To je, možemo reći, prva istina vjere od koje se krenulo da bi se upoznavat otajstvo Marije. 431. Godine, na općem saboru u Efezu – protivno Nestoriju koji je nijekao božansko materinstvo BDM – svečano je proglašena istina vjere da je Gospa BOGORODICA (– THEOTOKOS -), a ne samo Kristoroica. Mogli bi reći – u čemu je bit? Roditi Krista ili Boga, ista je stvar? No, Isusa Krista može se gledati samo kao čovjeka, kao što mnogi čine i danas, … priznaju da je povijesna osoba, ali ne vjeruju da je Bog.

(Naši komunisti su pokušali zanijekati povjesnost, na kraju su se predali pred činjenicama, ali onda ako je povijesna osoba, onda je za njih samo čovjek.) Ali… za neke može bit mudrac, za neke učitelj, za neke neuspjeli revolucinar, ali su sve to ljudske interpretacije, ljudska tumačenja koja u njemu vide samo čovjeka, a ne i Boga. Tu je razlika između kršćanina i ne kršćanina. Jasno je da je on kao Bog postojao od vječnosti. To je nedvojbeno. A s druge strane, kao čovjek čovjek je u vremenu – u određenom trenutku, prije 2000 godina uzeo ljudsku narav i u trenutku začeća postao i čovjekom!

Od tada su tu dvije naravi: božanska i ljudska, a u jednoj osobi. Koga je Marija nosila u svom krilu, koga je porodila i kasnije podizala i odgajala, uvijek je jedno te ista osoba. Osoba koja ima božansku i ljudsku narav. PRAVI BOG I PRAVI ČOVJEK.

Pošto je nekima bilo nezamislivo da se Bog može tako umanjiti, da može proći kroz rađanje, da može doći u utrobu jedne žene bez obziro koliko čista i sveta, da može učiti sve od početka, podložnosti roditeljima, to je išlo protiv veličine Božje. Oni su onda razvodnili i Isusovo božanstvo i čovještvo. … onda I onda dolaze do zaključka: „Bog je tu samo prividno čovjek“. A onda je prividno i patio. Onda je sve to bilo kao predstava. Jasno da tako onda podijelimo osobu i od Isusa učinimo dvije osobe, odvojimo jednu narav od druge i nastaju problemi.

Ljudi sude po sebi. Što ja ne bi mogao učinit? Puno toga mi ne bi mogli učinit! Teško je i za jednu malu stvar tražiti oproštenje i reći – kriv sam. A da ne govorimo o drugim stvarima. Kad zamislimo da možemo postat stari i nemoćni, da ovisimo o drugima, da drugi o nama vode računa, kao o maloj djeci, da nam mjenjaju pelene, to se protivi našem ponosu, to nam teško pada. Straši nas. Gledajući iz ljudske perspektive može se ne prihvatitii tu Božju ludost. Da se Bog može toliko ponizit da bi se nama približio. Radi čega? Iz ljubavi. Jer nas želi otkupiti ne samo krvlju i smrću nego i svojim suzama, mukama odrastanja, u svemu onom ljudskom što i mi prolazimo.

Zato za  prihvaćanje Krista kao Boga treba ne samo vjera nego i  poniznost. Inače se ne može prihvatiti da je Bog učinio stvari onako kako je učinio. To je u konačnici otajstvo ljubavi. Božje ljubavi, koja neizmjerno nadvisuje ovu ljudsku. Ljudska ljubav upoznaje nas, daje iskustvo kakva bi mogla biti Božja ljubav. Doista, ljudi puno stvari čine jer žele sebi ugoditi, da ostave uspjeh, da se ljudi dive, da se osjećaju velikima u svojim očima, ali također ljudi čine i puno stvari iz ljubavi.

U jednoj obitelji gdje se supružnici ljube i gdje postoji ljubav prema Bogu vidimo da tu nestaje egoizam, živi se ljubav, uza sve poteškoće. Kada se ljubav svede na neku ‘genitalnu gimnastiku’ to nema sveze s onim što je stvarno ljubav. Puno je teže doći do toga a se povežu srca, da se sjedine duše, nego do tjelesnog sjedinjenja. To normalnom muškarcu ni ženi ne predstavlja problem. Ono drugo je zahtjevno. Mi živimo u vremenu koje ODBACUJE KRIŽ, odbacuje ŽRTVU, i onda je LJUBAV svedena na karikaturu..

 Kad kažemo da je Marija Bogorodica onda mislimo na to da je rodila ne samo čovjeka, nego i BOGA. Isus kao Bog je od vječnosti, ali je prošao devet mjeseci u majčinoj utrobi i cijeli život od 33 godine. On je Bogočovjek, a njegova majka je Bogorodica.

To je možemo reći prva istina o Mariji – na temelju koje se obranila istina o Kristu. U jednoj osobi dvije naravi –  božanska i ljudska.

Za ovo proglašenje je presudna vjera običnog puka koji je od početka častio Gospu. Primjenom načela „Lex orandi – lex…“ („ono što se moli/što se štuje, to se onda i vjeruje/postaje zakon vjerovanja“)…

Tako recimo kad se nekog proglašava svetim – Crkva gleda postoji li štovanje prema tom svecu. Kod Alojzija Stepinca sve je spremno za proglašenje svetim. Protivštine korz koje prolazi kauza iako je sve prikupljeno, opet su za dobro jer se događa da se više širi pobožnost prema Stepincu. To nam je bliži, više ga štujemo. To isunja taj smisao. Sveci se proglašavaju da se proširi štovanje, stave drugima za uzor. Jer što bi se nekog proglašavalo svecem, a da ga nitko za njega ne zna i ne štuje?

Crkva uvijek osluškuje Božji puk. Zna da u postoji onaj osjet vjere. „Osjet vjere“ nadmaši mudrovanje mudraca, admudrivanja teologa i pogodi ono što je bitno. Tako i kod štovanja Gospe. Oni su osjećali da je to bit i iz toga je došlo do proglašenja istine o Gospi.

Čak i stvorenje može biti dostojno štovanja. Mariju štujemo jer je nositeljica, roditeljica Boga. Ona ga je nosila u utrobi, porodila, podizala – to je razlog zašto je štujemo.

Kad to povežeo sa svecima, štujemo ih zato jer u njima prebiva Bog, donose Boga, jer vidimo Boga na djelu. Protestanti žele ukloniti ukloniti štovanje Boga i svetaca kao da to umanjuje vjeru u Krista.

II Vatikanski sabor:

„Djevica Marija koja je po anđeovu navještenju primila u srce i u tijelo Božju Riječ (- primjetimo da se navodi najprije u srcu, pa tek onda u tijelu) – donijela je Život (pisano velikim slovom)… priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja. Ovdje se evo stavlja opet ova prva dogma o Gospi.

Na uzvišen način otkupljena… i s njim sjedinjena tijesnom i nerazriješivom vezom odlikovana je velikom ulogom i dostojanstvom,a to je Majka Božega Sina, …kći oca i svetište Duha Svetoga. Sve druge istine o Gospi su s ovom povezane.  …“ … Nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske (nadvisuje sve ljude i anđele. Ona je kraljica anđela neba i zemlje…

Hrvatski narodni vladari

još u 9 i 10 stoljeću iskazuju posebno štovanje i to u službenoj formi označavanja godina. Tako natpis na ckrvi u gornjem muću posvećenoj Gospi kaže – „Za vrijeme kneza Branimira, godine 888 otkako je Krist uzeo svoje sveto tijelo od svete Djevice“. Tu se ne broje godine samo od Krista, već od utjelovljenja. I navodi se Gospa uz krista.

Kinezi broje godine od začeća (!) i to odgovara istini. I ovo odgovara stvarnosti. Od začeća imamo ljudsko stvorenje.

Ova forma označavanja godina odgovara istini povijesti spasenja.  „Od kad je on uzeo tijelo do svete Djevice…“ – od tada se broje godine.

Tako u povelji kneza Mutimira 892 godine. „… godine 892 – otkako je Krist uzeo tijelo od svete Djevice“

(…………..) jedinstvena pojava u katoličkom svijetu i naš posebni doprinos u čašćenju Gospe. Gospa je aktivno uključena od početka, od začeća pa dalje.

Naš veliki mariolog, Lovro Krizogon, Splićanin, govori o Gospinom rodbinstvu s Bogom.

Rodbinski odnos s Bogom

i zato poseban odnos prema svim stvorenjima. Gospa je u drugčijem odnosu s Bogom jer ima isto tijelo i istu krv. Gospa je više majka nego ostale majke, jer Isusu dala svu ljudsku narav. Ostali primaju narav ljudsku od oca i majke. On samo od Marije.  S Isusom se potpuno slagala u volji i ljubavi.

Gospa je Bogorodica, … to uključuje i poseban odnos prema trima božanskim osobama. Takav odnos nemaju ni anđeli. Ona zauzima srdišnje mjesto u povijesti spasenja i ima svoje mjesto u svim Božjim djelima. Isus je kamen temeljac a Marija prva koja ima udio u njegovu dostojanstvu i svopćoj uzročnosti.

… Bog sve vodi… drži nas u životu… Providnost –…  On piše i krivim crtama. Tu Marija ima svoj udio, to joj pripada na poseban način jer je po Božjoj odluci s njim najuže povezana. Krvno i milosno. I to joj pripada zato jer ona sama postiže savršenost i milost koju obično stvorenje ne može dobit. Stoga čašćenje Marije, Stepinac kaže, proizlazi iz njenog majčinstva. Nije redovito majčinstvo već posebno, duhovno, po vjeri. Iz toga dolazi do čašćenja Gospe.

Prvi razlog čašćenja marije je jer je Majka Božja. A Boga smo dužni ljubiti svim srcem, svom dušom i svom mišlju svojom.  A može i se (pita li st) koji istinski ljubi Boga svoga ne ljubiti Majku Božju ljubiti više nego li svece. Je sva čast koja se daje njoj ide konačno bogu koji ju je uzvisio nad sva stvorenja. Kroz cijelu povijest Crkve nećemo naći ni jednog sveca koji ne bi bio iskreni štovatelj Marijin i obratno – jer nisu  što su više štovali Mariju više su rasli u kršćanskom savršenstvu jer njoj nije ništa na srcu kao slava Božja i napredak duša. Pravi kriterij pobožnosti: Vodi li nas to bliže Bogu ili ne?

Ona nije samo Majka Božja nego i naša Majka.

Na drvu križa – utemeljenje uzimanja Marije za Majku. U ovim najvažnijim trenucima daje nam svoju majku za našu majku. … … …

 Krist je preko Marije došao na svijet i u ljudska srca. Silno bogatsvo je u njoj. Ona je stvorenje, a ne Bog. Ali ako ju je Bog tako silno uzvisio da ju je učinio majkom svoga sina onda je i mi moramo častiti i njeno ime izgovaramo sa strahopoštovanjem. Ona je (kaže AS) najveće čudo u redu naravi, milosti slave….“ ne može imati Boga za oca koji nema Mariju za majku. „

Pobožnost prema Gospi treba gledat kao bogatstvo. U našem narodu je ta pobožnost proširena… Ljudi idu na hodočašća. To je sraslo s nama. To je ono što nam je sačuvalo vjeru. Marija nas je vodila Bogu. Ta djetinja pobožnost treba postati zrela vjera da je prihvatimo razumom i da je znamo štitit

i dati razloge svoje vjere i svoje ljubavi prema Gospi…

(duhovne vježbe siječanj 2019, voditelj don Josip Mužić, bilješke MG)

ŽIVIMO U SVIJETU KOJI SE UDALJAVA OD GOSPE –

Od Marijina majčinstva polazi sve drugo. Živimo danas u vrijeme pomutnje. Vidimo da se o Mariji  malo govori. Teolozi, profesori… se ustručavaju istaknuti Mariju, kao da se boje da će govorom o Mariji umanjiti Isusa i Njega dovesti u pitanje. Tu ima i utjecaja protestanata, posebno u Njemačkoj, ali često to je pokazatelj i udaljenosti od Gospe.  Ljudi se i svojim životom udaljuju od pobožnosti prema Majci Božjoj.  Mi smo svi, uglavnom, dobili od svojih obitelji jednu prirodnu pobožnost prema Gospi, no ako se to ne podržava razumom, ako razum ne da svoj doprinos onda je ta pobožnost u situaciji  da se živi na osjećajnoj razini i onda se ne zna tu pobožnost braniti pred drugima, prenijeti na druge. Zato je dobro razmišljati što smo to dobili i što se današnjem svijetu može ponudititi.

VJERSKA ISTINA O GOSPI – DOGMA – GOSPA JE BOGORODICA

Kao prvo što možemo naglasiti je to da je Marija Bogorodica i to je nešto što je vezano za njeno majčinstvo. Crkva je na trećem, općem saboru, 431. u Efezu, ima više od 16 st., nasuprot krivovjerja Nestorija koji je nijekao božansko materinstvo Blažene Djevice Marije – prema Nestoriju Marija nije rodila Boga, nego samo čovjeka, tada je svečano proglašena vjerska istina i prva dogma o Blaženoj Djevici Mariji, a to je svečana istina vjere – da je Blažena Djevica Marija Bogorodica. Dakle, rodila je Boga. Nije samo Kristorodica. Kad je Bog uzeo ljudsko tijelo, postao je jedan od nas, uzeo je tijelo od Gospe, i ona je tako postala roditeljka Boga.

To je jedno veliko otajstvo koje se stalno kroz povijest produbljuje. I ovdje imamo slučaj da je do definiranja dogme došlo na temelju vjere običnog puka. Među vjernicima se razvilo štovanje Majke Božje kao Bogorodice i to je navelo i Učiteljstvo Crkve da dođe do toga. Vidimo da obični vjernici nisu zanemarivi. Oni mogu imati veliku ulogu u definiranju određene vjerske istine. Ono što oni mogu živjeti prema Bogu prirodno, instiktivno… to može biti pokazatelj i drugima…

II Vatikanski koncil u dokumentu „Lumen Gentium“ kaže: „Djevica Marija koja je po anđelovu navještenju primila u srce i u tijelu začela Božju Riječ priznaje se i časti  kao prava Majka Boga i Spasitelja.“ Ona je primila Božju Riječ u srcu i u tijelu. Postala je Majka Božja mogli bi reći – dvostruko, kad je rekla „Fiat“ to je značilo da pristaje na utjelovljenje, ali je to izrekla prije svega kao vjernica i u svom srcu je začela Božju Riječ.

Na uzvišen način, nastavlja Koncil, s obzirom na zasluge svoga Sina i s njim sjediljena tijesnom i nerazriješivom vezom odlikovana je velikom ulogom da bude Majka Božjeg sina i zato premila kći Oca i svetište Duha Svetoga…po kojem daru nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske. Ni jedno drugo stvorenje nije u takvom odnosu s Bogom, kao Gospa. Po svom Majčinstvu dolazi u poseban i jedinstven odnos s Bogom, koji je jedinstven i neponovljiv.  Nitko drugi to nije mogao imati i živjeti.

ŠTOVANJE GOSPE U NAŠOJ, HRVATSKOJ POVIJESTI – datiranje godina ne samo po Kristu, nego i po Gospi

Jedan pokazatelj posebnog štovanja Gospe u Hrvatskom narodu…jest i to da su Hrvatski vladari, još tamo na početku, u 9. -om i 10.-om stoljeću, iskazuju posebno štovanje Mariji.  U Gornjem Muću npr. ima jedan natpis na crkvi posvećenoj Gospi (Crkva je razrušena, pronađeni su neki njeni ostaci – piše: „Za Branimira, godine 888., pošto je Krist uzeo tijelo od Svete Djevice“ . Tu vidimo da se godine datiraju po Kristu, li i po Gospi (!). Dakle, ne govori se samo „Godine Gospodnje te i te“…  nego se navodi i Gospa.

I u povelji kneza Mutimira navodi se: „Godine 892., otkako je Krist uzeo sveto tijelo od Djevice“.  Slično nešto nalzimo i na drugim mjestima… u oporuci Splitskog svećenika Crnote… i na drugim mjestima – To je, možemo reći jedinstvena pojava u katoličkom svijetu.

 To je posebni hrvatski doprinos štovanju Gospe. Koliko su nši stari držali do Gospe vidimo i iz ovoga označavanja godina, što nema kod drugih naroda u svijetu.

Jedan od svjetskih mariologa je jedan naš sugrađanin Lovro Krizogon. On je splićanin, isusovac, on je napisao djelo: „Mundus Marianus“ – Marijin svijet, a to je prava enciklopedija o Gospi  –  preko 3000 stranica. To je bilo pred nekih tri stoljeća. On je tu donio jedan zakruženi marijanski svjetonazor. Nitko nakon njega nije nešto takvo napisao. Po tome je to jedinstveno djelo i danas. I najveće djelo napisano o Gospi. On u tom djelu tumači kako Mariju njeno Božnastvo majčinstvo čini stvarnom svojtom i rodbinom Boga. Ona tako postaje rodbina, svojta s Bogom. I to je između svih ljudi stavlja u poseban odnos s Trojstvom. I on nastavlja – Gospa je majka više nego su to druge majke jer je sama dala sinu svu ljudsku narav, bez zemaljskog oca (obično kdo začeća djeteta postoji sudjelovanje i oca i majke, to je prirodni put, i onda dijete dobiva genetsko nasljedstvo i od oca i od majke) Ovdje je Isus u svojoj ljudskoj naravi krist dobio genetsko nasljeđe isključivo od majke i zato je ona na poseban način Majka – više majka nego majke u redovitom slučaju. Svom je Sinu dala svu ljudsku narav. Ona je na poseban način majka i zato jer se s Isusom potpuno slagala u volji i ljubavi; to je duhovno mjčinstvo gdje od početka prihvaća Isusa u vjeri i u tom je nadmašila sve druge ljude. I to je ono što Isus kaže onoj ženi na riječi „Blago utorbi koja te nosila…“: On ističe važnost vjere:„Blago onima koji vrše volju moga Oca na nebesima“. Ističe tu važnost vjere i Marija je tu bila prva. Ne samo kronološki. Bila je prva i po veličini svoje vjere… Možemo to povezati s onom istinom vjere – da je Marija začeta bez istočnog grijeha. Bog ju je od početka predvidio za svoju majku i sačuvao ju je od ljage istočnog grijeha. I tu joj dao da može cijelim bićem prihvatiti Isusa, u vjeri.

Jedan kandidat za blaženika u našem narodu jest i franjevac, sluga Božji, Aleksa Benigar. 

On je poznat po životopisu kardinala Alojzija Stepinca i zahvaljujući njemu je pokrenut postupak za njegovo proglašenje blaženim. Ima sve pravne dokumente da se može proglasiti blaženim. Inače, dok je boravio u Rimu on je proučio preko 20 slučajeva onih koji su proglašeni blaženim ili svetim.  Proučio ih je i dao svoje mišljenje kongregaciji. Bio je stručan na tom području, ali je još poznatiji bio kao misionar u Kini. On je jedan od onih koji je među posljednjima morao napustiti Kinu, kad su komunisti došli na vlast. Teškom se mukom odvojio, tamo je dosta propatio, ali je htio ostati uz taj patnički narod. No otišao je kad je došlo do toga da su svi misionari morali napustiti zemlju ili su bili pogubljeni. Napisao je više djela, a posebno se odlikuje čašćenjem Gospe.

Dok je on bio u Kini njega su kineski biskupi zadužili, kad se radilo o proglašenju dogme o Marijinu uznesenju na nebo, da on napiše mišljenje o tome. I on je onda sažeo što Crkva o tom vjeruje i što se može reći na tu temu. Tako je smatran stručnjakom na planu Mariologije. On kaže: „Marija je Bogorodica. Taj njen položaj je jedinstven među svim stvorenjima, jer stoji u posebnom odnosu prema trima Božanskim osobama i zauzima središnje mjesto u Božjem otajastvenom naumu, u svim Božjim djelima.“

To posebno mjesto koje ona ima prema Bogu onda ima i posebno mjesto u Božjem naumu. Utjelovljenje je ključna točka u povijesti spasenja, ali i u cijeloj povijesti spasenja je stalno prisutna, zagovara u Kani za uzvanike, tako stalno pomaže i utječe se svome Sinu za nas, i intervenira, i njeno prisustvo je vrlo jako.

Kad gledamo naša svetišta, vidjet ćemo da ih je puno (ja sam ih nabrojio preko 20) gdje je dokumentirano da su ta svetišta nastala na temelju ukazanja Majke Božje. Samo nako Drugog svjetskog rata je zabilježeno 15 mjesta gdje se tvrdilo da se ukazuje Majka Božja. Pošto se tada to nije moglo istraživat ne znamo koliko je tih ukazanja stvarno bilo autentično, a koliko nisu. Međutim možemo pretpostavit da onda kad nam je bilo najteže kao narodu da nam je i Majka Božja bila najbliže, da se to pokazivalo i na izvanredne načine, preko ukazanja, viđenja ili drugih čuda.

GOSPINA AKTIVNA ULOGA U BOŽJEM NAUMU SPASENJA

Svakako Gospa ima središnje mjesto u Božjem naumu spasenja, i to aktivno mjesto. Njen uloga je aktivna. Ako je sveta Mala Tereza rekla da neće biti besposlena na nebu, da će se angažirati na zemlji, onda možemo misliti koliko se Majka Božja angažira, jer smo njoj povjereni svi mi. Kad je bila pod križem, kad je rekao Isus: Evo ti sina! A Ivanu: Evo ti Majke! – Crkva uči da je tada marija dana svima nama da o nama skrbi. S punim povjerenjem možemo je prihvatiti kao majku. (…)

(NASTAVLJA SE)

Duhovna obnova, Kamen, 25.11.2018., voditelj: don Josip Mužić

2. dio – Marija Majka, preko Nje Isus dolazi u naša srca

3. dio, Marija Majka; Marijanska pobožnost u našem narodu