dobro – Magnifikat.hr https://magnifikat.hr U službi Istine Thu, 13 Nov 2025 20:57:22 +0000 hr hourly 1 https://wordpress.org/?v=4.4.33 ZNAKOVI DOBRA I ZNAKOVI ZLA – don Josip Mužić, propovijed, 5.8.2024., Roško polje https://magnifikat.hr/znakovi-dobra-i-znakovi-zla-don-josip-muzic-propovijed-5-8-2024-rosko-polje/ Wed, 07 Aug 2024 19:33:57 +0000 https://magnifikat.hr/?p=11530 (Propovijed, 5.8.2024., Roško polje)


 polje 8

Možemo reći da je naše vrijeme – vrijeme znakova, znakova dobra i znakova zla. Ovi znakovi zla su glasniji. Dovoljno sjetiti se zadnjeg Eurosonga pa sad Olimpijade, i tako unazad. Vidimo da stvarno imamo znakove gdje Sotona proglašava da on vlada ovim svijetom. I da mu ne možemo ništa. I više je dosadan sa tim izljevima mržnje, ali to je činjenica koju izgleda teško prihvaćamo – da mi imamo sotonističke vlasti, da imamo sotonizam koji vlada. Nitko se, na ovoj Olimpijadi, nije ustao od naših političara, a bili su Europski predstavnici, nitko se nije ustao protiv toga da se učinilo svetogrđe sa Posljednjom večerom. To pokazuje da oni to odobravaju, da podržavaju, da se s tim slažu. Nemaju hrabrosti. Prema tome da sutra ti isti vlastodršci u Bruxelles-u i drugi proglase progon kršćana, naši bi digli ruku i glasali bez problema. Prema tome to su znakovi koji nas pozivaju da se probudimo, da posvijestimo da živimo u gorem vremenu nego što je to bilo pod Turcima. Vidimo da su sad i muslimani ustali  i protestiraju protiv ove blasfemije u Parizu i da je tu ustao i Erdogan, i u Iranu, – rekli su da je Isus i njima svet i da je tako nešto nedopustivo.

Prema tome, dok su naši stari živjeli, oni su bili diskriminirani, bili su građani druge klase, imali su veće namete, imali su manju slobodu bogoslužja, ali opet je to bio bolji život nego sotonizam, jer smo imali prirodni zakon koji se poštivao, bila je obrana obitelji, bila je obrana Boga, svetinje su nisu dirale  i evo to je ono što vidimo da je islam, islamistički teror bolji nego SOTONISTIČKA DIKTATURA.

Vidimo isto tako da smo U KOMUNIZMU bili proganjani, diskriminirani, također, ali opet je i to bilo bolje nego ovo što sada imamo. SOTONIZAM uništava sve. Ne samo da oduzima slobodu nego on uništava obitelji, uništava Božje zakone, uništava razlike, muško žensko, ne samo da zabranjuje vjeru nego on se bori da iskorijeni vjeru do kraja i da više nitko uopće ne bude vjernik. I kako vidimo stvari se samo pogoršavaju. Možemo samo očekivat da će osim ovog medijskog progona, od ovog kulturološkog progona, zakonskog  progona vrlo brzo doći do toga da nas i FIZIČKI PROGONE I MALTRETIRAJU.

Nije slučajno da U FRANCUSKOJ svaki tjedan izgori neka crkva. Pa kažu: islamisti. A tko kaže da nisu sotonisti?! Sotonisti su oni koji danas vladaju Europom.

To su znakovi koji nas trebaju držati budnima, da budemo svjesni vremena u kojem živimo.

S druge strane imamo ZNAKOVE BOŽJE koji nas pozivaju da budemo hrabri u današnje vrijeme. Ako se mi okupljamo ovdje već drugu godinu, to nije slučajno, to je isto jedan znak, znak zahvalnosti Bogu što je poslao svoju Majku ovdje, da ona se očituje narodu onda kad je narodu bilo najteže, da nas ohrabri, podrži, znak da smo mi nasljednici toga naraštaja. Da cijenimo te žrtve, te suze i patnje koje su bile podnesene da bi se obranila vjera. Mi vidimo da je GOSPA bila uz nas uvijek kad nam je kroz povijest bilo najteže. Tada se to pokazalo i u 20.-om st. Da je ona iza Drugog svjetskog rata, na više od 10 mjesta ona se ukazivala i hrabrila svoj narod. Vidimo da se dogodilo Međugorje – koje je postalo svjetski fenomen. Koliko je ljudi koji su bili vjernici cijeli svoj život Bogu i žrtvovali se za vjeru u našem narodu koliko je njih koji su to izmolili svojim žrtvama, svojim suzama, svojom prolivenom krvlju. Imamo znak da je Gospa s nama, a preko Gospe da je Isus s nama. To su veliki znakovi koji bi nas trebali hrabriti. Imamo i da je na današnji dan (5.8.) bila Oluja pa je oslobođena naša zemlja od agresora, da je završen rat, pobjednički. Mi obnavljamo to da smo izvojevali pobjedu. I ne samo s oružjem nego prije svega s molitvom i borbom duha. To je nešto što trebamo obilježavat na način da budemo zahvalni.

Može se reć: Što mi možemo obilježiti ovdje (Roško polje; mjesto Gospina ukazanja). Malo nas je  u jednom malom mjestu. To kao da nije važno. Pred Bogom nije važan broj. Važna su srca i s kakvom nakanom mi dolazimo.

Danas se službeno proslavlja Oluja, pa službeno idu u crkvu u Kninu i službeno prisustvuju. Niti vjeruju u Boga, niti im je stalo do Hrvatskog naroda niti do Hrvatske. Prema tome oni tu odrade jednu kazališnu ulogu, sutra da je tu neki druga vlast oni bi radili isto. Čast iznimkama. Ali, oni su kompromitirali sve one žrtve koje su se dogodile za vrijeme Oluje, koje su se dogodile u Domovinskom ratu.

Tako da su ovo rezervni položaji, oaze gdje mi možemo susresti ljude koji čista srca vjeruju u Boga, koji žele dobro svome narodu, koji ljube svoj narod.

Možemo se osjećati svoji na svome, bez obzira na titule, bez obzira na govornike, bez obzira na medije. Ali to je ona stvarnost. I Bog vidi ono što je u srcima i Bog cijeni to unutarnje.

Zato trebamo  ustrajati u tome da obilježavamo ovaj dan sa zahvalnošću, Majci Božjoj i Bogu na daru slobode, i Bogu na svim onim darovima koje nam je Gospa davala kroz povijest kad nam je bila blizu i da u tome crpimo nadahnuće da se ne bojimo i da se borimo.

Naše je da se borimo do kraja svim raspoloživim snagama a Bog će učinit ono što nama nije moguće. Bog će učinit nemoguće. Zato, ako je Oluja označava jedno čudo Božje kad se dogodilo nemoguće, znači to je nešto čega se svi možemo još sjećat, dakle, Božja moć se nije smanjila. Bog se nije umorio čineći čuda. On samo traži suradnike preko kojih će činiti čuda.

I ako je židovski narod hranio 40 godina čudesno u pustinji s manom evo i nama može činiti svaki dan nova čuda koja su nam potrebna da budemo svoji na svome da živimo svoji na svome, da obranimo obitelj, da obranimo narod da obranimo prije svega vjeru. I da možemo kao narod živjeti punim plućima, kao katolici i kao Hrvati.

Evo, nroško poljeeka današnji dan i ovo naše okupljanje bude ne samo zahvalnost Bogu neka bude zahvalnost svima onima koji su svojim žrtvama svojim životom, mukama pridonijeli da mi danas možemo biti ovdje, da smo baštinili vjeru, da smo baštinili narod i da možemo slobodno ispovijedat svoju vjeru.

Neka nas u tome podrži i pomogne zagovor Majke Božje. Amen.

 

]]> Moguća grešnost cijepljenja protiv Covida-19 https://magnifikat.hr/moguca-gresnost-cijepljenja-protiv-covida-19/ Sat, 24 Apr 2021 18:19:49 +0000 http://magnifikat.hr/?p=8951 covid

Iz emisije “Sjaj istine”, 24.4.2021.; don Josip Mužić –

*****Emisiju (koja je zbog cenzure uklonjena s youtube-a) možete poslušati: OVDJE *****

moguća grešnost

 

]]> Nova inicijativa – ZA ŽIVOT nerođenih & Pismo mons. A. Schneideru https://magnifikat.hr/nova-inicijativa-za-zivot-nerodenih-pismo-mons-a-schneideru/ Tue, 20 Apr 2021 08:00:36 +0000 http://magnifikat.hr/?p=8932 atanazije

Na stranici Duc in altum, objavljeno je pismo podrške koje su pripadnici različitih profesija (liječnici, pravnici, suci, novinari, učitelji i drugi) uputili monsinjoru Atanaziju Schneideru, a u vezi sa obranom ljudskog života od začeća. Naime, biskup Atanazije je odvažno stao na stranu nerođenih, a protiv lijekova koji imaju veze sa pobačajem i zlouporabom dijelova tijela nerođene djece.

Potpisnici pisma prepoznaju biskupa Schneidera kao rijedak glas istine. Osvrćući se na njegov govor od 19.2.2021. “Demaskiranje Covid-19…” ističu kako nisu mogli ostati ravnodušni na njegov poziv da se pokrene “novi pokret za život”
Potpisnici pisma naglašavaju kako obrana nevinog ljudskog života od začeća do prirodne smrti ne može dopustiti kompromise ili iznimke. Ljudsko biće je ljudsko biće od začeća. Ne prestaje biti ljudsko biće bez obzira na psihofizičko kliničko stanje u kojem se može naći do prirodne smrti. Stoga se treba prepoznati kao ubojstvo uklanjanje ljudskog života u bilo kojoj fazi života.
Suzbijanje ljudskog života ne samo da nije dozvoljeno nego je i kažnjivo zakonom. Niti jedan pravni sustav ne može iskorištavati nedužne ljudske živote u istraživačke ili proizvodne svrhe (farmaceutske, kozmetičke, prehrambene).

“Čini se da je društvo koje ne samo tolerira, već i smatra normalnim sustavnu i uobičajenu upotrebu stanica proisteklih iz ubijanja nevinih ljudi prenatalne dobi u najrazličitije svrhe, izgubilo razum i pravdu, kao i sposobnost za etičko prosuđivanje.” – ističe se u pismu.

Naglašena je potreba da onaj tko brani pravo na život mora potvrditi moralnu i pravnu nelegitimnost bilo kakvog oblika pobačaja kao i bilo kakvu manipulaciju i iskorištavanje ljudskih embrija. Nadalje, potrebno je da branitelji života uzmu u obzir činjenicu da  je manipuliranje ljudskim embrijima dio ogromnog ekonomskog i industrijskog sustava. 

Očito je da kod onog koji osuđuje pobačaj, a ne osuđuje to instrumentaliziranje ljudskog života u prenatalnoj fazi, postoji – ako ne licemjerje onda intelektualna kratkovidnost. 

Ova bitka u obrani ljudskog života, kako se ističe u pismu, je i prije svega kulturološka bitka, bitka protiv praksi koje nevini ljudski život svode na biološki, potrošni materijal koji se upotrebljava u svrhu eksperimenata i proizvodnje.

Poziv je ovo i svakom čovjeku na brigu za život tako što će

  • odbaciti bilo koji proizvod (farmaceutski, kozmetički, prehrambeni) koji ima i najmanje veze sa uništavanjem nevinog ljudskog života
  • bojkotirati (ne biti kupci, dioničari, vlasnici obveznica itd.) svih onih tvrtki koje koriste fetalne stanice u svojoj proizvodnji kao i u eksprimentalnoj aktivnosti.

Naglašava se da to nije protiv farmaceutskih proizvoda, protiv lijekova, nego radi toga da se dobivaju etički prihvatljivim putem.

Niti jedno cjepivo, niti jedan lijek, kozmetika ili hrana ne smiju se proizvoditi niti testirati pomoću ljudskih embrionalnih fetalnih tkiva i stanica koje su proizišle iz suzbijanja nevinog ljudskog života. To je moralno neprihvatljivo i mora biti zakonski isključeno.

U potpisu pisma su:

Mirco Agerde – Marijanski pokret Kraljica ljubavi

Gianfranco Amato – Pravnici za život

Antonio Brandi – Udruga Pro Vita & Famiglia

Giorgio Celsi – udruga Ora i labora u obrani života

Francesco Fontana – udruga Iustitia u Veritateu

Giovanni Formicola – Benediktova opcija

Massimo Viglione – Konfederacija Triarija

  • Francesco Agnetti (pravnik)
  • Francesco Mario Agnoli (sudac, zamjenik predsjednika Vrhovnog kasacijskog suda, bivši član Vrhovnog sudbenog vijeća)
  • Milton Amabile (ljekarnik)
  • Francesco Advini (liječnik)
  • it Patrizia Azzali (liječnica)
  • Pier Luigi Bianchi Cagliesi (novinar)
  • Antonio Bianco (koordinator Triarii Web Tv-a)
  • Eleonora Bonfanti (studentica, predsjednica Nove Civilitas Giovani)
  • Luca Campanotto (pravnik)
  • Fabio Candalino (pravnik)
  • Maria Capozza (pravnica, predsjednica udruge Giovanna d’Arco ONLUS)
  • Marco Casadei (liječnik)
  • Anna Egidia Catenaro (pravnica, predsjednica Udruge zagovaranje u misiji)
  • Ugo Cepparulo (pravnik)
  • Palmiro Clerici (veterinar)
  • Cecilia Collini (pravnica)
  • Essa Marina Corsi (ljekarnica)
  • to Cristina Costa (učiteljica)
  • it Silvana De Mari (liječnica)
  • Matteo De Martino (liječnik)
  • Donato Carmelo Dellino (liječnik, voditelj Udruge za medicinu i osobnost Puglia)
  • Alfredo de Matteo (član Odbora za Pohod za život)
  • Luca Di Fazio (pravnik)
  • Stefano Fontana (predsjednik udruge LiFE-Freedom Family Education)
  • Enzo Fortunato (predsjednik udruge Benediktinske Europe)
  • Paolo Gabelli
  • Luca Ghirardi (pravnik)
  • Cristiano Gobbi (pravnik i kanonist, predsjednik kulturnog kruga G. Mattiussi SJ)
  • Roberto Grieco (liječnik)
  • Emilio Guidi
  • Paolo Gulisano (liječnik)
  • it Maria Eleonora Iannucci (ljekarnica)
  • Vladimir Kosić (bivši savjetnik za zdravstvo u Autonomnoj regiji Furlanija-Julijska krajina)
  • Rosanna Lallone (savjetnica za dobrobit volonterskog uslužnog centra u Bariju)
  • Alessandro Laudani (liječnik)
  • Stefano Martinolli (liječnik)
  • Wanda Massa
  • Massimiliano Mirto (učitelj filozofije)
  • Carmine Napolitano (liječnik)
  • Simone Ortolani (novinarka, predsjednica Kulturne udruge San Michele Arcangelo)
  • Valentina Plano (ljekarnica)
  • Domenica Riello (pravnica)
  • Manuela Romano (pravnica)
  • Mauro Roseano (liječnik)
  • Arianna Scala (ljekarnica)
  • Bruno Sconocchia (pravnik, predsjednik udruge Sunodia)
  • Clara Suardi (primalja)
  • Paolo Tanga (bivši izvršni direktor Banke Italije)
  • Luciano Tenze (liječnik)
  • Enrico Tolentinati (liječnik)
  • Chiara Torti (primalja)
  • Marco Eugenio Tosatti (novinar)
  • Daniele Trabucco (profesor ustavnog prava)
  • Giovanni Turco (profesor pravne filozofije)
  • it Chiara Margherita Ulysses (medicinska sestra)
  • Piero Uroda (ljekarnik, predsjednik Talijanskog sindikata katoličkih ljekarnika)
  • Aldo Maria Valli (novinar)
  • Maria Prassede Venturini (liječnica)
  • Fabrizio Verduchi (predsjednik Italia Cristiana)

Izvor: Duc in altum, Aldo Maria Valli, novinar (ujedno i potpisnik pisma)

 

 

]]> O. Chad Ripperger: Stanje duhovnog bojišta https://magnifikat.hr/o-chad-ripperger-stanje-duhovnog-bojista/ Tue, 13 Apr 2021 18:17:23 +0000 http://magnifikat.hr/?p=8912 egzorcisti

Današnji skup je na temu: Trenutno stanje na duhovnom bojištu. I mislim da je svima jasno da je stanje poprilično loše. Predočit ću vam sliku tog stanja kojoj mnogi nemaju pristup. Kao egzorcist imate pristup određenim stvarima. tijekom sesija dok demoni govore. Stvari koje znate daju vam osjećaj kompleksnog stanja na bojištu kakav ne možete odbiti samo putem promatranja kako se loše ponašaju ljudi na vlasti i tome slično.

Prije 1963. većina egzorcista koji su izvodili egzorcizme prije i nakon 1963. rekli su da je prosječno vrijeme potrebno za oslobođenje od posjednuća 1-2 dana, najviše 7 dana, kada je potrebno izvesti određene radnje službenog egzorcizma. U izvanrednim slučajevima, poput onog iz Saint Louisa, trebalo je 59 dana. To je bio presedan. 1963., preko noći, kao da je netko uključio vrijeme potrebno da se nekog oslobodi poraslo je na 10 do 24 mjeseca. U svim slučajevima, bez obzira na okolnosti posjednuća. Kad sam počeo obavljati dužnost egzorcista, prije petnaestak godina, trebalo je 10-24 mjeseca da se nekog oslobodi.

Nešto se dogodilo u životu Crkve i opet je palo na 2-3 mjeseca. Otprilike 6 mjseci nakon toga dogodio se duhovni pomak. Mogli bismo reći da se to osjetilo u Sili. Dogodio se pomak i slučajevi kod kojih je trebalo čak i 10-24 mjeseca sada traju gotovo u nedogled. Većina egzorcista se žali kako ne mogu osloboditi gotovo nikoga. TO nam nešto govori jer stanje u Crkvi je zapravo dio problema. Egzorcizmi koje izvode svećenici djeluju ex opere operantis Ecclesiae što zapravo znači da njihova učinkovitost proizlazi iz stanja u Crkvi. Što je gore stanje u Crkvi, treba nam više vremena da se netko oslobodi.

Tu postoji još jedna dinamika a to je činjenica da ljudi danas nisu baš kreposni pa Bog to odugovlači kako bi dosegli određenu razinu kreposti prije nego ih oslobodi. No to nam govori da opće stanje u Crkvi nije baš najbolje. No, postoji nešto u odnosu prema neprijatelju.

Ovo ste već mogli čudi u mojim prijašnjim izlaganjima – ispod Sotone nalaze se pet demona koji izvršavaju sotonine planove.  Njihova je zadaća da ono što on zamisli bude pravilno izvršeno. Nazivaju se Pet generala, a ponekad Stol ili Vijeće. Njih su petorica vrlo ključni za razumijevanje moralnog kolapsa u određenom društvu, jer izvršavaju stvari vrlo sustavno. Demoni su iznimno dosljedni. Vrlo su dosljedni, ali budući da ne razumijemo kada i što rade, nama se to čini nasumično, ali kada shvatite obrasce njihova ponašanja vidjet ćete da su potpuno dosljedni. Sada ćemo pogledati tih pet generala i vidjeti što oni rade u našoj kulturi. Tih pet generala djeluju na vrlo specifičan i dosljedan način. Kad shvatite što rade moći ćete prepoznati njihovo djelovanje na bojištu.

Mnogi narodi prate isti put prema moralnom propadanju. To se vidi posvuda. Postojanje tog Vijeća nije sigurno. Demoni govore o njemu ali znamo da oni lažu. Ne možemo sa sigurnošću znati ali egzorcisti se susreću s tim. Oni koji su se s tim susreli potvrđuju da se radi o pet demona.

  • Prvi od tih pet Sotoninih generala je Baal. On je demon nečistoće. Glavni demon nečistoće je Beelzebub (što je drugo ime za Sotonu). Baal je odmah ispod Sotone. Baal ima specifičnu zadaću da pokvari moral u društvu promicanjem nečistoće. To je ono što on radi. Stoga će u mnogim zemljama proces moralnog propadanja započeti moralnim kolapsom s obzirom na šestu i devetu zapovijed. Ako pogledamo na našu zemlju preljub je nekoć bio zakonom zabranjen u mnogim državama SAD-a. Ako bi vas uhvatili u preljubu mogli biste biti kažnjeni. Mnoge države ne provode te zakone, a danas ih zapravo ukidaju. U Prvoj poslanici Korinćanima Pavao nam govori da preljubnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To znači da je to moralno grešno i da to teško vrijeđa Boga.

U posljednjih 50 godina kohabitacija parova (zajedničko življenje) se povećala za gotovo 900%. Dok drugi kažu da se povećala 19 puta. Procjenjuju da je u 1960.-ima zajedno živjelo oko 430 tisuća parova. 2015., bilo je 8,3 milijuna parova u kohabitaciji. Jedna anketa među protestantima pokazuje da 76% protestanata misli da je kohabitacija prihvatljiva, što znači da su prestali slijediti Sveto Pismo. Za jednog protestanta to označava promjenu cijelog identiteta. Znamo da ionako nemaju pravo tumačenje Svetog Pisma, ali činjenica je da ovdje ne slijede vrlo očitu situaciju. Kažu da je kohabitacija prihvatljiva, a katolici nisu ništa bolji, 74% ih kaže da je prihvatljiva. 74% katolika kaže da je prihvatljivo da parovi žive zajedno prije braka. Baalov primarni cilje je uništenje braka kroz kolaps spolnog morala. U našoj kulturi je uspio. Hipijevski pokret “slobodne ljubavi” u 60-ima bio je početak tog kolapsa u našoj zemlji. Nakon toga uslijedio je niz događaja. jednom kad se Baal uvuče i počne gurati stvar tada znamo da nam slijedi kolaps ako nešto ne poduzmemo. Nakon Baala slijedi… sve se odvija po određenoj logici. Kada jednom odvojite spolni odnos od njegove izvorne svrhe rađanja djece i odvojite ga od bračne veze, tada sve postaje dopušteno.

  • Sljedeći demon je Asmodej. Ovisno odakle dolazite, neki to izgovaraju drugačije. Od je demon homoseksualnosti kod muškaraca. On također promiče nečistoću, ali to je demon homoseksualnosti kod muškaraca. Jednom kad kultura prestane vjerovati u neodvojivost bračnih elemenata o kojima govori Pavao VI, seks se srozava samo na pitanje zadovoljstva. Odvaja se od svog krajnjeg cilja i gubi se svako razumno kontroliranje.  Tako raste homosekusalnost. Dok sam studirao na Sveučilištu i San Francisku jedan je profesor rekao da ako pogledamo povijest različitih kultura, kad kultura prihvati kontracepciju dolazi do porasta homoseksualnosti. To pokazuje da je demon muške homoseksualnosti uobičajen slijed. Kasnije ćemo vidjeti da je u SAD-u slijed bio malo drugačiji. No, jednom kad se kultura preda nečistoći nakon toga slijedi porast homoseksualnosti.
  • Nakon njega slijedi demon Levijatan. Levijatan je demon homoseksualnosti kod žena, muške vrste. To su žene koje su “teške na petama”. Koje nose muške frizure i slično. To je demon koji tjera ljude da traže osnaživanje, posebno homoseksualne žene. To je prvi od dva demona homoseksualnosti kod žena. Jedan pokret koji je uzeo maha u javnosti pokrenule su tri lezbijke. (BLM) Znate tko su, neću ih spominjati jer želim objaviti video. Ako ih spomenem, uklonit će video. Jedna od njih je bila otvoreno uključena i u okultno. Egzorcisti primjećuju povezanost između onih koji su duboko uključeni u homoseksualnu kulturu i okultnog. To dvoje zajedno s prihvaćanjem marksističkih, komunističkih načela. jer oboje teže kaosu.
  • Slijedi demon homoseksualnosti kod žena Lilith. To je demon homoseksualnosti kod žena pasivnog ili zavodničkog tipa. Kad ih upoznate izgledaju i ponašaju se kao obične žene. Vidimo to vezano iz porast biseksualnosti kod žena. 2015.,g. Vrhovni sud je u slučaju Obergefell vs Hodges, ako sam krivo izgovorio Gospodin će me ispraviti, predao našu državu u ruke Sotoninog generala Asmodeja. Evo što se dogodilo. Dopustivši istospolni brak našu su zemlju predali u ruke tih demonskih generala: Admodeja, Levijatana i Lilith.
  • Posljednji od pet generala je Bafomet. To je demon žrtvovanja djece. U SAD_u nismo slijedili taj slijed, ali povijesno gledano mnoge zemlje jesu. Mis smo nakon Baala išli na Bafometa. To je demon žrtvovanja djece i vidimo da se širom zemlje dižu njegovi kipovi. Otkad je ozakonjen u SAD-u učinjeno je 60 milijuna pobačaja. U svijetu je u posljednjih 30 godina pobačajem ubijeno više od milijardu ljudi. Knjiga Demonski pobačaj dobro objašnjava kako je pobačaj postao oblik žrtvovanja đavlu. Egzorcisti su primjetili kako se sotonisti počinju baviti medicinom kako bi postali ginekolozi i mogli izvoditi pobačaje i ubijati djecu. Zatim imamo post porođajni pobačaj. Nitko to ne želi nazvati infaticid. Radije to nazivaju post porođajni pobačaj. Jer ako je to infanticid onda smo isti kao Maye ili neki drugi narodi koji su ubijali svoju djecu. Ukorjenjenost pobačaja pokazuje da se iza njega krije đavolski utjecaj. Teško ga je iskorijeniti i borba protiv njega je iznimno teška. Ljudi su vrlo emotivni po tom pitanju. Ako samo spomenete da je pobačaj nemoralan i da je to ubojstvo gorčina s kojom vas napadnu je ogromna. Kada pogledamo što je sud učinio time što je ozakonio pobačaj, dopustio istospolne brakove i ukinuo zakone protiv preljuba, sudski sustav u ovoj zemlji u zadnjih 35-40 godina predao našu zemlju u ruke pet generala koji izvršavaju Sotonine planove.

Što je s gradskim vlastima? Možete pogledati moj serijal o komunizmu i sotonizmu. Vidjet ćete da je “duboka država” samo drugo ime za komunizam. Ali ako zapravo pogledate psihologiju komunizma i sotonizma njihovu psihologiju, kao kad se borim s demonima tijekom sesija, neprestane laži, neprestane manipulacije, stav da su superiorni i da umaju pravo vladati i slično, – ako pogledate psihologiju komunizma i sotonizma, oni su potpuno isti. Postoje indikacije da se sve više političara, ovdje i širom svijeta, počinje baviti okultnim stvarima. U Švicarskoj, kad su otvorili novi tunel Gotthard izveli su ritual. Možete pogledati taj ritual na Youtubeu, makar to ne preporučam, a to je bio ritual Bafometu, demonu žrtvovanja djece. Tamo je sjedila Merkel i svi ti ljudi iz Azije. Ti vođe država su tamo sjedili i gledali ritual Bafometu. kao da je to najnormalnija stvar. Postoje i druge naznake da su ljudi iz civilnih vlasti uključeni u okultno. Naravno, ne svi. Tu je i njihova potpora grupama čiji su voditelji uključeni u olultno.

Vidimo i to. Dakle, na strani našeg neprijatelja nalazimo mnogo moći i utjecaja. S naše strane bojišta, na strani vojujuće Crkve, stanje nije baš najbolje. Biskupi dopuštaju civilnim vlastima da pod izlikom Covida doslovno zaustave izvor milosti. Da nas zatvore i da nemamo pristup svetoj Misi, ispovijedi i drugim sakramentima. Manje je Pričesti i ispovijedi. Manji je broj ljudi na Misi i pitanje je kad će biti kao prije. A ni tada nije bilo najbolje. Biskupi koji su trebali biti generali u ovoj bitci nisu prisutni na duhovnom bojištu, uz nekoliko iznimaka. Imam iskustva s biskupima jer je za izvođenje egzorcizma na nekoj lokaciji potrebno dopuštenje lokalnog ordinarija. većina biskupa će vam dati dopuštenje, odnosno ovlasti za to, a zatim kažu da ne žele više ništa čuti o tome. Žele samo pobjeći od toga.

Kristovo mistično tijelo nije u dobrom stanju. Većina ljudi ne shvaća da grijeh koji učine utječe na sve ostale, jer kad sagriješite učinite dvije stvari. Prvo, umanjite svetost članova Kristova mističnog tijela. Što znači da je smanjena količina zasluga a time i količina milosti koje dolaze na svijet po tim zaslugama. Drugo, vi osnažujete demone u životima drugih ljudi. tako što preko grijeha u svijet ulaze demoni. Budimo realni, ljudi općenito nisu kreposni. kako znamo? Trebamo samo pogledati što se dogodilo nakon uragana ‘Katarina’. Bog nam je time pokazao kakvi smo kao nacija. Nismo kreposni. Čim se stanje pogoršalo, postali smo pljačkaši i banditi. Ljudi su pokazivali vrlo malo razumnosti i kontrole.

Ni katolici nisu kreposni. Prema Zakladi ‘Heritage’, statistike pokazuju da 95% katoličkih parova trenutno koristi ili su koristili kontracepciju. Znate kako su dobili statistiku? Bill Clinton. Htio je znati koliko ozbiljno katolici žive svoju vjeru. Proveli su analizu i studiju i dobili tu statistiku.

Zatim imao samozadovoljovanje i pornografiju. O pornografiji ću kasnije jer je postala ogroman problem na našoj strani bojišta. Egzorcisti su se borili s tim kod ljudi koji su to gledali. Tu je i opći nedostatak jakosti kod muškaraca. Oni su danas tako feminizirani. Ako idete u bitku protiv strašnog neprijatelja, a demoni su iznimno jaki ako im to dopustimo, s naše ćemo strane imati samo slabiće. Tu su zatim žene koje nisu čedne. zatim imamo uzurpaciju među ženama u obitelji i društvu. Feministički pokret koji se povijesno i intelektualno izravno veže uz komunizam  Imao je ogroman utjecaj čak i na katoličku misao. Kada razgovarate s ljudima čak i dobrim katolicima, o strukturi obitelji kako ju je Bog zamislio po prirodnom zakonu, zlobnost na koju neletite je stvarno iznenađujuća. Ako želite vidjeti pravo stanje ljudskih kreposti otiđite na stranice katoličkih foruma i pogledajte što ljudi pišu. Prestrašno. Vojujuća crkva nije ni blizu one razine koja je potrebna za duhovni boj, a kamoli za to da bude spremna na progon. U nevolji smo. Po mojoj procjeni, stanje Crkve više nije moguće popraviti ljudskim snagama. Ako dođe do progona broj katolika će drastično pasti. Jednostavno je tako. Na nekolicinu onih jako vjernih. Ono što egzorcisti vide na bojištu rezultat je svega toga što vidimo uokolo.

S obzirom na posjednuća, njihov broj ne raste, relativno je nizak. 2015. sam zadnji puta vodio statistiku posjednutih ljudi koji su došli k nama. 2015. g. sam pogledao 600 ljudi od kojih je samo troje bilo posjednuto. To je otprilike 0,5% do 1,5%. Mislim da je 0,5% točna brojka za populaciju, ali broj raste zbog stvari kojima se ljudi bave. Broj posjednuća ostao je otprilike isti, ali sve je teže osloboditi ljude od posjednuća. Čak i kada posjednuti ljudi čine sve u svojoj moći da se toga oslobode ali demoni su jednostavno jaki zbog stanja u svijetu.

Zatim imamo đavolsku opsesiju, kada demoni psihološki napadaju osobu. Vidimo veliki porast u tom području. Moja osobna procjena je da, među odraslom populacijom, 20-25% ljudi pati od đavolske opsesije. I drugi egzorcisti kažu isto. Zanimljivo je da kad su me to prvi puta pitali, tri tjedna kasnije izašla je studija da među studentima od 18 do 22 godine, 20-25% ih je išlo ili trenutno idu psihologu. Ne kažem da su svi psihološki problemi đavolske naravi,  već da nam to pokazuje da postoji određeno podudaranje i međuovisnost. Također vidimo ogroman porast opsesije vezano uz pornografiju. Ljudi ne shvaćaju da su sotonisti poučavali ljude u Hollywoodu, kao i ljude u glazbenoj industriji, a također su poučavali ljude i u porno industriji – da ako stavite kletvu na glavnu kopiju iz koje se distribuira film ili pjesma, ta se kletva prenosi na sve kopije pa kad netko to gleda ili sluša to pojačava ovisnost o toj određenoj stvari. A neki ljudi i sami padnu pod te kletve. Pa vidimo porast opsesije, osobito kod muškaraca, vezano uz pornografiju. Statistika pokazuje da se u svakom trenutku 35-50% internetskog prometa koristi za pornografiju. Razmislite o tome. 35-50 % internetskog prometa u našoj zemlji je pornografija. (!) Postoji 4,2 milijuna pornografskih stranica. 12% ukupnog broja stranica. Imamo 2,5 milijardi pornografskih mailova, odnosno 8% ukupnog broja. 42,7% korisnika interneta gleda pornografiju. Broj zahtjeva za dječjoj pornografijom “svakodnevna Nutella”, to je broj ljudi koji svakoga dana traže dječju pornografiju, je 116 tisuća svaki dan. Prosječna dob prvog dodira s pornografijom na internetu je 11 godina. 80% mladih od 15 do 17 godina bilo je izloženo teškoj pornografiji. 90% mladih od 16 do 18 godina gledali su pornografiju na internetu. Zanimljivo je da su prema istraživanjima to većinom radili dok su pisali zadaću.  

Zbog nedostatka kreposti ljudi se teško bore protiv đavolske opsesije. Količina moralnih grijeha je van granica i sasvim smo slabi. Vrijeđamo Boga i činimo stvari zbog kojih je situacija prilično loša. Tu je i problem primanja sakramenata u stanju smrtnog grijeha. Ljudi primaju svetu Pričest u stanju smrtnog grijeha koji nisu ispovjedili.

Egzorcisti primjećuju i stvari vezane uz uznemiravanje/tlačenje. Primijetili smo drastičan porast vezano uz tlačenje. To je dijelom povezano s pornografijom, a dijelom je povezano s velikim porastom bavljenja vračanjem i sotonizmom koji utječu na ljude.

Postoje tri razine vještica i sotonista. Nemaju neke veze međusobno, barem prema mojem iskustvu. Ponekad nešto učine zajedno, ali se većinom drže odvojeno. Svaki ima tri razine. Vezano uz vještice, postoje ljudi koji se tu i tamo bave magijom. Ti ljudi uglavnom nemaju neke velike veze s đavolskim utjecajem. Srednja razina su ljudi koje nazivam muljatori. To su oni koji istražuju i bave se magijom kako bi njome ovladali kao oblik osnaživanja. To su muljatori koje možete pronaći na internetu. Bacit ćemo čaroliju za 45 dolara, prijavite se. Bacit ćemo čaroliju i pribaviti vam tog dečka. Postoji ritual koji se naziva “egzorcizam za one koji su pod utjecajem čarolije ljubavnog napitka.” Jednom sam ga stvarno morao koristiti.

Treća razina, a isto je kod sotonista, sigurno se sjećate onog čovjeka iz Oklahoma Cityja koji je ukrao hostiju. barem je rekao da je ukrao hostiju. Usput, mislim da je biskup to genijalno riješio. Rekao je: “To je naše vlasništvo i ako ne vratite, tužit ćemo vas za krađu.” I ovaj ju je vratio. barem se tako nadamo. Bilo je smješno. Vidjelo se da je frajer muljator. Stajao je tamo držeći hostiju i rekao: “To je samo komad kruha. Zašto radite toliku frku zbog komadića kruha. Čekaj malo. Ti si taj koji radiš frku oko toga. Držiš je za sebe i ne želiš vratiti. Govoriš da ćeš s njom raditi razne stvari. Ti si taj koji radiš frku oko toga. On je bio muljator jer pravi sotonisti i vještice ne žele da znate tko su. To može biti osoba koja sjedi pored vas u crkvi. Može biti sudac, policajac ili vatrogasac ili bilo koja osoba na položaju. Jer sotonisti znaju da ako ih uhvate, njihove tajne aktivnosti su teški zločini, stoga ih toliko skrivaju da ne znate tko su. Vještice koje su na toj najvišoj razini i nisu muljatori ponašaju se isto. Ne znate tko su, a njihove obitelji se time bave već stotinama godina. Do te razine da neki od njih imaju gotovo istu razinu znanja kao i ja. vezano uz duhovni svijet, ponašanje demona i kako surađivati s njima. Ljudi na tim visokim razinama ne bacaju čarolije na ljude kako bi im naškodili, jer znaju da tada sami mogu pasti pod njih. Stoga izbjegavaju to. Ali zbog vještičarenja i sotonizma vidimo ogroman porast uznemiravanja.

Uz to imamo i neke prirodne probleme. Neki govore da su zbog Covida ljudi mentalno oboljeli. Ne, već su bili mentalno bolesni. Covid je to samo očitovao. Pitaju me: Kako to mislite? Prije 15 godina razgovarao sam s grupom katoličkih psihologa. Rekao sam im da je već do sada većina naše kulture već mentalno oboljela. Morate shvatiti da se u psihologiji nešto smatra mentalno zdravo ako svi to rade. Kao katolici znamo da to nije istina. Mentalno je zdravo ono što određuje prirodni zakon, a ne ono što svi rade. Dao sam im primjer:  Da je jedan muškarac prije 50 godina stao na ulici i rekao da se dva muškarca trebaju moći vjenčati odveli bi tog čovjeka u ludnicu. Danas, 56% zemlje smatra da je to sasvim u redu. To je znak da smo postali potpuno odvojeni od stvarnosti. Usprkos tome, porast mentalnih bolesti također uzrokuje problem jer postaje sve teže činiti dobro itd.

Covid je samo to izveo na površinu. To je stanje na bojištu i nije dobro. Kako bilo, postoji i pozitivna strana. Mnogi novozaređeni svećenici koji dolaze neki su od najsnažnijih, kreposnih i pravovjernih svećenika koje sam susreo. Vjerujem u njih jer su požrtvovni i spremni učiniti ono što treba. IMaju želju muževno živjeti svoje svećenstvo. Na putu su da postanu pravi duhovni očevi. To je znak od Boga jer svaki put kad nastupi problem Bog preventivno počne gomilati milosti kako bi sve bilo spremno kad problem dođe do vrhunca. Mislim da su mnogi novozaređeni svećenici jaki i da će učiniti mnogo dobra. Sada imamo više egzorcista. Kad sam počeo biti egzorcist, prije 15 godina, u cijeloj zemlji je bilo samo 13 egzorcista, a samo 5 ih je stvarno znalo što rade. Sada ih je 130 od čega 20 do 25 zna što radi. Dakle, bolje je. To je važna stvar jer su egzorcisti na prvoj liniji bojišta. i mnogo puta kad je u pitanju slučaj posjednuća demoni čine dvije stvari. Prvo, boreći se protiv njih to ih čini slabijima. Dakle, to postiže učinak. On možda nije uvijek vidljiv, ali postoji. Druga stvar je da demoni počnu otkrivati stvari koje sam spomenuo. O tome što se događa. zatim, ljudi koji su vjerni dobivaju veliku zaštitu. Pogledajte samo ovaj sveučilišni kampus i razmislite. Naravno, ljudi imaju svoje probleme i slično, ali zaštita koju dobivaju ljudi koji su vjerni je ogromna.

Jednoga dana kad sam imao posla s vragom u slučaju posjednuća… da On postoji. Zanimljivo je, kad sam istraživao tko je on on je “demon krize srednjih godina”, To kažu oci, Crkveni oci. Pa kad se psiholozi hvale da su izmislili “krizu srednjih godina”:. Ne, to već postoji. Rekli su da je on demon krize srednjih godina. U jednom trenutku tijekom egzorcizma, samo me pogledao i rekao: “Da nisi zaštićen slomio bih ti vrat!” Nisam se uopće bojao. Mislio sam: “U pravu je, ja sam zaštićen.” S vremenom sam počeo shvaćati dok sam gledao patnju ljudi koji su bili posjednuti ili trpjeli đavolske napade, i s kakvim se sve stvarima nose u tim đavolskim napadima, da je razina zaštite koju dobivaju vjernici općenito, oni koji nastoje voditi dobar katolički život, izvanredna jer očito je da je đavolski utjecaj danas na samom vrhuncu. Ne viđamo stvari koje su normalne.

Također postoji opća svijet da smo u ratu. Polako raste, osobito među laicima. Shvaćaju da moraju činiti te stvari kako bi zaštitili svoje obitelji. Moraju raditi ono što je potrebno da drže demone podalje od svojih života itd. Tako da mnogi laici hvataju korak. I neki svećenici, ali ne toliko. Imam više nade da laici prepoznaju da je ovo važna stvar koja se sprema.

Dakle, na bojnom polju izgleda kao da generali posvuda pobjeđuju, ali Bog formira svoje trupe i polako se okupljaju. ne znači da će biti lako. Bit će teško. Ali u određenom trenutku, oni ljudi koji su vjerni, njihova sposobnost da utječu na dobro bit će nevjerojatna. Završit ću s ovim, a onda ćemo imati samo nekoliko pitanja. Kad pogledamo koliko je loše stanje u svijetu i u Crkvi, na primjer kad vidimo da je Gospa iz Fatime rekla – Ako ne bude posvećena mom Bezgrešnom Srcu Rusija će širiti svoje zablude. i doći će do propasti mnogih država. Mnoge će zemlje biti uništene. To se također vidi vezano uz razna Gospina ukazanja. Ono što je zanimljivo, kad se Gospa ukazala u Akiti u Japanu, rekla je da će kardinali ustati protiv kardinala i biskupi protiv biskupa. To vidimo da se događa. Vidimo tu borbu među hijerarhijom. To je bilo predviđeno. Gospa je rekla da je prekasno i da dolazi kazna. Možete samo moliti da budete pošteđeni posljedica. Ali, to nam govori da možemo moliti da budemo pošteđeni posljedica.

Đavolsko širenje po bojištu predstavlja duhovni uvod u stvari koje dolaze. Ali, treba imati na umu da sve što je Gospa predvidjela u tim ukazanjima se obistinilo. To također znači da će se ostvariti i činjenica da će na kraju Papa posvetiti Rusiju Njenom Bezgrešnom srcu. I kao rezultat toga, Ona, Njeno Bezgrešno Srce će trijumfirati.

Znamo da će Crkva uskrsnuti. Znamo da će doći do točke kada će izgledati kao da se ugasila. A zatim će uskrsnuti i dobiti novu vitalnost i novi život. Dakle, to dolazi. Stoga, iako vidimo da se đavolski utjecaj širi i da je situacija na bojištu brutalna, znamo da je svjetlost na kraju tunela. Naša je zadaća da budemo vrlo uporni i dosljedni, da pazimo na to da uvijek budemo vjerni Bogu i učenjima Crkve, i ne dopustimo da padnemo u grijeh i uvijek živimo u milosti. Tada, kao rezultat toga, prebrodit ćemo to. I mislim, da ćemo mi svi ovdje na kraju vidjeti obnovljenu slavu Crkve. A tada će se situacija na bojištu potpuno promijeniti. Jer, kad se Bogorodica jednom umješa, demona više nema. Ona ima potpunu moć nad demonima i svaki put kad se samo pojavi, oni bježe. Stoga, znamo da to dolazi.

Stanje duhovnog bojišta, video

Izvor: Kyrios books

]]> Moralni zakon i kod prirode: Ne može se činiti što se komu sviđa, po svojoj volji https://magnifikat.hr/morali-zakon-i-kod-prirode-ne-moze-se-ciniti-sto-se-komu-svida-po-svojoj-volji/ Sat, 09 Sep 2017 19:21:15 +0000 http://magnifikat.hr/?p=4108 peručko jezero 2

(…) U stvari gospodstvo što ga je Stvoritelj podario čovjeku nije neka apsolutna vlast, niti se može govoriti o slobodi „upotrebe i zloupotrebe“ ili raspolaganja stvarima po miloj volji, kako se komu svidi. Ograničenje što ga je od početka Stvoritelj postavio i simbolično izrazio zabranom da se „jede plod sa stabla“ (usp. Post 2,16-17) pokazuje dovoljno jasno da smo gledamo na vidljivu prirodu, podvrgnuti ne samo biološkim zakonima, nego i moralnim zakonima, koji se ne mogu nekažnjeno kršiti“

(Ivan Pavao II, enc. Centesimus annus (1.5.1991.), 38: AAS 83 (1991), 840-841)

…

Na dan prosvjeda u Sinju zbog najavljene plinske elektrane na Peručkom jezeru, pored kojeg živim, želim samo podsjetiti i na ove gornje riječi. Pitam se samo kako to da tim investitorima (kojima se ne spominju imena) nije palo na pamet da iskoriste sunčevu energiju nego su baš zacrtali  – plin i zagađenje?

solarni paneli 3

]]> Zašto postoji trpljenje (i zlo)? (O kršćanskom smislu patnje) https://magnifikat.hr/zasto-postoji-trpljenje-i-zlo-o-krscanskom-smislu-patnje/ Thu, 16 Feb 2017 20:44:19 +0000 http://magnifikat.hr/?p=3188 srce

Je li trpljenje kazna za grijeh? Može biti, ali i ne mora biti. Teško je objasniti problem trpljenja. Upravo kako je teško objasniti problem zla u svijetu. Ali ne možemo taj problem promatrati ne gledajući u križ Isusov. Vidimo da i nedužni trpe. A opet trpljenje može biti i prilika za obraćenje, prilika da budemo bolji prema drugima…

:::::::

Pitanje koje se javlja: ZAŠTO postoji trpljenje? Zašto bol? Zašto ljudi moraju patiti?

Koji je uzrok? Koji je razlog? Koja je svrha? Koje je značenje trpljenja?

To je jako teško pitanje. Isto kao što je teško pitanje postojanja ZLA U SVIJETU.

Kad mi pitamo zašto ZLO postoji na svijetu mi zapravo pitamo ZAŠTO NA SVIJETU POSTOJI TRPLJENJE?

I čovjek postavlja to pitanje BOGU. Onom koji je svijet stvorio i čiji je on Gospodar.

Iz ovog pitanja izviru mnogi konflikti, frustracije, a neki čak  idu dotle da zaniječu i samog Boga. To pokazuje i koliko je ovo pitanje VAŽNO. I koliko je važno na to pitanje odgovoriti.

Čovjek može i smije pitati takvo pitanje, a Bog ga uvijek sluša.

Kad gledamo knjigu o Jobu vidimo kako su ga snašla sva razna zla da su na kraju i njegovi neprijatelji zaključili: „On mora da je učinio nešto jako loše!“

Neki trpljenje tumače samo kao kaznu za grijeh.

U moralnom redu čovjek za grijeh zaslužuje kaznu. Objavljena istina je da je Bog pravedni sudac koji dobro nagrađuje, a zlo kažnjava.

U redu pravde ljudi tu se može vidjeti i značenje trpljenja. Ipak trpljenja se ne može tumačiti samo u vezi s pravdom.

JOB je svjestan da on ne zaslužuje takvu kaznu i da je nedužan. Vidi da to da se trpljenje mora prihvatiti kao tajna. Otajstvo. Pojedinac je nesposoban da pronikne to otajstvo dublje svojom vlastitim razumom.

Istina može biti da je trpljenje ima značenje kazne kad je povezano s grijehom, ali to nije istina da svako trpljenje biva posljedica grijeha i da ima narav kazne.

Job je upravo osoba iz starog zavjeta koja nam to dokazuje. Bog je dopustio da bude kušan od strane Sotone. Ako se Gospodin slaže da kuša Joba sa kušnjama trpljenja on to čini da bi kasnije pokazao svoju pravednost.

Trpljenje ima narav testa. Kušnje.

Trpljenje je i kušnja.

Iz objave vidimo i Isusovo trpljenje. Vidimo da trpljenje pogađa i nedužne. Iako trpljenje često može biti kazna za grijeh ne biva to uvijek.

Ali to nam još ne objašnjava – zašto onda trpljenje?

U Svetom pismu vidimo i trpljenje Izabranog naroda. Čemu je ono služilo? Da se narod odgaja, da prihvati trpljenje kao kaznu, na ga Bog pozove na milosrđe, da ga pozove ka obraćenju… To trpljenje nije bilo da čovjeka uništi nego da ga dovede u red.

Trpljenje stvara mogućnost za obraćenje onog koji trpi. To je vrlo važan aspekt trpljenja. Ponovo se izgrađuje dobro u osobi koja prepoznaje Božje milosrđe i poziv na obraćenje. Trpljenje može služiti da čovjek u sebi nadvlada zlo koje u njem leži te da u njem ojača dobrota prema drugima.

Da bismo mogli odgovoriti na smisao patnje moramo vidjeti OBJAVU BOŽJE LJUBAVI – KAO KRAJNJI IZVOR SMISLA SVEGA ŠTO UOPĆE POSTOJI.

Taj izvor je najbogatiji, a ipak to ostaje za nas otajstvo. Neshvatljivo do kraja. Mi ne možemo na to dati dovoljno dobar odgovor.

Isus ulazi u to otajstvo trpljenja – da bismo mogli donekle vidjeti ZAŠTO. Onoliko koliko je čovjeku to moguće.

Da bismo odgovorili na pitanje smisla trpljenja moramo gledati Obajvu ne samo kao Objavu Božje Pravde nego i kao Obajavu Božje LJUBAVI.

Odgovor na pitanje trpljenja treba gledati – u križu našeg Gospodina Isusa Krista.

 

 

…

Prepričan 3. odlomak iz Apostolskog pisma pape Ivana Pavla II o Kršćanskom smislu trpljenja

]]> Tri stupnja poniznosti https://magnifikat.hr/tri-stupnja-poniznosti/ Tue, 10 Jan 2017 18:40:48 +0000 http://magnifikat.hr/?p=2936 stepenice-2

Predhodno smo razmišljali o Kristu Kralju koji zove. Poziva nas da se obračunamo s mlakošću i da se velikodušno odazovemo, s revnošću. A revnost može biti u raznim stupnjevima.

Temelj duhovnog života je PONIZNOST, a očituje se u POSLUHU koji će biti rezultat LJUBAVI prema Bogu. Možemo tu prepoznati Isusa koji govori svojim učenicima. Isus ide na svetkovinu sjenica. Taj blagdan se slavio u listopadu. Narod je stanovao pod šatorima i sjenicama u Jeruzalemu i okolici i to je bilo narodno veselje. Tamo je Isus slao 72 učenika da propovijedaju, liječe i izgone đavle. Kad su se vratili govorio im je: „Dođite svi vi koji ste izmoreni i ja ću vas odmoriti… Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete mir svojim dušama“. Borba protiv grijeha ima i drugu stranu: Borba za Dobro. Što više pobjeđujemo grijehe, to više napredujemo u dobru i to više možemo naći mir u dušama.

  1. Stupanj poniznosti mora imati svaki kršćanin ako želi ostati vjeran Božjim zapovijedima. Mora mrziti na teški grijeh ako se uopće želi spasiti. Nitko nema garancije da mu se ne može dogoditi grijeh. „Dobar boj sam bio, vjeru sačuvao…“ Važno je boriti se da se ne upadne u teški grijeh. Blaženi Klaudije govori: „Vidio sam kako padaju stupovi… srušile su se kreposti…“…  Sv. Filip Neri je molio svaki dan da se ne poturči. Radije sve izgubiti nego učiniti i jedan smrtni grijeh. To je mržnja na teški grijeh. Radije i život izgubiti. Tomu su svjedoci mučenici. A tražilo se samo jedan čin da spase ovozemni život. Prvi stupanj je – sve što je blokada mom odnosu s Bogom to moram mrziti. Ovaj prvi stupanj je vjernost Kristu. On cijeni moju dušu toliko da je za nju umro. Kako mogu ja da je ne cijenim. Treba upotrijebiti sva sredstva da postignem taj prvi stupanj. To pomaže da upoznam strahotu grijeha. Kad bi čovjek došao do te spoznaje sigurno bi se čuvao i ne bi se ponašao lakomisleno. Ispit savjesti  nadzor nad nutrinom da se ukloni opasnost teškog grijeha. Nekad dođemo u blizinu grijeha. Možemo moliti, a možemo izbjegavati grešnu prigodu. Onda imam čist pogled. Važno je izbjegavati i bližnju grešnu prigodu. Znati da trebam neke stvari izbjeći i jedino je to riješenje. Često primanje sakramenta ispovijedi i pričesti – to nas obnavlja i jača. Čuvati pobožnost prema Gospi. Tko živi u prvom stupnju poniznosti – mrzi teški grijeh i boji ga se ko najvećeg zla. On je u stalnom prijateljstvu s Bogom i stvara osnovu da ide u drugi stupanj:
  2. Borba protiv lakog grijeha. Ovaj stupanj je savršeniji jer ima svetu ravnodušnost prema svim stvorenjima za koje nam nije poznata Božja volja. Odnos s osobom koju volim ne sastoji se od puno velikih stvari nego od puno malih stvari. Tako i u odnosu s Bogom imamo male grijehe koji smetaju tom odnosu. Smeta mi i kad malo kašljem. Zdravlje je po definiciji da nemamo nikakvih smetnji. Čovjek čini grijeh kad mu srce osvoji neko stvorenje i kad tu ljubav stavlja ispred Boga. Ovaj stupanj je svijest zloće lakog grijeha je je to svjesna neposlušnost Bogu. Kad ne ljubim prije svega Boga kao svoj posljednji cilj – lišavam se mnogih milosti, nezahvalan sam Bogu za mnoge primljene milosti i slabi mi otpor prema smrtnom grijehu. Dajemo zadovoljštinu Bogu i za lake grijehe zbog nemara… Propast je počela kad sam počeo popuštati u malim stvarima. Treba postići svetu ravnodušnost vjere, ne raditi po simpatijama i antipatijama. Važno je prepoznati što Bog želi. Da osjećam odvratnost prema lakom grijehu, makar onako kako tijelo osjeća odvratnost prema nečistoći. Tražiti milost da se ne ispričavam zbog mojih pogrešaka. Puno malih pogrešaka vidimo svaki dan. Kad bi za svaku tražili oproštenje brzo bi rasli u poniznosti. Sveti Josip Kupertinski je bio franjevac. Ništa mu nije išlo od ruke. Stalno je bio kažnjavan. Bog ga je tako tesao. Ali Bog je sve okrenuo na dobro. Bdjeti nad osjetilima, riječima i djelima.
  3. Treći stupanj poniznosti je najsavršeniji: Biti što sličniji Isusu Kristu iz čiste ljubavi prema Njemu. U znak zahvalnosti za primljena dobročinstva. I što budem sličniji voljet ću siromaštvo više od bogatstva, posljednje mjesto više od časti… da budem smatran nekoristan i lud iz ljubavi prema Kristu. Zato u molitvenom priručniku imamo i litanije poniznosti. Napisao ih je kardinal koji se vodio tom logikom. Tražiti ono što logika svijeta odbija. Pod uvjetom da je to za Boga jednaka slava – tražit ću ono što je za me teže. Nekad može biti da je slava Božja da neki čovjek prihvati ono što je za njega čast. Sveti Pavao nije prihvatio bičevanje. Pošteđen je te kazne. Taj priziv ga je odveo u Rim i onda je u Rimu mogao propovijedati. Ako je jednako za slavu Božju prihvatit ću ono što je teže. Borba protiv sebeljublja. Ljubav prema Bogu je uvijek ispred ljubavi prema sebi. U ovom stupnju su oni iskreni i odlučne volje a Bog ne daje tu milost svakomu. Svaki dan imam priliku vježbati se u poniznosti i doći do preziranja sebe, smatrati se posljednjim među svima. To automastski postavlja stvari drugačije. Nema mojih prava nego tuđih prava. Izbjegavati samohvalu i isticanje. Ne davati drugima prigodu da me hvale. Rado prihvaćati ukore, opomene, kazne. Podnositi bezobzirnosti. Primati poniženja. Radovati se uspjehu drugih.

Ovaj treći stupanj je posao cijeloga života. Vidimo to u životima svetaca (npr. „Savršena radost“ svetog Franje) Na tom putu nailazimo na odbijanje naravi prema poniženjima.

Što čovjek više ulaže u karijeru to je osjetljiviji. Tako ćete među intelektualcima vidjeti da reagiraju na svaku. Kad ih netko umanji na smrt se uvrijede i dobijete neprijatelja kojega se nije lako osloboditi. Treba pobijediti tu narav.

 

(izvor: Bilješke sa duhovnih vježbi /Kamen, 26.12.2016.-1.1.2017./;

s dopuštenjem voditelja DV, don Josipa Mužića)

]]> Zakoni Zloga – koji duše vode u propast (gay brakovi i tomu slično) https://magnifikat.hr/zakoni-zloga-koji-duse-vode-u-propast-gay-brakovi-i-tomu-slicno/ Wed, 28 Sep 2016 09:30:15 +0000 http://magnifikat.hr/?p=2366 Bog ili Crkva nikad ne osuđuju osobu, ali osuđuje se grijeh i zlo. Bog uvijek želi ono što je dobro za osobu. Onaj tko ima sklonosti prema istom spolu može postati i svetac, ako bi se protiv te sklonosti borio. Ali homoseksualni čini su u sebi protuprirodni i od Boga ne dopušteni. Zato jer to nije dobro za čovjeka. Valjda Bog koji je čovjeka stvorio zna što je za njegova stvorenja dobro, a što ne. Ali ako Bog tu nema prava ništa reći – onda vlada drugi zakon. Zakon Zloga: “Ne slušaj Boga! Sam(a) odluči što je dobro, a što zlo!” (Usput rečeno, kad čitamo katekizam Katoličke Crkve o Očenašu, vidjet ćemo da se ono Zlo u Očenašu odnosi ne tek na neko apstraktno zlo nego na vraga, a gay parade – očito nisu bez vraga!) I tako, gay parade, idu nekim svojim putem, putem Zloga, koji znamo vodi – u propast.

I dok nas naokolo uvjeravaju da je to samo stvar “orjentacije”, samo stvar “ljudskih prava” zbog kojih postaje opasan zakon o diskriminaciji… stvarno se može dogoditi da se ozakonjuju ne samo gay-brakovi nego da se zakonski reguliraju i odnosi sa životinjama, a na temelju POTPUNO ISTIH “ARGUMENATA”.

Kad pročitate tekst Švicarske vlade gdje se ozakonjuje gay partnerstvo kao institucija, i stvarno, ako zamjenite riječ “homoseksualnost” sa “zoofilija” – vidite da i to zakonski – može proći. Prestrašno!

…

Evo tekst sa stranice katolik.hr

Ovo je originalni tekst (preveden na hrvatski) kojim je Švicarska vlada opravdala ozakonjenje homoseksualnih brakova 2007. god. Ako se takvi argumenti prihvate, onda se na osnovu POTPUNO ISTIH ARGUMENATA može ozakoniti i ‘brak’ između čovjeka i životinje. Ovo pokazuje ‘jačinu’ argumenata.U tekstu je samo jedna riječ „homoseksualnost’’ zamijenjena s riječju „zoofilija“ (spolni odnos čovjeka i životinje).

………………………

Sa zakonom o partnerstvu stvara se nova zakonska institucija, koja regulira i daje jedan sigurnosni okvir za odnos čovjeka i životinje

svicarskaDržava se ne može miješati u oblast intimnosti čovjeka. Seksualnost, time i sklonost i prakticiranje zoofilije, se ne tiču države; država se ne može upuštati u seksualni život svojih građana! Ona nije u stanju na sebe preuzeti bilo kakve mehanizme zaštite, ili jamstvo za bilo kakvo seksualno prakticiranje, ili njihov učinak ili uspjeh.

Danas je valjda činjenica, da mnogi ljudi prakticiraju seks sa životinjama, tako da se čini logičnim, da ti ljudi također imaju potrebu, da za njihove odnose postoje određene pravne norme, drugim riječima, da se za njih stvori jedna pravna sigurnost.

Zakonodavstvo se na ovaj način prilagođava društvenoj realnosti, eliminiraju se pravne diskriminacije i pomaže se ukloniti predrasude.

Odbijanje ovog prava ljubiteljima životinja ne može se eliminirati moralnim argumentima.

Vlada Švicarske

………………….

Zaključite sami koliko su argumenti valjani!

Ivan Poljaković

]]> Vjera je izbor puta života (izbor dobra, a ne zla) https://magnifikat.hr/vjera-je-izbor-puta-zivota-izbor-dobra-a-ne-zla/ Mon, 26 Sep 2016 19:58:25 +0000 http://magnifikat.hr/?p=2342 Bez obzira na stil života, na način djelovanja, bez obzira na karakter, odgoj… zajedničko nam je da moramo birati put dobra ili put zla. U konačnici sve se svodi na te izbore.

 

Ako poganski bogovi, grčki, rimski, bili kadri činiti dobro i zlo mi znamo da kod našeg Boga nema ničega zla. Bog ne trpi zlo. On mrzi zlo, ljuti se i kažnjava ga. To (ljutnja na zlo) je nešto drugčije od odnosa prema osobama. On ljubi svakog čovjeka, pa tako i grešnika. Zato je u kršćanstvu jasno razlučeno dobro od zla. Sv. Pavao kaže: „Vidim što bi trebao, a radim drugo!“ Bez obzira na to mi smo stvoreni samo za jedno – za Boga. dobar-putPsalmist kaže: „Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
2već uživa u zakonu Jahvinu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
3On je k’o stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

4Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
5Stoga se opaki neće održati na sudu,
ni grešnici u zajednici pravednih.
6Jer Jahve zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
5Stoga se opaki neće održati na sudu,
ni grešnici u zajednici pravednih.
6Jer Jahve zna put pravednih,
a propast će put opakih.

(Ps 1,1-6)

 

Mi vidimo kad netko ide putem dobra ili ide putem zla. Na kraju će se vidjeti i konačni ishod. Ako je netko cijelim putem hodao odvojen od puta dobra, teško da će se i na kraju puta promijeniti. Srce je tad otvrdlo, volja je slaba, oholost proradi i teže se odlučiti za Boga. Na put zla navodi nas i savjet opakih – koji nagovaraju na zlo. Industrija, reklame, puno puta svoje promidžbe rade na onome što je grijeh. Vidimo da se sve svodi na to. Stalno nagovaranje na grijeh. I to nama postane normalno. Pa i najveće opačine. Najprije se prihvate gay parovi, a onda kasnije i zoofili traže svoja prava, jer žele imate odnose sa životinjama. I to polako prolazi. Ako su englezi dozvolili istospolne brakove zašto ne bi i zoofile? Zlo ima jaku promidžbu. To je jedna mašinerija koja ruši. I grijeh se počinje gledati sa simpatijom. Lako je zaključiti da smo se od Boga puno udaljili.

case

 

Grešnici imaju svoj put, svoj đir, i privlače i druge da hodaju s njima na tom putu. U kakvom se društvu i na kakvom se putu mladi kreću? Kad jedna mlada osoba krene na studij pa ode u đački dom i i tamo se nađe u lošem društvu pitanje je hoće li poći dobrim ili lošim putem. Bolje da ga se povuče pa da putuje na studij od kuće nego da živi u takvom društvu. Ima jedna izreka: „S kim si takva si!“ Ako smo mi okruženi ljudima koji loše žive ne možemo ostati imuni. Ako smo u društvu gdje svi puše, svi varaju žene, …i  ako se nastavljam družiti s takvima onda je samo pitanje dana kad ću i ja pasti. „ne sjeda u zbor podrugljivaca“ To je danas lako vidjeti. Neki novinari žive od toga da se izruguju. Jedne naše dnevne novine (neću im spominjati ime da ih ne reklamiram) napadaju Blanku Vlašić i to nije slučajno. Svako drugi, treći članak je protiv Crkve, protiv vjere. Treba se pitati – zašto ja to kupujem? Ja onda financiram ruganje sa svetinjom! Sa vjerom. Neke stvari treba zaustaviti. Ako ne dozvoljavam da se netko vrijeđa moju obitelj – po kojoj onda logici dopuštam da se netko ruga mojim svetinjama? Ruganje ostavlja posljedice ako mi to dopuštamo.


hodocasnici

Mi smo na zemlji samo putnici. Hodočasnici, može se reći. Ako Boga odbacujem to će biti jedan put – u propast. Svaki naš dan ima nove izazove. Kao na hodočašću. Npr. kad idemo na hodočašće do Gospe Sinjske moramo prijeći Klis. Tu je prvi izazov. Onda idemo dalje i stignemo nadomak Sinju i teški su nam i zadnji kilometri… Taj put ima svoju dinamiku. Također biram i s kojim društvom ću ići, kako ću se postaviti. Tako je i u životu. Koristimo mudrost i iskustvo. U starosti znamo da nemamo snage kao prije. Svaki dan se treba uputit svjesno s nakanom da idem svom konačnom Cilju. Rat je u stalnom biranju između dobra i zla.  Čovjek može obraćati pažnju na druge, ali on zna da ide konačnom cilju. Može malo i skrenuti s puta, pa kad ide u Sinj, skrenuti malo  u Krušvar, ali zna da onda postoji rizik da neće stići na cilj. Ne Možemo sebi dopustiti taj luksuz da lutamo okolo. I onda propustimo puno dobra koje smo mogli napraviti.

Knjiga Sirahova kaže: „Ako hoćeš možeš držati zapovijedi,  u tvojoj je moći da budeš vjeran. …  ”  Ako čovjek koristi darove i sposobnosti koje ima one može birati dobro ili može zatvarati kanale preko kojih je mogao primiti milosti Božje njemu namjenjene.

Razmislimo što nam pomaže u vjeri, a što nam odnemaže.

Možemo birati i poruge u vjeri.

A možemo birati družiti se s ljudima koji nam u vjeri pomažu.

Ako u obitelji netko nije okružen onima koji mu pomažu onda može primati savjete opakih. A može se odlučiti i na savjete dobrih kad je u situacijama nedoumice i kolebanja. Ne samo da čovjek može dobiti zaštitu od zla nego i podršku na svom putu vjere.

Čovjek se pita koji je put dobar. I normalno da sebi postavlja ta pitanja. No, razum ima granice, a onda – počinje vjera. „Tajna vjere!“ – na misi se tom formulom želi reći da ono što mi pokušavamo sebi približiti, ne možemo do kraja shvatiti. Promjenila se bit. Pretvorba. Mi ne osjećamo da  je kruh i vino postalo tijelo i krv Kristova. To je nešto što nadilazi naš razum. Razum može ići do određene mjere, ali ne iznad toga. Ako je Isus onda mogao činiti čuda onda može i danas. Ja to ne mogu shvatiti, ali mogu prihvatiti. Tu razum staje, a nastupa vjera.

Što je dobro i koji je put dobra?

Sva ta pitanja mogu biti potaknuta i od napasnika. No možemo ih gledati i u pozitivnom svjetlu, da posvijestimo putove gdje hodamo, da bolje rasporedimo snage. Kod velikih hodočašća, kao npr. u Chestohowu u Poljskoj, treba i po mjesec dana. Hodočasnici rasporede svoje snage tako da svaki dan prijeđu 30 km, organiziraju mjesta gdje će se okrijepiti, gdje će biti sveta misa, i bez problema dođu do cilja. Ako se ide bez promišljanja može se htjeti prijeći 75 km u jednom danu i tada se „izduši“, snaga ode, dobije žuljeve i sve se poremeti. Važna je razboritost i da se čovjek organizira.

U Italiji su hodočašća, kao što je naše hodočašće u Sinj, puno bolje organizirana. Ako hodočašće traje cijelu noć onda se cijelu noć ima jedan program. Postoji razglas i stalno se nešto događa. Svjedočanstva  i sl. Kod nas je drugčije. Kad se npr. ide u Sinj svatko je prepušten sebi. Na taj način se ne izvuče sve dobro koje se moglo izvući iz tog hodočašća.

trcanje

Čovjek treba razmišljati o nakani, sagledati što je sve pred njim i izići iz toga sa što više dobra. Protivštine su dio svakog puta. Na to se čovjek pripremi. Kad čovjek ide kod zubara  može se pripremiti da to može i radosno podnijeti. Put jednog sportaša je put odricanja i znoja, a vidimo da i oni pronalaze radost i zadovoljstvo. Sveti Pavao koristi sliku sportaša u odnosu sa Bogom. Potrebno je da budem kao sportaš koji je spreman na odricanje, žrtve, da izvučem od sebe što više. I bogati mladić iz evanđelja je sebi postavljao ova pitanja. Bogati mladić je sebi postavljao ta pitanja, sagledavao svoj život, želio postići više… a koliko mladi ljudi danas sebi postavljaju ta pitanja? Sudeći po krizmama u vrijeme koje se smatra vrijeme zrelosti, većina mladih ta pitanja – ne postavlja. On je bio daleko ispred drugih. Ali, on to nije bio kadar provesti u djelo, jer je Isus od njega tražio da se odreče svega. Isusa nije vrednovao toliko da bi mogao ostaviti sve. I otišao je tužan. Imao je čežnju za tim višim ali nije bio spreman. I zato je na kraju ostalo opet – razočaranje.

Sveti Pavao nakon obraćenja u Damasku pita se – „Što trebam činiti?“

Vjera je povezana sa životom, sa djelima. Pavao govori: Spoznao sam da sam činio krivo. Ali on ne ostaje tu. Da je ostao tu mi danas ne bi imali svetog Pavla, apostola, propovjednika, i mnoge druge kršćane danas… Vidimo i danas da obraćenici nadiđu one koji su cijeli život bili u vjeri. Otkriju ljepotu Boga, puste da ih ta ljepota osvoji, slijede taj Put bez kompromisa i vidimo da to donosi ogromne plodove. Velikodušnost i spremnost da se provodi život u vjeri.

Kad vjeru ne provodimo u život to je zakržljala vjera. Neki misle da to nije za njih i da bolje ne znaju. Vidimo to danas na raznim područjima gdje se umiruje savjest. Mladi počnu zanemarivati šestu zapovijed pa devetu zapovijed – vezane uz bludnost, kasnije odbacuju sedmu – krađu, pa se odbacuje i osma, dopušta laž, jer ne možeš uspjet bez toga, i tako se ovisno o okolnostima izbacuju pojedine zapovijedi, a na kraju života se onda pita – koje je zapovijedi uopće i poštivao.

A kad idemo s povjerenjem u Boga i kad nam je teško, kasnije vidimo da se isplatilo.

Predbračna čistoća je žrtva, ali se nije dovelo u pitanje jedinstvo duša, raste se u vjeri i zajedništvu i međusobno su najbolji prijatelji, a ono tjelesno je ostavljeno za brak. Tako oni brzo raščiste jesu li jedno za drugo. Bez toga je ono tjelesno u prvom planu, misli se: mi se slažemo, a sve drugo ćemo naknadno rješavat, problemi se bacaju pod tapet umjesto da se stave na pravo mjesto. I nije to (zapovijedi) jer nas Bog želi psihološki maltretirat nego zato jer nam želi dobro, da čovjek izvuče najbolje od sebe, da povjeruje u Boga, a ne da misli da zna bolje od Boga što je dobro a što je zlo.

Svaki put u nedoumici trebam se pitat – što je s mojim povjerenjem u Boga. Jesam li to spreman pokazati na djelu?

Kod bogatog mladića vidimo da je to usko povezano s načinom života. Ako iz vjere izbacim moral onda ta vjera ne vodi nigdje. Na Zapadu je došlo do formalne vjere, a praktične nevjere. Nisu otpali imenom, ali jesu životom. Na njih se ne može ozbiljno računati ni u čemu. Ni kod donošenja zakona oni ne mogu dati ono što se od njih očekuje.

Svaki čovjek ima zadatak da svoj život uskladi prema svome konačnom Cilju. Kako uskladiti obitelj, život, penziju, slobodno vrijeme – s Bogom. Tu dobivamo ispravan odgovor na pitanje kako upotrijebiti vrijeme koje imamo. Vjera i djela su nerazdvojivi.

Pred čovjekom je slobodan odabir.

cesta

 

Kod novih izbora moramo birati da ponašanje bude sukladno našoj vjeri. Može se živjeti i protivno vjeri. Čovjek je slobodan u donošenju odluka. Čovjek koji je bolestan i dalje ima slobodu kako će se postaviti u toj svojoj bolesti, hoće li je prihvatiti ili će se prepustiti mržnji i gunđanju. Po tomu što je unutra će nas Bog i sudit. Teške odluke, strah i slabost često su breme, no poslije mogu postati blagoslov. Ne možemo pobjeći od toga. Kad se naučimo nositi s tim kad je teško, s vremenom postajemo sve jači.

Sv. Pavao je opisivao i što je to – kukavica … Svaki čovjek osjeća strah, to je naša ljudska reakcija, kad znamo da je situacija pogibeljna. No izbor ostaje – hoću li biti kukavica. A mogu također biti i heroj. Bitno je kako se čovjek postavi.

Neka nam Majka Božja bude u pomoći u svim protivštinama života.

……………

Razmatranje o vjeri, 3. dio, s duhovne obnove, don J.M., 18.9.2016.

……………

Vidi također:

1. dio, o praktičnim nevjernicima itd..

2. dio, Vjera je odluka…

]]> KAKO SU VOLONTERI NOSILI ISUSA – Hodočašće u Međugorje za osobe s invaliditetom https://magnifikat.hr/kako-su-volonteri-nosili-isusa-hodocasce-u-medugorje-za-osobe-s-invaliditetom/ Mon, 13 Jun 2016 20:49:37 +0000 http://magnifikat.hr/?p=1847 mile„Vidi mama, nose je ko kraljicu!“ – reče jedna djevojčica kad je primjetila dvojicu naših volontera kako na nosiljci nose slijepu Kaju na Podrbrdo. Morali smo se nasmijati usporedbi.

Ali, iako volonteri nisu nosili kraljicu – nosili su Kralja. Isusa – Kralja neba i zemlje. Baš kao i sveti Kristofor. Kristofor je naime želio služiti nekom tko je najmoćniji, pa je naposljetku traženja došao do zaključka da je Isus taj. Kad je išao pustinjaku po savjet kako služiti Isusu, jer on ne može ni puno molit ni puno postit, pustinjak mu savjetuje da prenosi hodočasnike s jedne obale rijeke na drugu. I Kristofor odluči svoju snažnu građu staviti u Božju službu. Jednom prilikom prenosio je dječaka, no on odjednom postade jako težak. Ali kako? „Dijete“ – upitao ga je Kristofor – kako to da si tako težak? „Kako ne bi bio težak – kad nosiš Kralja neba i zemlje“ – reče Dječak i nestade. I Kristofor shvati da je nosio Isusa. A upravo to je činio i svaki put kad je prenosio hodočasnike. Nositi Isusa drugima – to je misija svakog kršćanina, počevši od vremena apostola pa do danas. Tako su volvolontei2onteri ovih dana imali priliku nasljedovati primjer svetog Kristofora. A koliko su u tom uspjeli? Bog zna. I oni znaju. Volonterima nitko ne daje novac za ono što rade i baš zato su volonteri. Primili su svoju plaću – i time što su dobrim djelima utjecali na druge. Primjerice i sam vozač autobusa, osjetio se potaknutim da pomaže u  nošenju, ne mareći što će izblatnjaviti cipele koje nisu prikladne za ovakav teren.  Tako je i on imao tu čast nositi našu Kaju s Podbrda, a više puta ju je i sam iznio  i unio iz autobusa, spremao kolica i sl.

 

Nisam čula da se u Međugorju ovih dana dogodilo koje čudo ozdravljenja, ali je meni osobno, družeći se četiri dana s Kajom, hraneći je, oblačeći je, dijeleći sobu s njom, vozeći njen „mercedes“ (kako ona u šali zove svoja invalidska kolica) čudesno s kakvim mirom prihvaća svoj veliki hendikep. Ona u vjeri zna da njena bolest u Božjem planu služi za neko veće dobro. U vjeri i mi znamo da svaka bolest ujedinjena s Isusovom boli služi za spasenje duša. A vječno je dobro – najveće dobro.

Dojmljiva mi je bila rečenica jedne majke ovih dana čije smo svjedočanstvo imali prilike čuti: „Mi (roditelji) nikad nismo molili za njeno ozdravljenje!“

Poučno je bilo čuti u propovijedi da su bolesnici „slika Crkve“ koja je bolesna u svojim udovima. Crkva je Tijelo Kristovo i kako sveti Pavao opisuje svi udovi su dijelovi tog istog Mističnog Tijela Kristova.

Lijepo je bilo susresti puno nasmijanih lica u osoba sa invaliditetom.

Neobično je bilo biti gost pansiona u kojem se domaćini trude pružiti najbolju uslugu, a da im mi za to ne plaćamo.  A čime su volonteri to zaslužili?  Nismo li tek „sluge beskorisne“? I ne bi li nam plaća trebala biti na nebesima? Oko organizacije hodočašća i od jednog dana ima posla, a kamoli za hodočašće od više dana. Što se naše grupe tiče, a koja u Međugorje dolazi iz crkve sv. Filipa Nerija, to valjda najbolje zna višegodišnja volonterka Magda Kaliterna.  Inače, u organizaciji crkv sv. Filipa, skupa sa upraviteljem crkve i duhovnikom don Josipom Mužićem ove godine se organizira i deveto bolesničko hodočašće u Lurd, a na koje se ide avionom kojeg napune bolesnici, volonteri i njihove pratnje.

volonteri5Kako svugdje, pa i u samostanima, tako i među volonterima ima onih koji iskreno žele zadržati Boga na prvom mjestu i njemu služiti služeći bolesnima, ali nađe se i onih koji se žele dobro provesti, pa stoga i jedni drugima zažele prije puta ono: „Dobro se provedi!“ I svi smo mi u situciji da od neke brige: kako, što, kada, gdje – zaboravimo na ono najbitnije – a to je ono spomenuto na početku: da drugima donosimo Isusa. Možda pođemo s nakanom da to što činimo činimo Isusu, pa putem na to zaboravimo. Zato znamo da je važno da se na tu čistoću nakane uvijek ponovo vraćamo. Znamo da nismo samo socijalni radnici, nego želimo biti – nositelji Isusa. U tomu je bitna razlika između socijalnog radnika i kršćanskog hodočasnika.

A u tom – u nakani – vidimo i ono što razlikuje životinju od čovjeka. Magarca od čovjeka. Psa od čovjeka. I magarac može nositi čovjeka. I pas može voditi slijepca. Ali oni nemaju spoznaje da je to čovjek, da je i sam Bog postao čovjek, da je Bog njihov stvoritelj, da su samo stvorenja ni da je Bog njihov Bog…  A zašto to spominjem? Prvog dana hodočašća, u dvorani za predavanje iznenadio me četveronožni gost na pozornici. No, kako je taj gost bio pratnja slijepoj osobi, nekako je prirodno da su ga svi dočekali s pljeskom. Problem je, međutim, kad se sljedećeg dana netko s takvim specijalnim četveronožnim gostom zaputio u crkvu, odakle je vraćen jer „psu nije mjesto u crkvi!“ Ne bi to ni znala da nisam zaustavila jednog irskog svećenika i zamolila ga da mi blagoslovi sliku. On blagoslovi, upozna Kaju, pa nadoda da je to druga slijepa osoba koju je danas susreo te da se jako iznenadio što slijepom dječaku nisu dopustili da sa svojim psom uđe u crkvu (!) Pa, iskreno sam mu rekla, „ne bi ni ja psu dala u crkvu, ali bi pomogla dječaku da uđe unutra, bez psa...“ Nije mi ništa na to rekao, al bilo mi je očito da se ne slaže sa mnom.

I da dodam onaj „šlag“ na kraju, kako neki zovu zadnju točku programa kod Patricka i Nancy (a oni su posebna priča o Božjoj Providnosti, koju možete poslušat ako svratite u dvorac koji se nalazi u podnožju Podbrda.) Nismo tu zapravo dobili šlag, već sladoled, kojeg su kako smo čuli kasnije, naručili i ne znajući kako će ga platiti,a onda su dobili novčanu donaciju. Prije sladoleda imali smo pizze u izobilju, baš kao lani hot-doga. A namiriti 200 ljudi nije baš jednostavna stvar. Čuli smo i da su se pomolili Bogu da im pošalje Coca-colu pa se pojavio čovjek i sa tom donacijom. Upravo na vrijeme. I osim tih „poslastica“ koju većina obožava, da atmosfera bude ispunjena veseljem pobrinuo se i duo svećenika iz Poljske koji su pjevali, svirali pa i plesali. A njima dvojici pomogle su i naše „Lastavice“.

I došlo vrijeme (tri sata, Ura Milosrđa) da se krene natrag. Ostavljamo i dvorac i Podbrdo, Križevac i crkvu iza nas. U autobusu pjesma i veselje. Vraćamo se domovima svatko sa svojim dojmovima. A onda opet svi u jednoj želji (a i krunicu neki žarče mole…) da u tekućoj utakmici  Hrvatska pobjedi Tursku. I Hrvatska je pobjedila. I neka je. Ali Hrvatska je znamo, bez obzira na ishod utakmice, na klimavim nogama. Hrvatska su ljudi koji u njoj žive. Hrvatska je svatko od nas. A svatko od nas može svaki dan odlučiti – živjeti za sebe ili za drugog i Boga.

Svatko od nas može odlučiti biti – nositelj Isusa, po uzoru na svetog Kristofora. Radeći dobra djela s Isusom i za Isusa.  I na hodočašću i ne samo na hodočašću.volonteri4

Isus nas čeka u našoj svakodnevnici.

 

(iz kuta volontera-pratnje, M.G.)

 

 

 

 

 

]]>