Nebesa odozgo rosite… (Rorate caeli)

NEBESA, ODOZGO ROSITE

Gregorijanski koral

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
gdje su te hvalili oci naši.
Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće,
i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke
opačina naših.
Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske, da on digne
jaram ropstva našega.
Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.