<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Okit &#8211; Magnifikat.hr</title>
	<atom:link href="https://magnifikat.hr/tag/okit/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://magnifikat.hr</link>
	<description>U službi Istine</description>
	<lastBuildDate>Thu, 25 Jun 2026 15:03:21 +0000</lastBuildDate>
	<language>hr</language>
	<sy:updatePeriod>hourly</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>1</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=4.4.33</generator>
	<item>
		<title>Hodočasnici iz Splita i Zadra na Okitu, mjestu Božićnog čuda kod Vodica</title>
		<link>https://magnifikat.hr/hodocasnici-iz-splita-i-zadra-na-okitu-mjestu-bozicnog-cuda-kod-vodica/</link>
		<pubDate>Sun, 18 Dec 2022 21:00:16 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[M.G.]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Ako čuda tražiš, gle]]></category>
		<category><![CDATA[Domovina i obitelj]]></category>
		<category><![CDATA[Gospa]]></category>
		<category><![CDATA[Hodočašća]]></category>
		<category><![CDATA[čudo]]></category>
		<category><![CDATA[hodočašće]]></category>
		<category><![CDATA[Hrvati]]></category>
		<category><![CDATA[Okit]]></category>
		<category><![CDATA[Vodice]]></category>

		<guid isPermaLink="false">https://magnifikat.hr/?p=10854</guid>
		<description><![CDATA[OKIT kod Vodica je vjerojatno jedino mjesto na svijetu gdje je Bog čudom obilježio svoj rođendan. O čemu se radi?  Ukratko: Grana klena koja je bila okrenuta prema Crkvi je točno u ponoć u jednoj&#46;&#46;&#46;]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p><iframe title="YouTube video player" src="https://www.youtube.com/embed/VtJ21l6MQuI" width="560" height="315" frameborder="0" allowfullscreen="allowfullscreen"></iframe></p>
<p>OKIT kod Vodica je vjerojatno <strong>jedino mjesto na svijetu gdje je Bog čudom obilježio svoj rođendan. </strong>O čemu se radi?<strong> </strong> Ukratko: <strong>Grana klena koja je bila okrenuta prema Crkvi je točno u ponoć u jednoj minuti &#8211; propupala i procvjetala; To se događalo svako treće godine dok komunisti nisu posjekli klen</strong>. Bilo je to prije 70 godina i čudo je palo u zaborav, no ova hodočašća koja posljednjih pet godina predvodi splitski svećenik don Josip Mužić, ponovo oživljavaju uspomenu na to čudo. O tomu je napisana i knjiga: <a href="https://magnifikat.hr/neobicni-klen-i-njegovo-okoncanje-iz-knjige-bozicno-cudo-na-okitu/">Božićno čudo na Okitu</a></p>
<p>Ove godine, pete zaredom, bilo je to na dan kad se u Vodicama slavi Osmina. <strong>Pristiglo je oko 300 hodočasnika, četiri autobusa iz Splita i jedan iz Zadra. </strong></p>
<p><a href="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/okit.png" rel="attachment wp-att-10837" data-rel="lightbox-0" title=""><img class="aligncenter wp-image-10837" src="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/okit-300x132.png" alt="okit" width="575" height="253" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/okit-300x132.png 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/okit-768x338.png 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/okit-1024x451.png 1024w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/okit.png 1239w" sizes="(max-width: 575px) 100vw, 575px" /></a></p>
<p><a href="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice4.jpg" rel="attachment wp-att-10838" data-rel="lightbox-1" title=""><img class=" wp-image-10838 alignleft" src="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice4-169x300.jpg" alt="vodice4" width="146" height="259" /></a>Grupa je stigla u Vodice oko 19 sati, župnik don Franjo Glasnović ih je upoznao sa našom župom, a <strong>Josip Jole Mateša</strong> ugostio ih je u svom maslinskom vrtu, a Marko i Tea Juričev Martinčev upoznali su ih sa vođenom turom Čudo na Okitu.</p>
<p>Zatim su se uz pratnju policije uputili <strong>do brda Okit gdje je u Crkvi održana sveta misa</strong> nakon koje su se vratili u Vodice gdje je uz pjevanje božićnih pjesama održana proslava Osmine.</p>
<p><strong>Svjedočanstvo sa hodočašća &#8211; hodočasnik </strong><a href="https://web.facebook.com/miljenko.juric"><strong>M</strong>iljenko Jurić</a></p>
<p><em>Već pet godina hodočastimo našoj Majci na Okit.</em><br />
<em> Lipo je to hodočašće jer se ide i vraća po noći. Lipo je jer Okit uvik, svaku godinu ispriča neku novu priču.</em><br />
<em> Tako je bilo i sinoć .</em></p>
<p><em>Krenili smo oko 18:00 h sa mobitelima u rukama iz Splita jer tribalo je pogledat zadnjih 15 min sad već povijesne utakmice naše reprezentacije.</em></p>
<p><a href="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice1.jpg" rel="attachment wp-att-10839" data-rel="lightbox-2" title=""><img class="size-medium wp-image-10839 alignleft" src="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice1-135x300.jpg" alt="vodice1" width="135" height="300" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice1-135x300.jpg 135w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice1-461x1024.jpg 461w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice1.jpg 640w" sizes="(max-width: 135px) 100vw, 135px" /></a></p>
<p><em>Uz lipe vijesti o osvajanju trećeg mista pošli smo i mi osvojit taj mali vrh u vodičkon polju.<a href="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/zastava.jpg" rel="attachment wp-att-10849" data-rel="lightbox-3" title=""><img class="wp-image-10849 alignright" src="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/zastava-300x197.jpg" alt="zastava" width="157" height="103" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/zastava-300x197.jpg 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/zastava.jpg 761w" sizes="(max-width: 157px) 100vw, 157px" /></a> </em></p>
<p><em>Ovi put hod prema Majčici na Okit je ima posebnu težinu, ne onu u obliku </em><em>kipa Majke na našin ramenima nego onu duhovnu.</em><br />
<em> Cili dan zbog nekih netočnih informacija koje su iznili neki nebitni novinari u još manje bitnijin novinama osjeća san nemir.</em><br />
<em> Bili smo i jesmo spremni na to kad smo formirali Marijine ratnike (Wojownicy Maryi) u Splitu, ali nekako pogode čovika laži ne zbog mene samog nego zbog ljudi koji te okružuju.</em></p>
<p><em>I onda dođeš u Vodice, uđeš u župnu crkvu noseći kip Bezgrješne i čin si uša i pogleda svog Spasitelja kako na križu plača sve naše grije, naše laži i sve ono šta smo. a nebi tribali bit, On uzme taj nemir i pritvori u radost ali onu nebesku radost koju ne moš opisat.</em></p>
<p><em>Završija je program u crkvi i onda smo se uputili na Okit.</em><br />
<em> Misto di je Gospodin svake tri godine priko sedandeset lita sla znak ljudima ovega kraja i nagrađiva njihovu viru.</em><br />
<em> Znak priko jedne grane stabla klena koji bi na dan rođenja Njegovog Sina propupa, prolista i procvita</em><br />
<em> i to sve u petnaestak minuti prije ponoći .</em></p>
<p><strong><a href="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice3.jpg" rel="attachment wp-att-10840" data-rel="lightbox-4" title=""><img class="size-medium wp-image-10840 alignleft" src="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice3-135x300.jpg" alt="vodice3" width="135" height="300" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice3-135x300.jpg 135w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice3-768x1706.jpg 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice3-461x1024.jpg 461w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2022/12/vodice3.jpg 922w" sizes="(max-width: 135px) 100vw, 135px" /></a><em>Ovi put nas je bilo oko 300, 4 autobusa iz Splita, 1 iz Zadra i domaćini iz Vodica.</em></strong></p>
<p><em>Bura je okrenila, očistila nebo i dala ariji oni posebni friški miris koji moš čutit samo u počecima njenog puvanja posli kišnih dana .</em></p>
<p><em>Puten od 5 km nosili smo na škinama našu Majku, braća koja su nosila bandire junački su se borila sa ton buron,</em><br />
<em> lampioni se svitlili Gospi put a virni narod je molija Krunicu, koja lipota svitu moj.</em></p>
<p><em>Moran pofalit i policiju jer su nas pratili pod rotacijon cilin puten da se ne desi koje zlo po cesti .</em></p>
<p><em>Došli smo Materi na Okit imali sv. Misu, osnažili se sa propovidi i svetin sakramentima i onda se vratili nazad u Vodice jer nan se <strong>ovi put poklopilo da je bilo vrime početka Božične osmine. Vodički pivači svojin glasovima, pismama i napjevima poklonili su nan vrhunski poklon.</strong></em></p>
<p><em>Ma kad razmislin sve je jučer bija jedan veliki poklon i jedna velika nagrada Neba za sve nas.</em><br />
<em> Fala Vodičanima na svemu, imaju srce veliko ka Okit, fala njihovon župniku, fala našen don Jozi jer je čuja šta mu Okit priča a posebno fala našoj Majci Mariji jer svaki put okupi sve više ljudi koji joj idu zahvalit.</em></p>
<p><em>TOTUS TUUS</em></p>
<p>Izvor:<a href="https://www.infovodice.com/zupne-novosti/20388-300-hodocasnika-doslo-u-vodice-i-hodocastilo-na-brdo-okit.html"> infovodice.com</a>, <a href="https://web.facebook.com/miljenko.juric">facebook M.J</a>, yt<a href="https://www.youtube.com/watch?v=OwynF6nXsZ8" data-rel="lightbox-video-0"> V.D)</a></p>
<p>(Vodičke pjesme možete poslušati na yt kanalu: <a href="https://www.youtube.com/watch?v=OwynF6nXsZ8" data-rel="lightbox-video-1">Vesela Dujmić)</a></p>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>Čudo na Okitu živi (hodočašće, 18.12.2021.)</title>
		<link>https://magnifikat.hr/cudo-na-okitu-zivi/</link>
		<pubDate>Sun, 19 Dec 2021 21:05:45 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[M.G.]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Domovina i obitelj]]></category>
		<category><![CDATA[Gospa]]></category>
		<category><![CDATA[hodočašće]]></category>
		<category><![CDATA[Josip Mužić]]></category>
		<category><![CDATA[Okit]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://magnifikat.hr/?p=9774</guid>
		<description><![CDATA[Tradicija je čuvarica baštine i vjere naroda. Ona potvrđuje da jesmo na ovome tlu, i da nas se ne može tek tako zatrti. Kad se tradiciju čuva brani se i ime, vlastito i Božje.&#46;&#46;&#46;]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0031.jpg" rel="attachment wp-att-9779" data-rel="lightbox-0" title=""><img class="wp-image-9779 alignright" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0031-300x225.jpg" alt="IMG-20211219-WA0031" width="307" height="230" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0031-300x225.jpg 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0031-768x576.jpg 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0031.jpg 960w" sizes="(max-width: 307px) 100vw, 307px" /></a><strong>Tradicija je čuvarica baštine i vjere naroda</strong>. Ona potvrđuje da jesmo na ovome tlu, i da nas se ne može tek tako zatrti. Kad se tradiciju čuva brani se i ime, vlastito i Božje. Čuvajući je, u vjeri se jačamo. I u zajedništvu.<a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0024.jpg" rel="attachment wp-att-9780" data-rel="lightbox-1" title=""><br />
</a></p>
<p>A što kad se tradicija nasilno prekine? Kad je se uguši, posiječe, kad joj se korijen iščupa?</p>
<p>Ima li joj više puta kad je zatrpan, kad je razrušen kao i crkva u nekoliko navrata, a klen koji cvijeta na Božić svake tri godine, posječen? Može li se Božje čudo sasjeći, ljubav njegova utrnuti gašenjem oltarske svijeće ili rušenjem crkvenih zidova? Može li se Božji plan i njegovo darivanje baciti u zaborav?<a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0037.jpg" rel="attachment wp-att-9781" data-rel="lightbox-2" title=""><br />
</a></p>
<p><strong>Sedam dana uoči Božića, 18. prosinca 2021. godine, već četvrtu godinu zaredom, pošli smo iz Splita u Vodice, s ciljem popeti se na brdo Okit</strong> i slaviti svetu misu u zajedništvu s mještanima i mjesnim župnikom don Franjom Glasnovićem, koji je naglasio da nešto postaje tradicija kad se  ponavlja nekoliko puta.</p>
<p><strong>Don Josip Mužić je istraživanjem marijanskih čuda u hrvatskom narodu naišao na božićno čudo jedinstveno u čitavom svijetu, a to je upravo čudo na Okitu.</strong> Iz njegova istraživanja nastala je knjiga &#8220;Božićno čudo na Okitu.&#8221; Ali nije sve ostalo na tome. Pokrenuo je hodočašća, koja su uz Božju pomoć, unatoč otežanim okolnostima, postala tradicijom. Možda nije ni slutio da će se to dogoditi i da će ta hodočašća oživjeti tradiciju koja je bila nepoznata i prekrivena zaboravom. Posvijestio nam je kako se čudo da Bog znakovima slavi rođenje svog sina, nije dogodilo nikad nigdje na svijetu, osim na Okitu.</p>
<p>Župnik crkve svetog Križa Veli Varoš, <strong>don Mihael Jelavić, poveo je vjernike svoje župe</strong>, tako da smo imali i duhovno pojačanje u odnosu na prethodne godine.</p>
<p>Putem smo se pripremali za ovu milost <strong>molitvom svete krunice</strong>. Na taj način naše duše su se okrenule od izvanjskog prema nutarnjem usmjeravajući misli sa dnevnih tema koje nam pritišću počesto srca i stvaraju borbu koja otežava smirenje. No, <strong>Bog koji je mir naš, po otajstvima krunice nalazi način da dopre do nas i usmjeri nas na čudo koje nas čeka.</strong></p>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0034.jpg" rel="attachment wp-att-9777" data-rel="lightbox-3" title=""><img class="size-medium wp-image-9777 alignleft" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0034-169x300.jpg" alt="IMG-20211219-WA0034" width="169" height="300" /></a>Župnik nas je dočekao u župnoj crkvi Našašća sv. Križa, te nas pozdravio i upoznao nas s poviješću crkve i svetišta, a potom nam iskazao gostoprimstvo okrjepom koju je za nas pripremio zajedno sa mještanima. Otkrio nam je i jednu tajnu, što nas je posebno dirnulo, koja pokazuje koliko je na nas mislio i s kolikom nas ljubavlju iščekivao. Naime, u svetištu na brdu Okit postoji slika Gospe Karmelske s djetetom Isusom koji u ruci drži škapular. To je replika, a original slike se čuva u župnoj kući. Original se postavi u crkvu Gospe Karmelske na Okitu na blagdan Gospe Karmelske, u srpnju,  a potom zamijeni kako bi se sačuvao. Ali <strong>ove godine, don Franjo je odlučio ostaviti originalnu sliku sve do našeg dolaska. Ona nas je čekala. I dočekala.</strong></p>
<p>&nbsp;</p>
<p>Nakon druženja uputili smo se svi <strong>zajedno do kuće Jole Mateše</strong>, koji nas je proveo kroz svoj vrt i objašnjavao nam kako su nastala njegova djela uglavnom iz drva, ali i drugih materijala.<a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0013.jpg" rel="attachment wp-att-9786" data-rel="lightbox-4" title=""><img class="size-medium wp-image-9786 alignright" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0013-224x300.jpg" alt="IMG-20211219-WA0013" width="224" height="300" /></a> Svojim golim rukama sačinio je od žice raspelo u prirodnoj veličini, koje se nalazi u blizini župne crkve. Uz to nam je na svoj jednostavan način, kao i uvijek, iz svoje duše iznio darovanu mudrost poučivši nas o temeljnim vrijednostima života. P<strong>ozvao nas je da pomognemo Isusu prikupiti i nositi odbačene križeve</strong> koji su posvuda oko nas, a čijim se odbacivanjem ruše temelji društva. Kod Jole smo se opet okrijepili i krenuli pješke do podnožja brda. Izmolili smo žalosna otajstva krunice i pjevali. Kad su nam se pridružili mještani krenuli smo s novom krunicom, ovog puta s radosnim otajstvima jer nam naše zajedništvo pobuđuje radost a uspon na brdo misli usmjerava na radosne događaje iz Isusova i Marijina života.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong>Misno slavlje predvodio je don Josip Mužić, u koncelebraciji s don Mihaelom Jelavićem.</strong> Propovjedao je odvažno, u duhu Evanđelja opominjući nas da je <strong>malodušje pokazatelj napasti zloga i da mu se odupremo.</strong> Pozvao nas je na <strong>hrabrost</strong> posvijestivši nam kako nam <strong>sve mogu oduzeti, pa čak i život, ali i da se to dogodi, Boga nam nitko ne može oduzeti</strong>, a trpljenja nas mogu spasiti od čistilišta.</p>
<p>Don Josip svoju propovijed nikad ne završi beznađem, kakve god okolnosti bile, jer znamo da je Isus pobjednik i na to nas uvijek na kraju usmjeri. Istinu iziriče ali ne bez nade, i uvijek u vjeri i ljubavi. Nije lako slušati tvrd govor istine, ali zapravo kad se uši ne začipaju istina oslobađa, čega smo svi koji tu riječ slušamo svjedoci.</p>
<p><strong>Vodičani su misu pratili svojim pjevom</strong>, a duša ne može ostati na zemlji dok sluša Marijin hvalospjev <strong>&#8220;Veliča&#8221; a i druge pjesme</strong> koje su pripremili za nas. Nakon mise otišli smo pogledati novi klen koji je prilično narastao, i koji je procvjetao u nama kao što to čini već četiri godine uoči Božića.</p>
<p>Na kraju smo se ugrijali čajem pred crkvom i radosna srca krenuli s Okita. Nebo je, unatoč tome što su bili noćni sati, bilo svijetlo i putem natrag nismo trebali dodatnog svjetla.</p>
<p>Nama je proslava Božića počela sedam dana ranije i traje toliko duže. <strong>Mali se Isus sa svojom majkom Marijom smjestio u štalicama naših duša koje mu pjevaju, usprkos svim nedaćama vremena u kojem živimo</strong>, potvrđujući da<strong> čudo na brdu Okit živi</strong> i da se procvjetali klen Božje ljubavi u nama nikada ne može sasjeći.</p>
<p style="text-align: right;">Piše: hodočasnica Vesela Dujmić</p>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0035.jpg" rel="attachment wp-att-9776" data-rel="lightbox-5" title=""><img class="aligncenter wp-image-9776" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0035-224x300.jpg" alt="IMG-20211219-WA0035" width="233" height="312" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0035-224x300.jpg 224w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2021/12/IMG-20211219-WA0035-768x1027.jpg 768w" sizes="(max-width: 233px) 100vw, 233px" /></a></p>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>MRŽNJA KOMUNISTA je posjekla „Božićno čudo“ na Okitu, ali ne i vjeru – kao što je i Stepincu iščupala srce, ali ne i ljubav prema Crkvi</title>
		<link>https://magnifikat.hr/mrznja-komunista-je-posjekla-bozicno-cudo-na-okitu-ali-ne-i-vjeru-kao-sto-je-i-stepincu-iscupala-srce-ali-ne-i-ljubav-prema-crkvi/</link>
		<pubDate>Thu, 27 Dec 2018 19:11:59 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[M.G.]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Bog čudesa u svakodnevnici]]></category>
		<category><![CDATA[Branitelji vjere]]></category>
		<category><![CDATA[Gospa i Hrvati]]></category>
		<category><![CDATA[Hodočašća]]></category>
		<category><![CDATA[Prognana crkva]]></category>
		<category><![CDATA[Alojzije Stepinac]]></category>
		<category><![CDATA[Božić]]></category>
		<category><![CDATA[don Josip Mužić]]></category>
		<category><![CDATA[hodočašće]]></category>
		<category><![CDATA[Jole Mateša]]></category>
		<category><![CDATA[Okit]]></category>
		<category><![CDATA[Vodice]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://magnifikat.hr/?p=6784</guid>
		<description><![CDATA[Davno je bilo vrijeme kad se na svetu misu išlo pješke, kad se na hodočašća išlo pješke, kad se putem do crkve molila krunica. Odjednom, to prošlo, zaboravljeno vrijeme odjednom je – tu. Nas&#46;&#46;&#46;]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Davno je bilo vrijeme kad se na svetu misu išlo pješke, kad se na hodočašća išlo pješke, kad se putem do crkve molila krunica</strong>. Odjednom, to prošlo, <strong>zaboravljeno vrijeme odjednom je – tu</strong>. Nas stotinjak, (šezdesetak koji su se došli iz Splita u Vodice i četrdesetak domaćih mještana), uputili smo se iz Vodica na brdo Okit. Pješke. Onako, kako se to išlo i u ona stara vremena, kad se Božićno čudo događalo pred očima vjernika &#8211; na Božić, u ponoć.</p>
<p>U svijetu postoje mjesta na kojima je Bog očitovao čuda preko prirodnih fenomena, ali Okit je jedinstven po tomu što se <strong>to čudo s prirodom</strong> &#8211; u ovom slučaju s klenom koji bi propupao, prolistao i procvjetao, i sve to u nekoliko minuta,   <strong>događalo na Božić</strong>, na dan kad se slavi Isusovo rođenje. Na ostalim mjestima u svijetu slični čudesni fenomeni su vezani uz nekog sveca, uz Gospinu čudesnu prisutnost,&#8230; ali ovdje je to vezano uz otajstvo Božjeg utjelovljenja.</p>
<p><strong>Komunisti su se pobrinuli da se to Božićno čudo zaboravi</strong>. Odlučili su klen posijeći. Najprije sami, ali bez rezultata jer se sjekira odbijala od stabla i u strahu pred nečim čudesnim našli su čovjeka koji nije bio iz njihova mjesta kako bi on obavio taj posao. I tako je klen posječen. A svjedočanstva govore kako je dotični umirao s pokretima ruku kao da sječe stablo.</p>
<p>Na mjestu starog klena posađen je novi, ali na novom se čudo nije događalo.</p>
<p><strong>Živimo u vrijeme velike krize u Crkvi,</strong> u vrijeme podijela, u vrijeme u kojem vjera sve više slabi. U vrijeme kad je razni bezbožnici žele posjeći, da više ne postoji. Na žalost, onih koji sjeku vjeru ili u tom poslu sudjeluju, ima i među samim pastirima. Mislim na one koji su se odmakli od evanđelja, od učenja Crkve, te prešutno ili riječima odobravaju stvari koje su grešne, pa i teško grešne.</p>
<p><strong>Što učiniti da naša vjera ojača?</strong> Što učiniti da se mi i drugi oko nas više okrenu prema našoj moćnoj zagovornici Gospi i Njenom Sinu,  Onom Jedinom Spasu od kojeg možemo očekivati pomoć?</p>
<p>I <strong>ovo hodočašće je jedan put, stopama onih koji su nekoć ovuda u hodili u vjeri</strong>.</p>
<p>Slijedeći stope pastira don Josipa Mužića, (koji je napisao i knjigu <em>„Božićno čudo u Okitu</em>“), uputili smo iz Vodica ona četiri kilometra pješke, prema Okitu i crkvici Gospe Karmelske.</p>
<p>Putem smo zastali i <strong>u župnoj crkvi svetog Križa</strong>. Tu smo imali priliku vidjeti neobične jaslice nazvane: <strong><em>„Kardinalovo srce</em></strong>“, rad mještanina Josipa Jole Mateše, vjernika, pjesnika i samoukog kipara, koji ima samo nekoliko razreda škole, ali puno Božjeg dara. Tom prigodom čuli smo i njegove stihove o blaženom kardinalu. ( „&#8230;/postao si simbolom u svijetu progonjene Crkve i Krista/, život si dao da živi sveta Crkva katoličkau Hrvata/, &#8230; )</p>
<p>A doista, <strong>što je s kardinalovim srcem?</strong> Gdje je ono nestalo? Što je sa tim blaženim srcem koje je kucalo i izgaralo za Crkvu, ne htijući je podrediti državnim vlastima?</p>
<p>Postoje navodi koji upućuju na to da <strong>su jugoslavenske komunističke vlasti naredile da se prigodom obdukcije kardinalovo srce preda agentima policije. </strong> A onda je, čini se, kardionalovo srce bilo <strong>spaljeno u malom policijskom krematoriju</strong>. Nije im bilo dovoljno što je mrtav nego su mu morali iščupati srce?! To dovoljno govori <strong>o mržnji na kardinala i o mržnji na Crkvu</strong>. A budući da je nestanak njegova srca bio tako tajanstven,  nagađa se i o mogućnosti da je dopalo u ruke tajnog sotonističkog društva koje je nad srcem vršilo svoj svetogrdni obred, a članovi takvog društva djeluju pod zakletvom šutnje.</p>
<p>Neprijatelj su mogli i srce kardinalu iščupati, ali nisu mogli ugasiti vjeru hrvatskog naroda.</p>
<p>Podsjetimo se riječi Ivana Pavla II o kardinalu: <em>„Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem Alojzije <strong>Stepinac svojem narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orjentirati</strong></em>.“</p>
<p>Tako, imamo i mi zvijezdu na nebu koju nam valja slijediti. Našeg blaženika Alojzija koji se borio hrabro protiv crvene petokrake, makar mu je ona u demonskoj mržnji na kraju i srce iščupala. Ali mi znamo da smrt nije kraj.</p>
<p>I svako hodočašće, pa i ovo, podjeća nas da smo <strong>na ovoj zemlji samo stranci i hodočasnici</strong>. Mi imamo Domovinu vječnu. Mi vjerujemo u život vječni kojeg nam je Isus obećao. Mi vjerujemo da ćemo uskrsnuti. I Alojzije će uskrsnuti, i njegovo srce, bez obzira na to što je spaljeno.</p>
<p>Putem iz župne crkve, a prije penjanja na brdo Okit, svratili smo u vrt Jole Mateše. Ovdje samo nekoliko fotografija, a više možete pročitati na stranicama Slobodne Dalmacije – <a href="http://misija.slobodnadalmacija.hr/kolumne/u-hodu/clanak/id/34926/U-srcu-nam-se-rodilo-cudo-s-Okita-i-rascvjetao-klen-Bozje-ljubavi">o čemu piše Vesela Dujmić</a></p>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-križ.png" rel="attachment wp-att-6795" data-rel="lightbox-0" title=""><img class=" wp-image-6795 aligncenter" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-križ-300x169.png" alt="okit križ" width="414" height="233" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-križ-300x169.png 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-križ-768x432.png 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-križ-1024x576.png 1024w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-križ.png 1280w" sizes="(max-width: 414px) 100vw, 414px" /></a></p>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-11.jpg" rel="attachment wp-att-6787" data-rel="lightbox-1" title=""><img class="size-full wp-image-6787" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-11.jpg" alt="All-focus" width="860" height="420" /></a></p>
<div id="attachment_6786" style="width: 870px" class="wp-caption alignnone"><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-3.jpg" rel="attachment wp-att-6786" data-rel="lightbox-2" title=""><img class="size-full wp-image-6786" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-3.jpg" alt="All-focus" width="860" height="420" /></a><p class="wp-caption-text">U župnoj crkvi sv. Križa, jaslice u poprsju kardinala Stepinca. Autor: Jole Mateša</p></div>
<p>&#8230;</p>
<div id="attachment_6788" style="width: 310px" class="wp-caption aligncenter"><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-12.jpg" rel="attachment wp-att-6788" data-rel="lightbox-3" title=""><img class="size-medium wp-image-6788" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-12-300x225.jpg" alt="All-focus" width="300" height="225" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-12-300x225.jpg 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-12-768x576.jpg 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-12-1024x768.jpg 1024w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><p class="wp-caption-text">pored križa kojeg je J.M. napravio od 5 kilometara bodljikave žice</p></div>
<div id="attachment_6789" style="width: 310px" class="wp-caption aligncenter"><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/IMG_20181222_210136.jpg" rel="attachment wp-att-6789" data-rel="lightbox-4" title=""><img class="size-medium wp-image-6789 alignleft" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/IMG_20181222_210136-300x225.jpg" alt="All-focus" width="300" height="225" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/IMG_20181222_210136-300x225.jpg 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/IMG_20181222_210136-768x576.jpg 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/IMG_20181222_210136-1024x768.jpg 1024w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><p class="wp-caption-text">U vrtu samoukog kipara Jole Mateše</p></div>
<div id="attachment_6790" style="width: 310px" class="wp-caption aligncenter"><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-8.jpg" rel="attachment wp-att-6790" data-rel="lightbox-5" title=""><img class="size-medium wp-image-6790 alignleft" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-8-300x225.jpg" alt="All-focus" width="300" height="225" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-8-300x225.jpg 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-8-768x576.jpg 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-8-1024x768.jpg 1024w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><p class="wp-caption-text">Bunja, rad J.M., u kojoj je Betlehemski prizor</p></div>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/anđeo-okit.png" rel="attachment wp-att-6793" data-rel="lightbox-6" title=""><img class="alignnone size-medium wp-image-6793 aligncenter" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/anđeo-okit-300x169.png" alt="anđeo okit" width="300" height="169" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/anđeo-okit-300x169.png 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/anđeo-okit-768x432.png 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/anđeo-okit-1024x576.png 1024w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/anđeo-okit.png 1280w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a></p>
<div id="attachment_6791" style="width: 310px" class="wp-caption aligncenter"><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-6.png" rel="attachment wp-att-6791" data-rel="lightbox-7" title=""><img class="wp-image-6791 size-medium" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-6-300x169.png" alt="okit 6" width="300" height="169" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-6-300x169.png 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-6-768x432.png 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-6-1024x576.png 1024w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-6.png 1280w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><p class="wp-caption-text">u vrtu J.M. je i veliki anđeo koji drži bisernu školjku. Ona se polako otvara uz zvuke Božićne pjesme, a unutra je &#8220;biser&#8221; &#8211; mali Isus</p></div>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-put.png" rel="attachment wp-att-6794" data-rel="lightbox-8" title=""><img class="alignnone size-medium wp-image-6794 aligncenter" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-put-300x169.png" alt="okit put" width="300" height="169" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-put-300x169.png 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-put-768x432.png 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-put-1024x576.png 1024w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-put.png 1280w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a></p>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-2-1.png" rel="attachment wp-att-6796" data-rel="lightbox-9" title=""><img class="size-medium wp-image-6796 aligncenter" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-2-1-300x169.png" alt="okit 2" width="300" height="169" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-2-1-300x169.png 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-2-1-768x432.png 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-2-1-1024x576.png 1024w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-2-1.png 1280w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a></p>
<div id="attachment_6797" style="width: 235px" class="wp-caption aligncenter"><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-4.jpg" rel="attachment wp-att-6797" data-rel="lightbox-10" title=""><img class="size-medium wp-image-6797" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-4-225x300.jpg" alt="All-focus" width="225" height="300" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-4-225x300.jpg 225w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-4-768x1024.jpg 768w" sizes="(max-width: 225px) 100vw, 225px" /></a><p class="wp-caption-text">sveta misa, ponoćka, u crkvi na Okitu</p></div>
<p>Za propovijed &#8211; <a href="http://magnifikat.hr/ponocno-hodocasce-na-okit-mjesto-bozicnog-cuda-don-josip-muzic-propovijed/">klikni na link</a></p>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/g-okit.png" rel="attachment wp-att-6802" data-rel="lightbox-11" title=""><img class=" wp-image-6802 aligncenter" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/g-okit-300x169.png" alt="g okit" width="490" height="276" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/g-okit-300x169.png 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/g-okit-768x432.png 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/g-okit-1024x576.png 1024w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/g-okit.png 1280w" sizes="(max-width: 490px) 100vw, 490px" /></a></p>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>Ponoćno hodočašće na OKIT (mjesto Božićnog čuda) &#038; don Josip Mužić &#8211; propovijed</title>
		<link>https://magnifikat.hr/ponocno-hodocasce-na-okit-mjesto-bozicnog-cuda-don-josip-muzic-propovijed/</link>
		<pubDate>Tue, 25 Dec 2018 01:12:36 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[M.G.]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Domovina i obitelj]]></category>
		<category><![CDATA[Hodočašća]]></category>
		<category><![CDATA[iz propovijedi]]></category>
		<category><![CDATA[Božić]]></category>
		<category><![CDATA[Crkva]]></category>
		<category><![CDATA[čudo]]></category>
		<category><![CDATA[don Josip Mužić]]></category>
		<category><![CDATA[izdaja vjere]]></category>
		<category><![CDATA[klen]]></category>
		<category><![CDATA[Okit]]></category>
		<category><![CDATA[progoni]]></category>
		<category><![CDATA[propovijed]]></category>
		<category><![CDATA[vjera]]></category>
		<category><![CDATA[Vodice]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://magnifikat.hr/?p=6771</guid>
		<description><![CDATA[Okit je brdo iznad Vodica. Gore je crkvica Gospe Karmelske, a pred crkvom je nekad rastao KLEN koji je u ponoć &#8211; NA BOŽIĆ &#8211; pupao, listao i CVJETAO, i sve to u nekoliko&#46;&#46;&#46;]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/OKIT-HODOČAŠĆE.png" rel="attachment wp-att-6772" data-rel="lightbox-0" title=""><img class="alignnone size-full wp-image-6772" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/OKIT-HODOČAŠĆE.png" alt="OKIT HODOČAŠĆE" width="1280" height="720" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/OKIT-HODOČAŠĆE-300x169.png 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/OKIT-HODOČAŠĆE-768x432.png 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/OKIT-HODOČAŠĆE-1024x576.png 1024w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/OKIT-HODOČAŠĆE.png 1280w" sizes="(max-width: 1280px) 100vw, 1280px" /></a></p>
<p><em>Okit je brdo iznad Vodica. Gore je crkvica Gospe Karmelske, a pred crkvom je nekad rastao KLEN koji je u ponoć &#8211; NA BOŽIĆ &#8211; pupao, listao i CVJETAO, i sve to u nekoliko minuta. I to samo jedan ogranak okrenut prema crkvi. To se događalo svake treće godine, kroz 70 godina. Sve dok ga KOMUNISTI nisu posjekli. To čudo je tako palo u zaborav.  Ali zahvaljujući don Jozi spomen na to Božićno čudo biva življi, pa i preko ovog ponoćnog hodočašća (22.12.) na koje se iz Splita uputilo nas više od 50. Do brda smo hodali oko 4 kilometra i u ponoć imali svetu misu. Na taj način htjeli smo doživjeti Božić sa više vjere, nasljedujući primjer vjernika koji su imali priliku biti svjedoci Božićnog čuda na Okitu. </em></p>
<p><em>Da bi i to hodočašće ostalo bolje u sjećanju bilježim i ovu propovijed don Josipa Mužića, koju vrijedi zapamtiti. </em></p>
<p><strong>Na polnoćkama</strong> se često nađu mnogi koji idu na misu samo tada, ali dođu i oni koji idu svake nedjelje. I kome onda dati prednost? Tu mi svećenici često imamo problem i onda se najčešće prednost opet da „godišnjacima“ da se spasi što se spasit da.</p>
<p>Mi ovdje (na Okitu) imamo <strong>mogućnost doživjeti Božić kao vjernici</strong>, kao oni kojima je stalo do vjere, do Isusa. Nismo kao oni koje se mora moljakat da bi išli na misu, i da se pomole Bogu. Bog ne želi ništa na silu. Silu treba primjenit nad samim sobom. Takvi siloviti će osvojit Kraljevstvo Božje.</p>
<p><strong>Živimo u vremenima u kojima nije lako biti kršćanin</strong>, nije lako biti Kristov. Ne samo da nije lako nego možemo reći da se borimo za opstanak.</p>
<p>Kad čitamo <strong>kako je našima bilo u Bosni pod Turcima</strong> onda nalazimo na jedan zapis kako su crkve bile porušene, kako su se svećenici morali skrivat i prerušavat u civile da bi tako opstali. I kad bi svećenik dolazio služiti svetu misu obavijestio bi 4-5 mjesta u blizini, odabrao bi neku livadu koja se nalazila između njih i rekao da će tu imati misu. Tu bi čekao, a oni bi onda dugo pješačili da bi došli. Kad bi misa završila još bi se tu družili i tako su zapravo <strong>cijeli dan žrtvovali da bi imali svetu misu</strong>. To ih je jačalo i to ih je držalo. I opstali su uz razna mučenja i iživljavanja.</p>
<p><strong>Jesmo li mi svjesni što je to sveta misa?</strong> Kako se to danas doživljava – ispada da je to samo događaj slavljenja, u smislu nekog zabavnog karaktera. Zaboravlja se onaj <strong>žrtveni karakter mise</strong>. Zaboravlja se da se događa žrtva svaki put, Isus je tu na izdisaju svaki put i onda uz takav događaj ne uklapa se onakva crnačka glazba, kao u protestantskim filmovima,  &#8230; Takve pjesme su prikladnije kad se nađemo izvan svetog prostora.</p>
<p>Ljudi ne posvešćuju taj <strong>aspekt žrtve</strong>, a to je vrlo važno, možemo reć i prevažno. Jer mi se znamo zabavljat. Vidimo to <strong>i kad mladi hodaju. Oni se znaju zabavljat, ali ne znaju se žrtovat</strong>, ne znaju ostat zajedno, rastavljaju se&#8230; a to je zato jer nisu odgajani za žrtvu. Žrtva je potrebna kako za ljubav supružnika, tako i za ljubav prema Bogu.</p>
<p><strong>Ako se nismo spremni žrtovat da bi bili vjernici &#8211; onda nećemo dugo ni ostati vjernici</strong>. Onda će nas ovaj svijet „pojest“.</p>
<p>Jedan hercegovac reče kako su Turci  odvodili naše dječake sa devet godina pa bi ih odgajali da se bore protiv svog naroda&#8230; Mi to danas imamo u drugom obliku podižemo djecu, po 26 godina ih školujemo, onda odu van u tuđinu i bore se protiv svog naroda, protiv Krista i Domovine.</p>
<p><strong>Ako dopustimo da nam ovaj svijet oduzme dušu naše djece &#8211; onda smo ono temeljno promašili.</strong> Što je danas potrebno našoj djeci? Da savladaju znanje, nauče jezike?&#8230; I ako oni radi toga napuste svoje bojno mjesto i svoju Domovinu i počnu služiti Antikristu onda smo promašili.</p>
<p>A to se <strong>događa i nama svećenicima</strong>. Brinemo se da svakom udovoljimo, političarima, a ne da pokrenemo srca&#8230; Pitanje je <strong>koliko mi vjerujemo i živimo Evanđelje koje bi trebali navještati?</strong> <strong>Koliko smo danas spremni biti radikalni? </strong>Teško je vjernicima na misi reći: „<em>Evo od vas tu, 90 % nije uopće dostojno da uđe u crkvu jer se podržavaju pobačaj, spiralu, rastavu braka, blud svoje djece &#8211; kao nešto sasvim noramalno. Po čemu ste onda kršćani?“</em> <strong>Po čemu sam ja kršćanin ako se dodvoravam ovom svijetu? P</strong>o čemu sam dostojan propovjedati i navještati Krista? To su stvari koje nas nadilaze&#8230;</p>
<p>Sigurno da je Isusovo milosrđe veliko, On zna da smo mi slabi i samo se po Njemu možemo spasit, ali on traži i da s Njim surađujemo. Zato moramo biti svjesni da <strong>živimo u vremenu koje se najbolje može definirat kao VRIJEME IZDAJE</strong>. <strong>Od vjernika do svećenika, kardinala, biskupa. Izdajemo Krista &#8211; da bi se dodvorili ovom svijetu. </strong></p>
<p><strong>I kad gledamo našu državu, našu zastavu &#8211; srce ti se stegne kad pomisliš šta iza toga stoji? Truli, korumpirani političari koji zlorabe moć i zapravo služe tuđinu. </strong>Možemo reći da su <strong>na čelu države izdajice i dušmani</strong>.</p>
<p><strong>A to se može reći za mnoge svećenike</strong>. Ne može biti kompromisa. Zlo moramo nazivat svojim imenom. <strong>Ako mi u ime ljubavi prema grešniku, zločincu počnemo ljubiti grijeh onda smo promašili.</strong> Gori smo od starozavjetnih farizeja koji su kamenovali proroke, a njihovi sinovi im podizali spomenike.</p>
<p>U 20 stoljeću imamo 650 svećenika žrtava komunizma. Stoputa više je klerika koji su stradali u Drugom svjetskom ratu i poslije, zbog vjere. A o njima se ne govori. I to da bi se održali bezbošci oni koji se žele prikazati kao Hrvati, kršćani, katolici. Oni koji prodaju sve što je naše, i bogatstvo i naše sinove i sve.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p>Ako mi pođemo od toga da <strong>vladaju izdajice</strong> onda moramo biti svjesni da smo <strong>mi crkva u katakombama. I moramo krenuti od toga. </strong>U Hrvatskoj možda postoji 1 ili 2 % onih koji su stvarno vjernici. Ali su kvasac i svjetlo. Kad smo dolazili ovamo vidjeli smo <strong>osvjetljenu crkvu na Okitu</strong>. Tako se i s nama Bog može poslužiti, bez obzira koliko nas malo bilo, da od toga počnemo jednu obnovu.</p>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-2.png" rel="attachment wp-att-6782" data-rel="lightbox-1" title=""><img class="size-full wp-image-6782 aligncenter" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-2.png" alt="okit 2" width="680" height="420" /></a></p>
<p><strong>Gledati svece i živjeti u skladu s onim kako su oni živjeli. To je naš put</strong>. Naši stari su nam ostavili u nasljedstvo jednu stvar – a to je da su <strong>se držali Majke Božje</strong> kao što svjedoči i ova crkva. Pobožnost prema Majci Božjoj ih je sačuvala. Oni su ostali katolici,  nisu se pokolebali &#8230;ni pod protestantizmom koji se pokušao nametnut posebno u sjevernim krajevima Hrvatske, nisu poklekli ni pred drugim izazovima, tuđinima&#8230; to ih je spasilo. Nama ništa drugo ne treba, Krist na križu i njegova majka Marija&#8230; i mi ćemo ispuniti ono što se od nas očekuje.</p>
<p><strong>Neka ova noć i ova sveta misa bude poticaj</strong> svima nama  da dozvolimo Gospodinu da nas vodi u životu, da nas oslobodi svakoga straha, od okova ovoga svijeta i <strong>bez obzira na grešnost, da svatko od nas bude Kristov  svjedok danas, da donosi Kristovu vijest, radosno i uvjereno</strong>. &#8230;</p>
<p>(za VIŠE o Božićnom čudu na Okitu &#8211; <a href="http://magnifikat.hr/neobicni-klen-i-njegovo-okoncanje-iz-knjige-bozicno-cudo-na-okitu/">vidi link)</a></p>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>Vjera ovakvih malih ljudi očuvala je naš narod</title>
		<link>https://magnifikat.hr/vjera-ovakvih-malih-ljudi-ocuvala-je-nas-narod/</link>
		<pubDate>Fri, 21 Dec 2018 11:07:38 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[M.G.]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Ako čuda tražiš, gle]]></category>
		<category><![CDATA[Branitelji vjere]]></category>
		<category><![CDATA[Gospa]]></category>
		<category><![CDATA[Prognana crkva]]></category>
		<category><![CDATA[Božić]]></category>
		<category><![CDATA[čudo]]></category>
		<category><![CDATA[don Josip Mužić]]></category>
		<category><![CDATA[iseljavanje]]></category>
		<category><![CDATA[karitas]]></category>
		<category><![CDATA[mladi]]></category>
		<category><![CDATA[Okit]]></category>
		<category><![CDATA[vjera]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://magnifikat.hr/?p=6746</guid>
		<description><![CDATA[&#160; GK: Dobra djela, služenje drugima i darivanje nekako su uvijek bili dio slavljenja božića, dio koji je, ako je suditi prema brojnim karitativnim i humanitarnim inicijativama u božićne dane, ipak i dalje snažno&#46;&#46;&#46;]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p>&nbsp;</p>
<p>GK: Dobra djela, služenje drugima i darivanje nekako su uvijek bili dio slavljenja božića, dio koji je, ako je suditi prema brojnim <strong>karitativnim i humanitarnim inicijativam</strong>a u božićne dane, ipak i dalje snažno izražen..</p>
<p>Don JM: Jasno je da takve inicijative treba pozdraviti. Na kraju <strong>iza nekih od njih stoji, izravno ili implitictno i crkvena hijerarhija.</strong> Iapk, treba reći da postoji određena unutarnja logika, određeni redoslijed stvari. Ne započinje slućajno <strong>najveća i prva kršćanska zapovijed s ljubavlju prema Bogu</strong>, a onda nakon nje, rekli bismo logično, dolazi <strong>ljubav prema čovjeku.</strong> I ne navještaju slučajno anđeli u Betlehemu, prema Lukinu evanđelju, <strong>najprije slavu Bogu na visini,</strong> a potom mir ljudima. Ako nema pretpostavke u prvome, drugo zapravo nije moguće. Uzmimo za primjer svetce, recimo <strong>Majku Tereziju</strong>. Da nije satima u skrovitosti i molitvi tražila lice Božje, nikada ne bi ostvarila svoja djela koja su svemu svijetu vidljiva. Upravo je ona govorila da <strong>bez Boga, bez otvorenosti Bogu i molitve nije moguće ostvariti nikakvu autentičnu ljudsku ljubav</strong>, posebno misleći na bračnu ljubav. Da je čovjek sam kadar pobijediti zlo i sebičnost u sebi, zar bi se naš Spasitelj morao roditi u siromaštvu i umrijeti za nas na križu? Tako <strong>bez onoga bitnoga čak i darivanje može postati samo vanjski čin</strong>, običaj, dio poslovanja ili stvaranje iluzije sreće i dobrote. Valja <strong>tražiti Onoga</strong> koji nam je podarivši nam <strong>u božićnom Djetetu samoga sebe</strong>, stvarni <strong>uzrok i početak svih lijepih darova i običaja.</strong></p>
<p>&nbsp;</p>
<p>GK: Već se nekoliko Božića zaredom, čini se iz godine u godinu sve izraženije, nameću pitanja malodušja, <strong>odlaska mladih ljudi, obitelji,</strong> štoviše sve se otvorenije govori o ugrozi samoga <strong>opstanka hrvatskoga naroda</strong>. Ni stanje u europskim i svjetskim razmjerima nije ništa vedrije. Božić je uvijek povezan s čežnjom za mirom, za srećom&#8230;</p>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/djm-1.jpg" rel="attachment wp-att-6751" data-rel="lightbox-0" title=""><img class="size-full wp-image-6751" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/djm-1.jpg" alt="All-focus" width="3080" height="4022" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/djm-1-230x300.jpg 230w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/djm-1-768x1003.jpg 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/djm-1-784x1024.jpg 784w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/djm-1.jpg 3080w" sizes="(max-width: 3080px) 100vw, 3080px" /></a></p>
<p>&nbsp;</p>
<p>JM: za odgovor ću se poslužiti zapisom koji je neimenovani Vodičanin ostavio za Božić jedne teške godine u razdoblju komunizma, koje prenosim u knjizi. Dijelovi zapisa glase: „<em>Veselje naše nie namješteno, ono je iskreno, duboko proćućeno. Ali još nijedne godine, otkako se mi sjećamo, nismo&#8230; u ovako teškom stanju očekivali. Krupa i lozova bolest prorašetaše naše vinograde, skrojiše nam jadnu zimu. Na mnogiom našem božićnom stolu ove godine neće biti ni pečenoga, ni maraštine kao lani. (&#8230;) Ni masline nam nisu rodile (&#8230;) Ove će godine malo tko doći na ponoćku s škripećim cipelama i novom odijelu. (&#8230;) zar ćemo onda s manjom vjerom, ufanjem i ljubavlju doći k Tvojim jaslama?! (&#8230;) Usprkos svim nedaćama mi ćemo u svojim srcima sagraditi tebi tople jaslice. U ponoćnim urama hrlićemo u našu crkvu i pjevati tebi, Božiću naš, vesele božićne pjesme. (&#8230;) Božansko dijete, gladni smo duhovnog i tjelesnog kruha. Gladni smo pravice i ljubavi. Gladni smo, krvavo trebamo ljubavi i ćuta za čovjeka. Jer: iz ljubavi pravda, a po pravdi kruh. Jedini Spasitelju čovječanstva, gladni smo: nasiti nas, propadamo – spasi nas!“</em> Te nam riječi pomažu shvatiti svu snagu vjere: nije floskula kad kažemo da je vjera – konkretna vjera – <strong>konkretna vjera milijuna ovakvih bezimenih ljudi – očuvala hrvatski narod kroz brojna teška stoljeća.</strong> Zar nam ništa ne govore <strong>zapisi i zahvale u našim marijanskim svetištima?</strong> <strong>Od koga se nadamo pomoći? </strong>Mediji nam svakodnevno plasiraju <strong>slike i izjave političara</strong>: s jedne ih strane olako kritiziramo, a s druge smo skloni i od njih <strong>napraviti božanstva od kojih očekujemo spasenje</strong>. No čak i kad bi svi oni preko noći postali pošteni i čestiti, ostali bi samo <strong>slabi, ograničeni ljudi</strong> kao što smo i sami. I na sam <strong>Domovinski rat</strong> i na <strong>stjecanje neovisnosti</strong> možemo gledati kao na Božje čudo. Gledano ljudskim očima i računicom, tj. imajući u vidu našu golorukost, međunarodna nesklonost i svu silu špijuna i izdajica u vlastitim redovima, <strong>bez Božje bismo pomoći propali</strong>. Ako među ljudima treba tražiti razloge za taj uspjeh, onda su to prije svega drugoga <strong>žene koje su molile i junaci koji su izložili svoje živote</strong>. Možda je upravo ovaj Božić prigoda, barem za nas vjernike, da <strong>u drugi plan stavimo sve drugo</strong> i da, poput bezimenog Vodičanina, <strong>uzdignemo srca k malenomu Božiću</strong>, moleći da nam dade snage izdržati, ostati, boriti se; moleći ga <strong>da nam podari prave vođe</strong> koje će resiti <strong>bezkompromisno bogoljublje i domoljublje.</strong> Ako nam je Bog darovao ovu domovinu i dao da budemo dio hrvatskoga naroda, to je providonosno pa smo time dobili i milosti potrebne da pobijedimo sve protivšitine i ostvarimo se kao katolici i kao ljudi. Usudio bih se reći da, <strong>ako „dezertiramo“ s ovoga svoga „ratišta“, nigdje drugdje nećemo biti istinski sretni</strong>. Dakle: <strong>Gore srca!</strong></p>
<p style="text-align: right;">Izvor: Glas Koncila, 3 dio</p>
<p style="text-align: right;">Intervju s don Josipom Mužićem</p>
<div id="attachment_6748" style="width: 3130px" class="wp-caption alignnone"><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/C.jpg" rel="attachment wp-att-6748" data-rel="lightbox-1" title=""><img class="size-full wp-image-6748" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/C.jpg" alt="All-focus" width="3120" height="4160" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/C-225x300.jpg 225w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/C-768x1024.jpg 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/C.jpg 3120w" sizes="(max-width: 3120px) 100vw, 3120px" /></a><p class="wp-caption-text">Vodičani i klen ispred crkvice na Okitu </p></div>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>Što to ima čudesno u  &#8220;Božićnom čudu na Okitu&#8221;? I što tu ima herodovskog?</title>
		<link>https://magnifikat.hr/sto-to-ima-cudesno-u-bozicnom-cudu-na-okitu-i-sto-tu-ima-herodovskog/</link>
		<pubDate>Fri, 21 Dec 2018 09:41:37 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[M.G.]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Branitelji vjere]]></category>
		<category><![CDATA[Domovina i obitelj]]></category>
		<category><![CDATA[Gospa]]></category>
		<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[Božić]]></category>
		<category><![CDATA[čudo]]></category>
		<category><![CDATA[don Josip Mužić]]></category>
		<category><![CDATA[običan puk]]></category>
		<category><![CDATA[Okit]]></category>
		<category><![CDATA[pastiri]]></category>
		<category><![CDATA[vjera]]></category>
		<category><![CDATA[Vodice]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://magnifikat.hr/?p=6729</guid>
		<description><![CDATA[Nedavno je u sjedištu Matice Hrvatske u zagrebu predstavljena knjiga naslova koji neupućenom ne otkriva baš mnogo: „Božićno čudo na Okitu“. Svašta, naime, danas prolazi kroz „božićno čudo“, a ni znanje o tome što&#46;&#46;&#46;]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/don-josip.jpg" rel="attachment wp-att-6731" data-rel="lightbox-0" title=""><img class="size-full wp-image-6731" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/don-josip.jpg" alt="All-focus" width="1719" height="943" /></a></p>
<p>Nedavno je u sjedištu Matice Hrvatske u zagrebu predstavljena knjiga naslova koji neupućenom ne otkriva baš mnogo<strong><em>: „Božićno čudo na Okitu</em></strong>“. Svašta, naime, danas prolazi kroz „<em>božićno čudo</em>“, a ni znanje o tome što je i gdje je <strong>Okit</strong> nije nešto što se podrazumjeva. No oni koji su nazočili predstavljanju ne samo da su doznali nešto novo što je vrijedno znati, nego su, sjtječe se dojam<strong>, izišli iz dvorane nešto drugačiji</strong> nego što su u nju ušli, nešto <strong>bliži pravome Božiću</strong>. Knjigu je napisao dr. Josip Mužić, docent filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakulttu Sveučilišta u Splitu. Dr. Mužić dio je svojih razmišljanja u knjizi i nadahnuća zbog kojih mu se čini da je ona bila vrijedna pisanja rado podijelio s čitateljima Glasa Koncila ne bi li se i u njima dogodilo nešto od Božićnog čuda.</p>
<p><strong>O „božićnom čudu na Okitu“</strong></p>
<p>GK: Možete li za nas, za početak, <strong>ukratko upoznati s pričom</strong>, ovaj put stvarnom i životnom, koja Vas je potaknula na pisanje knjige i od koje ste krenuli?</p>
<p>Don JM: <strong>Nisam planirao tu knjigu</strong>, nego mi se ona dogodila. Počeo sam pisati o Marijanskoj pobožnosti pa su me zanimala očitovanja te pobožnosti nakon Drugog svjetskog rata. Došao sam do spoznaje da su ih <strong>komunisti suzbijali i proganjali ljude koji su se okupljali na pobožnostima</strong>. Posebno to vrijedi za moguća Gospina ukazanja. <strong>Navodnih ukazanja bilo je na desetke širom Hrvatske i BiH</strong>, neka su vjerojatno i autentična, ali ih <strong>nitko nije istraživao</strong>. Ukratko, tijekom svojih istraživanja došao sam i do podataka da se <strong>nešto događalo i u Vodicama</strong>. Počeo sam istraživati, bio pet šest puta na licu mjesta i eto&#8230; Najprije sam mislio napisati neki mali <strong>članak</strong>, onda <strong>studiju</strong>, a ispala je čitava <strong>knjiga.</strong></p>
<p>GK: Možete li nam ukratko predstaviti „<strong>božićno čudo na Okitu</strong>“?</p>
<p>Don JM: <strong>Pokraj Vodica nalazi se brdo Okit</strong>, a na njemu <strong>kapela je posvećena Majci Božjoj Karmelskoj. Preko puta te kapele bilo je drvo klena koje se račvalo u tri velike grane. Jedna od tih rasla je točno prema crkvi.</strong> A sam izvanredan fenomen neka bude opisan riječima jednog od prvih opisa te pojave, koji je ostavio fra Ante Crnica (1892.-1969.): „Po prilici od g. 1880. Na tom <strong>stablu svake treće godine u božićnoj noći ponavljao se pojav, koji je vjernike napunjao najvećim oduševljenjem.</strong> U <strong>zimsko doba, u 11 u noći, između 24. i 25. prosinca, ona grana, koja je bila okrenuta prema kapeli, i to samo ona počelabi pupati, cvjetati i listati, tako da bi u 12 s, tj. u pola noći potpuno procvjetala i prolistala kao u proljeće</strong>, dok bi sva druga stabla, pače i sve druge grane istog stabla ostale nepomične i spavale zimski san. To se događalo <strong>svake treće godine</strong>, po lijepom i ružnom vremenu bila zima ne znam kako blaga ili oštra. Ako se koje godine nije dogodilo, bio je znak da će se dogoditi kakva nesreća. <strong>U proljeće pak i ta grana kao i sve druge grane i stabla opet bi procvjetala i prolistala, kao da se u prosincu ništa nije dogodilo</strong>.“</p>
<p>Ljudi su pratili taj znak. U večernjim satima na Badnjak, uputili bi se iz Vodica na Okit, <strong>došli bi gore provodili vrijeme u molitvi i pjevajući božićne pjesme, a u ponoć bi bili svjedoci tog čuda</strong>. Neko bi vrijeme još ostali gore u zahvali, potom bi odlomili koju grančicu za sebe, a jednu bi odnijeli u župnu crkvu u Vodice gdje su nazočili u četiri sata ujutro prvoj Božićnoj misi. Tada, naime, još nije bilo polnoćke. Cijelo je mjesto u tom neobičnom fenomenu prepoznavalo poseban Božji znak. <strong>No dođemo li do obližnjih gradova, Šibenika ili Splita, o tome se ništa ne zna</strong>.</p>
<p><strong>Sličnost pobožnih Vodičana i pastira</strong></p>
<p>GK: Događanja na Okitu već su i fenomenološki vezana uz Božić. No na predstavljanju knjige govorili ste i <strong>o dubljim sličnostima</strong>, o poticajima koji se tiču samog Božićnog otajstva&#8230;</p>
<p>Don JM: Prije svega moram istaknuti da je <strong>riječ o jedinstvenoj pojavi u katoličkom svijetu</strong>. Imamo sličnih izvanrednih znamenja vezanih uz neobjašnjive pojave na biljkama, ali ni jedno meni poznato nije vezano uz Gospodinovo rođenje. Nameće se pitanje <strong>zašto se to događalo baš nama, malomu hrvatskomu narodu</strong>, i to u skrovitosti u „zabiti“, jednostavno i skromno“ To nas pak potiče da se malo zaustavimo <strong>nad samim ostajstvomBožića</strong>, da vidimo što je Božić zapravo. Posebno me <strong>fascinira pobožnost tih ljudi</strong>, koji su bili jedinstveni u uvjerenju da je neobjašnjiivi fenomen za njih <strong>Božje čudo</strong> te su, usprkos tomu što su uglavnom bili siromašni, <strong>slavili Božje rođenje s iskrenom i dubokom radošću</strong>.</p>
<p>I konačno, događaj odražava vjeru običnoga puka, a svećenici su se uglavnom držali suzdržano. Riječ je o nečemu što je, možda najbolje tako reći, bilo <strong>darovano tim malim ljudima</strong>, težacima s duboko usađenom vjerom. Tu se pak može povući paralela s Kristovim rođenjem: <strong>osim Marije i Josipa, upravo su pastiri bili pozvani podijeliti radost Božjega rođenja</strong>.</p>
<p>GK: Čitava priča ima i <strong>nešto herodovsko</strong>&#8230;</p>
<p>don JM: Da. Kad su <strong>lokalni komunisti</strong> vidjeli da se narod nakon njihova dolaska na vlast i dalje u božićnoj noći okuplja na Okitu, naredili su 1951. godine <strong>da se stablo posiječe</strong>. <strong>Nikoga u mjestu nisu našli tko bi to bio spreman napraviti pa su doveli čovjeka sa strane</strong>. U herodovski dio priče pripadaju u žrtve <strong>Drugog svjetskog rata i poraća</strong> – procjenjuje se da je nakon dolaska „osloboditelja“ u Vodicama i okolici ubijeno <strong>400-tinjak osoba</strong> – ali žrtva je bila <strong>i sama kapelica</strong>, koja je također bila dva put srušena, za vrijeme Drugog svjetskog rata i u Domovinskom ratu. I svaki put je obnovljena. I sudbina te crkvice mnogo toga mi govori. Prvo, ona svjedoči da <strong>posljednju riječ nemaju herodi ovoga svijeta</strong>, nego <strong>Bog</strong> koji često preko malenih i u očima svijeta neznatnih ljudi uza sve protivštine nastavlja provoditi svoj <strong>plan spasenja</strong>. I drugo, obnavljanje kapele, svaki put nakon što je srušena – nakon Drugog svjetskog rata, (valjalo je biti ustrajan i čekati sve do 1967. god) – govori mi <strong>koliko je vjera duboko usađena u dušu vodičkoga puka i našega naroda</strong>. I to me ispunja nadom.</p>
<p>GK: Na predstavljanju knjige, govoreći  o tim prošlim događajima, da li ste na znanje da kao svećenik <strong>o Božiću osjećate izvjesnu nelagodu</strong>. O čemu je riječ?</p>
<p>Don JM: Prvo, iza nas je vrijeme došašća, došašća koje se sve više i sve češće u našoj domovini <strong>slavi izvana</strong>, <strong>na ulicama i trgovima</strong>. To je nešto što čovjeka ne ostavlja ravnodušnim. U tom blještavilu i okupljanju ljudi ima mnogo toga simpatičnog. Ipak, <strong>često me zazebe srce jer mi se čini da mi je Božić ukraden</strong>. Ta izvanjska proslava, koja je dobrim dijelom <strong>izbrisala razliku između iščekivanja i slavlja</strong>, za mene je vapaj i <strong>izraz duboke čežnje ljudi za izvornim doživljajem Božića</strong>. No istodnobno <strong>ljudi ne znaju doći do njega</strong>, a današnji svijet nudi surogate, nakon kojih ljudi bivaju <strong>još prazniji</strong>. Utješno je, međutim, što <strong>mnogi pronalaze i drugi put</strong>. Glede toga, sa zadovoljstvom mogu konstatirati da su <strong>zornice ponovno oživjele</strong> i da su se proširile po čitavoj Hrvatskoj.</p>
<p>GK: Je li točan dojam da pred otajstvom Božića na neki način ostavite po strani, apstrahirate od svoje službe onoga <strong>koji drugima navješta</strong> evanđelje – rekli ste da se pitate: <strong>Što meni Božić govori?</strong> – ali i od „profesije“ filozofa?</p>
<p>Don JM: Čini mi se da je danas podosta izražena određena <strong>podjela između teologije i vjere običnog naroda</strong>. Ispada kao da smo mi svećenici, posebno mi koji predajemo na fakultetima, <strong>na neki način odvojeni od Božjega puka</strong>, kao da se <strong>život i teorija sve više udaljuju</strong>. Kad se pitam što me to dovelo do vjere, moram ustvrditi da me <strong>nije dovela teologija</strong>, nego prije svega <strong>životni primjeri</strong>, posebno u vlastitoj obitelji. O svojoj prabaki neznam mnogo, ali znam da je na kraju života bila teško bolesna i da je u teškim patnjama ponavljala: <strong><em>„Bože, ako je malo, daj mi još.“</em></strong> Kad bi ja to sa svom svojom teologijom i filozofijom mogao reći pred životnim poteškoćama i krizama, mislim da bih kao vjernik stvarno postigao puno. Kako je ona mogla? Tako što je „imala“ Boga, što se <strong>Bog rodio i rađao u u njenom srcu</strong>, u njenom životu.</p>
<p>Onaj <strong>tko ima znanje lako dopusti da ga znanje „napuše</strong>“ te nekako s prijezirom gleda na vjeru običnog puka, koja se ne zna izraziti, obrazložiti i argumentirati, ali može biti i te kako duboka, nepatvorena, naposljetku mila Bogu. Ne bi tako trebalo biti. <strong>Mi teolozi, svećenici, trebalo bismo biti u službi vjere običnog puka, običnih ljudi</strong>, pomoći im da i razumski prodube te da izraze misterij koji žive. A mi bismo se od njih trebali učiti poniznosti, priznati da su svojom vjerom, životom i djelima često ispred nas i da nam imaju mnogo toga reći.</p>
<p>Izvor: Glas Koncila, 1. dio</p>
<div id="attachment_6752" style="width: 1290px" class="wp-caption alignnone"><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/DJM.png" rel="attachment wp-att-6752" data-rel="lightbox-1" title=""><img class="size-full wp-image-6752" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/DJM.png" alt="don Jozo u emisiji &quot;Riječ i život&quot;, 21.12. " width="1280" height="720" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/DJM-300x169.png 300w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/DJM-768x432.png 768w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/DJM-1024x576.png 1024w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/DJM.png 1280w" sizes="(max-width: 1280px) 100vw, 1280px" /></a><p class="wp-caption-text">don Jozo u emisiji &#8220;Riječ i život&#8221;, 21.12.</p></div>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>Potreba čuda</title>
		<link>https://magnifikat.hr/potreba-cuda/</link>
		<pubDate>Tue, 11 Dec 2018 19:27:25 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[M.G.]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Ako čuda tražiš, gle]]></category>
		<category><![CDATA[Biblija]]></category>
		<category><![CDATA[Gospa]]></category>
		<category><![CDATA[Božić]]></category>
		<category><![CDATA[čuda]]></category>
		<category><![CDATA[Okit]]></category>
		<category><![CDATA[Vodice]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://magnifikat.hr/?p=6644</guid>
		<description><![CDATA[/Iz knjige Božićno čudo na Okitu/ Načelno nijekanje čuda Crkva je jasno osudila na Prvom Vatikanskom saboru: „Tko kaže da se čudesa ne mogu dogoditi, te da zbog toga sva izvješća o njima, pa&#46;&#46;&#46;]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p>/Iz knjige Božićno čudo na Okitu/<a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okit-knjiga.jpg" rel="attachment wp-att-6645" data-rel="lightbox-0" title=""><br />
</a></p>
<p><a href="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okitska-gospa.jpg" rel="attachment wp-att-6649" data-rel="lightbox-1" title=""><img class="wp-image-6649 aligncenter" src="http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/12/okitska-gospa.jpg" alt="okitska gospa" width="595" height="869" /></a></p>
<p>Načelno nijekanje čuda Crkva je jasno osudila <strong>na Prvom Vatikanskom saboru</strong>: „<em>Tko kaže da se čudesa ne mogu dogoditi, te da zbog toga sva izvješća o njima, pa i ona koja se nalaze u Svetom pismu, treba smjestiti među priče ili mitove; ili da se čudesa nikada ne mogu sa sigurnošću spoznati, niti se njima može upoznati i ispravno dokazati božansko podrijetlo kršćanske religije: neka bude kažnjen anatemom.</em>“<a href="#_ftn1" name="_ftnref1">[1]</a></p>
<p>Danas, posebno pod utjecajem sekularizma i protestantizma, u Crkvi ima onih koji zaziru od nadnaravnih znakova. Profesor R. Latourelle zorno to objašnjava: „<strong>Često se događa da otpor ili alergija prema čudu dolazi od njegova karikaturalnoga predstavljanja.“</strong><a href="#_ftn2" name="_ftnref2">[2]</a> No s druge strane objašnjava se i <strong>povlačenjem kršćana pred vladajućim racionalizmom.</strong></p>
<p>U tom smislu  B. Bagarić u Kani piše: „<strong><em>Priča je lijepa i meni draga, a je li istinita… Ali i nije važno. Za vjeru i nije nuždan nekakav čudesan klen</em></strong>.“</p>
<p><a href="#_ftn3" name="_ftnref3">[3]</a> <strong>Dvojiti unatoč svim dokazima, k tomu u vrijeme kada je još bilo živih svjedoka – ne čini se ni logičnim ni razboritim</strong>, a posve je pak pogrešno proglašavati istinitost događanja nevažnim. Istina je da kršćanstvo može i bez vjere u ovo čudo, ali je jednako tako istina da su izvanredni <strong>Božji zahvati u ljudskoj povijesti sastavni i bitni dio vjere.</strong> Štoviše, glavna otajstva Isusova života, poput utjelovljenja i uskrsnuća ujedno su i dokumentirana čuda, stoga proglašavati nevažnim njihovu<strong> povijesnu činjeničnos</strong>t, u ime vjere, (kako to čine neki protestantski teolozi) znači pobijati smisao kršćanstva.</p>
<p><strong>Euharistijska je pretvorba, pak, čudo koje se stalno ponavlja i bez kojega ne bi bilo svete mise</strong>.</p>
<p>Dakle, <strong>ako sve što se dogodilo na Okitu ukazuje da je Bog učinio čudo, to je dobro koje treba prihvatiti sa zahvalnošću</strong>. To je čudo imalo svoju poruku i vrijednost onda, kao što je ima i danas. Ta poruka <strong>vrijedi za sve ljude dobre volje</strong> iako <strong>Crkva ne obvezuje nikoga</strong> da je mora prihvatiti s vjerom.</p>
<p>Koliko god u načelu, bila važna <strong>vjerodostojnost evanđeoskih izvještaja</strong>, u isto vrijeme očito je da se s time ne riješava problematika čuda. Ostaje još uvijek <strong>mogućnost da se proturječi čudu</strong> ili da se kraj njega ostane bez reakcije. Zapravo, narod je ostao indiferentan i bez ikave reakcije pred čudesima, a Isusovi ih protivnici čak nisu htjeli razumjeti. Eto zašto <strong>protivljenje stoji uz čudo, kao sjena uz svjetlo.</strong></p>
<p>Konačno, <strong>ljudi su se uvijek obraćali na temelju pravih, istinskih čuda</strong> i zato je <strong>propovijedanje našega Gospodina, njegovih apostola i svetaca bilo popraćeno čudima</strong>.</p>
<p><a href="#_ftnref1" name="_ftn1">[1]</a> Prvi vatikanski sabor, <em>Dei Filius</em>, III., kan. 4.</p>
<p><a href="#_ftnref2" name="_ftn2">[2]</a> R. Latourelle, nav. dj., 1279.</p>
<p><a href="#_ftnref3" name="_ftn3">[3]</a> B. Bagarić, nav. dj., 25.</p>
<p>Božićno čudo na Okitu, Josip Mužić, 2018., str. 111-113</p>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>Prof dr. DON JOSIP MUŽIĆ odgovara na razna pitanja o vjeri, sakramentima, masonima, Antikristu, pobačajima, laicima, &#8230; stanju u Crkvi</title>
		<link>https://magnifikat.hr/prof-dr-don-josip-muzic-odgovara-na-razna-pitanja-o-vjeri-sakramentima-masonima-antikristu-pobacajima-laicima-stanju-u-crkvi/</link>
		<pubDate>Mon, 23 Apr 2018 19:19:39 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[M.G.]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[Riječ svećenika]]></category>
		<category><![CDATA[Svećeništvo]]></category>
		<category><![CDATA[Video]]></category>
		<category><![CDATA[ANtikrist]]></category>
		<category><![CDATA[antikristi]]></category>
		<category><![CDATA[Crkva]]></category>
		<category><![CDATA[čuda]]></category>
		<category><![CDATA[diktatura relativizma]]></category>
		<category><![CDATA[Domovina]]></category>
		<category><![CDATA[don Josip Mužić]]></category>
		<category><![CDATA[grijeh]]></category>
		<category><![CDATA[istambulska konvencija]]></category>
		<category><![CDATA[istina]]></category>
		<category><![CDATA[kompromisi]]></category>
		<category><![CDATA[masoni]]></category>
		<category><![CDATA[mediji]]></category>
		<category><![CDATA[mladi]]></category>
		<category><![CDATA[narod]]></category>
		<category><![CDATA[Okit]]></category>
		<category><![CDATA[pakao]]></category>
		<category><![CDATA[pobačaji]]></category>
		<category><![CDATA[političari]]></category>
		<category><![CDATA[posljednji sud]]></category>
		<category><![CDATA[poziv]]></category>
		<category><![CDATA[predbračni odnosi]]></category>
		<category><![CDATA[pro-life]]></category>
		<category><![CDATA[progoni]]></category>
		<category><![CDATA[prosvjedi]]></category>
		<category><![CDATA[Rat protiv čovjeka]]></category>
		<category><![CDATA[sakramenti]]></category>
		<category><![CDATA[sv. Ilija]]></category>
		<category><![CDATA[svećeništvo]]></category>
		<category><![CDATA[Thompson]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://magnifikat.hr/?p=5641</guid>
		<description><![CDATA[Titule nisu bitne kao što je bitno biti DOBAR SVEĆENIK. Naglasio je don Jozo na početku emisije “Agape” kad ga je fra Mario upitao po čemu bi volio da ga se sjećaju nakon smrti…&#46;&#46;&#46;]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p><a href="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/04/don-josip-mužić.png" rel="attachment wp-att-10238" data-rel="lightbox-0" title=""><img class="wp-image-10238 alignleft" src="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/04/don-josip-mužić-284x300.png" alt="don josip mužić" width="341" height="360" srcset="https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/04/don-josip-mužić-284x300.png 284w, https://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2018/04/don-josip-mužić.png 617w" sizes="(max-width: 341px) 100vw, 341px" /></a></p>
<p>Titule nisu bitne kao što je bitno biti DOBAR SVEĆENIK. Naglasio je don Jozo na početku emisije “Agape” kad ga je fra Mario upitao po čemu bi volio da ga se sjećaju nakon smrti… (…) A što to znači “biti dobar svećnik?” (…) Najlakše bi bilo reći da je dobar svećenik – svet svećenik. No to nije lako. Po čemu ćemo znati je li netko dobar svećenik? Je li netko dobar svećenik vidimo po tom stavlja li Boga na prvo mjesto, je li čovjek molitve, kako slavi euharistiju…  kako pristupa ljudima, traži li tu duše ili veze ili nešto drugo…</p>
<ul>
<li>Na pitanje: <em>Kako ste vi postali svećenik? Je li to zaslužan studij u Rimu?</em></li>
</ul>
<p>Ne baš. Don Jozo priča kako je u Rimu susreo sa lošim primjerima (i u Rimu se može izgubiti vjera… ) Preokret od tradicionalne vjere dogodio se prigodom dočeka jedne Nove godine, u jednoj garaži gdje je don Jozin poznanik u ponoć zaustavio glazbu i rekao – <em>“a sad molimo krunicu!”</em>… Vidio sam to kao čin hrabrosti…  Kasnije sam išao razgovarati s tim momkom… Vidio sam da taj momak stvarno drži do predbračne čistoće, da se bori, da je protiv pobačaja, da tu nema kompromisa…</p>
<p>&nbsp;</p>
<ul>
<li><em>Zapravo, mladi bi i danas slično reagirali samo im treba ponuditi tako nešto – komentira fra Mario… </em></li>
</ul>
<p>Da. <strong>Mi smo se naučili podilaziti drugima</strong>, a vidimo da su nam crkve sve praznije. Zabijamo glavu u pjesak jer ne želimo to vidjeti.</p>
<ul>
<li>A crkve su postale prazne jer smo se dodvoravali…</li>
</ul>
<p><strong>Mi se bojimo ZAHTJEVNOSTI. A moramo biti zahtjevni. Jer ako nismo onda smo kao sol koja je obljutavila</strong>.</p>
<p>Bio sam u Rimu u bazilikama, kao što je Lateranska bazilika,  u koje može stati nekoliko tisuća ljudi, običnih dana na misi bude 10… 15 ljudi… Srce ti se para kad to vidiš… jedna atmosfera  groblja…  To je crkva koja nestaje… Naši ljudi ne misle kad odlaze u inozemstvo što će biti s njihovim duhovnim životom… što će biti s njihovom djecom… Postat će pogani…</p>
<p>(…) <em>Možete li se prisjetiti da ste mogli kazati ja zbilja znam komu vjerujem…</em></p>
<p><em>o svećeničkom pozivu) kako je to dalje išlo? </em></p>
<p>Kad sam tako pošteno postavio stvari sa sobom<strong>: Ako taj moj poznanik može tako živjeti vjeru  &#8211; mogu i ja, ako hoću!</strong>  A što to znači? Meni su glavni problem bile žene, djevojke, tj. življenje čistoće. Osobnim silama to ne mogu postići, ali mogu učinit koliko je do mene. <strong>Mogu izbjegavati grešne prigode, mogu moliti za tu nakanu, I pustiti Bogu da čini ostalo. I nakon nekog vremena shvatio sam da mi je Bog dao snagu da to mogu. I da ostanem na tom putu. </strong></p>
<p>I eto još sam, Bogu hvala!</p>
<ul>
<li><em>I kako onda svećenik. Gdje se ta priča probudila…?</em></li>
</ul>
<p>Najprije sam završio civilni studij iz filozofije, doktorirao, onda sam vidio iz rada s ljudima kao laik, da me to ispunja više nego brak. Imao sam tada jednu ozbiljnu djevojku  i vidio sam da se s njom mogu nać i vidjeti u braku i kao otac obitelji … ali to mi nije do kraja zadovoljilo srce. Raskinuo sam tu vezu i onda se odlučio za svećeništvo. Odlučio sam da to neću nikom govorit dok to ne provjerim u praksi. Upisao sam teologiju u Rimu kao vanjski student. Gledao sam mogu li se nositi sa svojim manama koje vidim sada izbliza… I onda sam vidio da uz molitvu – mogu. …</p>
<p>Kad sam završio teologiju rekao sam biskupu da bih htio biti svećenikl On me poslao u bogosloviju u <strong>Španjolsku</strong> da završim drugi doktorat iz teologije I ujedno završim bogosloviju. I tako sam se<strong> vratio. I zaredio me Ivan Pavao II. To je bilo 1992. Prošle godine sam slavio 25 godina. </strong>Tada je bilo ratno vrijeme tako da nisam imao mladu misu. Naš biskup je savjetovao da se tada ne slavi jer smo bili u ratnom vremenu…</p>
<ul>
<li><em>Mogu li reći da dolazite iz malo neobične obitelji. <strong>… Nešto o ocu</strong>… Što ćete o njemu pamtiti? …</em></li>
</ul>
<p>Oca ću pamtit najviše o tome da je živio protiv struje.</p>
<p>Moj dida je bio seljak. I otac je želio živjeti bolje nego njegov otac. Završio je pravni fakultet da se ekonomski osamostali. Njegova ljubav je uvijek bila povijest. Otišao je u prijevremenu mirovinu I posvetio se pisanju. Bez podrške institucija. (I dan danas piše). Vidio sam tako da se čovjek može sam izborit za svoje mjesto pod suncem.  U vrijeme komunizma on je bio drugačiji, a danas u vrijeme demokracije neki nemaju hrabrosti iskoračiti… I reći ja imam izdvojeno mišljenje… taj mentalitet vazalski je ušao duboko u psihu našeg naroda i povezao se s oni strahom koji su nam stotinama godina utjeravali u kosti i teško je iz toga izići. Ljudi su se naučili prodavat i prodaju se na žalost i danas.</p>
<ul>
<li><em>Jeste li nekad razočarani u neke ljude koji će možda javno reći da su vjernici, koji javno beru plodove kršćanstva i demokršćanstva, a onda zataje kad je ključno?</em></li>
</ul>
<p>Nisam razočaran nego ogorčen. Otkako sam se vratio u Hrvatsku <strong>bojkotiram sve hrvatske medije</strong> jer smatram da su to <strong>okupatorski mediji</strong>, u smislu da ne žele dobro svom narodu i da uništavaju taj narod psihološki. I da bi očuvao svoju psihičku ravnotežu <strong>postim od dnevnika,  od emisija na hrvatskom radiju. .. Dakle gledam samo portale</strong> i ako mi dođe novina što mi se sviđa prolistam, ali ne želim potrošit ni centa za novine i podržavat neprijatelje Hrvatske.</p>
<ul>
<li><em>Vidjeli smo i sada kako su mediji u Zagrebu ne samo pristrano nego nastrano, naruče ankete s ljudima koji su zbunjeni, namjerno su se izbjegavali intelektualci, profesori kako bi se sve prikazalo kao gomila zatucanih “klerofašista” i sl. Je li to bolesno?</em></li>
</ul>
<p>Da, zato sam i koristio tešku riječ: OKUPACIJA! <strong>Mi smo za vrijeme komunizma znali da smo pod tuđinskim jarmom, pod bezbožnim komunističkim ideologijama, a mi danas dopuštamo da nas mantaju, vuku za nos, u ime “ hrvatstva”, “demokršćanstva”</strong>, i sl. To su sve floskule i prazne priče. Iza toga nema nikakva sadržaja ni pokrića nego su to uglavnom prodani ljudi, prodane duše&#8230;</p>
<ul>
<li><em>Požeški biskup Škovčević je rekao da je možda nedostatak evangelizacije doveo do toga da mi danas moramo biti protiv nekih stvari. Kako danas prenijeti poruku kad se zazire od svega što je Isusov nauk? </em></li>
</ul>
<p>Najprije bih podsjetio da je i za vrijeme komunizma, <strong>nadbiskup Franić</strong>, rekao da <strong>moramo ljubit ateiste, a borit se protiv ateizma</strong>. To vrijedi i danas. Ali moramo <strong>osuđivat izdaju i borit se protiv izdaje</strong>. To je ono što uništava naš narod. Međutim što se tiče onog što je rekao biskup Škvorčević &#8211; nije pitanje evangelizacije prema takvim ljudima, nego je urgentije pitanje <strong>&#8211;  kako sačuvati one zdrave snage koje imamo u Crkvi. Tko se bavi njima?</strong> Zašto bi se mi bavili onima koji su svojevoljno izašli i sustavno rade protiv Crkve. Mi moramo molit za njihovo obraćenje. Ali <strong>ako se ne pozabavimo zdravim ljudima onda ćemo izgubit i to. I neće nas bit više.</strong> Trebamo onu zdravu jezgru čuvat i posvetiti se tim ljudima kojima je stalo do vjere, kojima je vjera na srcu, …</p>
<ul>
<li><em>Hoćete reći da je promašaj onaj pastoral – ovo je stado svakako naše, a onda se nekim čudnim naukom pokušati dodvoravati svjetini… </em></li>
</ul>
<p><strong>Izdaja nije samo od vrha. Izdaja je i od baze. Pa ako gledamo i naše obitelji</strong>. Smanjimo se broj djece 3, 4 puta. Ne radi se o manje plodnosti nego prije, nego ljudi ne žele imati djecu. Znači, koriste kontracepciju i žive u grijehu. Čine pobačaje. Čine ubojstva. I tko to govori na našim misama? I tko to govori od naših svećenika? Ljudi se uljuljaju u svoj grijeh. I nadodaju druge grijehe. (Jedan primjer: Djevojka je morala izići van iz svoje sobe jer su joj roditelji tako rekli – a to je postala soba za njihova ina koji se vratio iz Irske sa djevojkom da bi oni tu mogli spavati skupa. Nekad je takvo nešto u katoličkim obiteljima bilo nezamislivo.) Danas <strong>naše obitelji rade kompromise koji su stvarno nepojmljivi. I </strong> tko na tom radi? Tko o tom govori?</p>
<ul>
<li><em>Čini se kad svećenik govori javno da ne mogu na pričest oni koji žive nevjenčano da kažu: Koji je ovo&#8230; neki zadrt?! </em></li>
</ul>
<p>Mene su jednom  napali u Međugorju kad sam rekao da i u braku postoji krivo korištenje seksualnosti. Dakle, <strong>ako nema teških i ozbiljnih razloga, kako kaže ‘Humanae vitae’, roditelji ne mogu izbjegavati začeće</strong>. Inače su u grijehu, <strong>imaju KONTRACEPTIVNI MENTALITET</strong> i čine grijeh. Onda mi je jedna osoba nakon mise pristupila i rekla da kako se ja mogu mješati u postelju, u odnose između muža I žene. <strong>To je nauk Crkve. I ako o tome ne govorimo, a većina našeg naroda u tome griješi &#8211; onda mi činimo GRIJEH PROPUSTA</strong>. I zato ćemo mi odgovarati pred Bogom.</p>
<p>&nbsp;</p>
<ul>
<li><em>Zašto nemamo jasniji, nedvosmislen govor. Isus je uvijek govorio jasno, govorio u prispodobama, da nitko ne bi bio u zabludi, a danas kad se iznosi nauk katoličke Crkve nekako je to sve u rukavicama, uvijeno, pusti zarezi, ograde, ispričavanja…</em></li>
</ul>
<p>Tu bi se mogli služit onom sintagmom pape Benedikta XVI koji je rekao da vlada “<strong>diktatura relativizma.”</strong> Ta diktatura relativizma ne vlada samo preko političkih struktura i ekonomskih, nego i preko razmišljanja običnog naroda. Mi smo svećenici izdanak toga naroda. I <strong>svećenici, da bi bili u dobru sa svojim stadom, da se ne bi kačili s ljudima puštaju stvari i ne govore o nekim stvarima koje je neugodno čut.</strong></p>
<p>Zahvaljujem Bogu što nisam nikad bio župnik. Pitam se koliko bi po savjesti  mogao vjenčati ili krizmati one koji za to pitaju…  Jer ako 90%  naših krizmanika nakon krizme ne dolazi više na misu znači nisu spremni za krizmu. Ja bi ih barem 80%  njih trebao reći: <strong>Nisi spreman, ne mogu te pripustiti za krizmu! A mi pustimo da se nikome ne zamjerimo. </strong></p>
<ul>
<li><em>Ne ulaze u kršćansku zrelost, nego izlaze iz Crkve. </em></li>
</ul>
<p>Tako je. A zašto bih ja bio pogrebnik duša? Zašto biti sudionik toga?</p>
<p>Zašto bih vjenčavao ljude gdje vidim da nema nikakvog uporišta da će taj brak uspjeti i gdje oni nisu dozvolili da naprave ozbiljnu pripravu…</p>
<ul>
<li><em>Ali oni kažu: mi se volimo!</em></li>
</ul>
<p>Meni je jedna moja rodica koja živi u Njemačkoj tražila da je vjenčam. Rekao sam: <em>U redu. Dopusti da upoznam  momka.   Dođi na duhovni seminar, dođi na hodočašće u Međugorje ili negdje drugdje, dođi na razgovor sa mnom tri četiri puta i onda možemo pričati o vjenčanju.</em></p>
<p>Ona je rekla: <em>Nemam ja vremena za to, naći ću ja drugog svećenika koji će me vjenčati bez da me išta pita</em>. A nisam joj bio na vjenčanju. A šta ću…?</p>
<ul>
<li><em>Hoćete reći: Moramo imati principe.</em></li>
</ul>
<p>Tako je.  I držati do onoga što nam je Bog povjerio.</p>
<ul>
<li><em>Problem je što će takvi reći: A ja ću već naći nekog svećenika…?</em></li>
</ul>
<p>Pa nek nađe. Ali ja nisam sudionik u tome.</p>
<p>Ako mi imamo ljudi koji će se postavit principijelno mislim da se odatle može krenut. Ti pojedinci mogu mijenjat kvalitetu.</p>
<ul>
<li><em>Kako danas postupati prema onima koji žive kao da su u braku, konzumiraju spolni život, a onda dođu na vjenčanje u Crkvi – na što to sliči? Što s tima koji žive zajedno prije braka, godinu, dvije, (ili jedan dan, nije važno… )…</em></li>
</ul>
<p>Ajmo se vratit korak natrag. <strong>Ako oni žive tako zajedno da li oni dolaze na pričesti?</strong> Jesmo li to provjerili? I u tom slučaju – <strong>mi smo ih dužni vratiti</strong>. Kako što smo <strong>dužni uskratiti pričest političarima koji podržavaju zakone koji su protiv života</strong>. Dok javno ne opozovu svoj pristanak i ne pokaju ne možemo im davati pričest.</p>
<ul>
<li><em>A zašto ih se ne vrati? Oni dođu pred mene, pred biskupa, kardinala… a trebalo bi ih vratit…?</em></li>
</ul>
<p>Trebalo bi ih vratit. Tako je. Tu je evanđelje jasno. <strong>To obavezuje svakoga, i biskupa i kardinala i papu</strong>.</p>
<ul>
<li><em>I tu se zloupotrebljava ona rečenica: “Tko sam ja da sudim?” A pod tim se misli – Činite što hoćete!</em></li>
</ul>
<p><strong>Kad bi se mi odrekli suda, onda bi se sveli na razinu životinja</strong>. Poživinčili… Ako Bog traži dag a ljubimo svim svojim snagama I izričito spominje razum. Znači mi <strong>svoj razum moramo koristiti. Moramo znati šta je dobro, šta je loše. Nećemo suditi čovjeka, ali ćemo suditi grijeh</strong>. Grijeh se mora javno prozvat i sudit, bez ikakvog dvoumljenja.</p>
<ul>
<li><em>Malo ćemo pričati o jednoj vašoj knjizi koja nosi zanimljiv naslov: “<strong>Rat protiv čovjeka”.</strong> Što ste htjeli s tom knjigom… Rat protiv kojeg čovjeka?</em></li>
</ul>
<p>Krenuo sam od toga da pokušam opisat patnju djece u našem vremenu. Njihova patnja je najbolji pokazatelj kakvo je zdravstveno stanje našeg vremena. Ušlo je u mentalitet, u način razmišljanja da mi živimo u najboljem mogućem vremenu. Ako živimo <strong>u vremenu tehnološki naprednijem mislimo da živimo najbolji mogući život</strong> i onda automatski NE razmišljamo KRITIČKI o onom što se događa.</p>
<p>Ozakonjenjem pobačaja dobiva se zbroj od oko 53 milijuna pobačaja službeno godišnje (po svijetu), ne računajući one koji se događaju ilegalno, preko spirale koja također djeluje abortivno i sl.</p>
<p>Broj je daleko veći. Ako računamo to vrijeme od ozakonjenja, onda je to 2-3 milijarde ljudi koje smo ubili (!) I nitko ne osjeća grižnju savjesti. Nitko se ne kaje. A gdje smo mi to. Mi imamo okrvavljene ruke. To je krv koja stoji na tim osobama, a neki nisu ni svjesni da su počinili ubojstvo.  Mi ih pripuštamo pričesti, sakramentima…  I čudimo se zašto ljudi otpadaju od vjere.  Pa otpadaju od vjere &#8211; zato što je njihov praktični život potpuno bezbožan. Oni ne računaju na Boga, računaju samo na svoje snage.  Jasno da se onda sve više udaljavaju…</p>
<ul>
<li><em>Očito takvo čovječanstvo ne može naprijed kad je nogama na krvi nevinih. </em></li>
</ul>
<p>I <strong>sam sam se zaprepastio kad sam vidio te brojke</strong> i što se danas sve radi sa djecom…  Mi, dakle, živimo u <strong>najmračnije vrijeme u ljudskoj povijesti</strong>. Nikad se nisu prinosile tolike žrtve djece kao danas. Nikad tolike patnje.  A koje se <strong>sve eksperimente radi na embrijima</strong>, koji nisu pobačeni, nego su ih pustili, nisu ih registrirali, pustili su  ih na životu pa eksperimentiraju na njima (kako mogu živjet bez jednog plućnog krila, kako mogu ovo, kako ono…), I nikomu ne odgovaraju za to. Kinezi su došli do toga da tkivo embrija pomlađuje organizam i onda od embrija rade tablete, organiziraju prodaju embrija, da ljudi mogu od ‘toga’ pripravljati juhe…</p>
<p>I druge stvari da bi se oni pomladili. To nema usporedbe s onim što su radili asteci i sl. Ovo je daleko teže i sofisticiranije nego što je to bilo ikad u ljudskoj povijesti.</p>
<p><strong>Srednji vijek nije nikakav mračni vijek</strong>. To je floskula koju su nam nametnuli. Srednji vijek je najsvjetliji vijek koji smo ikad imali u našoj povijesti.</p>
<ul>
<li><em>Ali stalno neki prigovaraju: Neće nas Crkva vraćat u srednji vijek. Ja sam isto mišljenja: &#8220;Dao Bog da smo u srednjem vijeku!&#8221;</em></li>
</ul>
<p>Oni nas stalno žele držat u nekom kompleksu manje vrijednosti. I kao Hrvate i kao katolike. A Mi smo budale zašto to dopuštamo. Zašto ne vratimo svoju samosvijest i svoj ponos? Od toga trebamo krenut.</p>
<ul>
<li><em>Narod je zbilja ispranoga mozga… Servira nam se lažna informacija… gosti koji pitaju ciljano, zna se što se želi… Ljudi s vremenom tome počnu vjerovati. Neće vjerovat vama ni meni, nego će reći: “Vidio na televiziji… “ To je ono što vrijeđa razum. </em></li>
</ul>
<p>To vrijeđa razum, ali mislim da istina prije ili kasnije iziđe na vidjelo i ona odnosi pobjedu. I mi moramo <strong>ostati uz istinu bez obzira što som svedeni na katakombe</strong>. U medijskom planu, a i u političkom planu.</p>
<ul>
<li>I znati pretrpjeti za nju…</li>
</ul>
<p>I znati pretrpjeti …  i znati ostati u zapećku da se za tebe ne zna.</p>
<ul>
<li><em>Evo već nam najavljuju da bi novi zakon o pobačaju trebao doći u javnost i stalno se šapuće da će čak biti “konzultirana” i Crkva. Je li to normalno da u zemlji gdje se većina izjašnjava da podržava nauk Katoličke Crkve… da se ona samo konzultira…  dakle, “konzultirat ćemo hoćemo li nekoga ubit!” Smiješno.</em></li>
</ul>
<p>Ako krenemo od onoga da je papa Ivan Pavao II govorio o grešnim strukturama, ne moramo o grešnim strukturama razmišljati samo internacionalno, međunarodno… nego možemo razmišljat i u našim okvirima nacionalnim. Mi imamo grešne strukture ako podržavaju takve zakone. I kako se tu boriti? Moramo biti svjesni da tu <strong>NEMA KOMPROMISA.  Moramo držat svoje i imat na umu da mi nismo većina. Mi smo većina na papiru. Dakle, mi smo manjina. Progonjena manjina</strong>. Onih koji žele živjet kao katolici ima možda 5%,… 6% u Hrvatskoj… I to je, po meni, prava dijagnoza.</p>
<ul>
<li><em>Što biste vi da vam dođu predstavnici vlasti <strong>razgovarati o pobačaju…</strong> </em></li>
</ul>
<p>Nemam šta razgovarati. (f MK<em>: Ja kažem – dvije rečenice su dovoljne… I gotovo</em>)… Tako je… To je kao da mi neki sotonist dođe razgovarati o nekom ekumenizmu. <strong>Koji ekumenizam ja mogu imat sa sotonističkom crkvom?</strong> Nikakav. Tu nema razgovora.</p>
<ul>
<li><em>O pitanju Istambulske konvencije, o predstavnicima vlasti i Crkve… Fra Mario Knezović: Po mom mišljenju predstavnici Crkve njih nisu  trebali uopće ni primat (predstavnike vlasti) … jer se službena izjava biskupske konferencije ne želi slušati… </em></li>
</ul>
<p>Mislim da je službena Crkva odradila svoje sa svojom službenom izjavom. A onda <strong>medijska borba – mislim da spade više na laike.</strong> Jer oni su osposobljeni, znaju kako će se s tim nosit, kako će se borit. Mi svećenici, na žalost, nismo dorasli tome. <strong>Naše je prvo da se bavimo onim duhovnim</strong>, a ako ovdje nismo osposobljeni da to &#8211; prepustimo laicima.</p>
<ul>
<li><em>Događa se da se ta dobronamjernost biskupa zlorabi, kao što se dogodilo u slučaju nadbiskupa Puljića, a on je rekao da nema zaokreta, on je protiv Istambulske konvencije u paketu, jer nosi sa sobom rodnu ideologiju… </em></li>
</ul>
<p>Sjećam se kad sam 1991 bio u Španjolskoj<strong>, pa su me zvali na Španjolsku televiziju da govorim o ratu ovdje, onda mi je moj duhovnik tada savjetovao: “Provjeri, informiraj se – tko te zove?! Ako vidiš da će on biti objektivan i dobronamjeran onda ajde, ako ne – onda ćeš napraviti više štete nego koristi.”</strong> Doći u neku emisiju kao što je bila “Latinica” to unaprijed znači da se stavljaš u gubitnički položaj. Nemoj ići u takvu emisiju.</p>
<ul>
<li><em>O pojmu “eugenika” o kojoj ima riječi u knjizi “Rat protiv čovjeka”…</em></li>
</ul>
<p>Ne događaju se slučajno patnje djece, pobačaji i sl. Ona je došla na za glas posebno za vrijeme nacizma…  Sve one koji su defektni ,bolesni, retardirani, … “njih treba eliminirat”. Pravit jednu selekciju i stvarat pravit jednu bolju rasu. Tako i smanjenje siromašnog siromaštva jer se smatra da oni nisu uspjeli, da u manje sposobni i da njih zato treba eliminirat. A onda povlaštenu kastu, elitu, njih treba podržavat da se između sebe razmnožavaju tako da se između njih profilira neka nova rasa.</p>
<ul>
<li><em>To je dakle po vama jedan novi rasizam koji se lijepo u rukavicama obavlja… Zašto se o tome ne čuje u javnosti? … Želi se dakle izbrisati sa lica zemlje oni koji su ne produktivni, koji su invalidi… a sve u ime ljudskih prava. </em></li>
</ul>
<p>Mi moramo <strong>krenut od istine</strong>. Ako priznamo sebi <strong>da smo manjina</strong>, ako priznamo sebi da smo medijski OKUPIRANI onda mi možemo ispravno postavljat stvari. Ako ne, uvijek ćemo živit u iluziji: ja ću tu nešto učinit ako se malo dodvorim ovome ili onome. Nema tu dogovora. To je izgubljena bitka od početka.</p>
<ul>
<li><em>I što možemo učiniti da dođe svijet do ljudi koliko se važno boriti za nerođenu djecu, za bolesnu djecu, za djecu koja imaju poteškoće u razvoju, …</em></li>
</ul>
<p>Mi se u biti <strong>boreći za njih borimo i za sebe</strong>. Jer svi ćemo mi doći situaciju da ćemo najvjerojatnije bit bolesni, da ćemo umirat i pitanje je što će onda s nama činit? Oće li nas smatrat da smo u kategoriji onih koji idu pod eutanaziju. <strong>Ako dopustimo da se uništi ova naravna podloga mi nemamo šanse da opstanemo kao vjernici. </strong></p>
<p>Mi vidimo slučaj da se jedan <strong>Nathanson</strong> koji se izborio , koji je napravio onaj film <strong>“Nijemi  krik”</strong>. On je bio jedan od onih nekoliko borili I izborili za legalizaciju pobačaja u Americi, a onda se obratio kad je vidio istinu u tom filmu kojeg je snimao i onda je postao ‘pro-life’ pobornik za život. Ali onda sudjelujući u prosvjedima u manifestacijama za <strong>život došao do vjere i postao vjernik</strong>.  Tu imamo slučaj da od pravog činjenja dolazimo do pravog vjerovanja.</p>
<p>A mi imamo situaciju da su većina naših vjernika teoretski vjernici,  ali u praksi žive kao pogani. I onda se događa da se i ta praksa malo pomalo mijenja.  Pomalo se odriču jedne po jedne vjerske istine i postaju gori pogani nego drugi…</p>
<ul>
<li><em>Ali moramo reći da je tu Crkva malo pokleknula… znamo da je bio pritisak da se Nijemi krik ne prikazuje , mediji su rekli da je to gnusno, grozno vidjeti kako se kliještima, škarama, kidaju dijelovi tijela nerođenog djeteta i vrlo rijetko je sad vidjeti “Nijemi krik” I na tečajevima za brak. </em></li>
</ul>
<p>Pa činjenica je da nam tu fali solidarnosti. Jedna vjeroučiteljica u našoj nadbiskupiji bila je prozvana što je prikazala srednjoškolcima “Nijemi krik” . Nju su mediji razapeli. Svi drugi vjeroučitelji, svećenici, laici, ostavili su je na cjedilu i ona je psihički oboljela i povukla se sa posla. Mi takve stvari ne smijemo dopustiti, a na žalost dopuštamo. Gdje je ta naša solidarnost? Možemo se učit od židova. Oni imaju razne međunarodne organizacije. Ako netko nešto progovori loše o židovima oni će intervenirat i tražit će da se to ispravi. Borit će se za čast i dobro ime svoga naroda. A mi nemamo ni kao katolici dovoljno solidarnosti da zaštitimo jedni druge.</p>
<ul>
<li><em>Nema solidarnosti ali ni i aktivizma. Koliki šapuću, možda I večeras, trebalo bi ovo ili ono… a kad im kažeš iziđi barem na ulicu, iziđi na ulicu, ponesi sa sobom krunicu, nema ih nigdje zbog nekog interesa i kompromisa… </em></li>
</ul>
<p>Zato mislim da je <strong>veliki znak buđenja to što smo počeli izlaziti na ulice</strong>, kao vjernici I kao domoljubi. Zao jer to razbija one mentalne okove koje imamo . Ljudi dolaze k sebi I vide da mogu dati svoj doprinos i da se stvari mijenjaju. I promijenit će se.</p>
<ul>
<li><em>Izlaziti na ulice pa makar nas polijevali… kao u Zagrebu kad su polijevali s prozora procesiju. I za vlast je sve satira kad se napada Crkvu, a kad se bilo što progovori protiv ljevičarskih udruga e to je nasilje… </em></li>
</ul>
<p>Ja sam bio na oba ova <strong>prosvjeda protiv Frljićeve predstave</strong> koja je bila bogohulna I tako nešto <strong>bogohulno</strong> se nikad nije izvelo u Splitu. Meni nije posebno stalo do kazališta, ali nikad neću prijeći taj prag dok se tu ne da neka molitva zadovoljšitine i egzorcizam da se u to kazalište može ući…</p>
<ul>
<li>“<em>Malo je takvih stavova” – govori fra M.K. A onda pita don Jozu je li zakinut u javnosti zbog svojih izravnih stavova gdje govori kako Isus hoće, a ne kako odgovara svijetu? Primjećuje da ga možda zato i ne zovu baš u emisije…  i pita je li možda zakinut u nekom napretku zbog iznošenja pravog nauka Crkve?</em></li>
</ul>
<p>Don Jozo odgovara da vjerojatno jest, ali ne misli graditi karijeru, niti crkvenu niti kakvu drugu, te da se na to spremio. Djeluje kao dijecezanski svećenik, i kao takav spremio se da djeluje sam, slobodno, a ne u zajednici koja će ga uvjetovati, tražiti određene kompromise…</p>
<ul>
<li><em>Što je to masonstvo i tko su to masoni? </em></li>
</ul>
<p>Najkraće rečeno, to je tajna organizacija koja je nespojiva sa pripadnošću Katoličkoj Crkvi. Onaj tko uđe u masoneriju automatski sam sebe izopćuje iz Katoličke Crkve. Dva su razloga.</p>
<p>Jedan je<strong> kad se stupa u masonstvo daje se prisega poslušnosti</strong>. Imaju 33 stupnja I malo njih dođe do vrha. To je rezervirano za vrlo mali broj ljudi. Ti <strong>u biti daješ prisegu poslušnosti a ne znaš koga slušaš.</strong> <strong>Koju on konačno ima viziju</strong> te organizacije. Već to je nešto što pokazuje da je to nespojivo sa pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Drugo , tu se prolazi kroz razne obrede inicijacije. Mnogi to definiraju kao okultnu infekciju. Kao što vidimo u reikiju da čovjek ima posljedice kad radi inicijaciju, slično tako riskira da mu se to dogodi I u masoneriji. U biti tu potpišemo bjanko mjenicu da se raspolaže s nama I prodajemo dušu đavlu.</p>
<ul>
<li><em>Ali zašto je to tako das u se oni predstavili kao nekakvi humanitarci, ljudi koji brinu o ekonomskom prosperitetu društva, … Ima li toga u nas u Hrvatskoj, Bosni I hercegovini razvijeno… tih masonskih loža</em></li>
</ul>
<p>Ima i one se šire. i koliko ja znam (nisam se puno bavio time) pokirli su sve veće gradove, I rekao bih da <strong>tu uglavnom ulaze karijeristi, slabići, oni</strong> kji se svojim slilama ne mogu izboriti za jedan pošten život pa traže na taj način da tako preko toga dođu <strong>kraćim putem do uspjeha</strong>, i oni <strong>koji su zadrti anti-kršćani</strong>. Oni tu ulaze iz ideoloških razloga jer tu vide <strong>način kako će se boriti protiv Crkve.</strong></p>
<ul>
<li><em>Dakle članstvo u masonstvu je apsolutno nespojivo sa pripadnošću katoličkoj Crkvi. </em></li>
</ul>
<p>Tako je. Apsolutno nespojivo. Tu nema nikakvih dilema. Crkva se tu više puta očitovala. I onaj tko tu uđe sam sebe izopćuje iz Crkve.</p>
<ul>
<li><em>Ali, na žalost ima nekih osoba iz javnog života, koliko je moguće znati iz nekih popisa, I ljudi koji su “aktivni u svojoj župi”, ali su I članovi masonske lože. Kako to nazvati…licemjerstvo?</em></li>
</ul>
<p><strong>To je licemjerstvo. I masonu, po definiciji, odgovara da sjedi na dvije stolice</strong>. Njemu je masonstvo prvo, ispred kršćanstva. On <strong>sije konfuziju i smutnju među narodom</strong>. A koliko je do nas je da pokušamo razjasnit i staviti stvari na svoje mjesto.</p>
<ul>
<li><em>Je su li oni toliko moćni u svijetu, ili se njima predaje recimo tako mitska snaga i veličina?&#8230; koliko je moguće o tome govoriti…</em></li>
</ul>
<p>Pa sigurno, ako oni okupljaju Zapadnu elitu, I jedan dio elite iz drugih krajeva svijeta, i sigurno imaju moć, ali u konačnici mi znamo da <strong>moć ima jedino Bog</strong>, I sve drugo su ograničene moći koje ljudske organizacije mogu imati. Prema tome nemamo se tu šta bojat. To je onaj poziv Ivana Pavla II <strong><em>“Ne bojte se!” </em></strong>Imamo u Starom zavjetu primjer svetog Ilije koji je pokazao da može biti sam protiv svih i ako je na Božjoj strani a se Bog može s njim poslužit da porazi svoje neprijatelje. Da preokrene povijest.</p>
<ul>
<li><em>Jednom smo u emisji Agape dobili na radiu upit, nakon što je umro <strong>Handžeković</strong>, njegova osmrtnica je bila potpuno masonska, I onda su me neki pitali – hoće li se on spasiti jer kod njega je bio svećenik. Čudno mi je da je tu bio svećenik, a onda je opet pokopan po nekom masonskom obredu. </em></li>
</ul>
<p>Kad se <strong>Emil Zola</strong>, poznati bezbožnik obratio, onda je <strong>on javno istupio iz masonerije</strong>, javno <strong>objavio svoje obraćenje, I pokajao se</strong>. Prema tome, ovo je, po meni potpuno lažna vijest koja je izišla na internetu da je Handžeković postao kršćanin. Kad je saznao za svoju bolest, dvije godine prije svoje smrti, (<em>kad je rekao da ništa ne vrijedi nego slijediiti Krista! – to je bio medijski spin… &#8211; primjećuje fMK</em>) … da je to bila istina (a neki su I naši svećenici na to nasjeli) onda bi on u te dvije godine koje su mu bile preostale dao izjavu u kojoj se distancira, pere ruke od masonstva, da kaže da je s tim prekinuo I da je postao kršćanin. TO se nije dogodilo I sudeći prema onom čime mi raspolažemo, on je umro kao mason. Ako je umro kao mason ne znamo je li se u zadnju sekundu pokajao, …</p>
<ul>
<li><em>Naravno, mi možemo moliti da se sve duše spase…</em></li>
</ul>
<p>Ne mogu se sve duše spasit, mi možemo molit, ali Bog je ostavio slobodu, I mi znamo po objavama svetaca, I po Isusu Kristu &#8211; <strong>da pakao postoji I da pakao nije prazan</strong>. U paklu, na žalost ima duša.</p>
<ul>
<li>Je li malo čudno, što je jedan vjeroučitelj rekao da će se možda prije od njega ateist spasit?</li>
</ul>
<p>Pa možda on sebe stvarno drži lošim vjernikom ako tako izjavljuje, ne znam, što je pod tim mislio…</p>
<ul>
<li><em>A to je ona teorija Ipak će se Bog za sve nas pobrinuti, Božje milosrđe je veliko, nekako ćemo se spasiti… Meni se čini da to nije spojivo sa pravom vjerom… da je to neka populistička priča. </em></li>
</ul>
<p>Tako je – mi smo<strong> zaboravili govoriti o posljednjem sudu, o posljednjim stvarima, mi smo zaboravili govoriti o paklu.</strong>. To je sastavni dio naše vjere. I ako mi to odbacimo Boga kao Suca onda odbacujemo Boga pravednosti, I onda ostaje samo Bog – ljubavi. Ali to je onda Bog koji onda više nama u sebi nikakve logike…</p>
<ul>
<li>Ovaj svijet ne želi slušati govor o grijehu. Evo smo baš nedavno imali susret pastoralni u našoj biskupiji, predavači su bili divni a onda je naš biskup rekao: Divna su vaša predavanja o mladima, ali ni od koga nisam ni jednom čuo “grijeh” da postoji…</li>
</ul>
<p>Evo mene je u Italiju zvala <strong>jedna obitelj da dođem njihovim mladima govoriti</strong>, ima njih više obitelji koje bi se skupile skupa, <strong>da im govorim o predbračnoj čistoći</strong>. A to je <strong>ono što mi ovdje ne govorimo uopće</strong>. Koliko mi o tome govorimo? Bogu hvala ima danas mladi koji dolaze do toga I žive … (fMK:.. I muče se, pa ako nekad i padnu muče se…) I Bogu hvala da ih ima. Ali mi moramo glasno govorit o tome. Predbračni odnosi su grijeh. I to smrtni grijeh. I ako taka vide na pričest čini svetogrđe. To je nedopušteno. I riskira spasenje svoje duše.</p>
<ul>
<li><em>Mnogi svoje naukovanje žele začiniti krivim interpretacijama papa Franje. Jedni kažu papa je rekao ovako, papa je rekao onako, ali teško se dolazi do izvornog papina govora… Uglavnom se izvan iz konteksta. </em></li>
</ul>
<p><strong>Mislim da se ne trebamo bavit s tim što mediji kažu nego čitajmo službeno učiteljstvo crkve, enciklike, čitajmo Katekizam i Sveto Pismo</strong>. Sveti Pismo i Katekizam je ono po čemu se trebamo ravnat. Ako čak i papa odstupi od toga onda je papa u krivu.</p>
<p>Ako papa ili biskup odstupa od onog što je zapisano u Svetom Pismu onda je on pogriješio. Nije pogriješilo Sveto Pismo. <strong>Ono što nama nedostaje jest da se naši vjernici obrazuju na izvorima</strong>, na temeljima – na svetom Pismu i katekizmu.</p>
<ul>
<li><em>F MK prepričava jednu sms poruku: Šta vi imate pričat o Crkvi kad je Crkva izdala i okrenula se za Istambulsku konvenciju? Hvala našem slušatelju, ali on je slušao samo one medije koji su zlorabili izjavu biskupa Puljića… </em></li>
</ul>
<p><strong>Da je Crkva i šutjela cijelo ovo vrijeme to ne znači da mi moramo stajat skrštenih ruku cijelo ovo vrijeme. </strong>Mi vjernici imamo zdrav razum. I oni koji nisu svećenici vide da je to nešto nakaradno i protuprirodno i dužni smo ustat protiv toga. <strong>Ne moramo čekat da nam biskupi kažu: To je loše! Uključi svoj razum I bori se za to da se izboriš za istinu.</strong></p>
<ul>
<li><em>Podijeli na twittteru, iziđi na ulicu, pričaj na kavi o tome…</em></li>
</ul>
<p>Ne trebamo uvijek imati neke dadilje, pokrovitelje, tutore… to nema smisla., ljudi Božji!</p>
<ul>
<li><em>To je taj mentalitet gdje smo fascinirani vođama. …</em></li>
</ul>
<p>To je jedna kriva klerikalizacija<strong>. Mi smo svećenici dužni da dajemo ispravno učenje iz vjere I morala</strong>. Na svim ostalim područjima moraju prednjačit I borit se vjernici laici. Mi imamo dobre primjere tu danas. Imamo <strong>Marijanu Petir</strong>, iz naroda.hr <strong>Željku Markić,…</strong> imamo takvih ljudi koji pokazuju da se mogu borit…. Mi imamo prave lidere samo ih treba slijedit. A maknimo ove koji ne zavređuju ime katoličko.</p>
<p>… <em>siju kukolj usred žita…</em></p>
<ul>
<li><em>Malo ćemo o pojmu Antikrist. Što to znači? Je li to onaj koji je izravno protivan Kristu? Je li to neki lažni bog? Znamo da o tome govori Sveto Pismo da se čuvamo Antikrista…</em></li>
</ul>
<p>Sveto Pismo govori o antikristima, pisano malim slovom, u množini, i o Antikristu, pisano velikim slovom. <strong>Svako razdoblje ima svoje antikriste</strong>. U našim okvirima mi možemo <strong>antikriste prepoznati u političarima</strong> koji promiču <strong>bezbožne zakone</strong>, to su mali antikristi. Možemo ih prepoznati <strong>u zločincima</strong> kao što je bio Tito, Hitler, Staljin I sl. Enver Hodža… To su isto mali antikristi. Međutim <strong>veliki Antikrist, pisano velikim slovom, to je osoba koja dolazi na koncu povijesti</strong>, djelovat će koliko I Isus javno, tri i pol  godine, I jednostavno će biti na čelu cijeloga svijeta. Bit će <strong>vladar cijeloga svijeta</strong>. I on će tada organizirati globalni progon Crkve. Bog će dopustit takvu jednu stvar <strong>da se Crkva pročisti, i sad pitanje je – tko će opstat</strong>. Ali takva će osoba doć. Njemu će sotona dat posebne ovlasti, posebnu snagu, on će se pojavit kao filantrop, humanist, da zavede što više ljudi, ali u biti on će biti onaj koji će organizirati najveći progon Crkve.</p>
<ul>
<li><em>Je li to novi svjetski poredak o kojem se govori, New age. </em></li>
</ul>
<p>Novi svjetski poredak je politička priprema za pojavu Antikrista. New age je religijska priprava gdje će se <strong>silom ili milom objediniti sve religije</strong>, I na njihovo čelo će se postaviti Antikrist. Mi imamo procese koji rade na tome da priprave put Antikristu. Ali imamo I druge procese, sad npr. u Rusiji, svaka tri dana se sagradi jedna nova crkva… Oni kažu da nisu imali tako velik preporod kršćanstva od vremena Konstantina do danas. U zadnjih 15 godina sagrađeno je 28 000 crkava.</p>
<ul>
<li><em>O diplomatima u Europi… </em></li>
</ul>
<p>Mislim da jedan Putin, Orban ili jedna Poljska sad pokazuju da imamo sada pojave sasvim drugačije… sa kršćanskim pogledom… koji pokazuju da je moguće postavit se drugačije u današnjim odnosima. Taj proces globalizacije nije jedna sveopća sve-vlada nego ima još puno prostora da se tomu možemo othrvat i da možemo živjet drugačije…</p>
<ul>
<li><em>Neki bi rekli pa grubo je reći nekome koji izdaje kršćanska načela i donosi nekršćanske zakone da je <strong>“antikrist”</strong>. Rekli bi da smo grubi.  Tvrd je to govor…</em></li>
</ul>
<p>Jednom sam čuo od jednog našeg fratra ovdje u Međugorju kako mu se <strong>jedan bivši udbaš</strong> pohvalio kako i on sad izdaje sobe. A on mu kaže: Odavno ti izdaješ… (samo nešto drugo) Mi znamo da čovjek pogazi svoje dostojanstvo kad se proda za Judine škude, kad <strong>postane izdajica i izrod</strong>. Ako je izdao svoj narod izdao je I Boga. I obrnuto.  Ako je izdao Boga izdat će I svo narod. Tu čovjek gazi sam sebe I nanosi štetu drugima. Nikom to ne bi želio. Jer čovjek onda ne živi pravim životom.</p>
<ul>
<li><em> Ima li nade? Možemo li mi iznjedriti aktivne kršćane. U društvu, u prosvjeti, u znanosti, da to što kažu da su vjernici da to pokušaju primijeniti u stvarnom konkretnom životu. …</em></li>
</ul>
<p>Mi takve ljude imamo, ali moramo stat kod njih kad su pribijeni na stup srama, kad su ugroženi, moramo biti uz njih, …</p>
<p>(…) <strong>ako jednom Thompsonu zabranjuju koncert u Hrvatskoj, mi moramo ustat jer se tu radi o našim pravima</strong>. Ne radi se tu samo o pravima jednog pjevača. Ako on pjeva domoljubne I bogoljubne pjesme znači da mi na taj način štitimo svoje slobode.</p>
<ul>
<li>…<em>cajke se puštaju, a Thompson ne u domovinu za koju smo ginuli… … I sad kad mi o tome pričamo onda smo mi neki “nacionalisti”…</em></li>
</ul>
<p>Tu se postavlja pitanje, osim cajki koje su jedan ne-kulturološki fenomen,… Mislim da je to manje zlo od smeća koje uvozimo sa Zapada. Gdje se propagira sotonizam kroz heavy metal i druge … TO nanosi puno veće zlo, nego ovaj jedan primitivizam, preko cajki.</p>
<ul>
<li><em>Negdje ste spomenuli da <strong>želite pisati o nekom čudu. O kakvom čudu?</strong> Spominjali ste Vodice. Možete li našim slušateljima reći što se to čudesno dogodilo pa da mi kažemo  &#8211; evo čuda su I danas moguća.</em></li>
</ul>
<p>Slučajno sam došao do informacije o tom čudu koje se događalo <strong>na brežuljku tri km od Vodica</strong>, na Okitu. Tamo je u 17. om st. sagrađena crkva Gospe od Karmela i zabilježeno je da su ljudi tada išli na Badnjak i po najvećoj zimi hodočastili bi na to brdo da se na taj način pripreme za prvu Božićnu misu tada nije bilo Polnoćke u Vidicama nego su imali misu u 4 sata ujutro na Božić. I dogodilo se 1880. Da je <strong>točno u ponoć, na Badnjak stablo klena propupalo, procvjetalo i prolistalo. </strong>I to samo jedna grana &#8211; ona koja je bila prema crkvi.</p>
<p>Ljudi su to uočili i to je trajalo 80 godina. To je ono što se Bog poslužio prirodom da navjeti rođenje svoga sina. Tu možemo gledat razne simbolike. Tri grane mogu biti i simbol Trojstva… do toga da je to baš Gospina crkva… Da se to događa baš u to vrijeme. To se događalo svake tri godine. Ljudi su dolazili… <strong>Kad su komunisti došli na vlast htjeli su se s tim obračunat.</strong> 1950 su zabili četiri jaka klina u drvo da se drvo osuši, ali se nije osušilo, a onda su dogodine organizirali da se drvo sasiječe. Došli su mještani komunisti kako bi to napravili. Sjekira im se čudesno odbila od drveta i oni su pobjegli u strahu i više se nisu htjeli laćat toga posla. Oni su onda <strong>našli jednoga došljaka koji nije iz Vodica i on je došao i sasjekao klen</strong>, iškupao korjeni  onda njega više nije ostalo ništa.</p>
<p>To je, po meni, jedan znak kojeg smo imali. Gledao sam paralele u svijetu i pronašao sam paralele na više mjesta. Čudo Gospina ukazanja <strong>u Guadalupi</strong> povezano je sa čudom ruža španjolskih koje su nikle u Mexicu koje je stavio u svoj plašt, a kad je razgrnuo svoj plašt pred biskupom ispod je bila Gospina slika.</p>
<p>U Italiji postoji <strong>mjesto BRA</strong> gdje se napravilo Svetište Gospe od cvijeća. Tu se jedna trudnica kraj Gospine kapelice došla  pomolit; Pokušali su je silovat dva plaćenika koji su bili tu u blizini, ona se obratila Gospi za pomoć I Gospa joj se tada ukazala. Ovi su otišli, ona se vratila kući ispričala to I onda su mještani otišli vidjeti to mjesto gdje je imala ukazanje Gospe. Pronašli su da je tada, usred zime, čudesno procvjetalo stablo divlje šljive. Od tada na taj dan događa se to isto čudo. Messori je pisao o tome i neki drugi&#8230; Čak kad sam grančica tog stabla ucijepi na drugo stablo (kardinal Schuster u  Milanu je to učinio) cvjeta u isto vrijeme kad I na tom mjestu ukazanja.</p>
<p>Bog nam daje te znakove i dostupni sun am i danas. Pitanje je koliko mi znamo čitati te znakove vremena i korititi ih za svoje dobro.</p>
<ul>
<li><em>S jedne strane imamo inflaciju čuda, a s druge strane zaziranje – kao da čuda više nisu moguća</em></li>
</ul>
<p>Imamo ovu jednu racionalističku predrasudu, da mi kao da se <strong>bojimo govoriti o čudima</strong>. A Isus je činio čuda, ozdravljao ljude, umnažao kruh, istjerivao đavle… I ako mi to prešućujemo mi onda upadamo u protestantsku zamku da onda Isusova čuda reinterpretiramo pa se kaže das u “to samo slike” da je Isus ozdravio, da je učinio čuda, “a nisu bila čuda.”</p>
<p>I to je u biti način na koji se <strong>povlačimo danas od cjelovitosti svoje vjere</strong>. … odrekli smo se poklada vjere.</p>
<ul>
<li><em>O knjizi: Ilija – gromovnik, prorok posljednjih vremena</em></li>
</ul>
<p>Prva stvar koja me ponukala na pisanje te knjige je <strong>pokazati jedinstvo starog i novog zavjeta</strong>… Mi <strong>nemamo dva Boga nego jednog</strong>. Nemamo Boga ljubavi i Boga pravde. Isti je bog u starom zavjetu i isti u novom zavjetu. Tu nemamo dileme. Ilija gromovnik je kontinuitet. Ilija i Henok su jedini koji nisu umrli, po svetom Pismu.  Oni su bili uzeti k Bogu. ….</p>
<p>Mističari kao sv. Hildegarda i sv. Katarina Emmerick kažu da oni nisu u Nebu, s Bogom,  nego su oni u zemaljskom raju koji je nepristupačan ljudima, koji još postoji, da oni tu žive ‘konzervirani’ u onom stanju u kojem su bili , gdje za njih ne postoji vrijeme, propadanje tijela I sl., I tu čekaju Posljednja vremena, Kad dođe Antikrist onda će oni dobiti zadatak da oni tri i pol godine budu ovjde na zemlji, propovijedaju evanđelje, da čine čuda, i da im nitko ne može ništa… O njima govori knjiga Otkrivenja kad govori o ona ‘dva svjedoka’ koja će Bog poslat u Poljednja vremena.</p>
<p>Tu vidimo da se Bog koristi jednik Ilijom (koji je I zaštitnik u Bosni I Hercegovini), da pokaže kontinuitet Povijesti spasenja, da je to isti Bog, ista povijest, i da je tu isti odgovor…</p>
<p><strong>Kao što je Ilija bio odgovor za vrijeme bezboštva, kad je bio kolektivni otpad od vjere, Bog je odabrao njega da ih vrati tako će se dogodit u Posljednja vremena</strong>, I to je naš zadatak da svatko od nas osobno bori i da zna ako je na Božjoj strani da se nema čega bojat.</p>
<p style="text-align: center;">&#8230;.</p>
<p style="text-align: left;">PITANJA SLUŠATELJA&#8230;</p>
<p><strong>Slušatelj fratar:</strong> <em>Kad mladi imaju predbračne odnose ne mogu na pričest, to je jasno, ali &#8230; kao pomoć nama svećenicima &#8211; Kako svećenici mogu dati odriješenje takvim osobama koje će i dalje imati predbračne odnose, i na žalost t se radi&#8230;</em></p>
<p>Ako se netko ne odluči izić iz tog grijeha predbračnih odnosa on ne može dobiti odriješenje.</p>
<p>Primjer jedne xy djevojke koja živi u prebdbračnim odnosima i došla je na ispovijed jer se željela za Uskrs pričestit. Rekao sam joj ako ste spremni odvojit se od njega do braka, onda može dobit odriješenje ako ne onda joj ne mogu dati odriješenje. Ona je rekla: Nisam spremna. Ja sam joj rekao: Onda razmislite I kad budete spremni vratite se…</p>
<p>…</p>
<p>Pitanje jednog slušatelja:<br />
<em>Zašto je papa dozvolio pričest parovima koji su se razveli pa ponovno civilno vjenčali pod izlikom “Tko sam ja da sudim” Je li to svetogrđe?</em></p>
<p>Nije mi poznato da je papa to dozvolio. Ali, jasno kad bi se takvo nešto dogodilo to bi bilo – svetogrđe. To ne može ni papa dozvolit.</p>
<p>…</p>
<p><em>Kako se roditelji mogu postaviti (prema sakramentima npr.) kad ima svećenika koji se različito postavljaju… po svom nahođenju a ne po pravom nauku Crkve…</em></p>
<p>Činite istinu u ljubavi – to je evanđeosko pravilo. Mi se nikad ne možemo odreć istine, ali u toj borbi za istinu mi moramo jubiti onoga tko je u grijehu. Kod svećenika koji se krivo postavljaju ili donose krivi nauk – mi moramo znati koristiti zdrav razum I to znati prepoznat. I takvih se svećenika klonit.</p>
<p>&#8230;</p>
<p>(nakon pohvala  d JM zbog jasnih i čvrstih stavova… a i voditelju emisije -)</p>
<p><em>f MK: Očito ljudi vole slušati ono što nam je svećenicima zapravo dužnost govoriti…</em></p>
<p>Događa se da ne govorimo ono što bi trebali nego stalno nešto muljamo jedni drugima, a to onda ničemu ne vodi…</p>
<p>&#8230;</p>
<p>Intervju možete prelistati i <a href="https://web.facebook.com/pg/Magnifikat-945013542256349/photos/?tab=album&amp;album_id=1732382473519448">ovdje</a></p>
<p>Izvor: Radio emsija &#8220;Agape&#8221;, petak, 6.4.2016.</p>
]]></content:encoded>
			</item>
	</channel>
</rss>
