjećao je važnim da javno ismijava kršćanstvo i učinio je sve što je u njegovoj moći da potkopa katolički utjecaj. čak je i mnoge druge nagovorio da napuste Katoličku Crkvu i sudjeluju u okultnim obredima.
Ali ni jedna aktivnost nije mu donijela radost. Zapravo, njegov život je bio obilježen ekstremnom depresijom, paranojom, zbunjenosti i nervozom. Čak je počeo pokazivati znakove demonske opsjednutosti, za razliku od demonsko posjednuća što je uključivalo dijaboličke vizije i stalno propadanje zdravlja. Na posljetku je doživio živčani slom.
U svom očaju čuo je krik svog pokojnog oca koji ga je pozivao da se vrati Bogu “Vrati se Bogu!”. U strahu i očaju Longo se okrenuo profesoru Vincenzu Pepu, prijatelju iz svog rodnog grada za vodstvo. Vinzenco je uvjerio Longa da napusti Sotonu i upoznao ga je sa dominikanskim svećenikom, o. Albertom Radente. O Radente je čuo njegovu ispovijed i pomogao mu da dodatno osmisli svoj život.
Jedne večeri dok je hodao blizu kapele u Pompejima Bartolo je imao duboko mistično iskustvo. Pisao je:
“Dok sam razmišljao o mojem stanju doživio sam duboki osjećaj očaja i gotovo počinio samoubojstvo. Uto sam začuo odjek glasa fra Alberta koji je ponavljao riječi Blažene Djevice Marije: “Ako tražiš spasenje, promoviraj krunicu. To je Marijino obećanje”. Ove su riječi prosvijetlile moju dušu. Pao sam na koljena. Ako je to istina neću napustiti ovu dolinu sve dok ne budem promovirao tvoju krunicu.” Kako bi dokazao svoju novo nastalu odanost Kristu i Njegovoj Crkvi Bartolo je nazočio seansi. Stajao je u sredini i povikao: “Odričem se spiritizma jer je to samo labirint pogreške i laži!”
25.3. 1871. god. kao dio pokore koju je sam sebi nametnuo Longo je postao dominikanski trećoredac te uzeo ime Rosario, u čast krunice.
više na: catholic.org
