Iz emisije “Sjaj istine”, 24.4.2021.; don Josip Mužić –

*****Emisiju (koja je zbog cenzure uklonjena s youtube-a) možete poslušati: OVDJE *****

Sada, mjesecima poslije, i drugi biskupi uviđaju potrebu da upozore na to. Šteta je da nisu progovorili prije. Reklo bi se: “Bolje ikad, nego nikad!” No, je li baš tako? Nije li prekasno?

Naši biskupi, primjerice, ne progovaraju još. Čini se da su i oni shvatili kako je Vatikan dao zeleno svjetlo i za moralno ne prihvatljiva cjepiva.

Kako je prije godinu dana naglasio američki katolički novinar Phil Lawer (Osnivač Catholic World News-a) – „Ne postoji znanstveni razlog zašto ne bismo mogli imati moralno prihvatljivo cjepivo. Pitanje je: hoćemo li to zahtijevati? “, a sada konstatira: – Nismo to zahtijevali, a sada ga nismo ni dobili.

“Da su naši biskupi pokrenuli kampanju pisanja pisama u travnju prošle godine, to bi možda moglo promijeniti. Još bolje, da su biskupi digli vlastiti glas, mogli su pokrenuti potencijalnu biračku skupinu za etički prihvatljivo cjepivo. Ali naši su biskupi tada šutjeli, kad su se donosile etičke odluke. Sada su cjepiva na tržištu, uložene su milijarde dolara, a promotivna kampanja je u punom jeku. Ova kampanja dolazi daleko prekasno.” – piše Phil Lawer

U nas je  o ovom problemu krajem prošle godine govorio i pisao don Josip Mužić
Što je s ostalim pastirima? Što je s našim biskupima?

Da sada i progovore – čini se – prekasno…

Vidi: Koje cjepivo ne smijemo primiti i zašto? (video 19.12.2020)

Vidi: Moralno promišljanje o cjepivima (članak 17.12.2020.)

Istina o staničnim linijama iz pobačenih beba u cjepivima – UKRATKO:

1. Je li istina da je korišteno samo nekoliko beba? Ne. Znanstvenik Stanley Plotkin priznao je da je bilo 76 pobačenih beba koje su korištene u samo jednoj studiji cjepiva.
2. Je li istina da se radi o bebama u ranom stadiju trudnoće. Ne. (Plotkin pod prisegom je priznao da su sve bebe bile starije trećeg mjeseca.)
3. Je li moralno ako je majka dala suglasnost? Ne. U ubojstvu nema moralnosti.
4. Je li tkivo za stanične linije uzeto kad je beba već bila mrtva? Ne. Smrt tkiva čini tkivo neprikladnim za stanične linije. Treba biti živa beba.
5. Je li istina da su to linije iz spontanih pobačaja? Ne. Jer tkivo treba biti živo.
6. Je su li oni koji rade cjepiva izuzeti moralne odgovornosti? Ne. Oni su suučesnici u zlu.
7. Je li istina da se ne radi o profitu? Ne. Oni koji koriste pobačene bebe u cjepivima na tomu zarađuju.
8. Je li istina da cjepiva ne sadrže DNA pobačenog djeteta? Ne. Ova cjepiva sadrže dijelove djetetova DNA.
9. Je li istina da za cjepiva neće trebati dodatni pobačaji? Ne. Stanični materijal je potrošan i s vremenom će ga trebati zamijeniti (novim pobačajima! ne spontanim, nego namjernim, jer treba živo tkivo).
10. Je li moralna uporaba takvih cjepiva ako se radi o davnim pobačajima? Ne. Jer vrijeme ne čini pobačaj moralnim. Osim toga u Kini se koristi stanična linija iz 2015., a bit će potrebno još staničnih linija.
11. Je li istina da nova cjepiva ne utječu na daljnju patnju beba? Ne. Jer će biti više pobačaja, a i ankete pokazuju da će roditelji radije izabrati pobačaj ako je “u medicinske svrhe”.
12. Može li se opravdati korištenje pobačenih beba za cjepivo, ako bi ‘ionako bile bačene’ pa se čini da je njihova uporaba za cjepivo za opće dobro? Ne. Cilj ne opravdava sredstvo. Pobačaj je uvijek moralno zlo.

Moralno zlo u ovom slučaju se čini i mnogo veće od onog gdje pogani prinose ljudske žrtve svojim bogovima.  Kad bi oni koji se nazivaju pro-liferi (članovi pokreta “Za život”) bili suglasni u tomu da se suprostave ovom zlu – ono bi se moglo zaustaviti i pronašla bi se moralna alternativa.

***

Iz lifesitenews.com :

Neka uvjerenja o moralnosti cjepiva koja koriste fetalno tkivo su pogrešna jer počivaju na pogrešnim pretpostavkama – stoga, na kojoj god strani stajali, vrijedi razmotriti najčešća.

1. travnja 2021. ( fetalna cjepiva …) – Kao i MMR [1] cjepivo, cjepivo Oxford / AstraZeneca i Johnson & Johnson COVID-19 proizvode se u staničnim linijama izvedenim od pobačaja [2] – za razliku od Moderne i Pfizerovih cjepiva koji ih koriste u testiranju. [3]

Rasprava o moralnosti cjepiva iz fetalnog tkiva često u svojoj srži ima tri (kriva) uvjerenja:

• Primanjem cjepiva ne surađujemo s prošlim zlom;
• Primanjem cjepiva ne pridonosimo sadašnjem ili budućem zlu;
• Gotovo da ne postoji veza između cjepiva i ubijene bebe.

Ta su uvjerenja manjkava jer počivaju na pogrešnim pretpostavkama – stoga, na kojoj god strani stajali, vrijedi razmotriti najčešća.

(Veliki četvrtak 2021)

• Vaša Ekselencijo, Vašim opetovanim intervencijama i aktivnostima raznih blogova na svaki način osuđujemo otpadništvo koje se širi u Crkvi baš poput tiranije nametnute ideologijom Novog svjetskog poretka, kojoj je izgleda Hijerarhija Crkve  potpuno podložna.  S obzirom na ove teme, uočena je podjela koja je sve naglašenija unutar obitelji, a također i među prijateljima. U vezi sa poslovima svijeta i Crkve postoje radikalno podijeljena mišljenja, s polarizacijom koja, čini se, ne dopušta međusobno razumijevanje. Kao da su se pojavile dvije različite kulture, dvije različite antropologije, pa čak i dvije različite vjere. – Dakle, kako bismo se trebali ponašati u ovoj situaciji ako želimo zaštititi ljubav prema istini?

U pravu ste: uspostava Novog poretka, započeta pod izlikom takozvane pandemije, mnogima čini osjetnim gubitak unutarnjeg mira i spokoja; čini nas da opažamo zlo koje nas obuzima i pred kojim se osjećamo nemoćnima; zaoštrava podjele i neslaganja između članova obitelji, rodbine i prijatelja.

Vrlo često smo tužni kad vidimo kako laž uspijeva uvjeriti ljude nama bliske za koje smo vjerovali da su zreli i sposobni razlikovati dobro od zla. Čini nam se nevjerojatnim da su se naši prijatelji dopustili prevariti, doista bih rekao da su hipnotizirani bubnjanjem glavnih medija: čini se da su liječnici koje smo smatrali savjesnima poništili vlastita znanstvena saznanja odustajući od racionalnosti ime svojevrsnog ludog praznovjerja; poznanici koji su do jučer osuđivali strahote nacizma i komunizma ne shvaćaju koliko se užasi tih diktatura ponovno predlažu u još neljudskijem i nemilosrdnijem obliku, replicirajući u širem opsegu eksperimentiranje u koncentracijskim logorima i kršenje zakona prirodnih prava svjetske populacije.

Ne možemo razumjeti kako to može biti da nam naš župnik o Covidu govori kao da je u pitanju kuga, da se gradonačelnik ponaša kao hijerarh, da susjed zove policiju jer obitelj na terasi organizira roštilj. Starije ljude koji su se nekada hrabro borili i riskirali živote, sada je doslovno terorizirano gripom koja se može liječiti. Očevi obitelji s čvrstim moralnim načelima toleriraju indoktrinaciju svoje djece u poroke i izopačenost, kao da ono što im je preneseno i ono u što vjeruju više nema nikakvu vrijednost. Govoreći o ljubavi prema svojoj zemlji, obrani nacionalnih granica i nacionalnom suverenitetu sada se smatra fašističkim. I mi se pitamo: gdje je Italija koju smo voljeli? Gdje je Crkva koja nas je uputila u Vjeru i učinila da rastemo u Milosti Božjoj? Je li moguće da je sve to otkazano u samo nekoliko godina?

Očito je da se ovo što se sada događa planiralo desetljećima, kako u civilnoj sferi, tako i u vjerskoj. I mnogi su ljudi, vrlo mnogi, prevareni: prvo uvjeravajući ih da dodijele prava onima koji ne dijele ni našu vjeru ni naše vrijednosti, zatim čineći da se osjećaju gotovo krivima za činjenicu da su katolici, za svoje ideje, za svoju prošlost.

Danas smo došli do točke da nas jedva toleriraju kao retrogradne i fanatike, dok postoje oni koji bi htjeli učiniti zločinom ono što je tisućljećima bilo temeljem civiliziranog života, a proglasiti ​​svako ponašanje protiv Boga, protiv prirode i protiv našeg identiteta ne samo dozvoljeno već i obvezno.

Suočeni s ovim preokretom koji uključuje cijelo naše društvo, podjela koja se pojavljuje između djece svjetlosti i djece tame čini se sve jasnijom: ovo je milost koju nam je dao Bog za hrabar i odlučan izbor. Prisjetimo se riječi našega Gospodina: „ Ne vjerujte da sam došao da donesem mir na zemlju; Nisam došao donijeti mir već mač”(Mt 10,34).

Pacifizam o kojem slušamo desetljećima služi samo razoružavanju dobrih i oslobađanju zlih da čine svoja bezakona djela. Stoga su čak i podjela i polarizacija između onih koji pripadaju Gradu Božjem i onih koji služe princu ovoga svijeta dobrodošli, ako nam služi za otvaranje očiju.

Ljubav prema istini nužno podrazumijeva mržnju prema lažima, a bilo bi nepromišljeno i iluzorno vjerovati da se može služiti dvojici gospodara. Ako se danas od nas traži da biramo između Kristovog Kraljevstva i tiranije Novog svjetskog poretka, taj izbor ne možemo izbjeći i moramo ga provoditi dosljedno, tražeći od Gospodina snage da Ga svjedočimo čak do točke mučeništva.

Onaj tko nam kaže da se Evanđelje može pomiriti s antievanđeljem globalizma – laže, kao što lažu i oni koji nam nude svijet bez ratova u kojem sve religije mogu živjeti zajedno u miru. Nema mira osim u Kraljevstvu Kristovom: pax Christi in regno Christi.

Da bismo uspješno vodili borbu, trebali bismo moći računati na generale i zapovjednike koji nas vode: ako su gotovo svi preferirali dezerterstvo i izdaju, možemo računati na nepobjedivog Vođu, Presvetu Djevicu, na njezinu zaštitu nad svojom djecom i cijelom Crkvom. Pod Njezinim snažnim vodstvom ne bismo se trebali bojati ničega, jer je Ona ta koja će satrti glavu stare zmije i vratiti red koji je srušio sotonin ponos.

• Razgovarajmo o liturgiji i svetoj misi. Nisu svi vjerni katolici, koliko god dobronamjerni, imali mogućnost sudjelovanja na misama Vetus Ordo i moraju se “zadovoljiti” misama koje se slave u njihovim župama, često obilježenim liturgijskim bezobrazluk ako ne i prave zlouporabe. U tim misama pričesti se primaju na ruku, stoje, Oče naš čita se prema novoj formuli [na misama koje se slave na talijanskom jeziku], prisutni su pozvani razmijeniti “pogled mira” [umjesto znaka mira ], čuje se propovijed koja je u skladu s bergoglijanstvom (da se dotakne samo nekoliko aspekata). Na kraju, odlaze s mise osjećajući se, blago rečeno, tužni, umjesto mirni i pomireni s Bogom i svojom braćom. Pa što bi trebali učiniti?

Prvo se trebamo zapitati kako je moguće da je vrhovni čin štovanja, koji je ustanovio naš Gospodin da bi na našim oltarima na nekrvan način nastavio beskrajnu milost Žrtve na Kalvariji, postao zapreka posvećenju vjernika umjesto prigoda duhovnog napretka i unutarnjeg mira. U drugim vremenima, misa je pružala pogled na Nebo usred svjetskih iskušenja i kaosa; danas se čini da je galama svijeta nezamjenjiv element koji razgoni tišinu, molitveno klanjanje i osjećaj svetosti i prisutnosti Boga. Ali ako je u prirodnom poretku naša dužnost hraniti tijelo zdravom hranom i izbjegavati one otrovane ili pretvorene, tim više što je naša dužnost u nadnaravnom poretku hraniti naše duše zdravom hranom, čuvajući se od onog što nas truje.

Očito razumijem poteškoće vjernika u pronalaženju crkava u kojima se slavi tradicionalna sveta misa, ali mislim da Gospodin također zna cijeniti dobru volju onih koji su svjesni važnosti koju Sveta žrtva ima za našu dušu , posebno u trenucima velike krize poput one kroz koju prolazimo, pa iz tog razloga znaju uložiti mali napor, barem nedjeljom, da dostojno posvete Dan Gospodnji. Bilo je vremena i mjesta u kojima su katolici bili proganjani, a sudjelovanje na misi bilo je teško i opasno, a vjernici su se ipak uspjeli tajno okupiti u šumi, podrumima ili na tavanima kako bi počastili Boga i nahranili se kruhom anđela: dužni smo biti dostojni ove naše braće po vjeri, bez opravdanja ili izgovora. Summorum Pontificum priznaje pravo vjernika – pravo, a ne privilegij – na tradicionalnu misu, a ako se to ne dogodi svugdje, to je velikim dijelom zato što se vjernici ne znaju nametnuti. Nije pitanje brige za estetiku, ljubavi prema latinskom ili gregorijanskom pjevanju ili oblika nostalgije za vlastitom prošlošću; ovdje je ono o čemu je riječ srce srca Crkve, duša nadnaravnog života katolika, istinsko dobro svijeta.

Razumijem da se mnogi vjernici nalaze u situaciji poteškoće, barem s ljudskog gledišta, u trenutku kada moraju odlučiti hoće li napustiti život svoje župe kako bi tražili tradicionalnu misu koja je ponekad kilometrima daleko. Vjernici imaju ozbiljnu moralnu dužnost barem tražiti misu koju s pokornošću i poštovanjem slavi pobožni svećenik koji daje svetu pričest na jezik.

Pandemija je dala izgovor za nasilno nametanje ograničenja funkcioniranja liturgije: nemojmo mi sami, svojom šutnjom i povlačenjem dopuštati da nam se nametnu nedolične ili svetogrdne mise i tako biti odgovorni za te zlouporabe. Boga vrijeđa lijenost i ravnodušnost kojom mu uzvraćamo na Njegovu ljubav: to je sve uočljivije kod vjernika koji  pristaju čak na cijepljenje u crkvi na Veliku subotu, zamjenjujući meditaciju o Posljednjim stvarima neutemeljenim strahom od tjelesne smrti.

Suočeni s ovim manifestacijama robovanja svećenstva i hijerarhije diktatima korumpiranog i korumpiranog autoriteta, glasno podignuti glas nije samo moralna dužnost već je i kočenje ekscesa kod tolikog broja crkvenjaka koji su zaboravili smisao svog svećeništva i dušu svog poziva.

Morali bi ozbiljno razmotriti koliko je ozbiljna njihova suradnja s pričom o Covidu, pogotovo kada pseudoznanstveno praznovjerje postane jedini mogući oblik vjere, prisvajajući simbologiju, leksikon i ritualnost religije. Tko ima uši, neka čuje, neka razumije.

Zamolimo stoga naše svećenike da svetu misu slave kao da je to prva i posljednja misa u njihovom životu, da ukinu ove svjetovne obrede i vrate nam blago koje tvrdoglavo skrivaju. Ne zaboravimo pružiti materijalnu i duhovnu pomoć svećenicima koji hrabro i dosljedno slave tradicionalnu liturgiju, sjećajući se da će jednog dana oni biti ti koji će obnoviti tkivo koje će obnoviti kršćansko društvo. A ako ni sami ne možemo redovito sudjelovati na Svetoj žrtvi u obredu koji su nam predali apostoli, držimo se podalje od onih koji skrnave Presveti Sakrament i koriste propovjedaonicu za kvarenje Vjere i Morala. Međutim, želio bih ponoviti, iz dužnosti savjesti, da gdje god je moguće sudjelovati na tridentskoj misi bez ozbiljnih neugodnosti, svakako je treba preferirati u odnosu na reformiranu misu.

• Nesumnjivo ste vidjeli, Vaša Ekselencijo, da se još jednom postavilo pitanje “tko je papa, a tko nije papa”. Postoje oni koji kažu: s obzirom na to da je Bergoglio izabran na temelju manipulacija mafije Saint Gallena i možda s nepravilnostima tijekom Konklave, on nije papa. Umjesto toga, za Ratzingera se kaže da je papa, jer se kaže da se nije slobodno odrekao prijestolja, već zato što je bio prisiljen snažnim pritiscima i zato što je navodno namjerno pogrešno napisao latinski tekst ostavke kako bi je učinio nevaljano. Je li ovo “fantasy church”? Ili postoji neki element koji treba uzeti u obzir ozbiljno?

Višestruki uzroci – snažni i neprimjereni pritisci kako izvan Crkve, tako i od strane eminentnih članova Hijerarhije, kao i osobni karakter Josepha Ratzingera – navodno su naveli Benedikta XVI. da formulira izjavu o ostavci na potpuno nepravilan način, ostavljajući Crkvu u stanju teške neizvjesnosti i zbunjenosti; navodno su makinacije skupine progresivnih zavjerenika odredile Bergoglia kao kandidata koji je tada izabran tijekom konklave obilježene kršenjem Apostolskog ustava Universi Dominici Gregis koji regulira izbor rimskog pape: za te se elemente kaže da su abdikacija Ratzingera ništavna, Konklava iz 2013. ništetna, a izbor nasljednika također ništetan. Međutim, iako se o njima široko i neporecivo govori, za te je elemente potrebna potvrda i nadasve izjava vrhovne vlasti Crkve. Bilo kakav izgovor onih koji za to nemaju ovlasti bio bi nepromišljen.

Također vjerujem da, u sadašnjoj situaciji, spor oko toga tko je vladajući Papa služi samo slabljenju ionako rascjepkanog zdravog dijela crkvenog tijela, sijući podjelu među dobrima.

S pouzdanjem se pomolimo Gospodinu da istinu iznese na vidjelo i pokaže nam put koji treba slijediti. Za sada, snažni u vrlini razboritosti, koja nalaže sredstva prema konačnom cilju, ostanimo vjerni i ljubomorno čuvajmo ono u što je Crkva oduvijek vjerovala: quod semper, quod ubique, quod ab omnibus creditum est.

• Tijekom ovog vremena, koje je u mnogim aspektima tako komplicirano i zbunjeno, koja je vaša molitva? Želite li nam sugerirati kako se obratiti našem Gospodinu?

Ono što se danas događa jest zbog javnih grijeha nacija, grijeha pojedinaca i – koliko god to užasno zvučalo – grijeha ljudi Crkve. Ne možemo intervenirati zbog grijeha naroda niti zbog hijerarhije, ali možemo započeti s poniznošću i duhom istinskog obraćenja kako bismo popravili svoje grijehe, svoje nevjere i svoju mlakost. Dakle, dok se novi farizeji raduju svjetskom uvažavanju, uz molitvu za njihovo obraćenje, moramo moliti Gospodinovo milosrđe prema sebi riječima Evanđelja: „O Bože, smiluj mi se grešniku“ (Lk 18,13). Društvo, a još više Crkva, bit će umnogome pomognuta  od naše vjernosti i našega hodanja putem svetosti koji nam je pripremljen, s Božjom milošću i pod zaštitom Presvete Djevice. Nemojmo sebe lišavati povjerenja u pomoć One  koju nam je Gospodin dao na križu kao našu Majku i koja nam kao takva neće uskratiti njezinu pomoć u našim kušnjama.

• Približavamo se Uskrsu: usprkos svemu, Gospodin uskrsava. Želimo pronaći razloge za nadu. Ovo je težak pothvat, ali možemo li pokušati?

Ne samo da možemo pokušati: moramo imati Vjeru i također prakticirati krepost nade, prema kojoj znamo da nam Gospodin dodjeljuje Milosti potrebne da izbjegnemo grijeh, izvršimo dobro i zaslužimo vječno blaženstvo Neba.

Ne zaboravimo da smo hodočasnici u hac lacrimarum valle i da je naša domovina Nebeski Jeruzalem, zajedno s Anđelima i Svetima, u slavi Presvetog Trojstva. Surrexit Dominus vere, uskrsna liturgija proglašava: Uskrsnuo je jednom zauvijek, osvojivši Sotonu i ugrabivši mu kirograf koji je Adam potpisao istočnim grijehom.

Sadašnje nevolje, strah da ćemo biti napušteni i usamljeni protiv moćnog upravljanja za koje se čini da nas slama i svladava, ne bi nas trebali uplašiti već potaknuti na obnavljanje povjerenja u Onoga koji je za sebe rekao: „ Rekao sam vam ove stvari , kako biste mogli imati mir u Meni. U svijetu ćete imati nevolju; ali hrabro, ja sam pobijedio svijet “ (Iv 16,33).

Neka nas ovaj sveti Uskrs potakne na povratak Bogu, prikazujući svoje nevolje i kušnje za obraćenje grešnika, kako bismo, nakon što smo imali udjela u kaležu Getsemanija, bili dostojni slave uskrsnuća.

(Izvor: kustos Aldo Maria Valli)

Nuspojava, ali ne i zanemariva, Covida je PODJELA koja se stvara unutar obitelji, a također i među prijateljima, zbog raznolikosti pogleda na pandemiju, cjepiva i općenito na način kako riješiti problem.

Općenito govoreći, može se reći da postoje dva stava. Jedan je stav onih čije je mišljenje prevladavajuće, a drugo je mišljenje onih koji se s njima ne slažu. Prvi se mogu definirati kao disciplinirani, a oni drugi kao disidenti (opozicija).

Ukratko, prevladavajući govore o Covidu kao opasnom virusu, alramiraju, preporučuju upotrebu cjepiva i odobravaju mjere koje ograničavaju neke slobode.

Oni drugi navode da je virus doista vrlo zarazan, ali ne i vrlo smrtonosan …

(…) Poanta je u tome što dva različita pogleda dovode do jaza čak i između ljudi koji pripadaju istoj obitelji i istoj jezgri prijatelja.

Što se tiče cjepiva, na primjer, nije teško uočiti da postoje podjele, s vrlo malim izgledima za postizanje zajedničkog stava.

Čini se da je virus iznio na vidjelo razlike koje su već postajale a sada su došle do izražaja.

No ne radi se samo o različitom mišljenju, nego o tendenciji da se druge napada, etiketira. Tako se događa da disciplinirani vjeruju kako su oni drugi “slijepi”, “ludi” i sl. A oni koji su opozicija disciplinirane nazivaju lakovjernim marionetama kojima je lako manipulirati…

U tom je slučaju otklonjena svaka mogućnost dijaloga  (također zbog komunikacije koja se sve više odvija na daljinu). Često je zaključak samo jedan:  “Ne razgovaram više s tobom. To je beskorisno”.

Moglo bi se reći: Ali i prije je bilo sličnih distanciranja, moralnih, političkih, ideoloških…

Da, ali ne ovakvih. Ljudi su sada suočeni i sa izborom i ne slaganja se više ne odnose samo na ideje već na konkretnu odluku, na djelo: cijepiti se ili ne?

Što kad neki disciplinirani preporučuju cijepljenje nekom članu koji se ne slaže s tim?

Što kad se discipliniranom ukaže na problem savjesti?

Činjenica je da su nastale podjele veće nego ikad. Postoji li mogućnost da to ne ostavi trajne i duboke posljedice?  (…)

Autor članka, Aldo M. Valli kaže kako vjeruje da je onaj tko je  pokrenuo aferu Covid i koji od toga ima koristi, vrlo dobro znao da će doći do podjele i doista se nadao tome, jer je to dio stvarnosti koju imamo – oslabljeno i zbunjeno čovječanstvo koje je izmanipulirano.  “Ali, naravno, kad izrazim svoje drugačije mišljenje, disciplinirani će me optužiti za zavjeru, a onda lako mogu i ja njih optužiti da su konformisti i uokvireni.

Što potvrđuje da ova nuspojava Covida, koju sam nazvao polarizacijom, nije toliko nuspojava.”

AMV

Izvor: Aldo Maria Valli

U emisiji “Sjaj istine” don Josip Mužić govori o trenutnoj situaciji u društvu, poziva nas da čitamo znakove vremena i da izvučemo neke zaključke iz ove protekle godine (Korone).

Nije korona jedina kriza, napominje, jer ako uzmemo u obzir  brojke 73 milijuna pobačenih godišnje taj broj daleko nadmašuje broj umrlih od korone (ili sa koronom).

Postavlja se pitanje i zašto pastiri šute i čemu služi ta šutnja? Čega se imaju bojati u odgovaranju na izazove vremena? …

U ovoj situaciji se otkriva koliko često važnije biva ono tjelesno od onog što je vječno, a na taj način čovjek se odriče svoje duše.

Mediji imaju veliki utjecaj na ljudsko zdravlje i uvelike ga uništavaju. Oni žele nadzor nad našim životom. Zato bi bilo dobro i mobitel koristiti onoliko koliko nam je nužno – i koliko je moguće biti bez njega.

Potrebno je govoriti dok se može govoriti – jer je sve više na djelu – cenzura. Prostori slobode su sve manji. Laici su tu manje uvjetovani.

Trebamo početi živjeti skromnije.

Ako su putovanja ograničena, možemo upoznavati bolje svoju zemlju jer ima toliko toga što nismo vidjeli. Mnoga putovanja bila su u znaku poganstva. …

Možemo tražiti posao u kojem ćemo biti neovisni. Možemo otići prije vremena u mirovinu. A ako nam ukinu mirovinu? Riješenje može biti povratak na selo gdje se ne treba toliko držati mjera kao u gradu. Vidimo da se ljudi naseljavaju u Liku. Možemo imati ono što je neophodno za život, pa može se živjeti i samo od krompira. A postoji i voda, postoji mogućnost za proizvodnju energije…

Skroman život, lišen luksuza. A što ako dođe do toga da se oduzme i privatna imovina pa budemo beskućnici? Onda možemo živjeti od onoga u prirodi, ako pustinjaci, kao sveti Ilija npr. Možemo biti zadovoljni sa minimalnim.

Možemo razvijati zajedništvo u vjeri s drugima i zajedništvo s Bogom. Čovjek koji je s Bogom nije nikad sam.

Malo je onih koji žele biti slobodni samo za Boga. Oni su u manjini, bez obzira koliko nas ima na svetoj misi.

Potrebno nam je OBRAĆENJE. 

Bog je iznad vladajućih struktura. Treba se vratiti pravoj vjeri pa će se sve posložiti kako treba. Božja svemoć se nije smanjila. Možemo računati i sa Božjim čudesnim zahvatima. (Kako je Bog pomagao proroku Iliji ili davao manu Izraelcima u pustinji…)

Kršćanin mora imati pozitivan odnos prema smrti. Ako smo vjernici znamo da nas iza smrti čeka neprolazna sreća. Važno je da imamo želju biti s Bogom u vječnosti, jer kako će nas inače primiti?

Isus jasno poručuje: Ne brinite se tjeskobno za sutra… Naša briga ne smije biti tjeskobna. Svakom je danu dosta muke njegove.

Mi smo Božja stvorenja. Naša prava dolaze od Njega, ne od političara. Oni ne daju prava, oni ih samo zastupaju.

Moćnici pokazuju da im se žuri jer nemaju puno vremena…

“Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” – rekao je sv. Pavao.

don Josip Mužić i fra Mario Knezović

* Imamo li pravo na istinu, kad nam se nameće samo poslušništvo…

– Bog nas nije stvorio da budemo poslušnici nego za Istinu. Svatko je odgovoran pred Bogom koliko se trudi da dođe do istine i zato je odgovornost na svakom pojedinačno.  Svatko je odgovoran pred Bogom koliko se trudi da dođe do istine jer ga Istina na koncu približava Bogu. zato je to odgovornost svakog pojedinačno. Drugi mu mogu pomoći, ali nitko ga ne može zamijeniti na sudu Božjemu kad će ga Bog pitat koliko si tražio Istinu, kad si je našao koliko si je prihvatio i primijenio u svom životu. I to je možemo reći poziv svakoga čovjeka, bez obzira  je li vjernik ili nije 

• Vi ste se uhvatili u koštac s jednom uistinu aktualnom temom, mnogi od nje bježe, zaziru, ne žele se konfrontirati, vi ste ušli u taj žrvanj. Zašto Vi, općenito, kao čovjek, kao svećenik, profesor, kao osoba koja je odgovorna u društvu ulazite u taj ring. Mogli bi i Vi, poput mnogih Pilata, oprati ruke i živjeti svoj konformizam, profesorske službe i katedre Mogli biste kazati, sa strane, ma baš me briga

– Pa mogao bih, ali vjerujem u Boga i smatram da sam odgovoran za ono što činim i da postoji grijeh propusta svakoga od nas. I zato je dužnost svakog od nas svećenika da ne šutimo, nego da ljudima pomažemo da otkrivaju istinu, i da se preko toga približavaju vjeri i Bogu. Jer ako mi budemo šutili onda će Gospodin morat učinit da kamenje progovori, a mi ćemo biti osuđeni na vječnu propast. Zato, ja znam da ne mogu puno promijeniti sa svojim činjenjem i znam da mi to komplicira život jer mi samo dodaje nove obaveze koje mi ne trebaju, gledajući ljudski, jer ima dovoljno drugih obaveza, ali s druge strane svjestan sam da ću doći Bogu na sud i da  i da ću morat polagat račun za talente, za ono što su mi toliki pomogli da se školujem, da postanem svećenik, što su molili za mene, koliko sam ja to opravdao i da li sam govorio onda kad je trebalo govoriti ili sam šutio, misleći na svoj komod i komfor. Tu mi puno pomaže podrška laika, posebno molitvena, jer vidim da u ovome mome žrvnju koliko god ima izljeva mržnje toliko ima izljeva ljubavi. Na tome sam neizmjerno zahvalan, jer vidim da se događa ono evanđeosko, da sam postao jedan mali kamen protivljenja i i da se ljudi dijele. Mislim da je to dobro jer tako će se svatko osjetiti pozvan i prozvan na neki način tko dođe u doticaj s tim sadržajem da jednostavno traži odgovore i da sam do njih dolazi i da se pita gdje je istina. 

• Mi ćemo upravo na tom tragu spoznavanja istine govoriti o tom novom cjepivu i općenito o cjepivu i njegovu sadržaju što je sama bit, što se u tom sadržaju nudi. Govorit ćemo o izazovima pandemije za kršćane o trezvenosti, o strahu, o novcu, prodaji, o pobačaju, sigurnosnim nepoznananicama, mogućnostima podvale, opravdanosti cjepiva, pravu izbora, što izabrati itd. Puno je pred nama stvari i vjerujem da ćemo uspjeti s vama ..koji o tome tako argumentirano i autentično govorite ..da će i slušatelji onda moći uistinu bistre i čiste savjesti znati odlučiti što će oni činiti. Vi kažete da panedemija stavlja kršćane pred različite izazove. Onako, recimo općenito, što su ti izazovi u kojima smo se mi našli, evo već smo u toj priči sedam osam mjeseci, gotovo

– Prvi izazov je pitanje naše vjere. Vjerujemo li mi doista u Boga i sad kad smo u ovoj stisci, možemo reći egzistencijalnoj, koliko tu do izražaja dolazi naša vjera? Naši su se stari u ovakvim situacijama obraćali Bogu, obraćali su se zagovoru Majke Božje, i to im je bilo prvo utočište, prvi oslonac. Nisu zanemarivali medicinu i znanost, ali prije svega su računali na Boga i vidimo da se to događa u nerazvijenim zemljama, kao u Africi, – u Tanzaniji ljudi pandemiju riješavaju s molitvom, oslanjajući se na Boga, na prvom mjestu, a onda u ono što im ljudi mogu pomoć.  Mislim da je to nama otišlo sad u treći plan. Jer kako vidimo, koliko se sad u medijima govori o Božiću? Možda je bolje da se i ne govori, kako se do sad govorilo, na jedan potrošački način – i to je jedna milost. Kad vidimo što je u žiži sviju nas, u žiži je pandemija, u žiži je cjepivo i ispada da mi umjesto da očekujemo spasenje od našeg Gospodina, koji se rodio na Božić i što obilježavamo, ispada da mi očekujemo spasenje od cjepiva. To je postalo riješenje za sve naše probleme, da bi mogli normalno živjet I to pokazuje koliko je poganstvo ušlo u naše duše i u naša srca, jer jednostavno, i katekizam je govorio o tome kako se lako može upasti u kult tijela. Taj kult tijela se pokazuje preko jednog kulta zdravlja. To je često puta jedan idolopoklonski odnos prema zdravlju – zdravlje je najvažnije. “Najvažnije je zdravlje, a sve ostalo ćemo lako!” Zdravlje dolazi i ispred Boga, pa onda se postavlja pitanje: vjerujemo li mi u zagrobni život-u vječni život? Šta je sa našom vjerom? Zato je ovo jedno preispitivanje savjesti svih nas, ne da bi bili nerazboriti, pa odbacili ono što nam znanost i medicina nude nego da bi i u ovoj situaciji kušnje i teškoće Bog bio na prvom mjestu, jer bez toga mi kao vjernici nećemo iz toga izić kao pobjednici nego kao gubitnici i ako umremo u tom stanju onda je u pitanju naše vječno spasenje.

• Vi ste jednom rekli kako su nam ukrali Uskrs i pripremaju se također ukrasti nam i Božić, a sve pod jednom krinkom: “Zdravlje je najvažnije”

– Je, prvi put u povijesti da su nam ukrali Uskrs. Ja sam se prije dva mjeseca kladio, iako znam da to vjerski nije sasvim u redu, ali sam se kladio za jednu krunicu. Onaj tko izgubi opkladu da će reći jednu krunicu za drugoga. Kladio sam se prije dva mjeseca da će nam za Božić bit zatvaranje. Moja će se prognoza obistinit 90%. Jer ćemo biti ograničeni da na misu može doći 25 ljudi vanka, unutra sa tim razmacima zavisti od veličine crkve. Prema tome nama su Božić amputirali, sveden je na minimum. I to je nešto što je jedinstveno i povijesti, nije se nikad to događalo. I koliko su vjernici toga svjesni i koliko ustaju u obranu svojih elementarnih prava? Evo, vidimo da ateisti, ako ovi sa  “Indexa”, oni bez ustručavanja govore govorom mržnje: Treba palit crkve, treba palit vladine zgrade, treba skidat glave, i to im se tolerira i dopušta. A gdje je ona naša dimenzija da se znamo branit, da se znamo borit za svoja prava, da se znamo borit za svoje dostojanstvo. Ispada da mi pastiri tu zakazujemo, od nas kao da se čuje samo ono što je očekivano: što očekuju mediji, što očekuju političari. I događa se po onom srpskom: “Ne talasaj!” Mi ne talasamo, uklapamo se u političku korektnost i sve onda ide. I onda nas ljudi doživljavaju kao one koji se prodaju vlastima, koji ne misle na interese Božje nego misle na svoje zemaljske, ljudske interese. To je ono što je meni mučno gledat i slušat jer vidim da se mnogi udaljavaju zbog toga od crkve i od vjere, da su neki prešli u neke druge vjere ili prestali ići u crkvu, zbog toga jer nas doživljavaju kao kukavice. I to je ono što me boli  (…) 

• Profesore Mužiću, ispada da oni koji pokušavaju drugačije misliti.. mi u ovom razgovoru ne želimo reći da nema bolesti, pandemije, da se ne treba čuvati, nego jednostavno kao da se ne dopušta drugačije mišljenje. Odmah je osoba kontroverzna, odmah je proglašavaju nekim alternativnim znanstvenikom, liječnikom- Zašto smo mi općenito ušli u takav jedan diskurs – da kad ljudi žele drugačije misliti da ih se jednostavno sotonizira?

– Na žalost, mi nismo izvukli lekciju koju smo imali u vrijeme komunizma, mi stariji, jer tu smo doživjeli u praksi kako to izgleda. Sad nam se to događa pod imenom “demokracije”. Mi kao da ne znamo koristiti iskustvo od prije da se tome odupremo. Ja znam prije, kad bi počeo dnevnik i zasjedanje komunističke partije na televiziji mi bi se automatski isključili. To ne bi gledali, ugasili bi televiziju. Mi danas puštamo da nas mediji truju sa sadržajima koji nemaju veze sa kršćanstvom, nemaju veze sa domoljubljem, dapače, protivni su tome, i još ih financiramo i plaćamo zato. I tu mi zakazujemo. Kad bi mi masovno to bojkotirali, onda mi, kako sam rekao  u prošloj emisiji da u naši mediji uglavnom okupatorski, onda bi se mi oslobodili te okupacije, onda bi oni živjeli samo od vanjskih donacija i to ne bi bilo dovoljno da nas truju u ovakvom opsegu kako to čine danas.  

• Mi ćemo sada razgovarati o tom novom ponuđenom cjepivu. Simpomatično je kako se već najavljuje da u Hrvatsku, a uskoro i u Bosnu i Hercegovinu dolazi to Fizerovo i razno cjepivo i ima se dojam da se uopće ne raspravlja o sadržaju tog cjepiva, da se već govori o modelima, kako će se izvesti cijepljenje, gdje će se staviti punktovi, hoće li biti gužva, tko će se prvi cijepiti. Preskače se sadržaj, samo se misli na formu.

– Tako je – i preskače se rasprava u javnosti. O sastojcima cjepiva, o rizicima cjepiva, o nus pojavama, o moralnim aspektima, o svemu tome se uopće ne diskutira, nego ispada da se mora biti samo ZA cjepivo jer ako nisi za cjepivo, jer ako nisi onda si, kao što ste rekli maloprije, automatski si obilježen, nazadan ili šta ja znan kakav, i onda ti zalijepe razne etikete, izaberu razne pojedince koji iskoče i onda lupaju po njima dok se ovi drugi ne prepadnu i onda povuku. Tako da tim putem ne možemo doć do pravih riješenja. Tim putem možemo doći samo do zastrašivanja, provođenja jedne zdravstvene politike, koja se može pokazat itekako kontraproduktivna, di ćemo mi to sutra plaćat svojim zdravljem, i životima.  

• Ajde, idemo počet tumačiti – što je sporno. Čini mi se da mnoge priče u suvremenom društvu počinju i završavaju oko teme pobačaja. Enciklika “Evangleium vitae” govori da je život jednostavno zakon, ali pobačaj koji se tako forsira – je li on ima svoju priču povezanu s ovim cjepivom i zašto treba možda prvo govoriti o pobačaju, a onda ćemo doći do razumijevanja sadržaja cjepiva koji se želi nuditi i ubrizgavati milijunima ljudi na svijetu?! 

– To pitanje pobačaja i njegove povezanosti sa cjepivom dira direktno naravni moral i kršćanski moral i zato je Crkva o tom pitanju progovorila i dužna je govorit po tom pitanju. Zato se u nas zadnji tjedana o tome debatira, prevodi, jer je to ono gdje Crkva treba dati jasne smjernice. Mi vidimo, da otkad je pobačaj ozakonjen na Zapadu, 50-ak godina, da je to postala masovna stvar. Po službenim statistikama Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, 1997. je bilo izvršeno  53 milijuna pobačaja – samo te godine. U međuvremenu su brojke sigurno rasle. A kad bi tome pridružili sve one skrivene brojke, pobačaj koji se ne registrira, pobačaj koji se događa preko spirale, preko pilule koja se uzima dan poslije i slično, preko pobačaja koji se događaju kod umjetne oplodnje – kad se onda žrtvuju oni zamrznuti embriji tj zametci, tu dolazimo do ogromnih brojeva. U Drugom svjetskom ratu je bilo oko 40 milijuna ubijenih, a mi svake godine imamo taj broj koji premašuje taj broj od Drugog svjetskog rata, ..i kako možemo očekivat da će ovaj svijet bit normalan. Ne može bit normalan. I ne može primat Božju milost koju mu Bog daje u izobilju jednostavno zato jer ima okrvavljene ruke. To je jedan holokaust neviđenih razmjera. Mi se čudimo poganima, kad čitamo u Starom zavjetu, kako su prinosili svoju djecu za žrtve Molohu i drugim božanstvima, a mi to sad činimo masovno, i nikome ništa. I ne samo to, nego se ta djeca koriste, njihova tijela se koriste, u kozmetičkoj industriji, u zdravstvenoj industriji za pokuse, za ubacivanje u cjepiva, i slične stvari. I to su grozote na koje smo mi navikli i o kojima šutimo. 

• Kad govorimo o cjepivu, u javnosti postoji informacija,  a o njoj je govorio mladi svećenik Iličić i američki biskupi u travnju – da se u proizvodnji cjepiva protiv korone koriste stanice pobačene djece. Što je istina? Je li tako i zašto se o tome ne govori ako je to tako? 

– Prije nekih dvadeset dana sam ja isto imao na Radio Mariji emisiju o tome. Istina je da su američki biskupi o tome progovorili i rekli da postoje i drugačiji načini, da se proizvodi cjepivo bez korištenja stanica koje se dobivaju od pobačenih beba i pozvali su razne firme koje se bave proizvodnjom cjepiva da se usmjere u tom pravcu. Ove vodeće ih nisu poslušale, oglušile su se na to. I mi ove plaćeničke portale koji su stavljeni tu da budu cenzori onog što se govori u javnosti vidimo da oni demantiraju da je to istina, na način da kažu, “tu nema stanica pobačenih beba” To je samo djelić istine. Prava istina je da su djeca hotimično pobačena da bi se njihova tijela koristila, da bi se njihove stanice koristile, da bi se od tih stanica dobile druge stanice, koje će se kasnije ugrađivati u cjepivo, da bi se dobile te stanične linije. Znači, to nisu stanice iz prve ruke od pobačenih beba, koje su pobačene prije pedeset godina, nego su iz druge ruke, ali su svejedno njihove stanice, koje su potekle od tih beba, i kad bi mi tim bebama dali ime, kad bi se npr zvala Ana Frank il slično, onda bi se mi drugačije prema tomu ophodili, nego što se danas ophodimo. 

• U vašem članku čitamo kako je časopis “Science” objavio da trenutno pet tvrtki koje radi na izradi cjepiva protiv korona-virusa koriste jednu od dvije stanične linije OD HOTIMIČNO POBAČENIH BEBA  koje moraju biti ZDRAVE. Gotovo da to više nije tajna.  

– Tako je. Evropska unija je napravila sporazum za nabaviti šest cjepiva koliko je meni poznato. Hrvatska je do sad naručila četiri cjepiva i to: AstraZeneca, Pfizer, Moderna i Johnson & Johnson.
Dva cjepiva: AstraZeneca i Johnson J. koriste stanične linije koje potječu od pobačene djece u pripravnoj i proizvodnoj fazi pa su kao takvi automatski neprihvatljivi za katolika.
Ova druga dva: Pfizer i Moderna koriste također stanične linije koje potječu od pobačene djece, ali samo u fazi testiranja. To je onda, na neki način manje zlo, ali su isto izravno povezane sa pobačajem. Sa ova četiri cjepiva, mi u Hrvatskoj sad nemamo katoličku alternativu – za niti jedno od ova četiri cjepiva. Hrvatska vlada sada pregovara da se uzme cjepivo CureVac gdje bi onda katolici imali alternativu. Ali izgleda da je to u planu tek pri kraju sljedeće godine i to oko 300 000 cjepiva, što je s obzirom na broj katolika u Hrvatskoj nerazmjerno mali broj.  

• Spominjali ste tu suradnju sa zlom i zato vas profesore Mužiću pitam – gdje počinje ta suradnja sa zlom? Papinska akademija za život spominje neku formalnu suradnju koja je nedopustiva, i neku drugu koja je kao tolerantna. Što znači formalna suradnja – s ovom pričom o kojoj večeras govorimo 

– Ako čitatelje zanima da više uđu u pojedinosti mogu to naći u pisanom radu koji je izišao na portalu. Međutim, ono što bih htio jednostavnijim riječnikom prenijeti jest da  – moralna teologija razlikuje “formalnu” i “materijalnu” suradnju sa zlom.  
Dakle, formalna suradnja sa zlom nije nikad dopuštena, u ovom slučaju pobačaj – nije nikad dopušten. To je kad mi odobravamo taj čin i podržavamo ga na taj način. Dakle, svaki onaj koji proizvodi cjepivo, koji ga prodaje, trguje i slično on upada u tu formalnu suradnju jer zna o čemu se tu radi.  
Drugi oblik je ma terijalna suradnja, gdje čovjek ne odobrava sam čin pobačaja u proizvodnji i slično, ali ostvaruje neku suradnju sa zlom. Materijalna suradnja sa zlom također nije dopuštena.  
Neizravna, daleka i pasivna, kaže Papinska akademija za život izgleda da bi bila dopuštena, a to znači da se to dopušta u krajnjim situacijama, dakle u teškim situacijama i kad nema drugog izbora i kad se između dva zla mora birat manje – dakle, hoće li ti dijete stradat od rubeole il ćeš se cijepit – To je jedna teška situacija, nemaš drugo alternativno cjepivo, i znači, to se dopušta samo privremeno.  
Međutim sad se dobiva dojam u javnosti kao da je Crkva rekla: “to je odobreno, može se uzimat, i nema nikakve zapreke, nismo mi to proizveli, nismo odobrili hotimični pobačaj, mi ćemo to uzimat, i nema problema ako mi to cjepivo koristimo” 
Mi smo dužni svaki put da se borimo da dobijemo alternativu. Kad imamo alternativu, kao u ovom slučaju,  dužni smo uzimati druga ne sporna cjepiva. Mi smo dužni ne uzimat ova cjepiva koja nam se nude i koja su moralno kompromitirana radi pobačaja, i uzimati ona koja su čista. I s druge strane, da se borimo  na sve moguće načine da nam se omoguće naša prava, da mi takvo cjepivo ne primamo i da se takva cjepiva uopće ne proizvode.

Jer danas se takva cjepiva mogu dobiti na sasvim druge načine, mogu se dobit od običnih stanica, od pupkovine, od stanica placente, i mogu se dobiti od odraslog čovjeka. Nema nikakve svrhe da se ubijaju djeca da bi mi imali to cjepivo.

Možemo ga dobit, ako ga želimo sa tim stanicama, na sasvim drugi način. Za to smo se dužni borit. To je borba koja se događa za promicanje jedne kulture života, prava nerođenih i svakog od začeća do prirodne smrti da ima pravo na život, protiv kulture smrti koja se preko cjepiva želi proširiti i nametnuti kršćanima kao nešto normalno. 

• Kad površno pratimo javnost nekako se samo se, profesore, postavlja se pitanje: biste li se cijepili, tko je za tko protiv, a ne govori se ovoj stvarnosti koju vi ističete: što mi to u tom cjepivu konzumiramo, koje su tu podvale, i gdje dolazimo u konflikt sa savješću ..što primamo. Evo vidimo, ovih dana se objavila anketa koja je vjerojatno iznenadila i vladajuće strukture, većina hrvatskih liječnika je rekla da se ne želi cijepit. U Osijeku 70 % ih ne želi primiti cjepivo, a na razini cijele Hrvatske više od 50% medicinskog, liječničkog osoblja je reklo – ne želim primiti cjepivo. Pa ne znam onda, tko je tu lud? 

– To pokazuje da je naš narod još zdrav, da ima zdravu pamet i da tu pamet koristi. Prema tome, zato se toliko govori o cijepljenju i ljudima se pere mozak na sve moguće načine, jer se jednostavno želi promijeniti omjer i želi se postići da situacija bude sasvim suprotna, da većina prihvati cjepivo, a onda će se onu manjinu pokušat prisilit da se cijepi. (!) Tu se ne događa jedna fer utakmica, nego se vrši jedna demagogija, umjesto da se donose utemeljeni argumenti, o tome što se događa sa cjepivom, koje rizike, koje prednosti donosi, da se ljudima pruži argumente, da oni sami znaju što je za nas najbolje, to se jednostavno ljudima ne dopušta nego se smatra da smo mi nedorasli da sami možemo zauzet stav o tome, a radi se o našem životu, o našem zdravlju, i onda, o tome će odlučiti drugi, kao što je to stožer ili međunarodna organizacija i ako još dobije blagoslov nekih crkvenih velikodostojnika onda se smatra da običan narod nema šta koristit svoju glavu, razmišljati, i mislim da je to potpuno krivo. Svatko je odgovoran za svoj život, za svoje zdravlje i za to će odgovarat Bogu. I zato je važno da dobije jednu potpunu informaciju da može onda na temelju te informacije donosit odluku. Ako nemamo potpunu informaciju onda nismo dužni djelovat nego u takvom slučaju čekat da se stvari razbistre.

Ono na čemu se danas najviše stavlja naglasak je – strah.  

Sjećam se da je prije par godina bio snimljen jedan film. Jedna obitelj stoji u planinama, u Alpama, kroz staklenu stijenku vide planine i snijeg, odjednom kažu: “Lavina” i spušta se taj veliki snježni val prema njima. Tu je otac, majka i dvoje djece.  Otac zgrabi svoj mobitel i pobjegne glavom bez traga. Majka se posvećuje djeci i spašava djecu. Nitko nije stradao, sve je to prošlo, na kraju se oni sastaju ponovo i postavlja se pitanje ženi hoće li ona ostat u braku sa takvim mužem jer se u kriznoj situaciji on ponio tako da misli samo na svoj mobitel, na spašavanje svog života, ne misli na ženu, na misli na djecu.  

Nas se želi dovest u situaciju da ne razmišljamo normalno, ljudski, nego da budemo u strahu za svoje zdravlje za svoju egzistenciju i da se onda tjeskobno svatko bori samo za sebe. I to je onda nešto gdje se ne može normalno ni trezveno rasuđivat nego se onda donose krivi zaključci.  

• Don Josipe malo prije ste govorili o opkladi. Ajmo sad jednu opkladu čisto hipotetski: Govori se u javnosti kako je cijepljenje na dobrovoljnoj bazi itd. Hoće li to biti mic po mic – “ako se ne cijepiš nećeš moć putovat, nećeš moć dobit taj i taj posao, profesor na sveučilištu, jer ti si ugroza, nisi se cijepio!”

– O tome se već otvoreno govori, o tome je govorio kineski državnik, koji je prvi predložio da se napravi taj neki nasilni način – da svi oni koji se ne cijepe neće moć putovat. Naša vlast u Hrvatskoj je isto o tome diskutirala. Neki su bili za to da se to cjepivo nametne kao obavezno, da se ljude prisili na to i mediji su o tome pisali. Tako je ministar Božinović  tvrdio da po zakonu o zaštiti pučanstva postoje obavezna cjepiva, dok je predsjednik Milanović  predložio da se ljude jednostavno natjera na to, tako da neće moć putovat, ili da neće imat posao, ako nisu cijepljeni. Znači, oni će vršiti pritisak na poslodavce, da vrše pritisak na svoje zaposlene, da ih ucjenjuju: ako misliš radit, moraš se cijepit. O tome se sad više ne govori, to je bilo u onom prvom naletu. I sad zamislimo, ako država bude sve državne službenike bude tako ucjenjivala, i ako bude vršila pritisak na privatnike da oni svoje zaposlenike tako ucjenjuju, onda jasno da će se naći u nezavidnom položaju. Posebno oni koji imaju djecu, koji imaju kredite, i kakav će im se onda izbor nudit – nikakav. To je onda ucjena i prisila. U nekim državama su već govorili, kao u Novom Zelandu, Australiji, Kanadi – kako će one koji se odbiju cijepit odvodit u neke kampove za preodgajanje gdje će ih držati internirane, gdje ne bi zarazili druge, ali gdje će im pružiti mogućnost da promijene mišljenje, – to je kao neki logor – i ovdje se ne radi samo o zdravlju nego o pravima i slobodama, hoćemo li nastaviti biti slobodni ljudi ili nećemo, i to je ono što nam ne smije pobjeći iz vidokruga. Jednostavno, prevelik je ulog po srijedi.

Ja se danas pitam, šta kad bi mi danas doživjeli posljednja vremena i kad bi se dogodilo da traže da primimo ŽIG ZVIJERI. Gospodin jasno kaže, da se bez toga žiga neće moći ni prodavat ni kupovat, praktički ćeš biti lišen građanskih prava, ali isto tako kaže tko uzme taj žig zvijeri da ga On neće priznat kao svoga. On je otpadnik od Krista. Mi imamo danas tehnološki mogućnost napravit taj žig sa čipom, i jednostavno sve podatke o čovjeku staviti u taj čip, ne treba mu osobna, ne treba mu ništa, radi se na tome da ga se spoji na računala, da se može kontrolirat gdje on putuje, gdje se miče i sl. – Onda je to jedan golemi prostor ucjene! – Ogromni prostor ucjene. Tu se može utjecat na ljudsko zdravlje negativno, ne samo pozitivno. Prema tome, ovo sa cijepljenjem, na ovakav način, ne fer način, može biti samo priprema terena za čipiranja, a prekosutra za uvođenja jednog žiga zvijeri. To je logika stvari. I pitao sam se onda – – Zašto je Gospodinu neprihvatljivo onda da netko uzme žig zvijeri – ako je to neophodno za opstat u životu, za preživiti na ovome svijetu?
 Očito je da nas je Gospodin stvorio sa jednim dostojanstvom i slobodom, i ne želi da se u ime ičega toga odreknemo. Prema tome, ako je providio za židovski narod u pustinji da im je 40 godina davao manu providit će onda i za ljude koji budu u tim posljednjim vremenima, suočeni sa tim izazovom, kad budu lišeni svih građanskih prava, davat će im hranu iz neba i ako treba umrijet će kao ljudi, ali to je daleko bolje nego da žive kao ovisnici od snaga zla.  

• Naš gost je sveučilišni profesor, dr. Don Josip Mužić (…) Uspio sam vidjeti neke od komentara na društvenim mrežama – jedna od njih kaže: – Ma kakvo cijepljenje kad znanost ne zna još ni što je virus?

– Mi se u svome nismo pitali o porijeklu virusa, o porijeklu ove korone. Ako je on umjetno stvoren, kao što puno toga upućuje da je stvoren u laboratoriju, onda oni koji su ga izumili oni imaju i riješenje kako s tim izić na kraj.  

-To je kao za kompjutere, proizvodu virus pa program za antivirus 

– A mi se bavimo posljedicama, kako ćemo testirat ljude, kako ćemo istraživat cjepivo i slično, a puno važnije bi bilo vidjeti odakle to dolazi, da se na taj način pokuša stvari regulirat, i ako je to tako, oni koji su ga pustili u opticaj da ih se kazni, da ogovaraju pred zakonom 

• Ne postoji razdoblje, ne postoji okolnosti u kojima možemo svoju savjest i svoja kršćanska načela suspendirati. Je li to rastezljiv pojam, jel to  tako ili nije? 

To se danas pokušava rastezat, preko medija, čak i preko teologije, ali mislim kod Boga su stvari jasne – da, da i ne, ne – i mi moramo koristiti ove izazove koje Bog dopušta da se stvarno PREISPITAMO: “Jesam li ja osobno spreman sutra ostat bez posla kao profesor, jesam li spreman da mi mogu zaplijenit imovinu, zabraniti putovat i sl?” Svatko od nas treba sebi postavit to pitanje. Do koje je granice spreman ići za Krista? Je li spreman sve izgubit za Krista? Evo imamo slučaj ovog milijardera u Hong Kongu koji je postao katolik, koji je mogao iz Hong Konga pobjeć i otić na Zapad, ima svo bogatstvo koje mu triba, on je ostao u Hong Kongu i dopustio da ga policija uhiti i da bude sa narodom koji je tamo progonjen. Što sam ja spreman pretrpit u današnjoj situaciji u odnosu na ono što trpe Kineski katolici? Mi se ne možemo izvlačit da ćemo imat neki povlašten tretman kod Boga zato što smo na Zapadu. Ovo što se kod nas događa je već jedan progon, mi možemo reć da taj progon nekad eskalira kao što je paljenje crkava u Francuskoj ili kao što je u Poljskoj vidjeli smo izljeve mržnje protiv katolika sad nedavno, to imamo u Italiji, imamo u svim Zapadnim zemljama. To su nama znakovi, to su nama upozorenja koja nam govore – “evo čovječe, jesi li spreman promijeniti svoj život, jesi li spreman prihvatiti da sutra možeš ostati bez ičega, i da moraš posvjedočit vjernost Kristu po cijenu života?” 

• Kad govorimo O ALTERNATIVAMA U CJEPIVIMA –  negdje se zna pročitao –  ako nema alternative da eto može se tako koristiti cjepivo koje je moralno upitno – gdje se koriste stanice pobačenih beba, jel se možda namjerno ne želi proizvesti alternativno cjepivo? (To je kao da dođete u dućan pa vam kažu kupite piće koje želite, Colu, Fantu, a sve isti gazda…?!) Kršćani, ljudi morala, moraju tražiti alternativu.  

– Tako je. Prije sam već spomenuo da postoje ova dva alternativna cjepiva, sad na Zapadu koja su trenutno pri kraju da budu dostupna korisnicima, i onda su moralno NEUPITNA, ali mi imamo također i RUSKO cjepivo i to tri cjepiva Ruska, o kojima se na Zapadu uopće ne želi razgovarati. Njega je naručila Mađarska preko volje Europske Unije, a u našoj javnosti to se odmah diskvalificira: “Rusko je, nevalja ništa, a koje su argumente donijeli – Zašto to Rusko ne bi valjalo? ..i zašto bi ono bilo lošije od nekog zapadnog cijepiva?! Posebno, ako je prvo proizvedeno i prije je izišlo na tržište nego ova na  Zapadu.”  Nije slučajno da su neke zemlje naručile Rusko cjepivo, i Izrael je naručio Rusko cjepivo, osim Mađarske, Brazila i sl.,

Mi u javnosti nemamo pravo postavljanje stvari, nego imamo navijačko postavljanje stvari. Nego samo poslušnički – ide za onim što odluči Europska unija i to se slijepo slijedi, a NE MISLI SE NA DOBRO NARODA, na to da se ljudima ponudi MOGUĆNOST IZBORA.  

• Ja se uvijek osjećam nelagodno kad u emisiji moram postavljati pitanja o novcu i materijalizmu, ali u ovoj priči ne možemo to zaobići – Gdje je u svoj ovoj priči oko nuđenja cjepiva – novac, biznis, velike kompanije, dionice, tu je bilo nekih sumnjivih prodaja dionica nakon što se doznalo tko to mešeratir, tko prodaje, tko kupuje – velika je ovo priča 

– Je, i smatra se da je trenutno tzv BIG-farma velika farmaceutska industrija trenutno jedna od najmoćnijih institucija financijskih u svijetu. I ovo sad u slučaju cijepljenja TU SE RADI O BASNOSLOVNIM ZARADAMA. Tu možemo stvarno sumnjat da se neke stvari ne događaju slučajno. Nedavno je ovaj voditelj zdravstvene organizacije bio tužen u Etiopiji za ratne zločine – oni koji su ga stavili na to mjesto oni znaju da on ima takvu mutnu prošlost – ali stavili su ga tu jer se njega lako može ucjenjivat. Kad takvi ljudi donose odluke onda su takvi ljudi potkupljivi, onda Od njih možemo očekivat da će činit štetu, umjesto da čine dobro.  Vidimo da kad je PFIZER objavio da ima cjepivo onda su im DIONICE skočile nenormalno uvis, i onda je tada njihov šef, na Konferenciji za tisak, direktor Pfizera za Veliku Britaniju, on je pod presingom uprave Pfizera, kad je objavio javnosti da je njegovo cjepivo učinkovito 90% onda je prodao 62% svojih osobnih dionica. Dakle, više od pola svojih dionica koje je imao u svojoj firmi osvarivši veliku zaradu. Talijanski liječnik Crisanti primjetio u medijima kako se nitko nije sablaznio što je on prodao svoje dionice dan nakon te najave, a ipak on je najinformiranija osoba na svijetu. Zašto je prodao dionice ako je cjepivo učinkovito? Ovakvi čini podrivaju pouzdanje u cjepivo! Kad vidimo da taj isti Pfizer i i druge takvi proizvođači cjepiva su postigli, od Velike Britanije – da je promijenila zakon i da je proglasila imunitet da proizvođači cjepiva i da trgovci cjepiva neće snosit odgovornost za nus pojave koje se mogu pojavit  – onda tko će plaćat štetu – nitko ispada. Nitko neće biti odgovoran za štetu koja nastane. To je nešto što ljudima da je opravdanog POVODA ZA SUMNJU, da se tu ne događaju čista posla i da je ekonomski INTERES pojedinih firmi odnio prevagu nad interesom općeg zdravlja. Samo tvrtka Pfizer kao proizvođač cjepiva protiv Corone je u 9 mjeseci prijavila  prihod od 36 milijardi dolara (!!!) ,  dok ljudi masovno zatvaraju poslove,  ostaju na ulici, a korisnici Caritasa, oni kojima je potrebna pomoć, se povećavaju.  Oni koji će najviše profitirat je farmaceutska industrija.  

• Malo se govori u javnosti, čini mi se, da se reducirano čuje neke liječnike i kod nas, O NUS POJAVAMA – ne samo da je upitno što se proizvodi od toga što moralno nije dopustivo, nego nitko ne preuzima odgovornost. Mi znamo da autizma kod djece nije bilo dok se nije pojavilo određeno cjepivo, …  

– Na žalost, posebno imamo problem, s ovom novom tehnologijom messenger RNK – glasnička ribonukleinska kiselina – gdje se prvi put događa da se na čovjeku primjenjuje jedna nova tehnologija ZA KOJU SE NE ZNA KAKVE ĆE POSLJEDICE NA ČOVJEKA IMAT. Oni nas umiruju da će to bit bez posljedica ikakvih, da se ne trebamo ničeg bojat, ali ako imamo na umu da za patentirat jedno cjepivo treba 10 GODINA (!!!) a da se cjepivo protiv korone proizvodi u roku od nekoliko mjeseci-pola godine onda – ko je tu lud – ko je pametan? Mi ćemo sigurno neke posljedice ove nove tehnologije vidjet tek nakon 4-5 godina. I bilo bi razumno da se tako NE INZISTIRA, DA SE IDE NA TAKO MASOVNO CIJEPLJENJE cijelog svijeta, nego da se paralelno uz cjepiva razvijaju i DRUGI NAČINI LIJEČENJA koji će bit efikasni mimo cjepiva, a TO SE PREŠUĆUJE, i na tome se ništa ne radi. Koje sve to posljedice može imat? ..To su velike nepoznanice za sve. Ovaj Peter Hotez koji je radio na razvoju cjepiva protiv korone, upozorava na moguće pogubne posljedice zbog IZOSTAVLJANJA POKUSNIH STUDIJA NA ŽIVOTINJAMA (!) Obično su se cjepiva do sad testirala na životinjama. To je sad preskočeno da bi dobili ta cjepiva što prije. Neke od životinja koje je on cijepio lošije su reagirale na virus od onih koje nisu bile cijepljene.  Karl Brosh šef odjela za zarazne bolesti u Izraelu priznaje da postoje jedinstveni i nepoznati rizici RNK cjepiva, koje uključuju lokalne i sustavne upalne reakcije, što može dovesti i do autoimunih stanja, tu su mogućnosti komplikacija i nepoznanica velike. Neki čak govore da se može dogoditi gubitak plodnosti. Pošto smo mi vidjeli da su ovi moćnici već prije eksperimentirali i podvaljivali ljudima cjepiva protiv drugih bolesti, a u biti su uvaljivali i ovu sterilizaciju, onda jasno da je to nešto čega se stvarno trebamo bojat. To je nešto realno što se može dogodit. U tome je prednjačio Bill Gates, konkretno. Prema tome, koji su tu sve interesi u igri? Što se sve s tim želi postići? Ovo je svakako jedna jedinstvena prigoda – ako ćemo cijepit cijelo čovječanstvo – da se tu može provodit razne interese i razne ideologije. Tu, na žalost moramo biti oprezni.  

• Josipe, imate li vi protivnih mišljenja, kad ovako iziđete u javnost, rekli ste maloprije da je više onih koji mole za vas koji vas podržavaju, a ima vjerojatno i onih koji govore što to sad ovaj profesor priča a to možda nije dobro jer ljudi umiru,  

– Istina je da doživljavam da ima nekih izljeva mržnje prema meni, radi ovih stavova koje zastupam, svjestan sam i da ljudi umiru, ne želim nijekat ni valjanost cjepiva, ni opasnost bolesti koje imamo. Samo ne želim da se mi u ovakvoj situaciji  odrečemo svog zdravog razuma, rasuđivanja i prava na odlučivanje. Svatko ima pravo sam donijet odluku. Nitko mu nema pravo nametnut!  

• Dobivamo i poruke, kako su ljudi u Tanzaniji molitvom pobijedili koronu.

– To je stvarno zanimljiva stvar – da je tamo predsjednik proglasio kraj pandemije, i zahvalio je što su molili i postili za oslobođenje od pandemije, i kaže da vjeruje da je virus bio eliminiran od Boga. Činjenice su mu dale za pravo, jer od 50 milijuna zaraženih u svijetu ovog mjeseca, Evropa je prešla 13 milijuna, a Afrika je imala samo 1,3 milijuna zaraženih. Mrtvih je u Europi bilo 311 000, a u Africi 30 000, od čega 2/3 u Južno afričkoj Uniji.  

Iz pitanja slušatelja (sažetak)

• o broju mrtvih

– Čini mi se da broj mrtvih nije znatno porastao u odnosu na prošlu godinu. Treba imati na umu da su neki umrli zbog korone, kao npr samoubojstva  – u Japanu je znatno porastao broj samoubojstava (oko 20% kod muškaraca, oko 80% kod žena)

• o tome ima li išta sporno kod cjepiva dječjih

Ima. Koliko znam ima kod rubeole, ali kod rubeole nismo imali alternativu, dok kod korone postoji alternativa.

• pater Nodilo – Bitno. net – grijeh je da o tome govori oni koji nisu kompetentni.

Mislim da u povijesti Crkve nije bilo tako, nego je svatko u izgradnji Kraljevstva Božjeg doprinosio u skladu sa svojim talentima, pogotovo kad se radi o obrani temeljnih prava, tu su pozvani svi.

• Komentar jedne majke koja primjećuje da se roditelje koji ne žele cijepiti djecu naziva “anti-vakserima”, dok se u sadašnje vrijeme i zdravstveni djelatnici ne žele cijepiti pa ih se ne naziva anti-vakserima. “(…) Korisno je ovo čuti jer danas je tolika cenzura medija da ovi mali ljudi trebaju to čuti, i nitko nema prava na našu slobodu. Ja sam majka tri sina i odlični su učenici idu i po dvije škole, imamo i posao i sve, ali sam spremna, kao i ovih osam godina, odreći se svega, ići na Blidinje, kupiti ovce i koze, živjeti svoju vjeru i svoju slobodu.”

ZAVRŠNA MISAO – o traženju moralno ispravnog cjepiva.

– Čestitam ovoj slušateljici na odlučnosti i hrabrosti, i mislim da su nam oni koji su bili prisiljavani da cijepe svoju djecu pokazali put kojim trebamo ići. To je nešto gdje su oni bili obespravljeni, nijekalo im se pravo izbora, i sad smo svi došli u sličnu situaciju. Mislim da se moramo svi ujediniti i boriti za opću dobrobit. Bez obzira hoćemo li izabrati cjepivo ili ne, ali ne smijemo upasti u moralne kompromise niti kompromise sa svojim dostojanstvom, nego s uvjerenjem činiti ono što činimo.