---

1. Dva stava

---

Cijepljenje je, nažalost, postalo nezaobilazna tema oko koje treba zauzeti stav, što nije nimalo jednostavno. Razlučivanje je dodatno otežano upotrebom krivih izraza. One koji su podozrivi prema cijepljenju kao i one koji nisu za cijepljenje jednostavno se stavlja pod isti nazivnik i proglašava „antivakserima“. Ova gruba etiketa sve navedene automatski dovodi u nepovoljan položaj i, što je još gore, onemogućuje svaku pravu raspravu. Naime, kako se uopće može uvažavati mišljenje onih koje se a priori klasificiralo kao protivnike cijepljenja kao takvog? To podrazumijeva da se takve bez imalo ustručavanja proglašava nerazumnim i zadrtim nazadnjacima koji ne priznaju nikakav napredak. U ovom slučaju to znači da su i opasni po društvo jer njihov izbor može imati teške posljedice po zdravlje ljudi.

Ustvari, nitko razuman nije protiv cijepljenja kao takvog. Oni koji se sada nisu spremni podvrgnuti cijepljenju uglavnom su ljudi koji se zalažu za pravo da sami mogu odlučivati o svome zdravlju i traže uvjerljive razloge da mogu odvagnuti za i protiv te onda donijeti sud. Pošto procjenjuju da trenutačno nemaju dovoljno argumenata u prilog cijepljenja ili da imaju više protuargumenata, jednostavno ne žele donijeti odluku da se cijepe. Takvi ljudi nisu nikakvi nijekatelji niti žele biti protiv ičega, nego su jednostavno pobornici prava na slobodan izbor. Njima je danas teško jer moraju plivati protiv struje i boriti se za osnovne informacije, druga mišljenja i osnovna ljudska prava, dok je onima koji se priklone cijepljenju sve servirano na pladnju. Zato, kako upozorava moralni teolog Damir Šehić, „pitanje nije ‘Cjepivo – da ili ne?’, jer je time preskočeno cijelo poglavlje te je pravo pitanje koje prije toga treba postaviti: ‘Zašto cjepivo?’.“[1]

Gledajući pak s motrišta pobornika cijepljena, ne može se reći da je u pravilu kod takvih odluka donesena ispravno. Nije upitno da su takvi uvjereni da je cjepivo dobro, ali valja vidjeti što se krije iza toga uvjerenja i koliko je doista promišljeno i slobodno. Izgleda da su ogromna većina takvih donijeli odluku na bazi povjerenja u autoritete koje promiču glavni mediji, priklanjanja vladajućoj struji mišljenja i nadasve zbog želje da se što prije vrate normalnom životu. Argumenti kod njih nisu posebno zastupljeni, nego je komoditet glavni razlog donošenja odluke uz prešutno uvjerenje podmetnuto od propagande da je to oblik nesebičnosti, altruizma i uzornog građanskog postupanja. Iza ove lakomislenosti krije se grijeh propusta. No, to se ne registrira, već dapače iz takvog površnog rasuđivanja zna doći i do osjećaja moralne superiornosti koja čini da se na druge gleda svisoka kao na sebične i nerazumne primitivce. Cijepljenje zagovaraju sa pretjeranom sigurnošću jer drže, na temelju usvojene promidžbe, da zastupaju pozitivne stavove i nisu ni svjesni da su protivnici slobode. Umjesto da ih omalovažavaju, oni bi trebali biti zahvalni zagovornicima slobodnog izbora koji odrađuju posao obrane temeljnih ljudskih prava i kritičkog ispitivanja za sebe i za njih.

/VIDEO – SLAJDOVI na istu temu: magnifikat na facebooku /

---

2. Moralna odgovornost i moralno uvjetovanje

---

U dokumentu objavljenom 29. prosinca 2020. koji potpisuju zajedno Vatikansko povjerenstvo za COVID-19 i Papinska akademija za život stoji: „Što se tiče moralne odgovornosti podvrgavanja cijepljenju … treba ponoviti kako ta tematika također uključuje odnos između osobnog zdravlja i javnog zdravlja, pokazujući njihovu usku međuovisnost. U svjetlu te povezanosti, držimo važnim da se u tom pogledu donese odgovorna odluka, jer odbijanje cijepljenja može predstavljati također rizik za druge.“[2] Kod određivanja o cijepljenju važno je istaknuti da se ne govori o moralnoj dužnosti cijepljenja nego o moralnoj odgovornosti cijepljenja koje će imati u vidu i dobro drugih. Jasno da isto vrijedi i u obrnutom slučaju, koji se ovdje ne spominje, primanja cijepljenja koje također mora biti odgovorno i imati u vidu posljedice koje iz toga proizlaze. U svjetlu najnovijih saznanja pristiglih nakon objave spomenutog dokumenta očito je da cijepljenje ima daleko više neželjenih posljedica od predviđenih. One idu od brojnih zaraza bolesti COVID-19 nakon prvog cijepljenja kao u Izraelu, čak preko 12.400 osoba,[3] teških alergijskih reakcija zbog kojih su u Kaliforniji obustavili davanje cjepiva Moderne[4] pa sve do smrti cijepljenih kao u Norveškoj gdje su umrle 23 starije osobe kako je ukazala njihova agencija za lijekove.[5]

Združeno pozivanje građanskih vlasti i medija na moralnost kod cijepljenja lako se pretvori u moralno uvjetovanje, jer se minimalno daju argumenti za cijepljenje, a maksimalno se ulaže u propagandu. U Hrvatskoj je, po uzoru na druge zemlje Europske zajednice, pokrenuta i „informativno-edukativna“ nacionalna kampanja pod sloganom: „Misli na druge – cijepi se!“ Ističe se da cilj kampanje „nije nagovaranje bilo kojeg građanina ili skupine na nekritičko prihvaćanje odluke o cijepljenju“ i „pravo je svake osobe da za sebe donese odluku za koju smatra da je za nju najbolja“.[6] Na koncu se završava porukom: „Cijepljenje je dragovoljno i slobodna je odluka svakog građanina“.[7] No u isto vrijeme se tvrdi „da je cijepljenje jedini uspješni način da se u skoroj budućnosti umanji utjecaj virusa COVID-19 na naše živote ili da se njegova pojava u budućnosti može držati pod kontrolom zdravstvenog sustava kao i neke druge virusne infekcije (gripa)“.[8] Proizvoljno je tvrditi ovako nešto jer osim cjepiva imamo i lijekove koji djeluju protiv COVID-19 i za pretpostaviti je da će se pronaći još uspješnije, a s druge strane nije dokazano da se preko cjepiva virus može držati pod kontrolom. Još manje je prihvatljiva sljedeća tvrdnja: „Osobna isključivost pokazuje se (može se pokazati) vrlo opasnom za druge članove zajednice.“[9] Time je prostor za odlučivanje toliko sužen da ga se u biti poništava. Ako se ne cijepiš isključiv si, odnosno znači da ne uvažavaš druge i da misliš samo na sebe. Pošto su ljudi najviše u doticaju sa svojim članovima obitelji, to znači da si spreman ugroziti zdravlje i život svojih roditelja ili djedova i baka zbog svoje sebičnosti. A iz toga proizlazi zaključak da si moralno bezdušan. Ovo je teška osuda i manipulacija osjećajima koja zaobilazi činjenice i argumente. Ako netko drži da je cjepivo djelotvorno, onda se može zaštiti od virusa tako da se cijepi i nitko tko se nije cijepio ne može ga ugroziti. Ako pak cjepivo nije apsolutno učinkovito, što i sami proizvođači tvrde, onda se ni u slučaju da se svi cijepe ne može doći do potpune zaštite. U oba slučaja isključivost bi stoga bila upravo ustrajavanje na cijepljenju sviju. U stvarnosti pak, kako ističe Damir Šehić, „postoji cijeli niz moralno-etičkih problema o kojima se stidljivo govori i znanstveno istražuje jer je obilježeno etiketiranjem i moralnim ucjenjivanjem“.[10]

---

3. Manipulacija vjerom

---

Prema vjernicima se dodatno koristi i poseban tretman u kojem se vjera želi upregnuti u kampanju cijepljenja. U medijima se donose izjave pojedinih crkvenih predstavnika koji podržavaju cijepljenje i daju osobni primjer cijepljenja. Biskupi i kardinali zbog godina u pravilu pripadaju rizičnoj skupini i logično je da se većina njih može odlučiti na cijepljenje. No, to ne znači da je ta odluka mjerodavna za druge vjernike posebno za one koji ne spadaju u rizične skupine kao što su mladi. Znakovito je da se u isto vrijeme prešućuje sve druge autoritete u Crkvi koji misle drugačije. Ova se manipulacija vjerom svodi na tvrdnju da oni koji ne slijede svoje nadležne crkvene poglavare koji podržavaju cijepljenje jesu neposlušni. Treba reći da u ovom pitanju pripadnici crkvene hijerarhije imaju pravo na svoje osobno mišljenje, kao i svi drugi ljudi, ali kako oni nisu stručnjaci za medicinu i virologiju njihovo mišljenje nije obvezujuće za vjernike i jednako je bilo kojem drugom nestručnom mišljenju. U skladu s time nedavni dokument Kongregacije za nauk vjere o cjepivu kaže jasno: „U isto vrijeme, pokazuje se očitim praktičnom razumu to da cijepljenje, u pravilu, nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno.“[11] Taj dokument je odobrio papa 17. prosinca 2020.

Kako onda shvatiti da isti Sveti Otac nekoliko tjedana kasnije izjavljuje da se treba cijepiti? Naime u intervjuu za televizijski informativni program Tg5 talijanske televizijske postaje Canale 5, emitiranoga u nedjelju 10. siječnja 2021. kaže: “Ja vjerujem da etički svi trebaju uzeti cjepivo, to je etička opcija, jer u igri je tvoje zdravlje, tvoj život, ali u igru stavljaš i život drugih.“[12] I još prisnažuje: “Postoji samoubilački negacionizam koji ne znam objasniti, ali danas se treba uzeti cjepivo.“[13] Time je ne samo zauzeo kategorički stav za cijepljenje, nego je kritizirao one koji se ne žele cijepiti. Ova izjava se brzo proširila svijetom i dodatno je bila osnažena viješću, koja je došla nekoliko dana kasnije, da je i sam papa primio cjepivo. Zar to nije u proturječnosti sa spomenutim službenim dokumentom koji je odobrio svega nekoliko tjedana prije? Ova izjava nije službeni dokument nego Papino privatno mišljenje koje treba poštovati, ali koje ne želi i ne može ukinuti pravo slobodnog izbora svakoga. U ovom pitanju svatko sam treba donijeti odluku za sebe, a mjerodavni su argumenti struke. U navedenom intervju i Papa kaže „Ne znam zašto netko kaže: ‘ne, cjepivo je opasno’, ali ako ti ga liječnici prikazuju kao nešto što može biti dobro i bez posebnih opasnosti, zašto se ne cijepiti?”[14] No, problem je što svi liječnici nemaju isto mišljenje o tom pitanju i mnogi su sumnjičavi ili protivni uzimanju cjepiva u sadašnjoj fazi zbog brojnih nepoznanica oko sigurnosti i nuspojava. Zato je opravdano postaviti pitanje: „Tko će utvrditi da je etično pouzdati se u neke liječnike a druge liječnike držati za nijekatelje?“[15]

S doktrinarne strane mjerodavan je dokument Kongregacije dok intervju izlaže privatno mišljenje. No, problem je da zbog medijskog predstavljanja praktički nitko ne zna za izjavu Kongregacije, a svi su upoznati s Papinom izjavom da je moralna obveza sviju cijepljenje. To se onda shvaća kao službeni stav Crkve, što nije. U svakom slučaju, mediji su jedva dočekali ovu Papinu izjavu da proglase završenom svaku dvojbu i raspravu za vjernike i da ih tako navedu na zaključak da se moraju cijepiti ako žele biti dobri katolici. Vjernike se na taj način uvodi u zabludu fideizma, gdje ono što bi trebali rješavati razumom rješavaju krivo shvaćenom vjerskom poslušnošću. Učiteljstvo Crkve je pozvano čuvati i tumačiti poklad vjere, u što spada i zapovijed Dekaloga Ne ubij!, koja uključuje dužnost zaštite svoga i tuđeg života. No, pri tome, kako ističe talijanski teolog Alfredo Maria Morselli, „Crkva nema nikakvu kompetenciju oko tehničkog izbora sredstava u cilju ‘zaštite ljudskog života’. To je zadaća znanstvenika, koje Crkva pomaže, podupire, ponekad ispravlja kada bi pojedini zaključci mogli biti nespojivi s vječnim istinama. Po srijedi je famozna ‘autonomija vremenitih stvari’ koju koriste modernisti za odvajanje politike od vjere i naravnog zakona, sada nevješto krivo prikazana iz drugog razloga. U tome je velika razlika s islamskim zakonom i sa židovskim talmudskim pravom koji izvode iz teksta, koji drže svetim, zadnje praktične zaključke. Stoga, ako vrhovno Učiteljstvo može i treba ponavljati naravni zakon, ne može dati nikakvo praktično rješenje.“[16] Hrvatski biskupi zato u svojoj nedavnoj izjavi o ovoj pandemiji ispravno sažimlju stav Crkve: „S obzirom na određene moralne dvojbe Sveta je Stolica nedavno izdala nekoliko razjašnjenja, čuvajući u svemu slobodu savjesti i osobnu odgovornost u odluci o primanju cjepiva.“[17]

---

4. Ucjena

---

U slučaju da se moralno uvjetovanje i manipulacija vjerom pokažu nedostatnim, paralelno se od početka proglašenja pandemije ograničava ljude s raznim preporukama, mjerama i odredbama o maskama, testovima, zaključavanjima i tako ih se sustavno, zabranama i kaznama, uči pokornosti bez razmišljanja. Zavedeno je pravo izvanredno stanje s odredbama koje su puno strože od onih koje su se donosile za vrijeme Domovinskog rata.

Sada se najavljuje podizanje uloga jer se prijeti onima koji se ne cijepe da neće moći putovati, da neće moći koristiti razne usluge u društvu (kazališta, restorane, dvorane…), da neće moći ostati na poslu ili ići u školu… Koliki će se smoći snage oduprijeti takvom pritisku? Mnogi će, a posebno hranitelji obitelji, izgleda, protiv vlastitih uvjerenja, podleći ovim nemoralnim ucjenama kako bi mogli sačuvati osnovnu egzistenciju.

Ucjena sprječava osobno rasuđivanje te uvjetuje i oduzima slobodu odlučivanja. Dakle, ugrožava dvije glavne sposobnosti čovjeka: razum i volju. Tako se gazi dostojanstvo osobe, što je protivno ljudskoj naravi i Božjem zakonu. Stvoreni su tako idealni uvjeti i za prinudno nametanje cjepiva.

U vojnoj operaciji Pustinjska oluja 1991. godine američki vojnici su bili podvrgnuti eksperimentalnom cijepljenju protiv biološkog oružja, kojeg nisu mogli odbiti jer su se nalazili u ratnim uvjetima.[18] Sličan obrazac kao da se sada priprema za cijeli svijet. Ni ucjene ni prisile nisu od Boga i oni kršćani koji tomu podlegnu utiru put za nametanje budućeg žiga zvijeri, za koje već postoje tehnološke pretpostavke, i otpad od Krista. 

---

5. Opravdano nepovjerenje

---

Od građana se u vrijeme ove korona krize traži slijepo povjerenje u društvene autoritete. A mnogi ljudi su i dalje nepovjerljivi jer imaju nažalost loše iskustvo. Tako većina ljudi nema povjerenja u političare jer su toliko puta iznevjerili svoja obećanja i pokazali da uglavnom misle samo na svoje vlastite ili stranačke interese, a ne na narod koji ih je izabrao. I vodeća sredstva javnog priopćavanja sve više izazivaju podozrivost jer su podložni raznim uvjetovanjima politike i kapitala u kojima se gubi objektivnost informiranja. No, zato sada imamo dodatni čimbenik znanosti koji bi trebao biti presudan u pridobivanju ljudi. Cijeli život smo se naučili diviti stalno novim dostignućima znanosti i ona uživa najveći ugled kod modernih bezbožnika koji joj bespogovorno vjeruju. Istina znanosti, ako je doista prava istina, ne protivi se vjeri jer na koncu svaka istina ima svoj izvor u Bogu stvoritelju i održavatelju svega. Problem je, međutim, što imamo sve više primjera zloupotrebe znanosti. Pred nekoliko godina imali smo brzo i nekritično procjepljivanje protiv svinjske gripe koje je imalo teške posljedice po zdravlje, a plaćeno je našim novcem i nitko za to nije odgovarao.[19] Ili sjetimo se nedavnog lijeka protiv bolesti COVID-19 Remdesivir koji je hvaljen kao uspješan i za koji je EU izdvojila ravno milijardu eura da bi se onda pokazalo i dokazalo da je štetan.[20] Na toliko primjera je dokazano da je farmaceutskoj industriji prije svega do zarade, a ne do zdravlja ljudi i to je bilo potvrđeno korupcijom od liječnika do kontrole znanstvenih medicinskih časopisa.[21]

Koliko puta je bio dokazan sukob interesa? Kakve veze to ima s pravom znanošću? Kako u takve osobe imati povjerenja? Američka farmaceutska tvrtka Pfizer je više puta bila osuđena zbog nemoralnog poslovanja, a 2009. je platila najveću kaznu u povijesti zdravstva od čak 2,3 milijarde dolara zbog ustaljene prakse prijevare.[22] 2012. je otkriveno da je ista tvrtka godinama podmićivala liječnike u Hrvatskoj i zato je nagodbom platila odštetu u visini od šezdeset milijuna dolara.[23] Pfizer je sada prvi proizvođač cjepiva protiv bolesti COVID-19 na Zapadu.

Bioetičari Luka Tomašević i Ana Jeličić konstatiraju: „No, problem znanosti se sastoji u tome da ona postaje podanička jer ponajviše ovisi o političkim odlukama, a sve manje sama procjenjuje i donosi takve odluke. Profesor Jošt navodi primjere gdje ona služi ekonomskim i političkim interesima kao što je zaraza HIV-om koja se prenijela u osamdesetim godinama transfuzijom krvi; kao što je epidemija Creutzfeldt-Jacobove bolesti ili poznatije pod pojmom ‘kravljeg ludila’ (BSE) u Engleskoj i drugim državama. U današnjem demokratskom društvu znanstvenicima je oduzeta moć etičkog prosuđivanja.“[24]

Povoda za sumnju daje i činjenica da su u ovoj koronakrizi upravo farmaceutske tvrtke bile među onima koje su ostvarile nevjerojatne zarade. Znakovito je da se inzistira samo o cjepivu kao rješenju, a posve prešućuju drugi, daleko jeftiniji, oblici suzbijanja bolesti, od prevencije do liječenja, primjerice hidroksiklorokinom i ivermektinom.[25] Nepovjerenje se dodatno utvrđuje činjenicom da se proizvođači cjepiva bore da budu izuzeti od odgovornosti za neželjene posljedice. Tako su u skladu s time postigli da se u Engleskoj promijeni zakon. Tko će onda biti odgovoran ako stvari krenu loše?

Puno je neodgovorenih pitanja, nelogičnosti, proturječnosti a previše propagande, poluistina, prešućivanja i obmana. Sasvim je razumljiva i opravdana zadrška i sumnjičavost onih koja traži provjeru i dokaze, a ne zadovoljavaju se lijepim riječima.

---

6. Informirani pristanak

---

Po prvi put se na ljudima koristi nova mRNK tehnologija koja sa sobom nosi velike nepoznanice i koja nije još prošla svoju zadnju fazu testiranja, koja će završiti tek za barem nekoliko godina. To znači da svi oni koji se cijepe postaju dio velikog eksperimenta, odnosno zamorci.

Čime se to može opravdati? Zar se može tek tako prihvatiti mogućnost neplodnosti, autoimunih bolesti ili smrti od cjepiva?

Želeći se zaštiti od virusa zar se tako ne može upasti u puno veće zlo s dalekosežnim posljedicama? Ako cjepivo ne daje stalni imunitet, nego samo privremeni, kao i sadašnja cjepiva protiv gripe, to znači da bi se trebali cijepiti svake godine i to cijelo čovječanstvo? Koliko dugo će to trajati i je li to opravdano?

U Nürnberškom procesu se sudilo nacističkim liječnicima jer su u koncentracijskim logorima ljude masovno podvrgavali medicinskim eksperimentima bez njihove privole, što se svrstalo u zločine protiv čovječnosti. Otada je općeprihvaćeno da je eksperimentiranje na ljudima bez njihova znanja i suglasnosti moralno i pravno neprihvatljivo.[26] Sud je tada utvrdio da je za medicinske eksperimente nužno potreban pristanak dotične osobe i dodatno je propisano: „Subjekt eksperimentiranja mora biti u mogućnosti ostvariti pravo izbora bez intervencije bilo primjenom sile, prijevare, obmane, prisile, ili nekog drugog skrivenog oblika prinude; subjekt mora imati dovoljno znanja o svim okolnostima, tako da mu bude omogućeno donošenje informirane odluke temeljene na razumijevanju; prije davanja pristanka subjektu eksperimentiranja mora biti poznata priroda, trajanje i svrha istraživanja, način i sredstva kojima se istraživanje treba provesti, sve neugodnosti i opasnosti koje razumno može očekivati, te učinci na njegovo zdravlje ili na druge osobe koji mogu proisteći iz njegova sudjelovanja u istraživanju.”[27] To je danas poznato kao informirani pristanak koji je uvršten u Helsinšku deklaraciju Svjetskog medicinskog udruženja, u Deklaraciji 33. generalne konferencije UNESCO-a donesene 2005. godine, kao i u našem Zakonu o zaštiti prava pacijenata iz 2004. godine.[28] Nažalost, i nakon Nürnberškog suđenja s eksperimentima se nastavilo u skrovitosti nad onim ljudima koji se smatraju „manje vrijednim življenja“.[29] Zadnjih desetljeća moćne farmaceutske industrije preuzimaju glavnu ulogu u obavljanju ovakvih eksperimenata, posebno na štetu najranjivijih, kao što su djeca, i najsiromašnijih. Jedan od brojnih primjera je slučaj najvećeg svjetskog proizvođača lijekova Pfizera koji se dogodio u Nigeriji 1996. godine, kada je, za vrijeme epidemije bakterijskog meningitisa, 200 djece u dogovoru s nigerijskim državnim službenicima na prijevaru podvrgnuto testiranju eksperimentalnog lijeka Trovan.[30] Ishod je bio tragičan jer je jedanaestero djece umrlo, a mnogi su ostali slijepi, gluhi, paralizirani ili s oštećenjima mozga.[31] Američka tvrtka Pfizer je zato bila osuđena i platila je odštetu od 75 milijuna dolara.[32] Ovakvi i slični eksperimenti zorno „ukazuju na apsolutnu neprihvatljivost rješavanja kolizije između prava pojedinca i općeg interesa davanjem prevage interesima znanosti i društva u cjelini.“[33] Iako se vrše u mirnodopsko doba, nisu ništa manje zločinački i s pravom ih treba svrstati u zločine protiv čovječnosti.[34]

Ubrzavanjem globalizacijskih procesa medicinski eksperimenti se sve više premeću u globalnu opasnost i to pod krinkom očuvanja zdravlja. Zato Sunčana Roksandić Vidlička, docentica kaznenog prava, i pravnik Vinko Galiot, upozoravaju: „Kako i epidemija teških bolesti, kako je utvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a, može predstavljati prijetnju miru i sigurnosti čovječanstva, nužno je osigurati da se nastojanja suzbijanja tih bolesti kroz eksperimentiranje nad ljudima ne prometnu u drugu prijetnju miru i sigurnosti čovječanstva – zločin protiv čovječnosti. Negacija temeljnih prava kroz kriminalno eksperimentiranje više ne bi bila vršena u ime zločinačke ideologije, kao u nacističkoj Njemačkoj, nego u ime očuvanja mira i sigurnosti čovječanstva.“[35] S ovom takozvanom pandemijom koronavirusa nalazimo se upravo u jednom takvom događanju koje prvi put u povijesti obuhvaća cijelo čovječanstvo. Gdje je danas nestalo predviđeno medicinski-etičko načelo informiranog pristanka korisnika cjepiva, koji postaju dio eksperimenta, a da s tim nisu upoznati? Uz problematičnost četvrte faze testiranja cjepiva koja nije završena, izlaze na vidjelo i sve glasnije sumnje o podacima iz prethodnih faza.[36] Ne čudi što je i jedan od najuvaženijih znanstvenih časopisa Science upozorio da farmaceutske kompanije moraju biti transparentne i upoznati javnost o neželjenim posljedicama cijepljenja protiv COVID-19.[37] A izraelski dnevni list Calcalist, nakon masovnog cijepljenja Židova u Izraelu, upozorava da se ovakvo eksperimentiranje mora prethodno odobriti i poziva Helsinški komitet za ljudska prava da intervenira.[38]

---

7. Načelo opreza

---

U slučaju cijepljenja protiv COVID-19 imamo podijeljena mišljenja stručnjaka i puno propagande i cenzure pa se ne može jasno sagledati situaciju i doći do potrebne sigurnosti što je najbolje za vlastito i tuđe zdravlje, što čini razumljivim stav uzdržljivosti mnogih koji se pri tome jednostavno rukovode legitimnim načelom opreznosti. „Ovaj vid razboritosti, kojeg zovemo opreznost, nije puko preventivno djelovanje koje blokira istraživanja i djelovanja, kako mu se često prigovara, već je nastojanje da se potencijalna opasnost otkrije na vrijeme… Ono se primjenjuje u situacijama kada je znanstveni uvid u potencijalnu opasnost nekog proizvoda ili tehnologije nepotpun i nedorečen, a mogući učinak istraživanja i proizvodnje, koji bi se manifestirao tek u budućnosti, potencijalno štetan. Ovo načelo predstavlja odnos odgovorne znanosti prema riziku pa mu je uvjet za primjenu sumnja, nedostatak dokaza, znanstvena neslaganja i reakcije javnosti.“[39] U praksi se već pokazala djelotvornost ovog načela: „Ono što je zakonom određeno zahvaljujući ovim načelom, a oko čega se dugo dvojilo, odredba je po kojoj su proizvođači ti koji trebaju donijeti dokaze o sigurnos­ti nekog proizvoda, a ne dosadašnja praksa da korisnici dokazuju njegovu štetnost. Čak i više od toga, najvažnija je odredba da ne treba čekati dokaze o štetnosti, već su dovoljna samo rana upozorenja (early warnings) znanstvenika koji zajedno s širom javnošću uzvikuje ‘better safe than sorry’, bolje biti siguran nego se ispričavati.“[40] Ovo je posve u skladu s kršćanskim moralnim naukom koji kaže da kada postoji pozitivna, „odnosno utemeljena na ozbiljnim razlozima“, praktična sumnja, tada ne treba djelovati dok se iz nje ne iziđe.[41] Odnosno kako kaže talijanski bioetičar Salvino Leone: „Pred neobvezatnim cijepljenjem, propušteni pristanak je sigurno stav koji zavrjeđuje najveće poštovanje.“[42] Dakle u sadašnjoj situaciji sasvim je logičan i moralan stav nedonošenja nikakve odluke oko cijepljenja dok stvari ne postanu jasnije.

---

8. Sloboda izbora

---

Kod donošenja odluke o cijepljenju u prvi plan bi trebala doći do izražaja krepost razboritosti koja će odvagnuti argumente za i protiv i onda donijeti odluku koja omogućava ostvarenje najvećeg dobra za dotičnu osobu i njene bližnje. Cilj za kojim se ide je dobro i dužni smo se opredijeliti za ono za što smo sigurni da nam donosi više koristi nego štete, sagledavajući, koliko je moguće, sve kratkoročne i dugoročne posljedice. Odluka bi trebala biti uvijek osobna i ne može biti ista za sve, jer se trebaju uzeti u obzir različita stanja i okolnosti. Stoga, ako se neki pojedinac može osjećati dužan cijepiti, to ne vrijedi za druge koji se ne nalaze u njegovoj situaciji, a nikako to ne može biti obveza za sve. Etički je stoga neprihvatljivo, oko ovog sadašnjeg višestruko spornog cijepljenja, nametati neko jednoumlje kao za vrijeme komunizma. Svaki pojedinac ima odgovornost prema vlastitoj savjesti te moralnim i vjerskim načelima. Katekizam Katoličke Crkve tumači: „Moralna je savjest sud razuma po kojem ljudska osoba prepoznaje ćudorednu kakvoću nekog konkretnog čina što ga kani izvršiti, što ga vrši ili ga je već izvršila. U svemu što govori ili čini čovjek mora vjerno slijediti ono što zna da je ispravno i istinito. Po sudu vlastite savjesti čovjek razabire i prihvaća zapovijedi Božjeg zakona…“[43]

Nepodvrći se cijepljenju je dopušteno i službeni predstavnici vlasti nemaju pravo takvima nametati osjećaj krivnje ili, još gore, vršiti bilo kakvu izravnu ili neizravnu prinudu, nego su im dužni podastrijeti sve objektivne prednosti i mane. Svatko ima pravo i na priziv savjesti kod moralno okaljanih cjepiva preko pobačaja. Protivno je ljudskom dostojanstvu odreći se svoga razuma, a grijeh je ići protiv svoje savjesti.

Etika nije moguća bez slobode. Zato španjolski bioetičar A. Polaino Lorente kaže: „Bez slobode ne može biti kreposti, a bez kreposti čovjek se ne može samoodređivati i poboljšavati, jednako kao što bez slobode ne bi se mogao niti samoodrediti da čini zlo.“[44] Sloboda je jedan od najvećih darova koje smo primili od Boga i zato se svim dopuštenim sredstvima moramo za nju boriti i po cijenu najvećih žrtava. U protivnom postat ćemo moderni robovi i ugroziti spasenje svoje duše.

---

Zaključak

---

Kršćani su pozvani ljubiti Boga u prvom redu pa onda sebe i druge ljude. No, to ne znači da trebaju biti korisne budale raznoraznim moćnicima, već, dapače, moraju se služiti svojim razumom s većom odgovornošću od nevjernika, upravo iz svijesti da im ga je Bog dao. Za svoje zdravlje svatko će na koncu račun morati polagati svom Stvoritelju. Zato je važno da se uz pomoć vjere u Krista uzdignemo iznad svih uvjetovanja, manipulacija i ucjena.

Zalaganje za pravo izbora oko cijepljenja protiv bolesti COVID-19 je trenutačno borba za osnovna ljudska prava, kako ne bismo postali zamorci i kako bismo mogli imati, koliko je moguće, potpune informacije i razborito donijeti odluku koja je za svakog pojedinačno najbolja. Ako se sada odreknemo informiranog pristanka i načela opreza riskiramo da budemo sudionici globalnog zločina protiv čovječnosti.

Nedostojno je vjernika imati idolopoklonstveni odnos prema zdravlju ili cjepivu. Od tjelesnog zdravlja važnije je duševno zdravlje a krajnji cilj nije zemaljski nego vječni život.

Prof. dr.sc. don Josip Mužić

Emisija SJAJ ISTINE –  “Sloboda izbora i cijepljenje”, na Radio Mariji

---

[1] Ines Grbić, „Etički aspekti cijepljenja protiv SARS-CoV-2 i moralni problemi korona krize“, HKM, 11. siječnja 2021., na: https://hkm.hr/zivot/don-damir-sehic-brojni-su-moralno-eticki-problemi-korona-krize-o-kojima-se-ne-govori-zbog-etiketiranja-i-moralnog-ucjenjivanja/, (23. siječnja 2021.).

[2] Vatikansko povjerenstvo za COVID-19 – Papinska akademija za život, „Nota. ‘Cjepivo za sve. Dvadeset točaka za pravedniji i zdraviji svijet’”, IKA, 16. siječnja 2021., br. 13, na: https://ika.hkm.hr/novosti/nota-cjepivo-za-sve-dvadeset-tocaka-za-pravedniji-i-zdraviji-svijet/, (21. siječnja 2020.).

[3] Ido Efrati – Ronny Linder, „Thousands of Israelis Tested Positive for Coronavirus After First Vaccine Shot“, Haaretz, 19. siječnja 2021., na: https://www.haaretz.com/israel-news/thousands-of-israelis-tested-positive-for-coronavirus-after-first-vaccine-shot-1.9462478, (21. siječnja 2020.).

^[4] Catherine Ho, „Allergic reactions at one San Diego site led state to shelf 330,000 vaccine doses“, San Francisco Chronicle, 18. siječnja 2021., na: https://www.sfchronicle.com/bayarea/article/Allergic-reactions-that-caused-state-to-halt-15879657.php, (21. siječnja 2020.).

[5] Ingrid Torjesen, „Covid-19: Norway investigates 23 deaths in frail elderly patients after vaccination“, British Medical Journal, 15. siječnja 2021., na: https://www.bmj.com/content/372/bmj.n149, (21. siječnja 2020.).

[6] HZJZ, „Informativno-edukativna kampanja ‘Misli na druge – cijepi se!’“, na: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/12/HZJZ_O_-kampanji.pdf, (22. siječnja 2021.).

[7] HZJZ, „Informativno-edukativna kampanja ‘Misli na druge – cijepi se!’“, na: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/12/HZJZ_O_-kampanji.pdf, (22. siječnja 2021.).

[8] HZJZ, „Informativno-edukativna kampanja ‘Misli na druge – cijepi se!’“, na: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/12/HZJZ_O_-kampanji.pdf, (22. siječnja 2021.).

[9] HZJZ, „Informativno-edukativna kampanja ‘Misli na druge – cijepi se!’“, na: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/12/HZJZ_O_-kampanji.pdf, (22. siječnja 2021.).

[10] Ines Grbić, „Etički aspekti cijepljenja protiv SARS-CoV-2 i moralni problemi korona krize“, HKM, 11. siječnja 2021., na: https://hkm.hr/zivot/don-damir-sehic-brojni-su-moralno-eticki-problemi-korona-krize-o-kojima-se-ne-govori-zbog-etiketiranja-i-moralnog-ucjenjivanja/, (23. siječnja 2021.).

[11] Congregazione per la Dottrina della Fede, „Nota sulla moralità dell’uso di alcuni vaccini anti-Covid-19“, 21. prosinca 2020., na: https://press.vatican.va/content/salastampa/it/bollettino/pubblico/2020/12/21/0681/01591.html, (23. siječnja 2021.).

[12]„Il Papa: il vaccino contro il Covid è etico, io lo farò“, Ansa, 10. siječnja 2021., na: https://www.ansa.it/sito/notizie/cronaca/2021/01/09/il-papa-vaccino-contro-il-covid-e-etico-io-lo-faro_cc05e470-2f64-4911-a0a4-39e24456dd6a.html, (20. siječnja 2020.).

[13]„Il Papa: il vaccino contro il Covid è etico, io lo farò“, Ansa, 10. siječnja 2021., na: https://www.ansa.it/sito/notizie/cronaca/2021/01/09/il-papa-vaccino-contro-il-covid-e-etico-io-lo-faro_cc05e470-2f64-4911-a0a4-39e24456dd6a.html, (20. siječnja 2020.).

[14]„Il Papa: il vaccino contro il Covid è etico, io lo farò“, Ansa, 10. siječnja 2021., na: https://www.ansa.it/sito/notizie/cronaca/2021/01/09/il-papa-vaccino-contro-il-covid-e-etico-io-lo-faro_cc05e470-2f64-4911-a0a4-39e24456dd6a.html, (20. siječnja 2020.).

[15] Riccardo Cascioli, „Il Papa e i vaccini“, La Nuova Bussola Quotidiana, 12. siječnja 2012., na: https://www.lanuovabq.it/it/il-papa-e-i-vaccini, (20. siječnja 2020.).

[16] Alfredo Maria Morselli, „Perché vaccinarsi NON PUÒ essere una scelta etica“, Dogma TV, 10. siječnja 2021., na: https://www.dogmatv.it/perche-vaccinarsi-non-puo-essere-una-scelta-etica/, (20. siječnja 2020.).

[17] HBK, „Vjernici pred izazovom pandemije i potresa“, Glas Koncila, 4/24. siječnja 2021., 2.

[18] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 225-226.

[19] Tomi Sarkanen – Anniina Alakuijala – Ikka Julkunen– Markku Partinen, „Narcolepsy Associated with Pandemrix Vaccine“, Current Neurology and Neuroscience Reports, 18/43/2018., na: https://link.springer.com/article/10.1007/s11910-018-0851-5, (22. siječnja 2021.); Pär Hallberg – Hans Smedje i dr., „Pandemrix-induced narcolepsy is associated with genes related to immunity and neuronal survival“, EBioMedicine, 2019./40, 595–604.

[20] Hina, „EU potpisao ugovor o kupovini remdesivira vrijedan milijardu eura, a sad preispituje njegovu učinkovitost“, Zimo.dnevnik.hr, 19. listopada 2020., na: https://zimo.dnevnik.hr/clanak/eu-potpisao-ugovor-o-kupovini-remdesivira-vrijedan-milijardu-eura-a-sad-preispituje-njegovu-ucinkovitost—624691.html, (22. siječnja 2021.).

[21] Više o tome usp.: Josip Mužić, Rat protiv čovjeka. Ideologije i prakse raščovječenja, Glas Koncila, Zagreb, 2015., 71-79.

[22] Ksenija Končevski, „Pfizeru 2,3 milijarde dolara kazne za mito liječnicima i prikrivanje nuspojava lijekova“, Poslovni dnevnik, 3. rujna 2009., na: https://www.poslovni.hr/strane/pfizeru-23-milijarde-dolara-kazne-za-mito-lijecnicima-i-prikrivanje-nuspojava-lijekova-125760, (26. siječnja 2021.).

[23] „Pfizer kažnjen zbog podmićivanja hrvatskih liječnika“, tportal.hr, 8. kolovoza 2012., na: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pfizer-kaznjen-zbog-podmicivanja-hrvatskih-lijecnika-20120808, (26. Siječnja 2021.).

[24] Luka Tomašević – Ana Jeličić, „Etika znanstvenog istraživanja i načelo opreznosti“, Filozofska istraživanja, 126/32/2012./ 2, 258.

[25] Angela Patrì – Gabriella Fabbrocini, „Hydroxychloroquine and ivermectin: A synergistic combination for COVID-19 chemoprophylaxis and treatment?“, Journal of the American Academy of Dermatology, 2020./82(6), e 221, na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7146719/, (22. siječnja 2021.).

[26] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 188, 227.

[27] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 204-205.

^[28] Iva Sorta-Bilajac, „Informirani pristanak – konceptualni, empirijski i normativni problemi“, Medicina Fluminensis, 47/1/2011., 42-47.

[29] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 223.

[30] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 229-230.

[31] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 230.

[32] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 231.

[33] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 223, 245.

[34] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 241-242.

[35] Sunčana Roksandić Vidlička – Vinko Galiot, „Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer“, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, VII./ 2016./1, 189.

[36] Peter Doshi, “Pfizer and Moderna’s “95% effective” vaccines—we need more details and the raw data”, British Medical Journal Opinion, 4. siječnja 2020., na: https://blogs.bmj.com/bmj/2021/01/04/peter-doshi-pfizer-and-modernas-95-effective-vaccines-we-need-more-details-and-the-raw-data/?fbclid=IwAR0s6RZrj7TKvXanm6JESLVPoYsGHawuzhBCFYxXk3fLpy-pXDJD_5DYfiI, (22. siječnja 2021.).

[37] Meredith Wadman, „Public needs to prep for vaccine side effects“, Science, 2020./ 370, 1022.

[38] „Helsinki to declare Pfizer performing unauthorized human experiment“, Arutz Sheva, 18. siječnja 2021., na: https://www.israelnationalnews.com/News/Flash.aspx/529253, (22. siječnja 2021.).

[39] Luka Tomašević – Ana Jeličić, „Etika znanstvenog istraživanja i načelo opreznosti“, Filozofska istraživanja, 126/32/2012./ 2, 252-253.

[40] Luka Tomašević – Ana Jeličić, „Etika znanstvenog istraživanja i načelo opreznosti“, Filozofska istraživanja, 126/32/2012./ 2, 254-255.

[41] Antonio Royo Marín, Teologia moral para seglares, Vol. I., BAC, Madrid, 1986.⁶, 168-169.

[42] Salvino Leone, Manuale di Bioetica, Istituto Siciliano di Bioetica, Acireale, 2003., 243.

[43] Katekizam Katoličke Crkve, HBK, Zagreb, br. 1777, 457.

[44] Aquilino Polaino-Lorente, „La Ética como propuesta, pretensión y proyecto“, u: Aquilino Polaino-Lorente (ur.), Manual de Bioética general, Rialp, Madrid, 1994.², 154.