HUSINA JAMA – grobnica na Kamešnici, sa 1500 žrtava komunističkog terora

Husina-jama-990x742    Husina Jama se nalazi na predjelu zvanom Vaganjna planini Kamešnici, uz samu staru cestu između Sinja i Livna.

Ovo je samo još jedna od stotina jama koje su partizani napravili velikim masovnim grobištima, sprovodeći svoju ideologiju smrti – komunizam.

Prema dosadašnjim saznanjima u nju su partizani od listopada 1944. do završetka Drugog svjetskog rata bacili između 1500 i 2000 osoba s područja Cetinskog i Livanjskog kraja ( za ovaj zločin još nikada nitko nije odgovarao ). Jama je naime bila duboka oko 200 metara, a ljude u nju su bacali uglavnom žive!

Husina_jama_2017_5Godine 1968. bila je duboka 170 m, da bi deset godina kasnije njezina dubina bila samo 50 m. Jugokomunističke vlasti zatrpavale su je, naime, raznoraznim otpadom kako bi prikrile stravičan ratni zločin koji je ondje počinjen.

4
Husina jama

Valja istaći kako se skoro 50 godina uopće nije smjelo spomenuti ime niti jedne žrtve, a kamoli doći pokraj ove zloglasne jame, kraj koje je, kako je nekoć bilo napisano na ploči upozorenja “bilo zabranjeno zaustavljanje i (dakako, op.p.) snimanje”…

O ovom i o drugim strašnim zločinima pročitajte na stranici Husina jama & žrtve Cetinske krajine (komunistickizlocini.net)

O mnogim drugim zločinima partizana tj komunističke ideogije možete čitati na stranici komunistickizlocini.net.,

Između ostalog – svjedočanstvo jednog partizana Ivana Gugića, iz 26.-e Dalmatinske divizije – koji svjedoči o strašnim zlodjelima partizana/komunista  – kod Ljubljane…

1. “Ljude su dovozili u kamionima… ubijanje je vršeno pred jamom, uglavnom metkom u zatiljak, a neki bi živi skakali u jamu, duboku bar 50 m… U jami su neki jaukali zbog čega su partizani s vremena na vrijeme u jamu bacali bombe… Kamionima je svakoga sata stizala jedna tura… (…)

2. (…) Stizalo je dnevno po 10 i više vlakova, s plombiranim (zatvorenim) vagonima, uvijek najmanje 10, a gdjekad i po 20. Te su ljude dovozili iz Ljubljane, a možda i iz drugih krajeva. Većina su bili muškarci, ali manji dio žena, koje su silovali kod jame prije strijeljanja. Bilo je nešto i nedoraslih mladića od 15 do 16 godina. Od onih, koji su prošli kroz moje ruke, bilo je više Hrvata nego Slovenaca. Ne znam, koje su čete tu bile ubijane.

Svih ubijenih, u dvije jame – bilo je 30 do 40 tisuća u 8 dana. Ubojice su u nedjelju polazile na Bled na odmor nakon osam dana ubijanja, pa je uoči toga, u subotu, bio priređen neki ples za njih. Na plesu su se hvalili, da su likvidirali 30, 40 tisuća neprijatelja u 8 dana.

Prema odijelima, koja smo spremali u Kočevju, bilo je preko 30.000 ubijenih. Mi smo poslali iz Kočevja preko 20 vagona robe; dnevno smo slali 2 do 3 vagona robe.

Glede žena mogu izjaviti, njih nisu skidali kod naše kasarne nego, su ih do gubilišta vodili odjevene; silovali su ih kod jama i kasnije se tim djelom hvalili, napose neki Hvaranin Kačić Božo, po činu zastavnik. Žene su posebno jadno izgledale i neprestano su plakale. Bile su rastavljene od svojih muževa, koji su bili hrvatski vojnici i kod Kočevja ubijeni. Žene su bile odjevene u građanska odijela. Nama uopće nisu dali doći blizu žena, jer su očito ubojice imali s njima svoje namjere. Osim žena vidio sam možda do 200 dječaka od 14-16 godina, njih su potukli sve, svi su govorili, da su nevini i da nisu ništa učinili, a mnogi su i plakali.

Vagoni sa zarobljenicima izgledali su strašno: pošto im nisu dali ići izvan vagona radi tjelesnih potreba, to su vagoni bili zagađeni i puni smrada. Nadalje nisu dobivali ni hrane ni vode na cijelom putovanju, a ne znam ni kako su ih hranili u logoru. Svakako je istina, da su iz vagona iznosili onesviještene i gdje kada lude ljude, a drugi su od slabosti i žege posrtali i padali putem. Te su onda pratioci tukli ili eventualno natovarili na leđa zdravijih i jačih zarobljenika. Od stanice do kasarne išli su pješice i još odjeveni, svjesni, da idu u smrt. Neki od zarobljenika su glasno protestirali i govorili ubojicama, da će doći dan pravedne osvete. Drugi su opet plakali, spominjući ženu, djecu, majku.. Neki su govorili, da su činili dobro i spašavali čak i partizane te molili, da ih poštede, ali nitko nije dobio milosti. Ispitivanja među zarobljenicima ili suđenja nije bilo: svi dovedeni u Kočevje imali su umrijeti.

Čuo sam, da je više ljudi pobjeglo ispred same jame, kada su već vidjeli, da će za koji čas poginuti, te su onda riskirali život. Neki su se i spasili, ali su druge ubili partizani pucajući za njima. (…)

O ovim strašnim zločinima na stranici se može pogledati i VIŠE OD 20 VIDEA, kao npr. Iskapanje u Hudoj jami, (pred kraj videa – hodnik pun ljudskih kostiju)

Prema jednom navodu “i danas je 18 ero živih zločinaca, partizana, koji primaju mirovinu veću od 1500 eura”

Možemo vidjeti i poslušati svjedočanstvo POKAJNIKA S PETOKRAKOMSime Dubajića

“Svjedočenje partizanskog majora SIME DUBAJIĆA (+2006) o masovnom pokolju oko 30.000 Hrvata u Kočevskom Rogu od strane partizana u kome je i sam učestvovao!!! Danas je utvrđeno da se na Kočevskom Rogu nalazi nešto više od 40.000 kostura nedužnih ljudi i djece.

Usprkos svom priznanju zločina te pronalasku žrtava nikada nije pokrenut sudski proces protiv Sime Dubajića niti je samim tim kažnjen za svoja zlodjela što predstavlja svjetski presedan u modernoj povijesti čovječanstva!

Dakle počinilac zločina prizna javno zločin, napiše knjigu o svom zločinu, imenuje ostale aktere zločina, ukaže na lokaciju gdje je počinjen zločin, pronađu se kosturi žrtava na lokaciji i nikada se ne pokrene sudski postupak protiv zločinca (!!!) koji je odgovoran za ubojstvo najmanje 40.000 muškaraca, žena i djece!

Za one koji žele znati više o KOMUNISTIČKIM ZLOČINIMA, u desnom stupcu su naslovnice KNJIGA na tu temu.

Print

You may also like...