Cijelu emisiju možete pronaći na: VJERNI BOGU

O posljedicama uzimanja moralno okaljanih cjepiva

Posljedice su ogromne. Organi od kojih se rade stanične linije moraju biti pobačene bebe od zdravih roditelja, zdrava djeca i ne radi se o samo dva pobačaja kako se pokušalo predstavljat. Te stanične linije nisu besmrtne. (…)

Ne može se reći da je to nešto što je bilo nekad davno, to se događa i događat će se, na žalost i dalje.

Umirili su hinduiste da nisu koristili kravlje stanice, umirili su muslimane da nisu koristili svinjske stanice, ali nisu držali do kršćana jer su smatrali da će se kršćani neće borit za živote nerođenih. I vegane se više poštuje kod izrade cjepiva.

Ako ne dignemo svoj glas postajemo sukrivci onog što se događa.

O ulozi Crkve u svemu ovome

Ako Crkva želi bit vjerna Kristu važno je da zadrži neovisnost i ne podlegne manipulacijama globalnim i nacionalnim koji je žele  učiniti produženom rukom stožera, da blagoslivlja mjere stožera. Mi smo dužni slušati Boga, a svjetovnim zakonima se podlagati samo ukoliko su u skladu s Božjim zakonom. U pitanjima koja su zdravstvene naravi važno je da Crkva, ako ne govori, onda barem ostane suzdržana.

O stvaranju jedne vlade i jedne religije

Crkva mora imati i svoju proročku dimenziju, da bude glas proročki u svijetu. Ako mi ugušimo tu proročku dimenziju, ne samo da ćemo izgubiti slobodu na planu zdravlja nego i na planu vjere. To se vidi na naznakama – zaključavanje Crkve.

Svjetovne vlasti će htjeti odlučivati kakva treba biti vjera. Želi se stvoriti jedna sinkretistička religija: nema jednog Spasitelja, Isus  jedan od bogova ovog svijeta.

Crkva ne smije pristati na takvu globalizaciju. Bit će u manjini i bit će progonjena… Ne možemo izdati ono što je bitno. Ako se mi odrečemo Njega i On će se odreći nas.

O potrebi da se pacijentu objasne moguće posljedice experimentalnih cjepiva, da može samostalno odlučiti; o etičkim komisijama

Paradoks je da nas uvjeravaju kako nema dva spola nego postoji preko 40 i da tu postoji sloboda izbora, a po ovom pitanju nema slobode. Kod etičnosti treba gledati tko je taj od koga dolazi ta etičnost. Danas se intelektualci lakše prodaju nego prostitutke. Prodaju se za novac i pišu protiv svojih uvjerenja. Tako stručnjaci na drugim područjima, pišu onako kako traže oni koji im daju novac – To je intelektualna prostitucija. Kod etičnosti nije onda važno što se govori nego od koga dolazi. Ako vidimo da nije karakteran, da nije moralan, onda jasno da će i izjava koju će dati – biti nedosljedna. Zato je važno ne nasjedati na razne komisije – nego trebat gledat ljude, osobnu odgovornost pojedinca.

Ide se protiv ljudskog dostojanstva

Žele nas sve proglasiti nesposobnima da se brinemo o sebi, pa će oni vodit brinu o nama. Čak nije pravi cilj ni cijepljenje nego uspostava Novog normalnog. Charles Schwab je o tom napisao knjigu. Oni kažu da nema povratka na staro. A mi onda moramo primiti nova pravila života, nenormalan život koji ima za uzor: život u Kini. Moćnici koji to gledaju stavljaju nam Kinu za uzor tako da se koriste tehnologijom kako bi u potpunosti nadzirali svoje građane.

Ljudi na zapadu na to ne bi nikad pristali. No, kad se uvela izvanredna situacija u vezi bolesti uvodi se i novi diktatorski sustav, gdje ljudi jednostavno ne prepoznaju da je to nešto sasvim drugo od kako su živjeli do sada i to na žalost prihvaćaju. Moramo se borit da se vratimo u normalne uvjete života i ne pristanemo na stvaranje Novog normalnog.

O ulozi pastira u Crkvi

(…) Mi na žalost brzo zaboravljamo, kratka nam je memorija. Imali smo ptičju gripu, svinjsku gripu i sve smo to zaboravili, imali smo lijekove koji su se pokazali štetnima. A to je bilo prije nekoliko godina. Taj plan sa pandemijama, sa cijepljenjem, samo mijenja oblik, ali se nastavlja. Mi se nećemo  vratiti u normalan život dokle god to ne zaustavimo. A to možemo zaustavit ako dovedemo pred sud one koji su krivo postupali, koji su donosili odluke koji su prouzrokovali smrt ljudi.

Ja sam svećenik i prije svega odgovoran Bogu za ono što činim, svećenik sam zbog ljudi zato se za svećenika kaže da je pastir. Isus je rekao Petru da pase ovce – da bude namjesnik na zemlji i da vodi brigu o ovcama, o vjernicima, zato je on dušobrižnik. To su glavne brige za svećenice, horizontala i vertikala… ljubav prema Bogu i bližnjima, to je smisao njegova života…

Ako zakaže u jednom, zakazao je u oboje. Dogodila se kriza zvanja i kriza vjere, vjera je negdje oslabila, negdje se izgubila. Statistike kažu da u Njemačkoj više od pola svećenika ne moli Boga redovito. A čime će onda održavati vjeru. Zar je čudno kad se nakon 20 godina otkrije da je nevjernik, a Crkvu ne može napustit pa onda ostaje uhljebljen i  čini štetu u Crkvi, a onda  i svojom nevjerom prenosi nevjeru na druge.

Zato je odgovornost pastira ogromna, da budu vjerni poslanju kojeg su dobili od Boga, za one koji ne znaju artikulirati svoje argumente, da budu njihova zaštita, da se ne libe toga i ne boje jer jedino će tako opravdat svoj poziv

O traženju da se sluša struku, protiv svoje volje

Mi vidimo da iz ovoga što se dosada događalo da nas to vodi do otpada do zatvaranja Crkava, do zaključavanja – bilo je pogubno za vjeru jer se broj vjernika na nedjeljnoj misi smanjio u Irskoj u 10 mjeseci broj vjernika se prepolovio! Zašto? Jer je poslana poruka da „misa nije važna, možeš jer pratit preko televizije“. Ako nije važna biskupima, zašto bi bila i vjernicima? U što mi vjerujemo? Mi tu više ne vjerujemo da je tu prisutan Živi Krist nego je to običan obred, to je jedna pouka da Crkva svaki put kad bude izmanipulirana, to se odrazi tako da jedan dio vjernika otpadne od Crkve. Ljudi traže Boga ne traže karikature. Prema tome isključivost koja ide dotle da se unutar Crkve nameće cijepljenje, da ne mogu pristupat sakramentima, to je duboko protu-evanđeoski … i zato će oni za to odgovarat.

O globalnom jednoumlju, gdje sve vlade i države slušaju jednu Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO)

To globalno jednoumlje je opasno. Od komunizma se moglo pobjeći na Zapad ili obrnuto, ali sad u procesu globalizacije se želi jednostavno napraviti globalni sustav jednoumlja da nemate mogućnost čuti drugo mišljenje i sve to pod plaštem demokracije. To je prorekao Orwell… Ne želimo postati robovi. Većina pastira je poslušna civilnim vlastima.

O poslušnosti civilnim vlastima

To pitanje je u evanđelju već odgovoreno. …

Broj službenih i neslužbenih pobačaja je 100 milijuna godišnje. Jedan je protestantski pastor rekao: „Ako Bog ne intervenira, onda će se trebati ispričati Sodomi i Gomori na Posljednjem sudu.“

Mi smo odgovorni za to jer ne činimo ništa da to spriječimo. U demokratskoj Hrvatskoj taj zakon je na snazi 30 godina. Sad, dakle, nisu odgovorni komunisti nego nove vlasti, a to je nešto što je zločin koji vapije pred Bogom.

Gdje počinje grijeh prestaje posluh! Imamo slučaj kardinala McCarricka kojemu je dokazana pedofilija, on je zlorabio svoju biskupsku vlast, zlostavljao mladiće i to uglavnom kandidate za svećenike. Nitko ne može pristati na takvo nešto. Prema tome – kad crkveni autoritet traži nešto što je grijeh – tu smo se dužni pobuniti protiv toga!

O pastirima koji pozivaju vjernike sa eksperimentalnim cjepivima  

To je  – akrobacija… Pastiri imaju pravo pozivati na cijepljenje onoliko koliko je to moralno.

O necijepljenim državljanima

Vjernici su i u jednom i drugom slučaju duboko razočarani. Neki su napustili Crkvu. Važno je da svi molimo da imamo odvažne i istinoljubive pastire kao što je Alojzije Stepinac, ili kardinal Wyshinsky – koji se suprostavljao totalitarizmu – ili tolikima koji su platili glavom – svjedočili su i borili se za vjerska prava stada i Crkve.

Sa žalošću moram ustvrditi da su necijepljeni ostali sami prepušteni na milost i nemilost civilnih vlasti

O izjavi  kongregacije

Teoretski imamo dokument o dobrovoljnosti cijepljenja, a imamo i Sveto Pismo i Katekizam i tu je jasan katolički nauk i on je nepromjenjiv. Svaki put kad smo u sumnji, kad vidimo da nije logično ili sumnjivo idimo i tražimo je li to tako. Nije dovoljno samo da je netko svećenik ili biskup da mu se vjeruje. Treba provjeravat sve.

U ovoj situaciji ako se vjernici često osjećaju napušteno ili jesu napušteni, od Boga nisu napušteni i Crkva je osnovana od Isusa Krista. On je glava i važno je obnoviti osobni odnos Kristom. To je naša glavna snaga i da se povezujemo međusobno.

Ova situacija je dobro došla da se razotkriju namisli srdaca, kojima je stalo do Krista, a kojima vjera ništa ne znači.  Došlo je do povezivanja i od tih malih, prezrenih, odbačenih počinje obnova Crkve.

Čovjek ne smije ići protiv svoje savjesti. Tko radi u medicini, ako spozna da čini zlo ako cijepi – tu više ne smije sudjelovati. Najgore je da neki na tome dodatno zarađuju. Tako u Francuskoj liječnik dobije 25 eura dodatnih stimulansa. To je godišnje zarada (izvan plaće) 300 000 eura. Liječnik treba ostati vjeran svojoj savjesti, vjeran Bogu.

Mladi liječnik radi prigovora savjesti treba se odreći svega toga, nema drugog načina, može mijenjat radno mjesto, ali u zločinu ne smije sudjelovat.

Važno je da svjedoče i oni koji su cijepljeni, a požalili su zbog toga – nikad nije kasno boriti se za sebe i za druge. Ako je netko uvidio da je pogriješio treba se pokajati za to. Jednoj osobi, npr. svećenik nije htio za to dati odrješenje, a to je zloupotreba od strane svećenika. On može imat svoje mišljenje, ali on je dužan dati joj odrješenje. Tako da se podjela preselila i u Crkvu. I Crkva je u problemu.

Što kazati ljudima koji su se cijepili, a vide loše posljedice

Da imaju otvoren razum , da promatraju razum i promatraju što se događa. Ne žele povezat posljedice sa cijepljenjem, ne usude se misliti da su pogriješili i bili u krivu.

Važno je da čovjek ima dovoljno samokritičnosti – da sebi prizna – nikad nije kasno. Svaki koji se cijepio neka promatra što se događa i vidi kako se boriti, tražiti informacije. Tražiti od drugih liječnika

O zdravoj pameti i korištenju svog razuma, svoje slobodne volje

Bog nas je stvorio da mislimo svojom glavom.  Bog danas posebno želi da budemo Njegova slika, da koristimo svoj zdrav razum, svoju slobodu, ponosno što nam je Bog to dao. Tako ćemo biti svjedoci drugima, biti ono što se od nas očekuje: svijetlo svijeta, kvasac svijeta.

Mi imamo priliku posvjedočiti za Krista kad imamo priliku evangelizirat i probit tamu sa svjetlom i daj Bože da je iskoristimo.

…

Emisija: Cjepivo da ili ne? Moralno prosuđivanje u vrijeme korone – dr don Josip Mužić –  bila je emitirana na slovenskoj katoličkoj televiziji TV EXODUS: 13.2., a onda opet i 14.2., o 15.2.

***

KORONAJEDNOUMLJE – U pripravi cjepiva protiv kovida koristile su se stanice pobačene djece

Dr. don JOSIP MUŽIĆ: CJEPIVO: DA ILI NE? – Moralno rasuđivanje u vrijeme korone, Kyrios, Split, 2021.

Prošle su dvije godine kako ne prestaje interes za korona krizu, od njezine pojave i uzroka, znanstvenog i inog suočavanja s njom, dijagnoza, načina liječenja, lijekova, cijepljenja, provođenja zdravstvenih državnih mjera prema pučanstvu, posljedica. Pače, tema je sve aktualnija tim više kako odgovori na njeno obuzdavanje i liječenje postaju u mnogim područjima kontroverzni, diskutabilni i upitni. Vladajuće medicinske – zdravstvene, farmaceutske te  državne vlasti  diljem svijeta nameću uniformnu sliku i poruke dok se problematični aspekti i drugačija znanstvena mišljenja o njenom ublažavanju i sprječavanju zaobilaze i ignoriraju.

Ova sjajna knjiga don dr.sc. Josipa Mužića (po meni knjiga godine) glas je vapijućega koji s kršćanskog motrišta svojim znanjima želi doprinijeti što cjelovitijem sagledavanju ove bolesti, njezinom prevladavanju i zamkama koronajednoumlja. Pruža ruku, no za uzvrat, kako kaže, dobiva uvrjede, omalovažavanja, prijezir, mržnju, cenzuru.

Na jednom mjestu kaže: Tajna ovoga brzoga uspjeha koronajednoumlja nije samo u usklađenom djelovanju raznih moćnih čimbenika, nego i strahu za zdravlje i život koji je utjeran ljudima, a u čemu je najveća odgovornost medija i stožera, koji s državnim ustanovama provode agresivnu promidžbu uz obilnu cenzuru, uvjetovanja i ucjenjivanja ljudi što otežava dolaženje do istine i snošljivu društvenu klimu. U takvom ozračju teško je uopće postavljati pitanja i nepoželjno misliti svojom glavom. No, autor je čvrsto na zemlji kada kaže: Ustvari, nitko razuman nije protiv cijepljenja kao takvog. Oni koji se sada nisu spremni podvrgnuti cijepljenju, uglavnom su ljudi koji se zalažu za pravo da sami mogu odlučivati o svojem zdravlju i traže uvjerljive razloge da mogu odvagnuti za i protiv te onda donijeti sud. U tome će im pomoći slobodno i kritičko znanstveno propitkivanje, osjećaj razuma i kritičkog duha. Usprkos različitim stavovima koji kolaju u javnosti Mužić ističe da istinujući u ljubavi čuvamo jedinstvo u Kristu priznavajući i popravljajući eventualne pogrješke.

Autor je knjigu podijelio u tri dijela: I. dio: Cjepiva i pobačaj, II. Drugi dio: Sloboda i odgovornost i III. dio: Odbijanje cijepljenja. Uz Priloge autor je dao iscrpnu relevantnu domaću i svjetsku bibliografiju knjiga, studija i članaka na 40 stranica – što već samo po sebi govori kako je knjiga utemeljena na znanosti i samo znanosti. Ne na teorijama urota ili zavjera, šamanizmu, ravnim pločama i sličnim pogrdama kojima se često časte neistomišljenici pravovjernih – kako od medicinskih tako i političkih stručnjaka i stručnjaka. U uvodnom dijelu spomenuo bih poticajne misli jednog od  recenzenata dr.sc. Damira Šehića (druga recenzentica je dr. sc. Ana Jeličić): „Izniman bioetički  doprinos autor donosi  konfuznoj i nekritički divergentnoj javnoj diskusiji o kovidkrizi, uvijek polazeći od dostojanstva i integriteta ljudske osobe i njezinih fundamentalnih prava, slobode i savjesti. Sloboda i moralna odgovornost svakog pojedinca,  zdrav razum i autonomija, savjest i sloboda izbora, čiji je govor autor ukorijenio u Kristovom moralnom zakonu i učiteljstvu Crkve, čine bedem kršćanskog  stava neuništivog ni pred naletom novog totalitarizma ili puzajuće diktature kako ju autor argumentirano naziva“…

MORAL I CJEPIVA

Na početku knjige autor nas upućuje na dokumente Katoličke crkve koji tretiraju pitanja morala i cijepljenja, proizvođača i upitnosti cjepiva dobivenih na neetičan način, crkvenim uvjetima uzimanja cjepiva i alternativama, nekim posljedicama cijepljenja za ljudsko zdravlje, dobrovoljnosti ili prisili cijepljenja, istini o smrtnosti ili uz smrtnost od kovida.

Autor polazi od neupitne činjenice kako su se u pripravi nekih cjepiva protiv kovida koristile stanice pobačene djece. Od cjepiva koja je naručila naša zemlja protiv korona-virusa AstraZeneca/Oxford University i Johnson&Johnson koriste se stanične linije koje potječu od pobačene djece u pripravnoj i proizvodnoj fazi pa su kao takva s kršćanskog nauka neprihvatljiva. Cjepiva proizvođača Pfizer/BioNTecha i Moderne stanične su linije koje potječu od odbačene djece korištena su samo  u fazi testiranja.  Postojeća cjepiva ne nude nikakvu alternativu. Može se izabrati između većega ili manjeg zla. Etički prihvatljiva cjepiva, poput Sanofi-GSK i Cure Vac naručena su u manjim količinama i ona će od svih cjepiva najkasnije biti ponuđena za uporabu. Na Zapadu su sva dostupna protukovidna cjepiva  više ili manje povezana s pobačajima. Mužić pokazuje da su proizvođači imali na raspolaganju etički prihvatljive alternative koje nisu htjeli iskoristiti. Temeljem brojnih izjava stručnjaka različitih struka, a napose teologa i biskupa, razvidno je da prihvaćanje cjepiva  okaljanog pobačajem predstavlja suradnju s grješnom strukturom u kojoj je čin pobačaja  neodvojivi dio. Ako je u svijetu, od korone, uz koronu ili slična tumačenja, do sada umrlo oko 5 milijuna ljudi, od pobačaja godišnje  biva usmrćeno oko 75 milijuna?! Kako interpretirati tu činjenicu? Argumentirajući svoj stav o moralnosti cijepljenja ovim cjepivima Mužić polazi od izjava Kongregacije za nauk vjere Donum vitae (1987.): „Leševe zametaka ili ljudskih plodova, bilo da su namjerno ili pak nenamjerno pobačeni, treba poštivati jednako kao i smrtne ostatke drugih ljudskih bića“; izjave Kongregacije (1980.) u kojoj stoji: „Nitko i ništa ne može ovlastiti ubijanje nevinoga ljudskog bića, bilo fetusa ili embrija, djeteta ili odraslog, starog, neizlječivog bolesnika ili umirućeg“; Dokumenta Kongregacije za nauk vjere (2009.) Dignitas personae u kojoj se ističe kako se za proizvodnju cjepiva „kadšto upotrebljavaju stanične linije dobivene nedopuštenim zahvatima protiv ljudskog života“. Papinska akademija za život je još 2005. osudila praksu ovako dobivenih cjepiva kao neetičnu, pri čemu ukazuje da su priprava, distribucija i trgovanje takvim cjepivima „moralno nedopuštena jer bi mogla doprinijeti poticanju vršenja novih hotimičnih pobačaja“. Kongregacija za nauk vjere iz 2021. pak dopušta korištenje i ovakvih cjepiva, jedino ukoliko ne postoji alternativa! Autor ističe da se alternative ne propitkuju i ne traže, a ignoriraju se ona cjepiva koja odstupaju od danas nametnutih silom i moći utjecajnih velikih farmaceutskih divova koji dominiraju svjetovnim ali i sve više (pomalo zbunjenim!) crkvenim vlastima. No, ipak crkvena nauka propovijeda da svaki čin (pa tako i cijepljenje) da bi bio moralan, mora biti slobodan i tada čovjek snosi odgovornost za njega. Ako je izvršen pod prisilom nije valjan ni moralan. Ovogodišnja izjava Kongregacije u svom dokumentu navodi: „Praktični razum čini očitim to da cijepljenje  u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno“. I naposljetku Vijeće Europe u Rezoluciji br. 2361. (siječnja 2021.) određuje da sve države članice „osiguraju da su građani informirani o tomu  da cijepljenje nije obvezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepe, ako to sami ne žele, te da osiguraju da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili ne želi biti cijepljen“. Na što upućuju ovi dokumenti: dostupnost nužnih informacija, traženje i davanje alternativa za cijepljenje, cijepljenje ne smije biti čin prisile – nije obvezno, nitko ne smije biti diskriminiran zbog vlastitog čina necjepljenja. No, kakva je uistinu praksa? U daljnjem tekstu.

ČINJENICE – PRAVO NA ISTINU

Za potvrdu svojih stavova autor polazi od brojnih činjenica i istraživanja u svijetu koja protuslove službenim, tzv. neupitnim istinama, kojima se svakodnevno bombardira javnost i vrši pritisak na slobodu savjesti i prava izbora. Takve izjave plod su medicinskih stručnjaka napose povezanih s državnim političkim strukturama i moćnom farmaceutskom industrijom. U svojoj simbiozi ti krugovi najčešće nikome ne daju za pravo niti imaju nakanu raspraviti ili saslušati drugačija mišljenja, rezultate istraživanja, prijedloge, sugestije, argumente… Čak ni onda kada njihova nametnuta rješenja ne daju nikakve ili čak štetne učinke. Zabrinjavajuće je da u vremenu ove svjetske pošasti dominiraju ovakvi monstruozni sveznadari  koji sve znaju, koji na sve imaju pravo, koji bahato omalovažavaju druge stručnjake i njihova znanja i dobrohotnost u nakani zajedničkog traženja rješenja. Stoga je važno navesti neka pitanja koja Mužić postavlja tim sveznadarima ali i široj javnosti:

1) Budući   je virus za djecu praktično neopasan nametanje nošenja maski i cijepljenje djece (eksperimentalnim cjepivima?!) štetne su mjere koje se nameću?!,
2) Kako se statistike umrlih ne temelje na obdukcijama kako se može točno prikazati broj umrlih od korone, a ne primjerice, od zgrušavanja krvi ili drugih bolesti?!,
3) Kako se i zašto prešućuju statistički podatci o broju umrlih od posljedica cijepljenja, brojnost zaraza kod više puta cijepljenih osoba (pa i smrtnih slučajeva!), ali i broj samoubojstava,
4) Kako objasniti pučanstvu da se cijepljenjem virus ne može držati pod kontrolom, ili ako cjepivo nije apsolutno učinkovito, što kako ističe autor priznaju i sami proizvođači, onda se pod uvjetom da se svi cijepe ne osigurava potpuna zaštita!,
5) Ne stvara li se sustavno iluzija da cijepljenje štiti od zaraze?!
6) Kako objasniti izvješće ravnatelja bolnice Herzog iz Jeruzalema  da je 95 posto teško bolesnih pacijenata od kovida cijepljeno, a 85 do 90 posto ukupnih hospitalizacija povezanih s kovidom čine potpuno cijepljeni ljudi,
7) Nije li nepovjerenje među necijepljenima uvjetovano i što se proizvođači bore da budu izuzeti od odgovornosti za posljedice učinaka cjepiva?!,
8) Kako objasniti da se na ljudima prvi put koristi mRNK metodologija koja za sobom nosi brojne nepoznanice  a nije prošla zadnju fazu testiranja koja se očekuje tek za nekoliko godina?!,
9) Jesu li u pravu znanstvenici koji tvrde da bi genetske promjene izazvane mRNK tehnologijom, prenesene na slijedeće naraštaje, mogle  imati nesagledive posljedice,
10) Kako objasniti javnosti da značajni pripadnici globalističkog svjetonazora, napose iz masonskih krugova, ističu da sadašnja pandemija nije izuzetak, već pravilo razvoja globalizacije, kojoj cilj nije uništavanje bolesti nego njena instrumentalizacija za druge svrhe – ukidanje ljudskih prava, uspostavu novog političkog sustava i potpunog nadzora nad ljudima?!,
11) Jedan od moćnika novoga vrlog svijeta Bill Gates u svom govoru 27. travnja 2018. je rekao kako vjeruje „da se svijet treba pripremiti za pandemiju na isti ozbiljan način kako se priprema za rat“. Taj bogati homo novus značajni je poslovni partner farmaceutske industrije,  Svjetske zdravstvene organizacije i vrlog novog globalističkog svijeta?!

Posebice znakovita pitanja glede moralnosti istraživanja i proizvodnje cjepiva kod proizvođača, autor prikazuje na primjeru djelovanja jednog od najvećeg svjetskog proizvođača lijekova američke tvrtke Pfizer. Podsjeća javnost na događaj iz 1996. godine koji se dogodio u Nigeriji za vrijeme epidemije bakterijskog meningitisa. Tada je 200 djece u dogovoru s nigerijskim državnim službenicima na prijevaru podvrgnuto testiranju eksperimentalnog lijeka Trohan. Umrlo je jedanaestero djece, a mnoga su ostala slijepa, gluha, paralizirana ili s oštećenjima mozga. Pfizer je osuđen i platio odštetu od 75 milijuna dolara. Autor nadalje ističe da je ta tvrtka više puta osuđivana zbog nemoralnog poslovanja, a 2009. platila je najveću kaznu u povijesti zdravstva, čak 2,3 milijarde dolara – zbog učestale prakse prijevara. Pfizer je udružen s njemačkom tvrtkom BioNTech, koja je razvila mRNK tehnologiju i koja je potpisala sporazum s Zakladom Melinde i Billa Gatesa, u rujnu prošle godine – neposredno prije pojave pandemije?! Godine, 2012. otkriveno je da je ta tvrtka godinama podmićivala liječnike i u Hrvatskoj i zato je nagodbom platila odštetu od 60 milijuna dolara?! Nije samo u pitanju Pfizer. Naime, zadnjih desetljeća moćne farmaceutske industrije preuzimaju glavnu ulogu u brojnim nemoralnim eksperimentima, posebno na štetu najranjivijih – djece i najsiromašnijih. No zato je tvrtka Pfizer samo za prvih devet mjeseci 2020. godine, od prodaje lijeka protiv kovida prijavila prihod od 36 milijardi dolara! I gdje je kraj?!

SUPROTSTAVITI SE KULTURI SMRTI

Mužić napose upozorava na agresivnu praksu stigmatizacije necijepljenih, diskriminaciju  kovid potvrdama, idolatriju cjepivima, zdravstvenu diktaturu i (ne)snalaženje crkvenih pastira u korona krizi, odnosno podilaženju svjetovnim vlastima i njihovim stožerima.

Glede stigmatizacije necijepljenih ukazuje na Dokument izraelskog javnog hitnog vijeća za kovid krizu, u kojemu se ukazuje na tri lažne pretpostavke:

1) necijepljeni nisu više zarazni od cijepljenih nego podjednako,
2) nije točno da necijepljeni lakše prenose zarazu nego cijepljeni,
3) asimptomatski prijenos nije uobičajen, nego je stopa prijenosa asimptomatskih osoba 20 puta niža od one kod simptomatskih pacijenata.

Kovid potvrde ne sprječavaju širenje zaraze i stoga ne ispunjavaju svoju svrhu. Njima se jedino vrši pritisak na dodatna cijepljenja. Brojne znanstvene studije dokazuju da je prirodni imunitet snažniji i dugotrajniji od zaštite cijepljenjem.

Međutim svjedoci smo idolatrije koja pretvara cjepivo u idola kojemu se iskazuje slijepa vjera i štovanje.

Na djelu je zdravstvena diktatura koju je najbolje prikazao benediktinac Giulio Meattini: Potpuna medikalizacija društva, u ime prava na zdravlje ili općega dobra javnoga zdravstva, vrh je dijamanta novog imperijalizma koji želi dovršiti djelo preobrazbe građana u robu i u robove, nakon što je preobrazio u robu fetuse djece. Osim već spomenutih doktrinarnih stavova Katoličke Crkve prema kovid krizi po prvi put u povijesti ukinute su globalno svete mise što predstavlja ključno pitanje elementarne pravednosti i ravnopravnosti vjernika i nevjernika pred zakonom. Otkazuju se svete mise, zabranjuje se ulazak u crkve bez kovid potvrda, vjernici ostaju bez crkvenih sakramenata, vjernici se sve više osjećaju ostavljenima, kao ovce od svojih pastira. To je tim žalosnije s obzirom na činjenicu s kojom se bezobzirnošću i silovitošću nameće  kultura smrti (pobačaj  i eutanazija), ideologija roda i medijsko jednoumlje. Kada se usto vjernici suoče s poklonstvom svojih pastira prema različitim mjerama vlasti koje su protivne kršćanskom nauku, ali i pravu pojedinaca na poštivanje savjesti, slobodu izbora, morala i ljudskih prava, sve teže se suočavaju s takvim nepravdama. U razgovoru za Hrvatski tjednik, 9. prosinca 2021. g. Mužić je među inim izjavio: „Crkva mora zaštititi vjernike od Stožerova nasilja. Nije Stožer iznad Crkve, pape i Svetoga pisma, zato vjernici  moralno okaljana cjepiva  moraju odbiti i kad papa priča o činu milosrđa jer je to suradnja sa zlom“. Na samu Novu godinu naišao sam na ilustrativan razgovor s kardinalom Gerhardom Müllerom, prefektom emeritusom Kongregacije za nauk vjere, za National Catholic Register, koji je tim povodom izrekao znakovitu misao: Ograničenje pristupa sakramentima Covid-potvrdama težak je grijeh. No, neki naši biskupi, poput Mate Uzinića tako ne misle, pa bi se prema njima mogla promijeniti ona Isusova: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti, u novo crkveno pravilo: “Dođite k meni samo ako ste cijepljeni.”

Mužićevu briljantnu studiju o koroni i pandemiji, cijepljenju da ili ne?! mogli bi nazvati: Na braniku slobode i ljudskih prava, s podnaslovom: Vapaj za ljudsko dostojanstvo i istinu.

Na kraju knjige Mužić poručuje kako nitko nema monopol na istinu, ni znanstvenu, ni društvenu, ni moralnu…, a načelo kršćanskog razlučivanja glasi: In necessariis unitas, in omnibus caritas – U bitnome jedinstvo, u dvojbama sloboda, a u svemu ljubav! POSLUŠAJMO GA. Cijepljeni i necijepljeni. A napose oni koji donose odluke!

Mijo Ivurek – Izvor: Hrvatski fokus, 4.2.2022. (Članak je izišao i u Hrvatskom listu, prije tjedan dana)

Otac Ambrozije objašnjava.

Sve važne odluke u životu trebaju biti vođene razboritošću.

Uz pomoću nje odlučujemo o smjeru djelovanja u skladu s našom racionalnom prirodom. Bez toga možemo napraviti neke vrlo velike, čak i fatalne pogreške. To je tako u pitanjima koja se tiču ​​našeg staleža u životu, naše karijere, naše obitelji, a također i našeg zdravlja. Trenutno se postavlja vrlo ozbiljno pitanje da li se cijepiti ili ne.

***

P. Zar razboritost ne zahtijeva da učinimo   ono što naša vlada kaže da je ispravna stvar?

O. Opći (službeni) narativ koji su stvorile naše vlade, zahvaljujući svemoćnim medijima, ide otprilike ovako:

1) SARS-CoV-2 je virus koji uzrokuje vrlo prenosivu smrtonosnu bolest poznatu kao COVID-19 koja je stvorila stanje pandemije u cijelom svijetu i već je ubila milijune ljudi.

2) Cijepljenje je jedini način sprječavanja širenja virusa i zaštite svih nas.

3) Ako nam je stalo do spašavanja života, imamo moralnu obvezu primiti eksperimentalna ‘cjepiva’ za koja nas naše vlade uvjeravaju da su sigurna i učinkovita.

4) Svatko tko odbije ili promijeni ove premise smatra se opasnim za društvo i podliježe kaznenom progonu.

P. Je li ta priča potkrijepljena činjenicama?

Prvi članak u ovoj seriji  Savjest i cjepiva (I.) istražuje dokaze koji osporavaju tri ključne točke gore spomenute koje potiču na cijepljenje, poglavito srednju globalnu stopu smrtnosti od infekcije (IFR) od 0,05% i nedostatak učinkovitosti ili sigurnosti trenutnog ‘cjepiva’.

Četvrta točka, međutim, ostaje najviše zabrinjavajući aspekt ‘pandemije’ s njezinom cenzurom rasprave, čak i onom koja dolazi od najkvalificiranijih u relevantnoj znanosti, i brzim utišavanjem bilo kakvih neslaganja ili oporbe. O tome svjedoči stalna ‘provjera činjenica’ na web preglednicima/društvenim medijima, uklanjanje članaka iz medicinskih časopisa te uništavanje ugleda i ‘otkazivanje’ istaknutih medicinskih glasova koji su kritičari narativa o cjepivu protiv COVID-19.

Ova cenzura bez presedana navela je tisuće liječnika da hitno formiraju globalne mreže koje dovode u pitanje etiku i znanost iza ‘cijepljenja’ i osuđuju farmaceutski utjecaj na politiku, medicinsku profesiju i dobru zdravstvenu skrb. Oni također prozivaju suzbijanje vrlo sigurnih i učinkovitih tretmana u zapadnim zemljama. Te su mreže jednoglasno proglasile da ‘takva politika zapravo može predstavljati zločin protiv čovječnosti’.

Posebni aspekti cjepiva genske terapije koji su od značaja za stručnjake visoke razine u području virologije, imunologije i razvoja cjepiva su njihova sposobnost da omogućavaju:

1) širenje bolesti vrlo virulentnim mutantnim varijantama koje uzrokuju porast slučajeva i vjerojatno dovode do ADE (Antibody Dependent Enhancement), što su pokazale sve prošle studije na životinjama s ‘cjepivima’ protiv koronavirusa.

2) opću imunosupresiju što dovodi do porasta autoimunih bolesti i karcinoma;

3) povećanje poremećaja krvožilnog sustava (srčani udari, moždani udari, ugrušci) uzrokovanih biološki aktivnim šiljastim proteinom koji se nalazi u sluznici krvnih žila uzrokujući mikro-ugruške (oštećenje endotela). To je vidljivo s naglim porastom slučajeva miokarditisa i perikarditisa u mladih odraslih osoba. U starijih osoba može se manifestirati kao srčani udar, moždani udar ili čak zatajenje bubrega i/ili srca (uzrokovano nakupljanjem proteina).

4) pretvaranje virusa u oružje za ostvarenje uvjerljivih skrivenih namjera.

Pojam prikrivenih namjera bit će obrađen u budućem članku. Za sada se ograničimo na istraživanje razboritosti i njezinih sastavnih dijelova u odnosu na medicinske aspekte cijepljenja s nepoznatim potencijalom.

P. Koja je vrlina razboritosti i njezina relevantnost za ovu situaciju?

O. Razboritost je glavna vrlina po kojoj razlučujemo koje stvari treba učiniti, a koje izbjegavati. Tri različita, ali komplementarna akta čine razborito djelo:

1) Savjetovanje i promišljanje;

2) Donošenje odluke;

3) Djelovanje prema toj odluci.

Kada znamo da nešto treba učiniti, razboritost nam također pomaže razlučiti kako i kada to učiniti. U fazi promišljanja, kreposti razboritosti pomaže ono što nazivamo njezinim ‘sastavnim dijelovima’, a to su dobre navike koje omogućuju kreposti da iskoristi svoj puni potencijal. Sastavni dijelovi razboritosti su: pamćenje, dalekovidnost, oprez, pronicljivost, razumijevanje, oštroumnost, poslušnost, razum. Pogledajmo ih jedan po jedan. To će nam pomoći da donesemo razumnu odluku o cijepljenju.

• PAMĆENJE (Memoria) donosi u naš um prikladne stvari koje se odnose na radnju koju moramo izvršiti i njezine okolnosti. Iskustvo prošlosti nam omogućuje da s dovoljnom vjerojatnošću prosudimo što sada trebamo učiniti, pa je stoga dobro pamćenje najmoćnija pomoć vrlini razboritosti. Ljudi s mnogo iskustva obično su razboritiji, jer su vidjeli i čuli mnogo toga.

Kako bi se medicinski tretman smatrao razboritim, potrebno ga je testirati tijekom duljeg vremenskog razdoblja kako bi se osigurala njegova sigurnost i učinkovitost. To omogućuje sjećanju da duboko kopa u to iskustvo i donese prosudbe koje će pomoći učiniti pravu stvar. Praktična vježba pamćenja bila bi prisjetiti se zloglasnog skandala s talidomidom iz 1950-ih i ranih 1960-ih, poznatog medicinskim stručnjacima.

Talidomid je bio lijek koji je na brzinu uveden nakon nepotpunih opažanja. Smatralo se da je sigurno za sve, uključujući trudnice, iako nisu provedene studije o potonjem, niti su postojali dugoročni podaci o utjecaju na ljudima. Lijek je u početku bio na tržištu u Njemačkoj pod trgovačkim imenom Contergan, a zatim je dopušten u 46 zemalja pod različitim trgovačkim nazivima. Tek je nakon pet godina i 10.000 oboljelih beba (od kojih je polovica umrla, a ostale su rođene s teškim invaliditetom) konačno uspostavljena veza između urođenih mana i uzimanja talidomida. Konačno, lijek je povučen iz distribucije.

Ova teška pogreška prouzročila je globalni skandal koji je prisilio i vladu i medicinska tijela da promijene načine testiranja, odobravanja i stavljanja lijekova na tržište te je dovela do mnogih strategija kontrole lijekova koje su na snazi ​​do danas.

Sustav žute karte (za štetne posljedice) uspostavljen je u Ujedinjenom Kraljevstvu i svaki lijek koji se stavlja na tržište trudnicama morao je pružiti čvrste dokaze o njegovoj sigurnosti tijekom trudnoće. Farmakologinja FDA, Frances Oldham Kelsey, nagrađena je predsjedničkom nagradom u SAD-u za blokiranje prodaje talidomida u toj zemlji – učinila je to nakon što je čula za nekoliko slučajeva teških nuspojava.

Sedamdeset godina kasnije, u daleko širim razmjerima, nakon izvješća o 18.500 smrtnih slučajeva u SAD-u, 13.000 smrtnih slučajeva u Ujedinjenom Kraljevstvu i 27 zemalja Europske unije i s kombiniranih 3 milijuna štetnih učinaka u UK, EU i SAD-u, tijekom razdoblja od samo 11 mjeseci – još uvijek imamo ‘hitnu upotrebu’, pa čak i obvezu ‘cjepiva’ za gensku terapiju koja se prodaje za sprječavanje COVID-19, koja su još uvijek dio aktivnog kliničkog ispitivanja koje ne treba završiti još tri godine, bez dokazivih podataka o sigurnosti za opću populaciju, a kamoli za djecu i trudnice. Vrijedi napomenuti da su gore navedene brojke iznimno konzervativne procjene, budući da je na polju kontrole lijekova dobro poznato da se samo 1-10% nuspojava (uključujući smrt) prijavljuje zbog zamornog procesa uključenog za obitelji i liječnike.

Nadalje, imamo aktivnu cenzuru i uništavanje ugleda mnogih eminentnih profesionalaca na svim kontinentima koji ističu zabrinutost zbog sigurnosti i koji pozivaju na trenutni prekid uvođenja cjepiva. Jedna takva stručnjakinja, dr. Tess Lawrie, osnivačica grupe BIRD (British Ivermectin Recommendation Development) u Velikoj Britaniji i bivša konzultantica pri WHO-u, zaključuje u pismu britanskom odboru za lijekove:

‘Potrebna je hitna neovisna stručna procjena i rasprava radi procjene da li nova cjepiva mogu uzrokovati mutacije gena među primateljima, kao što sugerira pojava obično iznimno rijetkih genetskih poremećaja. MHRA (Regulatorna agencija za lijekove i zdravstvene proizvode) sada ima više nego dovoljno dokaza u sustavu žute karte da proglasi ‘cjepiva’ protiv COVID-19 nesigurnima za upotrebu kod ljudi. Trebalo bi se pripremiti za povećanje humanitarnih napora kako bi se pomoglo onima koji su oštećeni “cjepivom” protiv COVID-19 te za predviđanje i ublažavanje srednjoročnih i dugoročnih učinaka.

• DALEKOVIDNOST (Providentia) je sposobnost vizualizacije budućih ishoda radnji temeljenih na prošlom iskustvu: čovjek ne može biti oprezan za budućnost osim ako nije učio iz prošlosti. Tako možemo vidjeti kako je predviđanje povezano s pamćenjem.

Svatko tko je svjestan skandala s talidomidom ne može ne vidjeti paralelne opasnosti i rizike – u ovom slučaju u mnogo većim razmjerima – neobuzdane uporabe eksperimentalnih lijekova, posebice genskih terapija. Spoznaja o tome što se tada dogodilo pomaže nam zacrtati smjer kojim bismo izbjegli slične ili još ozbiljnije nesreće u budućnosti. Nažalost, već zabilježeni broj umrlih i ozlijeđenih dokazuje da je malo dalekovidnosti kod onih koji umjesto nas donose odluke. Čak i ako većina cijepljenih nema trenutne štetne učinke, moramo postaviti pitanje kakve ćemo moguće i nepoznate ishode imati u budućnosti primjenom neprovjerene genetske tehnologije na sve dobne skupine, uključujući trudnice i djecu tijekom njihovih neurološki i hormonski osjetljivih godina razvoja.

Na primjer, kada uzmemo u obzir da žene i mlade i starije doživljavaju teško menstrualno krvarenje nakon cijepljenja, nije čudno zašto znanstvenici i liječnici upozoravaju na epigenetske reproduktivne učinke koji se možda neće manifestirati odmah ili u prvoj generaciji. U pravnom prigovoru Europskoj agenciji za lijekove, dr. Michael Yeadon, bivši glavni znanstvenik Pfizera, upozorava: ‘Cjepivo s mRNA pokreće tijelo da proizvodi antitijela protiv šiljastog proteina SARS-CoV-2, a proteini šiljaka zauzvrat sadrže sincitin- homologni protein koji je neophodan za stvaranje posteljice. Ako imunološki sustav žene počne reagirati na sincitin-1, postoji mogućnost da bi mogla postati neplodna. To je pitanje koje niti jedna studija cjepiva ne razmatra posebno. Masovno cijepljenje žena u reproduktivnoj dobi protiv COVID-19 moglo bi potencijalno imati razornu posljedicu izazivanja masovne neplodnosti ako cjepivo pokrene imunološku reakciju protiv sincitina-1.’

Nadalje, razumijevanje epigenetike – utjecaja vanjskih čimbenika na ekspresiju naših gena – kritično je i trenutno nedostaje. Mogućnost da ubrizgana mRNA (koja ima upute za stvaranje šiljastih proteina) putem enzimatskog procesa može prodrijeti u jezgru stanica gdje se nalazi DNA i u konačnici se umetnuti u DNa, ne može se definitivno isključiti. Već postoje dokazi da se upravo taj proces, koji istraživači nisu očekivali, događa s šiljastim proteinom. Što to znači, jednostavnim jezikom, ako se ovo umetanje dogodi u jajnoj stanici i spermi, postoji stvarni potencijal da će ova cjepiva promijeniti ljudski genom, zauvijek.

• OPREZ (Cautio) koristi prošlo znanje kako bi izbjegao smetnje i zla u budućnosti. Oprezna osoba vrlo je pažljiva kako ne bi došlo do vanjskih smetnji koje bi pokvarile ili ometale čin kreposti, na primjer, uzrokujući neželjenu štetu bilo koje vrste. To je dio razboritosti koji je posebno važan za liječnike. Imajući u svojim rukama živote ljudi, moraju biti vrlo oprezni u sredstvima koja predlažu za liječenje ili prevenciju bolesti. Nije dovoljno poduzeti radnju koja bi možda mogla djelovati. Doista, prvo načelo u medicini glasi: Primum non nocere – prije svega, ne čini štetu. Oprez pomaže upravo u tome. To bi također moglo uključivati ​​odustajanje od onoga što se smatralo sigurnim smjerom djelovanja kada postane očito da nije. U našoj sadašnjoj situaciji, oprez nas podsjeća na očiti nedostatak znanstvene metode uključene u razvoj sadašnjih ‘cjepiva’, ili na kvazi-religijski žar uključen u njihovo promicanje; oba bi trebala aktivirati zvona za uzbunu. U sljedećem citatu, dr. Robert Malone, suizumitelj tehnologije mRNA, industrijski znanstvenik, liječnik i klinički imunolog s velikim iskustvom u državnim i farmaceutskim regulatornim tijelima na visokoj razini, opisuje kako je oprez upadljivo izostao:

‘Svjetske regulatorne agencije dopustile su Pfizeru da nastavi s pokusima na ljudima, a zatim EUA (Emergency Use Authorization) sa skupom podataka koji su uvelike nepotpuni i koji nisu zadovoljili ni minimalne standarde onoga što je inače potrebno za sigurnosnu toksikologiju i genotoksičnost i ispitivanje reproduktivne toksičnosti. Čini se da im je bilo dopušteno spojiti informacije koje su dobili od drugih RNA i drugih cjepiva umjesto da rade nove studije. Dopušteno im je da nastave na temelju neadekvatnih informacija. To je duboko demoralizirajuće i do srži korumpirano. Ne mogu to drugačije objasniti. Norme koje sam učio godinama svog profesionalnog života… i sada nijedno od pravila nije važno. Bioetička pravila, potpuno su zanemarili. Ova pravila sežu do Nürnberških suđenja. Ono što vidim jako me uznemiruje. Sada sam došao do točke gdje je moje stajalište da FDA i CDC u biti djeluju izvan bilo kakvog sudskog ograničenja. Nije ih briga koja su njihova standardna pravila. Radit će što god žele. Čini se da je mnogo toga vođeno osobnim uvjerenjima dr. Faucija. I zbog zakona koji je donesen na početku izbijanja – ne znam mogu li se smatrati odgovornim – budući da su sada možda ti sudovi već bivši.’

Zabrinutost dr. Malonea u vezi s Pfizerom posebno je ponovio dr. Michael Yeadon kao i trenutni istraživači Pfizera koji su nedavno otkrili ‘ozbiljan nedostatak integriteta podataka bez presedana’ u ispitivanjima. Pfizer je glavno cjepivo izbora za one mlađe od 50 godina i odobreno je i uvedeno za upotrebu kod djece od pet godina. Osim toga, postoji još jedan, još važniji razlog, koji nam zabranjuje odbacivanje ozbiljnih dokaza protiv ‘cijepljenja’, a to je da se potpuna lista sastojaka ne objavljuje. To je dijelom zbog eksperimentalnosti lijekova, ali i zbog patenta. Ovo je bez presedana u povijesti medicine – primjena lijeka čiji sastojci nisu u potpunosti poznati čak ni liječnicima i medicinskim sestrama koje ih daju, što onda naravno briše pojam informiranog pristanka.

• PRONICLJIVOST (Circumspectio) usko je povezana s oprezom. Radi se o dispoziciji da se prate okolnosti koje okružuju situaciju koja se razmatra. To je sposobnost da se osvrnemo oko sebe, da ne budemo pretjerano zaokupljeni samo vlastitim istraživanjima i nalazima, već da budemo pozorni i na tuđa, na aktualne događaje, na dokazive  činjenice. Određeni način djelovanja mogao bi biti dobar sam po sebi, ali ne u ovim konkretnim okolnostima. Određena informacija mogla bi biti u suprotnosti s mojim istraživanjem, ali moram to uzeti u obzir, jer sam možda pogriješio. Pronicljivost povezuje točke i obvezuje nas da postavimo neka teža pitanja: Zašto se sumnjivi kemijski imunitet koji je kratak – traje samo do 200 dana, a onda čak i postaje negativan s mogućnošću pseudo-AIDS sindroma – preferira nad prirodnim imunitetom koji je daleko bolji? Zašto su farmaceutske tvrtke oslobođene svake odgovornosti? Zašto je toliko medicinskih stručnjaka spremno izgubiti posao i sredstva za život, ili čak umrijeti za svoj cilj, umjesto da se cijepe? Zašto medicinski časopisi cenzuriraju i povlače studije koje pokazuju štetu od ‘cjepiva’? Čemu žurba da se svi na svijetu cijepe eksperimentalnim ‘cjepivima’ protiv bolesti sa stopom preživljavanja od 99,95%? Zašto se djeca, koja nisu u opasnosti, prisiljavaju na cijepljenje? Zašto se trudnice, koje su uvijek bile isključene iz takvih pokusa, potiču na cijepljenje? Zašto imamo mlade, elitne sportaše koji iznenada umiru nedugo nakon što su primili ‘cjepivo’? Što se ovdje događa?

Kada se osvrnemo na posljednje prisilno eksperimentiranje na ljudima u partnerstvu s izmanipuliranim društvenim poretkom u zapadnoj zemlji – razdoblje u Njemačkoj pod kontrolom nacista – trebali bismo biti skloniji pronicljivosti. Iako su mnogi brzi u tome da odbace takve usporedbe kao ‘teorije zavjere’, to stvarno ne možemo prebrzo otpisati kao teoriju kada postoje brojni znakovi upozorenja da je to puno više činjenica nego teorija. Kampanje straha, segregacija i dvoslojno društvo utemeljeno na ‘zdravstvenim’ osobinama, izgradnja karantenskih kampova, demoniziranje  onih koji prigovaraju, posebno stručnjaka, kao ‘antivaxera’, te u mnogim zemljama uskraćivanje zdravstvene skrbi određenim skupinama ( u ovom slučaju necijepljenima), svi imaju svoj ekvivalent u tom mračnom razdoblju povijesti. Kako je dr. Vladimir Zelenko, tvorac vrlo uspješnog hidroksiklorokin protokola za COVID-19, izjavio: ‘Kada je počela padati kiša, Noa više nije bio teoretičar’.

Nadalje, postoji zabluda da je program koji su provodili nacisti bio izolirani delirij luđaka rođenog u Austriji. Zapravo, ljudski eksperimenti i eugenika su usavršeni u Sjedinjenim Državama (osobito u Kaliforniji) s Rockefellerovim institutom koji je financirao mnoge od ranih programa eugenike koji su potom usvojeni i provedeni u nacističkoj Njemačkoj.

• RAZUMIJEVANJE (Intellectus) je sposobnost shvaćanja praktičnih principa i prirode različitih situacija – to je ono što nazivamo zdravim razumom. Iskustvena je činjenica da ljudi koji imaju diplome nisu nužno obdareni ovakvom vrstom razumijevanja. Možda su sposobni recitirati činjenice naučene iz knjiga, ali kada je riječ o razumijevanju osnova određene situacije, lako se mogu zavarati i ne vidjeti šumu od drveća, pogotovo kada ih strast njihovih vlastitih teorija lako može zaslijepiti. Često je sve što je potrebno da se vidi kroz lažnu propagandu zdrav razum. Jedna praktična točka koju razumijevanje brzo rješava jest korištenje dokazano sigurnih i učinkovitih tretmana protiv COVID-19, kao što su ivermektin, hidroksiklorokin, vitamin C, D, cink, kvercetin itd. Zašto je nastala ova žurba za ‘cjepivima’ korištenjem pobačenih fetalnih stanica kada praktični rezultati koje su dokumentirali brojni liječnici pokazuju da postoje učinkoviti i jeftini tretmani? U svemu tome nedostaje zdrav razum.

• OŠTROUMNOST (Solertia) je ono što bismo nazvali brzinom u prepoznavanju sredstava za postizanje cilja. Neki ljudi su po prirodi oštroumni; brzo pronađu pravi odgovor ili način djelovanja u danoj situaciji. Drugi preuzimaju naviku nakon puno praktičnih vježbi, pokušaja i pogrešaka. Prikupljajući podudarne informacije, pronicljiva osoba ne bi propustila shvatiti da kampanja cijepljenja snažno sugerira da se ‘pandemija’ otima u druge svrhe osim zdravlja. Nakon čitanja ‘Lockstep scenarija’ u dokumentima konvencije Zaklade Rockefeller iz 2010. – iste Rockefellerove fondacije koja je bila primarni financijer eugeničkog pokreta u Njemačkoj i SAD-u – pod nazivom Scenariji za budućnost tehnologije i međunarodnog razvoja, koji izriče sa savršenom preciznošću događaje u posljednjih 20 mjeseci, uključujući provedbu biometrijskih propusnica – oštroumna osoba bi se s pravom upitala: je li ovaj scenarij planiran kao sredstvo za neki drugi cilj?

• POSLUŠNOST (Docilitas) je sposobnost primanja savjeta od drugih i dopuštanja da vas vodi njihova bolja prosudba. Ova unutarnja sklonost brzini u učenju najnužnija je za stjecanje vrline razboritosti, a razlog je taj što se razboritost odnosi na postupke u određenim situacijama koje su toliko raznolike da su gotovo beskonačne, tako da ih nitko ne može znati sve. S druge strane, nedostatak sposobnosti slušanja znak je nepromišljenosti. Tko bi mogao poreći da danas vidimo zapanjujući nedostatak poslušnosti kada vlade, mediji i zdravstveni birokrati zanemaruju i cenzuriraju molbe pionirskih znanstvenika i liječnika, posebno stručnjaka za liječenje COVID-19 ili znanstvenika/virologa/imunologa čija specijalnost leži u području nove genske tehnologije i razvoja cjepiva, koji riskiraju svoju egzistenciju i reputaciju kako bi nas svakodnevno upozoravali na broj ozljeda i smrtnih slučajeva, te na omogućavanje virulentnije bolesti?

• Konačno, RAZUM (Ratio) se ovdje odnosi na sposobnost razmišljanja o praktičnim stvarima, ponekad u dubinu, i primjene univerzalnih praktičnih principa kako bi se došlo do prosudbe o danoj situaciji. Dubinsko promišljanje otvara mnoga neodgovorena pitanja: je li racionalno nastaviti tlačiti svjetsku populaciju, ignorirajući dokazane medicinske i dugotrajne principe pripravnosti za pandemiju u korist novih i neznanstvenih ideja kao što su nošenje maski, socijalno distanciranje i zatvaranje zdravih? Najcjepljenije su nacije koje i dalje imaju eskalirajuće slučajeve i smrtne slučajeve od COVID-19. Pa opet, zemlje u razvoju i zemlje Trećeg svijeta sa stopama cijepljenja od čak 5%, ali s otvorenom dostupnosti ivermektina i hidroksiklorokina, smanjile su broj slučajeva na samo 100.

Kako možemo, bez ozbiljnog nedostatka razboritosti, nastaviti gurati ‘cjepiva’ kad znamo ove rezultate? To su pitanja koja razborita osoba mora postaviti. Niti je opcija odgovoriti da nam naše vlade nikako ne bi htjele nauditi. Brojne su vlade učinile upravo to tijekom prošlog stoljeća. Moramo nastaviti postavljati teška pitanja, bez obzira na osobni rizik za sebe. Budućnost čovječanstva može ovisiti o tome da mi imamo hrabrosti za to. Ljudska bića su univerzalno obdarena intrinzičnim pravom na život i slobodu. Nisu zamorci. Kad čovjek više nema pravo glasa o tome što se radi s njegovim tijelom, on je po definiciji rob. A kada se sloboda oduzme, rijetko se vraća na miran način.

P. Kakav zaključak možemo izvući iz svega ovoga?

O. Ako sažmemo ono što znamo iz osnovne kreposti razboritosti, možemo istaknuti sljedeće: Budući da su ta ‘cjepiva’ stavljena na tržište nakon samo površnih ispitivanja, nema dostupnog sjećanja na koje bismo se mogli osvrnuti. Predviđanje nije moguće osim uz odgovarajuće dugoročne podatke o sigurnosti i toksičnosti. Ishitreni marketing označava ozbiljan nedostatak opreza, a opresivni mandati postavljaju pitanje skrivenih namjera. Praktični zdrav razum (razum i razumijevanje) jasno daje do znanja da je propisivanje eksperimentalnih lijekova teška pogreška. Cijeli proces, u kombinaciji sa suzbijanjem vrlo učinkovitih mogućnosti liječenja koje onda dopuštaju korištenje ‘cjepiva’ pod ‘hitnim korištenjem’, otkriva zastrašujući nedostatak poslušnosti prema brojnim briljantnim članovima medicinske struke koji govore o opasnostima ‘cjepiva’. I pronicljivost i opreznost govore nam da u ovom slučaju  nije posvećena dužna pažnja, a nagovještavaju i mračniji plan u igri.

U svjetlu gore navedenog može se sa sigurnošću zaključiti da je primanje bilo kojeg od trenutno dostupnih ‘cjepiva’ protiv COVID-19 nerazumna odluka.

P. Je li ova nerazboritost ozbiljan grijeh?

O. Svaka razumna odrasla osoba dužna je prikupljati informacije i donositi ispravne odluke koje utječu na njezin život i život drugih. Postoji nekoliko načina kako se može pogriješiti zbog nedostatka razboritosti:

1) djelujući prenagljeno, bez odvajanja vremena za razmatranje situacije i postavljanje pravih pitanja;

2) prenagljenim djelovanjem i s previše povjerenja u vlastitu viziju;

3) zbog nepromišljenosti, kada vas nije briga da uložite trud radi donošenja informirane odluke;

4) nedosljednošću, ne provesti u djelo ono što se smatra ispravnim putem.

Ove radnje protiv razboritosti su, u principu, laki grijesi, ali ako dovedu do teške štete nama ili drugima, mogli bi biti smrtni grijesi. Na primjer, ako netko jasno uvidi da bi posljedice mogle biti ozbiljne, pa ipak donese ishitrenu odluku samo da se toga riješi, počinio bi smrtni grijeh, jer bi prihvatio ono što jasno vidi kao moguće teške posljedice.

Poput bezobzirnog vozača koji pretječe kad je loša vidljivost, oni svojom teškom nerazboritošću prihvaćaju stvarnu mogućnost smrti. Ili, čovjek koji igra ruski rulet: čak i ako je u pištolju ćorak, počinio je smrtni grijeh jer je uzeo život u svoje ruke zbog nepromišljenosti ili pritiska vršnjaka. 

P. Ali što je s našim sredstvima za život? Ne bi li bilo razboritije primiti ubod, nadati se da nećemo biti oštećeni i nastaviti skrbiti za svoje obitelji?

O. Mandati o cijepljenju predstavljaju pravi problem savjesti za one čiji život ovisi o profesiji, posebno za one s velikim obiteljima. Odluka će biti teška i mora se voditi razboritošću. Uzimajući u obzir:

1) zaključak  prvog članka u ovoj seriji, koji je pokazao da je prihvaćanje ovih ‘cjepiva’ u većini slučajeva teško grješno zbog povezanosti ‘cjepiva’ s pobačenim fetusima i nedostatka ozbiljnih razloga koji bi opravdali materijalnu suradnju u tome zlu;

2) vrlo stvarnu opasnost od smrti, ozbiljnih ozljeda ili potpune ovisnosti o budućim dodatnim dozama čiji učinci mogu biti ništa drugo nego katastrofalni;

3) visok rizik od raznih imunoloških pojava (kao što je ADE) ili čak pseudo-AIDS sindroma, prema mnogim ozbiljnim virolozima i liječnicima;

Čini se da je čak i za održavanje egzistencije krajnje nerazborito primiti cjepivo.

Doista, od kakve je koristi svojoj obitelji mrtav ili nesposobni otac? Čini se da je rizik nerazmjeran. Iako je s vremena na vrijeme svakako dopušteno poduzeti riskantan postupak samo zato što ćemo u suprotnom umrijeti (poput kirurga koji će pokušati ekstremni zahvat kada je u pitanju život ili smrt), čini se da to ovdje nije slučaj. Postoje i drugi načini za zadovoljavanje osnovnih potreba, iako bi nas kvaliteta života mogla navesti da mislimo da ne možemo živjeti bez tisuću raznih proizvoda i usluga. Zasigurno nije opravdano primiti cjepivo samo da bi zadržali dodatni auto ili kuću, plaćeni godišnji odmor ili društveni i profesionalni prestiž…

Čini se da razborit način djelovanja radije planira budućnost kako bi se prehranili drugim sredstvima ili u drugoj profesiji. To može uključivati ​​preseljenje na drugo mjesto, na selo, gdje je moguće de facto uzgajati i loviti hranu. Ova se taktika dosljedno primjenjivala u vremenima nadolazećeg progona sve do Makabejaca. To je još preporučljivije danas kada život ovisi o vrlo krhkoj opskrbi hranom koja se uvozi odnekud. Razboriti roditelji zapitat će se kakav bi bio veliki grad kada bi, primjerice, nedostatak goriva onemogućio kamionima da dođu do trgovina. Zamislite jedan tjedan bez tisuća kamiona koji dostavljaju hranu? Glad širokih razmjera danas je vrlo ozbiljna mogućnost, a jedini ljudi koji bi preživjeli su oni koji žive na zemlji.

Ozbiljnost situacije zahtijeva duh velikodušnosti i požrtvovnosti za koje je svaka kršćanska duša dužna moliti i raditi. Što je još važnije, bogobojazna osoba potpuno će se pouzdati u Gospodina i Njegovu Presvetu Majku.

Kad netko odluči poslušati glas savjesti i oduprijeti se pritisku, Gospodin proviđa. “Pogledajte prošla pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao?” (Knjiga Sirahova 2,11)

Izvor (u originalu ovdje)

Rasprava o etičkim pitanjima po pitanju cjepiva traje već neko vrijeme. Ovo je kontroverzna tema jer cjepiva protiv COVID-19 koriste matične stanice pobačenih beba. Otac Ambrozije odgovara na glavna pitanja o ovoj važnoj temi.

***

P. Je li istina da se ta cjepiva stvaraju pomoću organa pobačene dojenčadi?

O. Kad smo prije mnogo godina slušali o eksperimentima nad ljudskim embrijima i fetusima, većina nije vjerovala. Neki i danas još uvijek ne vjeruju. Teško je zamisliti izopačenost ljudskog srca koja opravdava korištenje organa dojenčadi – čak i ako je namjera pomoći drugima.

To je instrumentaliziranje te osobe, pretvaranje osobe u predmet koji će drugi koristiti i onda odbaciti kao prljavu krpu. Ovo je teška povreda za svakoga, ali grijeh se pogoršava i povećava težinu kada je ta osoba nevina i bez mogućnosti obrane. Čak i da se to dogodilo samo jednom, bio bi to zločin najtežih razmjera. Čak i da smo upotrijebili tijelo samo jednog djeteta koje je spontano pobačeno, bila bi to teška nepravda. Eugenički pokret koji je krenuo 1920-ih nadzirao je prisilnu institucionalizaciju i sterilizaciju ‘maloumnih’ te, učinio medicinske eksperimente na ljudima ‘prihvatljivim’. Nakon toga, sve do 1970-ih, vađenje organa na živim fetusima gestacijske dobi od 3- 4 mjeseci nije bila rijetkost. Da bismo shvatili težinu uporabe pobačenih fetalnih stanica u medicinskom području, potrebno je sagledati cjelokupnu sliku i korake potrebne za postizanje ‘uspješnog’ ishoda. Ideja da je razvoj stanica došao od jednog ženskog dojenčeta 1973. godine u potpuno izoliranom incidentu je pogrešna.

Trenutačno dostupna cjepiva protiv COVID-19 koriste fetalne matične stanice (roditeljske stanice koje se mogu nastaviti razmnožavati) u njihovoj proizvodnji (koristeći ih kao spremnik za uzgoj virusa) i/ili u svom testiranju (cjepiva se zatim testiraju na tim stanicama). Većina fetalnih matičnih stanica je stanične linije HEK-293. HEK je skraćenica za ljudski embrionalni bubreg. Broj 293 označava broj pokusa potrebnih prije uspješne izolacije stanične linije.

Radna knjižica znanstvenika za HEK-293 nije javna pa nije potvrđen pravi broj korištenih fetusa. Smatra se da je broj blizu 100 u usporedbi sa sličnim staničnim linijama. Na primjer, postojali su deseci fetusa koji su korišteni u ekstrakciji stanične linije označene brojem -38 (WI-38)  i 9 fetusa prije razvoja stanične linije označene brojem -2,3.

Još jedna zabluda je da se organi spašavaju nakon pobačaja. Iako je to samo po sebi gnusan zločin, uzimanje organa za medicinska istraživanja još je više učinjeno s predumišljajem. Slijedi izvadak iz publikacije u medicinskom časopisu iz 2015. u vezi s razvojem nove fetalne stanične linije: “Fetalni materijal je osigurao Odjel za porodništvo i ginekologiju bolnice Yunnan, uz zakonske i etičke sporazume donatora. Prije istraživanja izradili smo stroge i sveobuhvatne kriterije uključivanja kako bismo jamčili visokokvalitetni stanični soj: 1) gestacijska dob 2 do 4 mjeseca; 2) indukcija porođaja metodom vodene vrećice; 3) zanimanje roditelja ne bi trebala uključivati ​​kontakt s kemikalijama i zračenjem; 4) oba roditelja su dobrog zdravlja bez neoplastičnih i genetskih bolesti, te bez povijesti transplantacije ljudskog tkiva ili organa u obiteljima praćenim unazad 3 generacije; i 5) nema zaraznih bolesti. Tkiva iz svježe pobačenih fetusa odmah su poslana u laboratorij za pripremu stanica.” Jednostavnim jezikom: nekoliko dojenčadi gestacijske dobi od 2-4 mjeseca pregledano je, odabrano na temelju njihovog spola, rase i čiste medicinske povijesti. Odabire se datum pobačaja, inducira trudove, vade se organi dok je dijete živo (označeno riječju svježe), a zatim se transportira. Metode ostaju gotovo nepromijenjene u odnosu na opise iz 1952. Uzrok smrti je vađenje organa vivisekcijom.

U sveučilišnoj prijavi za financiranje od 2,3 milijuna dolara za berbu fetusa u 2016., opisana je metoda koja se koristi za jamčenje ‘svježine’ bubrega fetusa. “Za dobivanje tkiva koristit će se inducirani porod. Na našim uzorcima bilježimo toplo vrijeme ishemije i poduzimamo korake da ga svedemo na minimum kako bismo osigurali najkvalitetnije biološke uzorke. Dobivamo povratne informacije od naših korisnika i koristimo te povratne informacije kako bismo prilagodili naše procese prikupljanja od slučaja do slučaja kako bismo maksimalno povećali potrebe istražitelja.”

Pojam ‘vrijeme tople ishemije’ odnosi se na vrijeme u kojem organ ostaje na tjelesnoj temperaturi nakon što mu je prekinuta opskrba krvlju. Jednostavnim jezikom, ovo se odnosi na fetus koji se isporučuje živ, a organi su izvađeni bez anestezije dok srce kuca i krv kruži. Ovaj dio je ključan za osiguranje vitalnosti organa.

Na bilo kojem sudu, zločin koji bi koristio takve metode bi se nazvao unaprijed smišljenim masovnim ubojstvom i mučenjem. Vapi u Nebo za osvetom. Toliko je ozbiljan da ga nijedan razlog ne može opravdati. Do sada je za nadati se da će se svi oni koji nose ime kršćanin s time složiti. To je jasno kršenje pete zapovijedi, ne ubij.

Štoviše, crkveno učenje je dosljedno i sustavno osuđivalo pobačaj, u svim njegovim oblicima – bilo terapeutski ili znanstveno. Papa Pio XII, u svom poznatom obraćanju primaljama, nije ostavio nikakvu sumnju u to pitanje: „Život nevine osobe je nepovrediv, a svaki izravan pokušaj ili agresija na njega predstavlja kršenje jednog od temeljnih zakona bez kojeg je nemože zaštititi ljudsko društvo.. … Nikad ne zaboravite ovo: iznad svakog ljudskog zakona i iznad svake ‘indikacije’ izdiže se besprijekoran Božji zakon.”

P. To je nemoralno. Ali beba je ionako trebala biti pobačena. Kad jednom umre, zar ne možemo koristiti to tijelo?

Postoji samo jedna moralna stvar koju treba učiniti sa svim tim ostacima tijela, a to je pokopati ih dostojanstveno i časno kao tijelo besmrtne duše. Svaka upotreba ovih ostataka, iz bilo kojeg razloga, predstavlja teško kršenje moralnog zakona. Na tim ostacima nije dopušteno izvoditi bilo kakav eksperiment, čak ni pod izlikom spašavanja drugih života. Za Boga je strašno uvredljivo dopustiti izvođenje bilo kakvog takvog pokusa jer je takav grijeh usporediv s kanibalizmom, što je korištenje ljudskog tijela u svrhu prehrane drugog ljudskog tijela.

Papa Ivan Pavao II. jasno je rekao da je eksperimentiranje na ljudskim bićima pogrešno: „Nikakve okolnosti, nikakva svrha, ni bilo koji zakon ne mogu učiniti dopuštenim djelo koje je suštinski nedopušteno, budući da je u suprotnosti s Božjim Zakonom koji je upisan u svako ljudsko srce, spoznat samim razumom i naviješten od Crkve. Ovu procjenu moralnosti pobačaja treba primijeniti i na nedavne oblike intervencije na ljudskim embrijima koje, iako se provode u svrhe koje su same po sebi legitimne, neizbježno uključuju ubijanje tih embrija. To je slučaj s eksperimentiranjem na embrijima, koje postaje sve rašireniji u području biomedicinskih istraživanja i zakonski je dopušteno u nekim zemljama… Korištenje ljudskih embrija ili fetusa kao predmeta eksperimentiranja predstavlja zločin protiv njihovog dostojanstva ljudskih bića koja imaju pravo na isto poštovanje kao i jedno rođeno dijete, baš kao i svaka osoba. Ova moralna osuda također se odnosi na postupke koji iskorištavaju žive ljudske embrije i fetuse – ponekad posebno ‘proizvedene’ u tu svrhu in vitro oplodnjom – bilo da se koriste kao ‘biološki materijal’ ili kao opskrbljivači organa ili tkiva za transplantaciju u liječenju određenih bolesti. Ubijanje nevinih ljudskih stvorenja, čak i ako se provodi radi pomoći drugima, predstavlja apsolutno neprihvatljiv čin.”

P. Ali nije li situacija drugačija s lijekovima i cjepivima koji su već proizvedeni od tih matičnih stanica, nakon čina? 

Sveta Stolica se u više navrata pozabavila ovim pitanjem. Godine 2005. Papinska akademija za život izdala je “Moralno razmišljanje o cjepivima pripremljenim od stanica dobivenih iz pobačenih ljudskih fetusa”. 2008. godine Kongregacija za nauk vjere očitovala se po tom pitanju u dokumentu Dignitas Personae. Papinska akademija za život ponovno se vratila na tu temu 2017. Konačno, u prosincu 2020., Kongregacija za nauk vjere još jednom se bavila tim pitanjem u “Napomeni o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVID-19” (u daljnjem tekstu jednostavno “Napomena”). Budući da je ova bilješka najrelevantnija za našu temu, zadovoljit ćemo se ispitivanjem njezina učenja.

Polazeći od načela da takvo djelovanje ne bi bilo sudjelovanje u grijehu pobačaja, već samo pasivan, materijalni i udaljeni oblik suradnje, bilješka daje općenito povoljan odgovor na pitanje, odnosno da se može koristiti takva cjepiva. Kongregacija smatra da je takva suradnja dopuštena, pod određenim uvjetima. Ova posljednja točka uvjetnog odobrenja vrlo je važna i kao što ćemo vidjeti uglavnom je zanemarena, ako ne i potpuno zanemarena.

P. Koji su uvjeti potrebni da bi uporaba cjepiva protiv COVID-19 (i drugih proizvoda zaraženih pobačajem) bila moralno dopuštena?

O. Pažljivo čitanje bilješke otkriva ne manje od sedam uvjeta za zakonitu upotrebu cjepiva protiv COVID-19:

1) mora postojati ozbiljna opasnost koja zahtijeva pribjegavanje cjepivima;

2) ne smije postojati drugo učinkovito sredstvo za borbu protiv virusa;

3) ne smiju biti dostupna etička cjepiva;

4) cjepiva moraju biti sigurna;

5) cjepiva moraju biti učinkovita;

6) mora se izraziti protivljenje postupku kojim je cjepivo omogućeno;

7) mora biti dobrovoljno.

Pogledajmo jesu li svi ovi uvjeti ispunjeni. Dok to činimo, moramo imati na umu da isti uvjeti vrijede za sve lijekove ili hranu koja je napravljena ili testirana na fetalnim stanicama. Ako netko ima saznanja o korištenju pobačajem okaljanih proizvoda, postoji moralna obveza suzdržati se od njihove upotrebe pod istim uvjetima. Ako bilo koji od ovih uvjeta izostane, tada je pribjegavanje tim cjepivima (ili proizvodima) nedopušteno.

Uvjet 1 – Ozbiljna opasnost – Težina COVID-19 precijenjena je na svim kontinentima, a zatvaranja su bila pretjerane, štetna i s malo znanstvene osnove. Prvi strahovi i represivne mjere mnogima su dali dojam da imamo posla s pravom pandemijom s potencijalom da zbriše cijelo čovječanstvo. To je bio glavni čimbenik u odluci Svete Stolice da dopusti korištenje cjepiva. Situacija nije i nikada bila tako ozbiljna kao što se predstavlja,  s dosljednom srednjom stopom smrtnosti od infekcije (IFR) od 0,05% u općoj populaciji u svijetu.

Uvjet 2 – nedostatak alternativa – postoje mnogi vrlo učinkoviti protokoli liječenja protiv COVID-19, potkrijepljeni čvrstim podacima, koje su objavili vodeći profesori, liječnici i znanstvenici diljem svijeta. Da ovi tretmani nisu suzbijeni, gotovo uopće ne bi bilo smrtnih slučajeva od virusa, što dokazuje država u Indiji od 20 milijuna ljudi koja ima stopu cijepljenja od 5% i ukupno (u vrijeme pisanja izvornog članka) 100 dnevnih slučajeva, u usporedbi sa zemljama prvog svijeta kao što je Izrael sa stopom cijepljenja od 85% i procijenjenim dnevnim brojem od 5000 slučajeva i 30 smrtnih slučajeva (u vrijeme pisanja izvornog članka).

Medicinski stručnjaci na globalnoj razini osuđuju suzbijanje vrlo učinkovitih tretmana u zapadnim zemljama kao kršenje ljudskih prava i ističu da je pokretačka snaga mandata cjepiva profit farmaceutskih tvrtki.

Uvjet 3 – Nedostatak etičkih cjepiva – Razvija se niz etički proizvedenih cjepiva. Nažalost, gotovo sve vlade su favorizirale razvoj onih koje koriste fetalne stanične linije. Čini se da ovdje postoje neki veliki financijski interesi. Još jednom, slijedite novac, i naći ćete krivce. Također se moramo zapitati je li bolest koja ima srednju globalnu stopu preživljavanja od 99,95% uopće zahtijeva cjepivo, osobito kada većina dokaza ukazuje na izvrsne rezultate liječenja postojećim lijekovima.

Uvjet 4 – Sigurnost – Do sada su cjepiva bila očito nesigurna s nesrazmjernim rizikom od smrti. Samo u SAD-u od početka cijepljenja zabilježeno je više od 17.000 prijavljenih smrtnih slučajeva i 1 milijun nuspojava. U Australiji je broj smrtnih slučajeva u 2021. u 10 mjeseci koji se pripisuju cjepivima veći od smrtnih slučajeva od COVID-19. Uvođenje cjepiva među mladim odraslim osobama osobito se odnosi na perikarditis/miokarditis (upala srca koja može dovesti do zatajenja srca i doživotne ovisnosti o lijekovima ili smrti) s incidencijom od gotovo 50 slučajeva dnevno u Australiji.

Uvjet 5 – Učinkovitost cjepiva – U ovoj fazi nemoguće je konkretno utvrditi učinkovitost cjepiva s obzirom da cijepljenja ostaju u potpunosti eksperimentalna i predstavljaju aktivno kliničko ispitivanje. Međutim, nedavna studija u 68 zemalja zaključuje da sadašnje cijepljenje nije učinkovito u smanjenju slučajeva COVID-19 i da je potrebno preispitati mjere javnog zdravlja.

Uvjet 6 – Javno protivljenje – Žalosna je činjenica da se gotovo nikad ne čuje da se takav glas diže, posebno od Svete Stolice i Biskupskih konferencija. S obzirom na veličinu zločina uključenog u vađenje i iskorištavanje organa od dojenčadi, čak i da su svi ostali uvjeti bili ispunjeni, imamo pravo očekivati ​​od naših biskupa ujedinjen, dosljedan i snažan zahtjev da se etičke alternative odmah stave na raspolaganje i da se stane na kraj trgovini ljudskim životima. Papinska je akademija za život, u spomenutom dokumentu iz 2005., o dužnosti otpora čak i kada se dođe do zaključka da je suradnja dopuštena, potvrdila: „Liječnici i očevi obitelji dužni su se okrenuti alternativnim cjepivima (ako postoje ), vršeći pritisak na političke vlasti i zdravstvene sustave kako bi ostala cjepiva bez moralnih problema postala dostupna. Trebali bi pribjeći, ako je potrebno, primjeni prigovora savjesti u pogledu uporabe cjepiva proizvedenih putem staničnih linija abortiranog ljudskog fetalnog podrijetla. Jednako tako, trebali bi se svim sredstvima (pismeno, putem raznih udruga, masovnih medija i sl.) suprotstaviti cjepivima koja još nemaju moralno prihvatljive alternative, stvarajući pritisak da se pripremaju alternativna cjepiva koja nisu povezana s pobačajem ljudskog fetusa i zahtijevati rigoroznu zakonsku kontrolu proizvođača farmaceutske industrije… U svakom slučaju, ostaje moralna dužnost nastaviti se boriti i koristiti sva zakonita sredstva kako bi se farmaceutskoj industriji koja se ponaša beskrupulozno i ​​neetično zagorčala život.”

Neki su također tvrdili, i po mom mišljenju prilično uvjerljivo, da je dopuštenje Svete Stolice za korištenje ovih cjepiva zapravo povećalo potražnju diljem svijeta za dodatnim eksperimentiranjem na fetalnom tkivu i time potaknulo tekuću industrijalizaciju ljudskih ostataka.

Taj je zahtjev dokazivo vidljiv u medicinskim časopisima koji zagovaraju korištenje novih cjepiva protiv COVID-19 ne samo na staničnoj liniji HEK-293 već i na “humaniziranim miševima” i “miševima samo s plućima”. Ovaj izraz se odnosi na laboratorijske miševe na koje su ucijepljeni organi uzeti od fetusa u dobi od 2-5 mjeseci (prema gore opisanoj metodi ekstrakcije). Ovi ‘humanizirani miševi’ već su opsežno financirani, a službeni dokumenti navode da su bebe, neke stare do 6 mjeseci, kupljene za 12.000 dolara po kutiji. Većina kupnji odnosila se na netaknute timuse i jetre za ucijepljivanje ovim miševima i isporučivane „svježe; na mokrom ledu.”

Kad zamislimo kakav je učinak mogao imati snažno “ne” Svete Stolice i biskupa, navedeni smo da postavimo neka vrlo zabrinjavajuća pitanja o tome tko je zapravo stajao iza ove odluke i zašto je naša hijerarhija bila tako kukavički kriva.

Uvjet 7 – Bez mandata ili prisile – drakonske mjere za izdavanje cjepiva koja su još uvijek u kliničkom ispitivanju od strane vlada u cijelom svijetu izravno su u suprotnosti s međunarodnim sporazumima i doista s najosnovnijim načelima prirodnog zakona. Nažalost, čini se da su mnogi liječnici sami ostavili po strani najosnovnije načelo da svojim pacijentima jamče pravo na informirani pristanak. Međutim, tisuće liječnika protestiraju zbog toga i javno prozivaju aktualne događaje u medicinskom području kao “zločine protiv čovječnosti”. Ovi se glasovi kategorički cenzuriraju.

Na ovu temu, Nürnberški kodeks propisuje da je za eksperimentiranje na ljudima „dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta apsolutno potreban. To znači da uključena osoba treba imati pravnu sposobnost za davanje pristanka; treba biti stavljen u poziciju tako da može ostvariti slobodnu moć izbora, bez intervencije bilo kojeg elementa sile, prijevare, prisile, prekoračenja ili drugog skrivenog oblika prinude ili prisile; i trebao bi imati dovoljno znanja i razumijevanja elemenata o predmetu kako bi mu omogućio da donese razumnu i prosvijetljenu odluku”. Svaka prisila da se primi cjepivo koje nije u potpunosti testirano krši ovaj kodeks. To je nešto što bi svi zdravstveni djelatnici trebali vrlo pažljivo razmotriti, jer je tijekom suđenja u Nürnbergu jasno stavljeno na znanje da nitko ne smije predati odluku savjesti bilo kojem nadređenom. Kada je ljudski život u pitanju, svaka osoba ima ozbiljnu obvezu da sama sazna činjenice i da se u svakom trenutku pokorava Zakonu prirode. Bojimo se da su mnogi naši današnji čelnici, kako u državi tako i u Crkvi, krivi za suučesništvo koje bi moglo biti osuđeno u ne tako dalekoj budućnosti. Povijest nikada ne zaboravlja niti oprašta ovakvu vrstu zločina.

S obzirom na sve ovo, sa sigurnošću možemo zaključiti da nisu ispunjeni uvjeti koje je Kongregacija postavila u svojoj bilješci, nije dopušteno primati trenutno dostupna cjepiva protiv COVID-19.

P. Ali, pozicija Svete Stolice je neosporna, zar ne?

Načelo materijalne, pasivne, daleke suradnje dobro je poznato u moralnoj teologiji i podliježe ispitivanju. Ono što je vrlo diskutabilno jest primjenjuje li se u ovom slučaju ili ne. Takav je često slučaj u moralnoj teologiji, jer moralni sudovi nemaju strogost matematike. Svakako možemo tvrditi, ne dovodeći u pitanje prerogative Svete Stolice, da se ne primjenjuje ispravno načelo. Dva su glavna razloga za to. Prvi je iznimna težina materije: apsolutna nepovredivost ljudskog života i nužna, čak i udaljena, povezanost s teško nemoralnim korištenjem drugog čovjeka za stvaranje cjepiva. Drugo su: okolnosti. Dajući svoj blagoslov korištenju cjepiva u određenim slučajevima, ono je otvorilo vrata proliferaciji fetalnih pokusa. Najmanje što se može reći jest da je takva napomena bila ozbiljno nepromišljena.

P. Znači li to da su oni koji su primili cjepivo počinili smrtni grijeh?

Svatko tko je primio cjepivo koje je bilo moguće zahvaljujući zlostavljanju nedužnog djeteta, uvijek će u svom tijelu biti obilježeno zlostavljanjem tog dojenčeta, bez obzira na njegove namjere. S obzirom na to, čak i ako je samo po sebi krajnje nemoralno pribjegavanje takvim cjepivima, zbog društvenog pritiska i poticaja hijerarhije, čini se da je u većini slučajeva moralna krivnja za prosječnog laika umanjena, ako ne potpuno uklonjena.

Uz to, oni koji su primili cjepivo trebali bi ispitati svoju savjest i zapitati se što su točno znali u tom trenutku. Ako nisu znali ništa o etičkim pitanjima, je li to bilo zbog nedostatka truda da saznaju? Nismo uvijek bez krivnje kod neznanja; pogotovo oni koji imaju dužnost znati (svećenici, liječnici, državni službenici, suci…), oni su uvijek odgovorni. Oni koji su već primili jednu ili više doza moraju se suzdržati od primanja bilo kakvih “boostera”.

P. Dakle, moramo ostati pri svojoj savjesti i odbiti, čak i ako naši poglavari, svećenici ili liječnici potiču da se cijepimo?

O dužnosti pokoravanja savjesti je dosta rečeno u Crkvenoj tradiciji. Sveti John Henry Newman bio jedan od poznatijih branitelja priziva na savjest: ‘Savjest’, piše on, ‘nije sebičnost, niti želja da se bude dosljedan samom sebi; nego je poruka od Njega, koji u naravnom  svijetu govori iza vela, kroz milost, i poučava nas i vlada nad nama preko svojih predstavnika. Savjest je izvorni Kristov namjesnik, prorok koji obavještava, vladar koji vlada, svećenik koji blagoslivlja  i anatemizira, i čak da vječno svećenstvo u cijeloj Crkvi nestane, u njoj bi ostalo svećeničko načelo i imalo bi težinu’. Razlog tome je, kako kaže sv. Bonaventura jest da je ‘savjest kao Božji navjestitelj i glasnik; ne zapovijeda u svoje ime, već zapovijeda kao da dolazi od Božje vlasti, poput glasnika koji objavljuje kraljev proglas. To je razlog zašto naša savjest ima obvezujuću snagu’. Ova je točka od toliko velike važnosti da smatram svojom dužnošću potaknuti sve, a posebno biskupe, svećenike, političare i liječnike, da budu svjesni da su ne samo u smrtnoj duhovnoj opasnosti ako koriste bilo kakvu vrstu moralnog uvjeravanja prema ljudima da prime takva cjepiva, jer pritom ne samo da su izloženi strašnom riziku od smrtnog ozljeđivanja svoje savjesti, nego i zloupotrebe onih čija bi prava trebali braniti. Skandalozno je da je danas vrlo malo pastira koji su preuzeli javnu obranu prava savjesti u ovoj stvari i ja ih danas pozivam da to učine.

Čovjek mora uvijek slušati siguran sud vlastite savjesti. Kad bi svjesno radio protiv takvog suda, sam bi sebe osudio. No događa se da moralna savjest bude u neznanju i donosi pogrešne sudove o činima koje treba izvršiti ili su već izvršeni (KKC 1790). Završna riječ subraći svećenicima i moralnim teolozima:

U dane Pavla VI. i Ivana Pavla II. mnogi u našim redovima su odbacili njihova učenja o pobačaju i kontracepciji u ime lažnog pojma autonomije savjesti. Danas, neki od njih nam govore, ne možemo u ime savjesti odbijati cjepiva, da moramo ‘prigrliti viziju pape Franje’. Ne bismo trebali biti iznenađeni što mnogi katolici ne žele imati ništa s takvom retorikom, i da umjesto toga biraju slijediti svoj razum, svoju savjest i svoj sensus fidei. Mnogi se katolici osjećaju izdani kad vide da su toliki od klera pristali uz agendu koja aktivno promiče industrijalizaciju ljudskog tijela kroz skrnavljenje i ubojstva nevinih – bilo putem izravnog suučesništva, namjerne sljepoće ili kukavne šutnje.

Neka hrabri biskupi Kazahstana imaju posljednju riječ:

‘Više nego ikad trebamo duh ispovjednika i mučenika koji izbjegavaju i najmanju sumnju suradnje sa zlom u ovom dobu. Neki crkvenjaci u naše vrijeme uvjeravaju vjernike da je primanje COVID-19 cjepiva dobivenih iz staničnih linija pobačenog djeteta moralno dopušteno ako nema alternative. Oni opravdavaju svoju tvrdnju na temelju „materijalne i udaljene suradnje” sa zlom. Takve su afirmacije izrazito antipastoralne i kontraproduktivne, pogotovo kada pogledamo sve apokaliptičniji karakter industrije pobačaja i nehumanih biomedicinskih istraživanja, te embrionalnih tehnologija. Sada više nego ikad, katolici kategorički ne smiju poticati i promicati grijeh pobačaja, čak ni u najmanju ruku, putem prihvaćanje ovih cjepiva. Stoga, kao nasljednici apostola i pastira odgovornih za vječno spasenje duša, smatramo da je nemoguće šutjeti i održavati dvosmislen stav u vezi s našom dužnošću da se odupremo “Sa maksimalnom odlučnošću” (papa Ivan Pavao II.) protiv “užasnog zločina”
(Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, 51)

Otac Ambrozije: 1. Savjest i cjepivo   2. Razboritost i cjepivo   3. Ljubav i cjepivo

Izvor: Savjest i cjepivo (I.)

Veliko hvala svećeniku, ujedno i liječniku, koji se potrudio oko dubljeg promišljanja na temu: “Cjepivo da ili ne?”,  a čiji rad donosimo ovdje.

Originalan tekst možete pronaći u pdf na ovoj poveznici:

FR. NIKOLA LEOPOLD NOSO, CIJEPITI SE ILI NE CIJEPITI

CJEPIVO – DA ILI NE?
Moralno rasuđivanje u vrijeme korone

                                                                               SADRŽAJ

UVOD
I. CIJEPITI SE ILI NE CIJEPITI? – to je pitanje!
Otvorilo se mnoštvo tema
II. GDJE JE PROBLEM S CJEPIVIMA ILI CIJEPLJENJEM PROTIV BOLESTI COVID-19?
Problem je slojevit te obuhvaća ove dimenzije:
Gdje je bit problema?
Instrumentalizacija cjepiva protiv bolesti Covid-19 u nemoralne svrhe!
III. KAKO DONIJETI ISPRAVNU ODLUKU O CIJEPLJENJU PROTIV COVIDA-19? KORACI K ODGOVORNOJ ODLUCI
1. KATOLIČKA VJERA – GLAS SAVJESTI. IZJAVE U NEKIM CRKVENIM DOKUMENTIMA KOJE TREBA OZBILJNO PREISPITATI
1. «Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19»
2. «Bilješka o pitanju cijepljenja u Italiji»
a. Vremenska udaljenost i moralna okaljanost zbog materijalne suradnje u zlu
b. Suradnja u zlu (materijalna) nije moralno relevantna?
Zaključno: katolička vjera – moral – glas savjesti
2. RAZUM – BIOMEDICINSKE ZNANOSTI I ZDRAVSTVENA STRUKA
Razum u «pandemijskom» vremenu
Znakovi (ne)vjerodostojnosti biomedicinskih znanosti i zdravstva
Čitanje znakova
Znakovi u biomedicinskim znanostima i u zdravstvu koji pozivaju na oprez!
Zaključak o vjerodostojnosti biomedicinskih znanosti i zdravstvenog sustava
«STATUS PRAESENS» BIOMEDICINSKA ZNANOST – CJEPIVA PROTIV COVID-19. KLINIČKA IMUNOLOGIJA I RANO LIJEČENJE
PRIMJER KAMO VODI SLIJEPA VJERA, BEZ PROVJERE, U ZNANOST I ZNANSTVENE AUTORITETE
3. VOLJA – SLOBODA IZBORA – ODLUKA
Dar slobodne volje
Odluka o cjepljenju treba biti osobna
Prisila na cijepljenje i predstavnici vlasti
ZAKLJUČAK

UVOD

Nedavno je na svjetlo dana izašla knjiga CJEPIVO – DA ILI NE? Moralno rasuđivanje u vrijeme korone, prof. dr. sci. don Josipa Mužića. Autor u knjizi na stručan i razumljiv način povezuje razum i vjeru u analizi pandemije bolesti Covid-19, i čitave situacije oko nje, s posebnim naglaskom na moralnu problematiku okaljanosti namjernim pobačajima nekih cjepiva protiv istoimene bolesti, kao i na utjecaj same pandemije i pandemijskih mjera na dostojanstvo ljudske osobe i njezinu slobodu, kao i na društvo u cjelini, te život i poslanje Crkve i kršćana u suvremenom svijetu.
Autor knjige naglašava da svaka osoba za sebe treba odlučiti za ili protiv cijepljenja, odnosno donijeti ispravnu odluku pred Bogom, po svojoj savjesti, a da bi to mogla mora primiti svu potrebnu pomoć, kako bi njezino moralno rasuđivanje bilo u skladu s istinom i ljubavi. Ova knjiga želi, bez nametanja, jasno i argumentirano mnogim izvorima, kako crkvenog učiteljstva tako i znanstvene i stručne literature, pomoći svakome čovjeku da po svojem moralnom rasuđivanju, koje je lišeno varljivog subjektivizma i relativizma, dođe do ispravne i oslobađajuće odluke.
Autor je također duboko svjestan dubljih implikacija čitave pandemijske problematike koja je instrumentalizirana u svrhu nametanja jedne totalitarne paradigme, jednoumlja i diktature, koja je globalna, zahvaćajući čitav svijet, i pogađajući svakog čovjeka u njegovoj temeljnoj ljudskosti i dostojanstvu djeteta Božjega. Zato knjiga želi biti doprinos osvješćivanju tog cjelokupnog stanja, koje je već odavna izašlo iz okvira medicine i javnoga zdravstva.

U ovom prikazu i osvrtu na knjigu dajem svoj doprinos u njezinom predstavljanju, izdvajajući one teme i probleme, koje su sržne za razumijevanje navedene problematike, a ujedno i okosnica za donošenje odgovorne odluke, pred Bogom i ljudima, cijepiti se ili ne cijepiti se, a povrh svega – ostati slobodnim čovjekom, u milosti Božjoj.

I. CIJEPITI SE ILI NE CIJEPITI? – to je pitanje!

Ako se pozovemo na vrlo poznatu Shakespeareovu rečenicu, iz njegove tragedije Hamlet: «Biti ili ne biti, to je pitanje!», tada naslov nedavno tiskane knjige, don Josipa Mužića, Cjepivo – da ili ne?, Moralno rasuđivanje u doba korone, možemo preoblikovati u: Cijepiti se ili ne cijepiti, pitanje je sad!
I zaista, za mnoge je to pitanje postalo – pitanje svih pitanja! Dapače, univerzalno, jer tiče se gotovo svakoga čovjeka na kugli zemaljskoj. Ključno je to pitanje, o kojemu puno toga ovisi, i na kojemu se toliko toga prelama: pitanje je to slobode ili neslobode, dostojanstva ili poniženja, prihvaćenosti ili odbačenosti, poželjnosti ili nepoželjnosti, naprednosti ili nazadnosti, odgovornosti ili neodgovornosti, ljubavi ili mržnje, posluha ili neposluha, pravovjerja ili krivovjerja, pitanje života ili smrti!
To je pitanje koje je pogodilo čitavo društvo, Crkvu u njezinom poslanju i jedinstvu, obitelji i njihovo zajedništvo, unijelo nemir i pomutnju u srca velikog broja ljudi.
Ono je u društvu i Crkvi toliko rašireno, da živo podsjeća na jednu davnu povijesnu situaciju, u doba velike arijanske hereze u prvim stoljećima Crkve, za koju se govori, da su čak i piljarice na «placu» raspravljale o učenim riječima, što i danas opisuju ili tumače bit, pravu ili lažnu, Isusa Krista, Sina Božjega: nije li On homousios (istobitan) ili homoios (sličan) u odnosu na Boga Oca? Dvije naizgled jednake riječi, što se razlikuju u tek nekoliko slova, o kojima ovisi istinitost ili neistinitost cijele katoličke vjere i čitave povijesti spasenja!
Kao nekada pitanje o Kristovoj biti, danas je sličnog značaja pitanje: Cjepivo (protiv Covida-19) – da ili ne? Možda takva tvrdnja izgleda pretjerano, no dubljim poniranjem u problematiku, zamjećuje se ipak suptilnost i dalekosežnost teme, koja u svojim temeljima dodiruje samu čovjekovu bit!

Otvorilo se mnoštvo tema
Kako to da se toliko bitnih tema skriva u jednoj tako običnoj riječi «cjepivo», ili sintagmi «cijepiti se ili ne cijepiti»? Zašto je baš ta riječ ili medicinski postupak postao tolikom razdjelnicom, poput «zida razdvajanja» – civilizacija i kultura, kao neka odrednica ili potvrda čovječnosti ili nečovječnosti, kulture ili nekulture?
Sve se to povrh svega događa u ovom, 21. stoljeću, kojeg se općenito drži znanstveno-tehnološki vrlo naprednim, ali po «kulturi srca» vrlo nazadnom. U stoljeću, u kojem se naša civilizacija umnogome gubi, gradeći od sebe „kulu Babilonsku”, umišljajući si mnogo toga, koristeći često znanost i medicinu (ekonomiju, kulturu, sport, zabavu…), ne u svrhu proslave Boga, zaštite života i potvrde ljudskog dostojanstva, nego u svrhu postizanja svojih interesa – moći, kontrole, nagomilavanja bogatstva i življenja bez ikakvih moralnih obzira – želeći biti bog bez Boga!
Cjepivo i cijepljenje, zapravo čitava ova pandemija, očito je nekima poslužila kao dobar okidač i «savršeno» sredstvo, okvir za ostvarenje cilja koji se zove Novi svjetski poredak, «Great reset», odnosno izgradnja totalitarnog i autoritarnog društva, u kojemu za Boga neće biti mjesta, ne samo u svratištu («betlehemskom» gostinjcu), nego niti u „špilji”. A ako čovjek rasproda svoju slobodu i dostojanstvo, čak ni u njegovu srcu!

II. GDJE JE PROBLEM S CJEPIVIMA ILI
CIJEPLJENJEM PROTIV BOLESTI COVID-19?!

Kako shvatiti problem s cjepivima ili cijepljenjem protiv bolesti Covid-19?
Kako ga raščlaniti, staviti u određene, svima razumljive, tematske okvire, oko kojih bi se morao pokrenuti, i to što hitnije, jedan temeljiti, istinski dijalog na svim razinama – znanstvene i stručne zajednice, Crkve, i svih sastavnica društva? – Jer krajnji je čas!

PROBLEM CJEPIVA PROTIV COVID-19?

Problem je slojevit te obuhvaća ove dimenzije:

1. Povezanost cjepiva s namjernim abortusima – moralna okaljanost cjepiva (većine njih),
2. Cjepivo (cijepljenje) kao sredstvo prisile – nasilje nad čovjekom i njegovim svetinjama, koje nije formalno propisano zakonom, ali se neizravno vrši mnogim ucjenama i mobingom,
3. Masovno cijepljenje – cijepljenje svih skupina populacije, bez individualnog pristupa, s posebnim inzistiranjem na cijepljenju mladih i djece svih uzrasta, bez ikakvog znanstvenog, zdravorazumskog temelja ili opravdanja,
4. (Nemoralna) instrumentalizacija znanosti – znanost koja postaje «sluškinja» farmaceutske industrije, ekonomije, politike i medija, na štetu njezinog vlastitog dostojanstva odnosno istine!
5. Primjena mRNA tehnologije u humanoj medicini, za masovno cijepljenje opće populacije, po prvi puta u povijesti – s nepoznatim srednjoročnim i dugoročnim posljedicama.

Iz gore navedenog proizlazi, da čak i kada ne bi postojao taj, sasvim dovoljan, i svakako preveliki problem povezanosti većine spomenutih cjepiva s namjernim abortusima, i njihove posljedične moralne okaljanosti, problem s cjepivima protiv Covid-19 bio bi daleko od rješenja!

Gdje je bit problema?

Postavlja se, dakle, pitanje: koja od gore navedenih 5 dimenzija ima najveću težinu?
Koja je predmet najvećeg prijepora?

Na to pitanje mogli bismo odgovoriti: teško je izdvojiti samo jednu dimenziju, ali bismo za sve njih mogli pronaći makar jedan zajednički nazivnik: ugrožavanje ili zatiranje dostojanstva ljudske osobe!

Sve te dimenzije uistinu zatiru život i dostojanstvo ljudske osobe – kako nevinog i nerođenog ljudskog bića (namjerni abortusi), tako i život i dostojanstvo svakog rođenog, kojeg se čini žrtvom prisile i manipulacije, medijske indoktrinacije i straha, žrtvom primanja moralno okaljanih cjepiva, te neželjenih i nepredvidivih medicinskih posljedica cijepljenja, k tome još masovnoga, cjepivima nedovoljno neprovjerene i, realno moguće, visoko rizične mRNA tehnologije.
Pojavljuje se još jedno pitanje, nevezano za samo cjepivo, nego za bolest Covid-19, a to je dostojanstvo i samog ljudskog leša, beživotnog ljudskoga tijela, nakon smrti osobe od bolesti Covid-19.
Nerazumne mjere ne pogađaju, dakle, samo žive ljude nego i mrtve i njihove obitelji. Naime, s tijelima preminulih od Covida ili s Covidom postupa se krajnje nehumano, ne poštujući nikakve znanstvene činjenice. Ako Covid pozitivna osoba umre u bolnici, bolničko osoblje (golo) tijelo najprije stavi u jednu vreću (to su mrtvačke vreće za zatvaranje). Zatim se ta vreća dekontaminira (dezinficira). Potom dolazi pogrebnik koji tijelo u toj vreći stavlja u još jednu istu takvu vreću. Sve zajedno se zatim stavlja u limeni lijes koji se na licu mjesta zalemi, a potom se ovaj, još jednom, stavlja u drveni lijes s piljevinom. Nadalje, takav lijes “kompleks” se ne smije dovoziti u mrtvačnicu, nego se samo 1 uru prije sprovoda doveze u vanjski prostor, pred mrtvačnicu. Nitko ne smije prilaziti blizu lijesa. I onda je sprovod.
Ovo su postupci koji bi imali smisla kada bi se radilo o nekim drugim zaraznim bolestima, ali kod Covida je to nerazumno i neljudski. Ovaj virus se širi prvenstveno aerosolom, nije postojan u vanjskim uvjetima. Bilo bi, dakle, sasvim dovoljno staviti ga u drveni lijes uz prethodnu dezinfekciju tijela i nakon toga cijelog lijesa. Ovo što se radi, neznanstveno je te predstavlja iživljavanje nad ljudskim kadaverima. U našoj katoličkoj tradiciji uvijek smo imali poštovanje prema tijelima preminulih, oblačili smo ih dostojno i u svečanu odjeću za ukop. I Isusa su pobožne žene dostojno pripremile za ukop. Danas, pod krinkom zaštite od bolesti, potpuno neznanstveno, izgubili smo poštovanje i prema tijelima naših preminulih.

Instrumentalizacija cjepiva protiv bolesti Covid-19 u nemoralne svrhe!

Cjepivo kao medicinsko sredstvo u službi plemenite preventive fizičkoga zla (u našem slučaju, zarazne bolesti Covid-19), zadnje dvije godine postaje sinonim za sredstvo prisile, (kao i prilika «neograničene» zarade određenih farmaceutskih kompanija, članova različitih fondacija, i drugih…), a time, u nečasnoj službi generiranja duhovnoga zla, daleko opasnijeg od onog fizičkog – tjelesne bolesti ili smrti koja se želi spriječiti.

I zaista, upravo se o tome radi – pitanje cjepiva postalo je toliko aktualno, jer ono nažalost preuzima ulogu sredstva za zadiranje, za nasilni upad u čovjekove svetinje – u vjeru i vjerski život, u autonomiju razuma i volje, u samu savjest čovjeka, i na koncu, u tijelo čovjeka, koje je Božji hram!

To je razlog zašto je cjepivo protiv bolesti Covid-19 pokrenulo snažnu reakciju ili je kod velikog broja ljudi makar pobudilo snažno nepovjerenje, sumnju i strah. Jer, postalo je sredstvo koje se koristi u nemoralne svrhe! (Možda se može u zagradi spomenuti da je i sama bolest Covid-19 instrumentalizirana, pogotovo zahvaljujući pogrešnom pristupu zdravstvenih vlasti mnogih zemalja svijeta njezinom suzbijanju ili liječenju, potpuno zanemarujući bogato znanje i iskustvo mnogih znanstvenika i liječnika kliničara u čitavom svijetu, kao i zbog zatvaranja službene medicine slobodnom dijalogu i znanstvenoj raspravi u svojim krugovima).

Dakle, kada netko čini nasilje ili napada samu «jezgru» ljudskog dostojanstva – glas savjesti, te obmanjuje razum i pokušava na sve načine oduzeti slobodu ljudskog bića na sliku Božju stvorena, drugačija se reakcija ne može ni očekivati!

Obrana, glasna ili tiha, jača ili slabija, sasvim je normalna stvar!

III. KAKO DONIJETI ISPRAVNU ODLUKU O CIJEPLJENJU PROTIV COVIDA-19?

Ako nam se postavlja temeljno pitanje: Cjepivo: da ili ne?, svaki čovjek ima tada, ne samo pravo, već i dužnost na njega osobno odgovoriti! Ne na način mentaliteta «kolektiva» ili «stada», nego po svom osobnom promišljanju, za koje treba ispuniti i određene preduvjete.
Naime, to promišljanje mora biti: svjesno, imajući na raspolaganju sve potrebne, relevantne informacije o cjepivu, njegovim koristima i rizicima, o lijekovima te o samoj bolesti Covid-19; a zatim se u potpunoj slobodi, bez pritiska i zastrašivanja, donosi odluka, za koju svaka osoba preuzima i odgovornost.

Takvo, dakle, promišljanje uključuje ove bitne čimbenike:
1. katolička vjera – glas savjesti,
2. razum – biomedicinske znanosti
3. (slobodna) volja,

Tako za dobru, ispravnu odluku: trebam li se cijepiti ili ne, moramo vidjeti:

1. što nam o cjepivu kaže naša katolička vjera, s posebnim naglaskom na savjest, koja je Božji glas u nama,
2. što nam kaže naš razum, te medicina i srodne znanosti, uz kritičku provjeru i usporedbu svih informacija, te otkrivanje logičkih (ne)dosljednosti ili znakova (ne)vjerodostojnosti;
3. osim toga, moramo sačuvati svoju volju slobodnom pod svaku cijenu (svim dopuštenim naravnim i nadnaravnim, duhovnim sredstvima), kako bismo mogli učiniti ispravni izbor: prihvatiti ili odbiti cjepivo.

KORACI K ODGOVORNOJ ODLUCI

1. KATOLIČKA VJERA – GLAS SAVJESTI

Crkva nam po Svetom pismu, svojoj Tradiciji i Učiteljstvu osvjetljava moralnu stranu cjepiva protiv Covid-19 i proglašava sva, s namjernim abortusima povezana cjepiva, moralno okaljanima. To čini zbog svoje brige za očuvanje svetosti i nepovredivosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti, držeći namjerni i izravni abortus «užasnim zločinom» (Evangelium vitae), kao i sve zahvate i pokuse na ljudskim embrijima koji neizbježno dovode do njihova ubojstva, uključujući tu i nedopuštene zahvate za dobivanje fetalnih staničnih linija, koje se upotrebljavaju za dizajn, proizvodnju i/ili testiranje samih cjepiva (usp. Dignitas personae, Donum vitae, Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covid-19).

Pri tom Crkva uzima u obzir sljedeće znanstvene činjenice: cjepiva protiv Covid -19 povezana su s namjernim abortusima, jer su u njihovom razvoju, proizvodnji i testiranju, ili samo u testiranju korištene fetalne stanične linije porijeklom od namjerno pobačene djece. Slijedom toga, učiteljstvo Crkve u svojim dokumentima na temelju Svetog pisma i Predaje (Evangelium vitae, Donum vitae, Dignitas personae, Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covid-19) proglašava ta cjepiva moralno okaljanima, a neizravno i sva druga cjepiva za primjenu u humanoj medicini koja su povezana s namjernim abortusima (cjepiva za rubelu, vodene kozice, polio, hepatitis A).

Druge važne točke crkvenoga nauka o cjepivima i njihovom primanju:

a. Vjernik katolik ima pravo i dužnost prizvati se na savjest te odbiti primanje moralno okaljanih cjepiva, uz obvezu pridržavanja svih razumnih mjera kako bi zaštitio sebe i druge od širenja zaraze.

b. Vjernik smije, privremeno i u izvanrednim okolnostima, primiti takva okaljana cjepiva, a da mu to nije pod grijeh, samo ako su ispunjeni svi uvjeti koje je Crkva proglasila za moralnu prihvatljivost (dopuštenost) takvih cjepiva.

Tih uvjeta ima 6, uz naglasak da moralna prihvatljivost za primanje takvih cjepiva vrijedi samo privremeno i u izvanrednim okolnostima, te da svi uvjeti od Crkve proglašeni moraju biti ispunjeni, a to su:

1. Nedostupnost alternative
2. Razmjerni razlog za upotrebu moralno okaljanih cjepiva (veća korist od štete)
3. Ozbiljna opasnost po zdravlje
4. Obaviješteni pristanak
5. Dobrovoljnost
6. Djelatna borba za moralno okaljana cjepiva

c. Cijepljenje nije moralna obveza i treba biti dobrovoljno.

IZJAVE U NEKIM CRKVENIM DOKUMENTIMA
KOJE TREBA OZBILJNO PREISPITATI

Svaki crkveni dokument treba čitati polagano, s poštovanjem i dubokom ljubavlju prema Crkvi, promišljajući svaku riječ i poruku koju nam prenosi, radosni što možemo crpsti, kao s izvora, neizmjerno blago Svetog pisma i Tradicije, dano nam na duhovni rast, izgrađivanje te pronalaženje Božjega puta, Božje volje za svaku situaciju u kojoj se, kao pojedinci i Crkva u svijetu, nađemo.
U ovom odlomku izdvajamo neke dijelove dvaju dokumenata, Kongregacije za nauk vjere i Papinske akademije za život, čija obrada tema moralnosti primanja cjepiva okaljanih pobačajima pokazuje svu složenost i suptilnost zadatka, naročito kada se u jednom crkvenom, teološkom dokumentu, pojavljuje značajno preklapanje i uska povezanost s područjima koja pripadaju biomedicinskim znanostima, a koje pokazuju eksponencijalni rast novih znanstvenih spoznaja s jedne strane, a s druge strane imaju određenu tendenciju odvajanja od katoličkih principa medicinske etike, izravno ili neizravno.
Zato iznosimo neke izjave iz tih dokumenata koje bi trebalo preispitati, naročito zbog određene vrste manjkavosti, određenog stupnja nepreciznosti ili nedovoljne informiranosti na području biomedicinskih znanosti, te nam se čini kao da ne uzimaju dovoljno u obzir veoma otežavajući kontekst upotrebe takvih cjepiva, a to je ozračje «kulture smrti» u današnjemu svijetu, dapače «zavjere protiv života», kako navodi u enciklici Evangelium vitae papa Ivana Pavao II. S obzirom na složenost cijelog fenomena i nova gotovo svakodnevna nova otkrića o istom, takvo preispitivanje je razumljiva potreba i posve u službi veće vjernosti Učiteljstvu Crkve.

Radi se konkretno o dva dokumenta:

1. «Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19» – 21.12.2020.
2. «Bilješka o pitanju cijepljenja u Italiji»

1. «Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19»

Postoje određene točke iznesene u dokumentu Kongregacije za nauk vjere «Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19» od 21.12.2020., koje bi trebalo pomnije razmotriti, a po potrebi i ispraviti (aktualizirati).

Naime, u istom se dokumentu (Bilješka o moralnosti) navodi:

a. Fetalne stanične linije dobivene su iz dva pobačaja, u prošlome stoljeću:

«…stanične linije uzete iz tkiva dobivenoga iz dva pobačaja koja su se dogodila u prošlome stoljeću” (naglašavanje autora ovoga teksta).

Nasuprot tom broju od dva pobačaja, prof. dr. sci. don Josip Mužić u svojoj knjizi CJEPIVO: DA ili NE?, na temelju izvora implicira drugačije. Naime, navodi da broj kod naziva stanične linije HEK-293 (koja je inače povezana s nekim od cjepiva protiv Covid-19 – op. a.) nije slučajno stavljen, nego označava broj obavljenih eksperimenata da bi se dobio rezultat. Broj ne znači da je napravljeno 293 pobačaja, ali znači da nije po srijedi samo jedan pobačaj, nego da ih je bilo vjerojatno stotinu. To nije ništa novo jer je za proizvodnju cjepiva protiv rubeole bilo potrebno više od osamdeset pobačaja.
Razvidno je, dakle, da nisu posrijedi samo dva pobačaja, nego njih oko pedeset puta više, što je, kako kaže autor knjige, ogromna razlika preko koje se ne može olako prijeći (usp. J. MUŽIĆ, Cjepivo: Da ili Ne? Moralno rasuđivanje u doba korone, Kyrios, Split, str. 42).

Dokument kaže da su se abortusi dogodili “u prošlome stoljeću”.

Nasuprot tome, prof. Mužić, na osnovu referenci tvrdi da “dobivene stanične linije nisu besmrtne… imaju ograničen vijek trajanja…, s vremenom postaju kancerogene, pa ih zato treba obnavljati odgovarajućim, novim staničnim linijama, što se već i dogodilo. Najnovija je, izgleda, WALVAX-2, napravljena 2015. godine i za nju je upotrijebljeno devet pobačaja… Svaka nova stanična linija traži i novo žrtvovanje nerođene djece … mnogi se tješe da se to dogodilo samo jednom. No nije bilo riječi o samo jednoj nego desecima njih koje su upotrijebljene u izradi samo jedne stanične linije HEK-293. Djeca su tu brutalno žrtvovana i podvrgnuta vivisekciji (izvođenje kiriurškog postupka na živom organizmu) što je samo dio masovne trgovine organima djece koja se provodi širom svijeta.” (Isto, str. 48).

Ovom gore navedenom tvrdnjom don Josipa Mužića problematizira se izjava u navedenom dokumentu Kongregacije za nauk vjere da se radi o abortusima koji su se dogodili u “prošlome stoljeću”, jer postoji opravdana sumnja da se namjerni abortusi za obnavljanje, tj. dobivanje novih fetalnih staničnih vrše ili su se već vršili i u ovom stoljeću, s tendencijom vršenja novih, zbog fenomena starenja fetalnih staničnih linija.

Ako stanične linije zaista stare, to jest nisu besmrtne, to povlači za sobom brojna pitanja i nedoumice: zar to ne implicira ili bar ne budi osnovanu sumnju da nova cjepiva protiv Covid-19 već sada koriste ili će u (bližoj ili daljnjoj) budućnosti koristiti neke nove stanične linije, do kojih će se dolaziti vršenjem novih namjernih abortusa?
Tada ove riječi u “prošlom stoljeću” nemaju na sebi pečat “velike (vremenske) udaljenosti od izvornoga zla” kakav im se po svemu sudeći takvim izričajem u navedenom dokumentom pridaje.

Postavljamo si pitanje: Nismo li stoga u sadašnjoj situaciji kao Crkva previše pasivni i površni u sagledavanju težine cjelokupne situacije? Ima li Crkva, preko svojih stručnjaka i znanstvenika s kojima surađuje i koji ju savjetuju, uistinu potpuni uvid u sve relevantne znanstvene činjenice?

Možemo također utemeljeno pretpostaviti da Kongregacija za nauk vjere za gore navedene činjenice (koje citira knjiga “Cjepivo: Da ili ne”, don Josipa Mužića) nije znala pa ih zbog toga nije uzela u obzir. Činjenica da se čitava problematika oko cjepiva protiv Covid-19 prikazuje u jednom omanjem dokumentu ukazuje na ograničenost dostupnih informacija i zasigurno potiče sve katolike, a osobito stručnjake u predmetnim područjima, na iskreni i zauzeti napor daljnjeg istraživanja u svrhu doprinosa potpunijem vrednovanju problema.

Nadalje Bilješka navodi:

b. «Ne namjeravamo suditi o sigurnosti i učinkovitosti ovih cjepiva, iako je to etički bitno i nužno, budući da je ta procjena odgovornost biomedicinskih istraživača i agencija za lijekove. Naš je cilj ovdje samo razmotriti moralne vidove korištenja cjepiva protiv COVID-19 razvijenih od staničnih linija iz tkiva dobivenih od dva fetusa koja nisu spontano pobačena.»
Tu se može prepoznati bitno ograđivanje Kongregacije od vrednovanja kliničke sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, čime na potencijalnim primateljima i promicateljima cjepiva ostaje velika odgovornost, da informiranom savješću razluče te čimbenike. Ovo područje traži prilično zahtjevni i odgovorni napor da bi se u sadašnjim kontroverznim okolnostima – obilježenim velikim interesima, sukobom interesa, krizom istinoljubivosti, prenaglašenim strahom i panikom, manjkom kritičnosti te posljedičnom povodljivošću – mogla dogoditi dovoljna informiranost savjesti.
Kongregacija za nauk vjere čitavo, dakle, područje prepušta znanstvenoj i stručnoj zajednici te agencijama za lijekove.
S obzirom na kontroverznost okolnosti jasno je da se u njih ne možemo bezpridržajno pouzdati niti im slijepo vjerovati. Nužno je provjeravati njihovu vjerodostojnost, prisutnost raznih (pa i sukobljenih) interesa i tražiti dodatna jamstva te u konačnici ugraditi to istraživanje u puno dublje duhovno razlučivanje.
Naročito zbog toga što postoje mnogi očiti znakovi koji upućuju na veliku nevjerodostojnost znanstvene i stručne zajednice, u njihovim “službenim” verzijama, kao i samih agencija za lijekove!
Dužni smo naime sve propitivati! “Sve provjeravajte, dobro zadržite”, kaže sv. Pavao (1 Sol 5,21).

c. Dokument, nadalje, navodi šest uvjeta koji trebaju biti ispunjeni da bi moralno okaljana cjepiva bila moralno dopuštena (prihvatljiva). U njemu se izričito ne tvrdi ispunjenost (ostvarenost) svih tih uvjeta, ali se ona neizravno sugerira.

Prof. Mužić u spomenutoj knjizi brojnim referencama pokazuje da, u uvjetima prisutnim u Republici Hrvatskoj u trenutku nastajanja njegovog teksta, ni jedan od uvjeta koji bi opravdao primanje moralno okaljanih cjepiva, a koje je Kongregacija navela, nije ispunjen (usp. isto, str. 27- 40), što nas navodi na sljedeći zaključak:

Uvjete koje navodi Kongregacija potrebno je opetovano vrednovati na osobnim, regionalnim i nacionalnim razinama, ali općenitije i na globalnoj razini – s obzirom na novu situaciju na terenu, naročito u svjetlu (ne)ostvarenja istih. Jer, ako ti uvjeti nisu ispunjeni, a o njima ovisi moralna prihvatljivost cjepiva okaljanih pobačajem, tada smo u velikom problemu, pred Bogom i svojom vlastitom savješću!

Autor stoga na kraju zaključuje:
«Od traženih uvjeta dovoljno je da jedan nije ispunjen da primanje moralno okaljanih cjepiva bude nemoralno i grješno. Zaključak je višestruko nedvojben: teški grijeh je uzimati takvo cjepivo ili ga davati drugima.» (Isto, str. 39)

2. «Bilješka o pitanju cijepljenja u Italiji»

Drugi dokument čije naglaske treba dodatno osvijetliti jest „Bilješka o pitanju cijepljenja u Italiji“ iz 2017. godine. Taj dokument je izradila Papinska akademija za život zajedno s Uredom za pastoral zdravstva Talijanske biskupske konferencije i Udrugom talijanskih katoličkih liječnika. Papinska akademija za život, važno je napomenuti, nije dio Crkvenoga magisterija, i stoga njezini dokumenti nemaju istu razinu vrijednosti, istu težinu, kao dokumenti Crkvenoga magisterija, npr. Kongregacije za nauk vjere.

U tom je dokumentu najavljena, u svjetlu novijih znanstvenih spoznaja i medicinskog napretka, «revizija i posadašnjenje» stavova Papinske akademije za život (iz 2005.) o problematici fetalnih staničnih linija i njihove povezanosti s cjepivima, odnosno o moralnosti primanja moralno okaljanih cjepiva protiv ospica, rubeole, vodenih kozica i hepatitisa A, navodeći kao razloge za reviziju vremensku udaljenost i (nove – op. a.) tehničke karakteristike proizvodnje cjepiva, koje bitno mijenjaju značaj materijalne suradnje u zlu.

a. Vremenska udaljenost i moralna okaljanost zbog materijalne suradnje u zlu

Tako dokument kaže:
«Stanične linije koje se trenutno koriste veoma su udaljene od izvornih pobačaja i više ne podrazumijevaju onu svezu moralne suradnje prijeko potrebnu za etički negativnu ocjenu njihove uporabe» (naglasio autor ovog članka).

Drugim riječima, dokument proglašava da veoma velika vremenska udaljenost (veliki protok vremena) od izvornih pobačaja poništava grešnost primanja moralno okaljanih cjepiva zbog njihove povezanosti s pobačajima.

Prof. Mužić to komentira na sljedeći način: «Nepobitno je da je prošlo više desetljeća od počinjenih pobačaja koji su omogućili dobivanje stanica za cjepivo, ali to ne znači da njihova upotreba nije više moralno problematična» (Isto, str. 20). Linija povezanosti i dalje ostaje, iako je udaljena.

Kao primjere (razloge) protiv takvog načina argumentacije, pomoću velike (vremenske) udaljenosti od izvornih pobačaja, prof. Mužić navodi:
1. uzmimo u obzir hipotetski slučaj da nacistički liječnik Josef Mengele u Auschwitzu uzme neko židovsko dijete, namjerno ga zarazi i onda ga ubije kako bi koristio njegove stanice kao podlogu za razvoj staničnih linija koje će služiti u proizvodnji učinkovita cjepiva protiv neke smrtonosne bolesti. «Zar u tom slučaju javnost ne bi s gnušanjem odbacila takva cjepiva kao neetična bez obzira na vremenski odmak veći od pola stoljeća i bez obzira na zdravstvenu dobrobit koju donose?» (Isto, str. 20)
2. Također prof. Mužić naglašava da je čudno proglašavati moralnu zastaru za zlodjelo, a u isto vrijeme i dalje od njega izvlačiti korist cijepljenjem – to je kao da se proglasi da krivotvorena novčanica nakon duže upotrebe postaje prava. (usp. isto, str. 20)

b. Suradnja u zlu (materijalna) nije moralno relevantna?

Na koncu u istom dokumentu Papinska akademija za život kaže:

„Tehničke karakteristike proizvodnje cjepiva najčešće korištenih u djetinjstvu navode nas da isključimo postojanje moralno relevantne suradnje između onih koji danas koriste ta cjepiva i prakse dobrovoljnog pobačaja” te da stoga „sva klinički preporučena cjepiva mogu biti korištena mirne savjesti“. (naglasio autor članka)

Prof. Mužić gornje retke komentira:
«Materijalna suradnja, dakle, postoji, ali se kaže da nije moralno značajna i stoga se može zanemariti. To je prilično dvojben sud» (Isto, str. 20).

Taj sud je dvojben jer relativizira teške posljedice korištenja moralno okaljanih cjepiva, odnosno materijalne suradnje sa zlom prilikom njihova primanja, a one su sljedeće:

1. potiču se novi abortusi (jer stanične linije stare),
2. potiču se nova istraživanja koja se zasnivaju na uništavanju fetusa,
3. gubi se osjećaj za grijeh – iznimka se proglašava normalnom, doprinosi se općem društvenom pristajanju uz djelovanje farmaceutske industrije koja ih pripravlja na nemoralni način, stručna terminologija se mijenja u tom smjeru, tako da se pobačeno dijete naziva «biološki materijal», vršitelj pobačaja «opskrbljivač», a naručitelj cjepiva «dobavljač», i tako se ljudi desenzbiliziraju s obzirom na izvorni zli čin.
4. sablazan zbog pogrešnog vrednovanja pobačaja i opasnost od povećanog prihvaćanja pobačaja u javnosti,
5. oni koji svjesno i dobrovoljno primaju takva cjepiva ulaze u neku vrstu, iako vrlo udaljenoga, ulančavanja s procesom industrije pobačaja, koja predstavlja dvostruko razaranje Božjeg reda stvaranja, samim pobačajem i groznim poslom komercijalizacije tkiva pobačenog djeteta. Usp. isto, 21-25)

Te posljedice korištenja moralno okaljanih cjepiva su višestruke i umnažajuće:
1. tiču se prošlosti – povezivanja s prošlim zlima pobačaja i istraživanja na fetusima,
2. zatim se tiču sadašnjosti – povezivanja sa sadašnjim zlom pobačaja i istraživanja na fetusima; i na koncu,
3. tiču se budućnosti, jer potiču nove abortuse i nova istraživanja na fetusima!

Dokument, dakle, navodi da materijalna suradnja sa zlom zbog današnjeg načina dobivanja cjepiva (zbog tehničkih karakteristika proizvodnje cjepiva) nije moralno relevantna za primatelje moralno okaljanih cjepiva, što predstavlja, uz veliku vremensku udaljenost od izvornih pobačaja, drugi razlog (opravdanje) da se sva klinički preporučena cjepiva mogu koristiti mirne savjesti.

Takvo kvalificiranje materijalne suradnje sa zlom (primatelja moralno okaljanih cjepiva) kao nešto što nije moralno relevantno i da ljudi mogu prihvatiti «mirne savjesti» takva cjepiva, vrlo je antipastoralno i kontraproduktivno, jer uopće ne uzima u obzir kontekst današnjega vremena: kontinuirani rast industrije pobačaja i nečovječnih fetalnih tehnologija u zastrašujućem, apokaliptičnom scenariju. (Usp. isto, 23-25)

Zaključno: katolička vjera – moral – glas savjesti

Crkva jasno naučava da je pobačaj zločin ubojstva nedužnoga djeteta.
Postoje etičke alternative za stanične linije pobačene djece, tako da je svaka proizvodnja i trgovanje cjepivima koja su dobivena uz upotrebu stanica pobačene djece moralno neprihvatljiva, jer je formalna suradnja sa zlom pobačaja uvijek moralno neprihvatljiva.
Pasivna i daleka materijalna suradnja u ovom slučaju može biti iznimno i privremeno dopuštena kod korisnika cjepiva kada nemaju drugu alternativu, i to kao manje zlo. No i tada svatko ima pravo odbiti takvo cjepivo pozivajući se na priziv savjesti.
Uz to svi kršćani su dužni svim zakonitim sredstvima nastaviti borbu da im se omogući etički prihvatljiva alternativa cijepljenja. To je posebno važno u našem vremenu koje gubi osjećaj za grijeh i banalizira pobačaj.
Tolerirati sporna cjepiva ili ih čak preporučivati u ime brige za zdravlje drugih a zaboravljati na obranu života nerođenih, veliki je grijeh propusta kojega se kršćani trebaju kloniti. (Isto, 26)

2. RAZUM – BIOMEDICINSKE ZNANOSTI I ZDRAVSTVENA STRUKA

Razum u «pandemijskom» vremenu

U ovom «pandemijskom» vremenu često se može čuti da trebamo imati povjerenja u znanost i zdravstvenu struku (ali i u svijet medija, politike, farmaceutske industrije), i kao da nam se sugerira da isključimo razum i slijepo se predamo, gotovo naivno, ljudima koji se bave znanošću, posebno biomedicinskim znanostima, bez ikakvog propitivanja ili provjere!
Taj poziv na bezuvjetno povjerenje u zdravstvenu struku i u znanstvenike, imao bi možda neki smisao, da živimo npr. u svijetu prije istočnoga grijeha, ali opet, i tada bi to bilo upitno, jer razum kao Božji dar treba koristiti, a ne ga zakopati u zemlju, kao zli sluga iz Evanđelja svoj talent. U medicini je poznato i uvažava se oduvijek pravilo drugog mišljenja. Zašto se danas agresivno nameće jedno mišljenje i sputava svako kritičko promišljanje i provjeravanje?

Znakovi (ne)vjerodostojnosti biomedicinskih znanosti i zdravstva

Koliko su u našem životu važni znakovi – istinske ljubavi, prihvaćanja, opraštanja, prijateljstva, i mnogi drugi – jer po znakovima se usmjeravamo i iščitavamo stvarnost koju ne vidimo.
Kao što u crkvenim odgojnim ustanovama odgojitelji otkrivaju pokazuje li osoba znakove Božjega poziva i pomažu odgajaniku u prihvaćanju i razvijanju istoga, kao što vjernici traže od svojih pastira znakove vjerodostojne svetosti i ljubavi, da bi im mogli povjeriti svoje osobne probleme, svoje duše, a pastiri im bili na oduševljenje, ohrabrenje, poticaj i izgradnju, i da uzmognu odlučnije prionuti uz evanđeoski nauk, tako je i na drugim područjima života: obiteljskog, profesionalnog i stručnog! To isto očekujemo od drugih i drugi od nas – znakove vjerodostojnosti: muž od žene i obratno, djeca i roditelji jedni od drugih, i tako redom.
Očekujemo i tražimo znakove koji nas upućuju, poučavaju i vode k istini i povjerenju, te nam pomažu u ispravnom djelovanju, ljubavi prema Bogu, prema sebi i prema bližnjemu. Gospodin Isus u Evanđelju opominjući nas poziva da učimo čitati znakove. Tako na jednom mjestu kaže: “Uvečer govorite: `Bit će vedro, nebo se žari.` `Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.` Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate. (Mt 16,2-3).

Razumom u današnjem svijetu otkrivamo, pogotovo na području biomedicinskih znanosti, zdravstva, farmaceutske industrije, medija i politike, uz one dobre, još više znakove koji su zabrinjavajući, znakove koji u nama bude zdravu sumnju i nepovjerenje. To su znakovi koji pokazuju da u tim područjima ljudskoga djelovanja ima mnogo propusta, nenamjernih i (zlo)namjernih.

Čitanje znakova

Zato danas na poseban način trebamo znati čitati znakove, znakove vjerodostojnosti i znakove nevjerodostojnosti, koji pozivaju na opravdani oprez i zdravu sumnju. Primjećujemo ih najčešće putem službenih medija, na primjeru određenih globalizacijskih tijekova i istaknutih ličnosti u politici, gospodarstvu i u društvu, na različitim odgovornim položajima.
Sažimajući, mnogi se predstavljaju kao filantropi, dobrotovori, da sve čine zbog očuvanja i zaštite zdravlja i života ljudi od Covida-19, a paralelno, zbiva se na čitavom svijetu nepregledno zatiranje života, od abortusa do eutanazije, te promicanje perverzija i nemorala svake vrste, a oni uglavnom ne čine ništa i šute, ili pak govore, ali odobravajući takva zla!

Gospodin Isus lijepo je rekao: «Dakle, po plodovima ćete ih njihovim prepoznati!» (Mt 7,20)

Znakovi u biomedicinskim znanostima i u zdravstvu koji pozivaju na oprez!

Postoji čitav niz znakova koji pobuđuju zdravu sumnju i potiču na opravdani oprez, u sadašnjem stanju pandemije bolesti Covid-19, na području biomedicinskih znanosti i zdravstva, a to su:

1. Potpuni izostanak znanstvenih rasprava, dijaloga i dijaloškog propitivanja modela za rješavanje pandemije. Nema otvorenog dijaloga, rasprava i slobodnog sučeljavanja različitih mišljenja i pogleda na Covid-19 (koji bi se odvijao na seminarima, simpozijima, tribinama, ali i u medijskim kućama, pogotovo sekularnim i većini crkvenih: novine, TV, internet portali, radio postaje) kako u Crkvi, tako i u društvu. Taj dijalog, što je začuđujuće, nedostaje pogotovo u znanstvenoj i stručnoj zajednici, u kojoj se može osjetiti zatvorenost prema znanstvenicima i stručnjacima, koji misle drugačije i čiji se stručni pogledi i klinička iskustva ne poklapaju s onima «većine», ili sa «službenim izjavama znanstvenih institucija ili opet različitih komora stručnjaka», koje, ili šute, ili su svojim bezuvjetnim, uniformnim stavom ili izjavama zatvorile mogućnost slobodnog istupa, koji će odmah biti popraćen prijetnjom sankcija, zbog povrede kodeksa časti ili «(u)zbunjivanja javnosti».
2. Ugroženost slobode govora – progon, prijetnje i zastrašivanje neistomišljenika koji progovore, ili njihovo smjenjivanje – drugim riječima, nameće se jednoumlje i «službena istina»,
3. Podijeljenost u znanstvenoj i stručnoj zajednici – ima uvaženih znanstvenika i stručnjaka u domovini i svijetu koji misle drugačije, koji imaju valjane argumente. Sama činjenica podijeljenosti pokazuje da znanstvena i stručna zajednica nema toliko pouzdan odgovor, što pogotovo dobiva na težini, kada se se samo jedan odgovor nameće kao službena istina, bez ravnopravnog uvažavanja druge strane, koja se potiskuje, ucjenjuje ili zastrašuje,
4. Atmosfera straha ili pritiska u znanstvenim i strukovnim ustanovama,
5. Neuvažavanje znanstvenih radova koji upućuju na postojanje dugotrajnog imuniteta po preboljenju, na rizik i nuspojave cijepljenja, i pogotovo masovnog cijepljenja,
6. Neuvažavanje mnogih pozitivnih kliničkih iskustava, kliničkih ispitivanja i studija u korištenju prenamijenjenih lijekova («repurposed drugs») u liječenju Covid-19, pogotovo u ranom liječenju,
7. Nestručno, manjkavo prikazivanje i neuvažavanje klasičnih postulata imunologije (prirodni imunitet, humoralni – serologija, i stanični imunitet) u određivanju mjera za sprečavanje širenja zaraze – za uvođenje i opravdavanje kovid potvrda, opravdavanje potrebe cijepljenja i sl.
8. Nekritičko slijeđenje i nametanje odozgo smjernica i protokola liječenja, bez slobode odgovorne inovacije, utemeljene na kliničkom iskustvu i znanju,
9. (Prešutno) uvjerenje da je istina na strani većine, a ne na strani koja ima razložne i snažne argumente,
10. Marginaliziranje znanstvenika i stručnjaka koji zastupaju drugačije mišljenje. Kod nas u RH tim su na poseban način pogođeni: akademik Krešimir Pavelić, prof. dr. sci. Gordan Lauc, prof. dr. sci. Tomislav Domazet Lošo, prof. dr. sci. Valerije Vrček, dr. med. Lidija Gajski, dr. sci. Srećko Sladoljev, akademik Goran Radman, kao i grupa liječnika protiv kojih se vodi stegovni postupak od strane Hrvatske liječničke komore.
Tako u svakoj zemlji svijeta postoji određena hrabra manjina koja ima drugačije mišljenje, snažne argumente na kojima ih temelji, ali nisu prihvaćeni kao ozbiljni sugovornici od «većine», neki od njih su i kažnjeni zbog svojih istupa, optuženi da krivo govore, smijenjeni sa svojih odgovornih položaja, ili im se time prijetilo.
11. Primjer marginaliziranja na svjetskoj razini: dr. Robert Malone, jedan je od najpoznatijih zastupnika drugačijeg mišljenja. Njemu se dogodilo ono što baca veliku sumnju na vjerodostojnost znanosti, struke. Naime, kao začetnik mRNA tehnologije i vrsni znalac, virolog, nedavno je blokiran na Twitteru, i na internetu je etiketiran kao širitelj neprovjerenih informacija i uzročnik masovne psihoze. Dr. Robert Malone, začetnik tehnologije mRNA cjepiva, javno iznosi podatke koji dovode u pitanje pouzdanost rada regulatornih tijela i njihove kontrole nad puštanjem cjepiva na tržište, čime se opravdano postavlja pitanje: Donose li tako važne odluke o odobrenju cjepiva neovisni stručnjaci ili ljudi koje plaća farmaceutska industrija? Jesu li uslijed toga cjepiva za COVID-19 veliki eksperiment na ljudima? Tko će odgovarati?
12. O medicinskim i zdravstvenim temama često ne govore stručne osobe, npr. u Stožeru civilne zaštite RH.

Zaključak o vjerodostojnosti biomedicinskih znanosti i zdravstvenog sustava
Možemo li se onda nakon svega navedenog odlučiti na bezrezervno povjerenje?, sasvim je legitimno pitanje, a odgovor se «nameće» sam po sebi!

«STATUS PRAESENS»

BIOMEDICINSKA ZNANOST – CJEPIVA PROTIV COVID-19, KLINIČKA IMUNOLOGIJA I RANO LIJEČENJE

Kakvo je sadašnje stanje znanstvenih činjenica i postulata o cjepivima protiv Covid-19?

Koja je cjelovita provjerena znanstvena istina o cjepivima i liječenju bolesti Covid-19?
Istina o cjepivima i liječenju bolesti Covid-19, koju ne možemo kao cjelovitu naći u «srednjostrujaškim» medijima te u izvješćima, na službenim web stranicama i u javnim stavovima predstavnika službene medicine jest sljedeća:

Znanstvene činjenice o mRNA i vektorskim cjepivima
– smanjuju hospitalizacije i smrtnost
– ne sprječavaju zaražavanje niti daljnje širenje virusa
– mogu doprinijeti povećanim mutacijama virusa
– mogu izazvati kratkoročne nuspojave, uključujući smrt – učestalost ne znamo
– moguće dugoročne nuspojave – ne znamo

Postupanje utemeljeno na znanosti bilo bi sljedeće
(no “službena” ga tijela ne prihvaćaju):

– započeti vrlo rano liječenje, (ako zanemarimo ivermektin), budesonidu i fluvoksaminu se ne može osporiti djelotvornost u sprječavanju težih oblika bolesti
– provjeriti protutijela (serologija) i staničnu imunost
– nikako ne cijepiti one koji su preboljeli te imaju protutijela odnosno stanični imunitet
– nikako ne cijepiti djecu i mlade
– poticati (ali ne nametati ili prisiljavati) starije, ugrožene ljude da se cijepe,
– prednost dati klasičnim inaktiviranim cjepivima jer stvaraju cjelovitiji (širi) i jači imunitet.

Napomena: S obzirom na preglednost članka nismo navodili reference, ali iza donesenih tvrdnji stoji popis literature koja se po potrebi može navesti.

Zaključak: razum – znanost – struka

Temeljno pravo svakog čovjeka je da može koristiti svoj razum. Kao vjernici vjerujemo da ga je Bog stvorio i da smo upravo po njemu i po svojoj slobodnoj volji najviše slika Božja. U ozračju straha od pandemije dovedeni smo u stanje da je postalo prijeporno uopće postavljati pitanja i nepoželjno je misliti svojom glavom. Puno je lakše jedonostavno poslušati i činiti ono što ti se kaže, no to nije bolje niti to Bog želi.
Nismo stvoreni da budemo bezumne životinje, nego razumni ljudi, i štoviše, slobodna djeca Božja. Pavao poručuje Solunjanima: «Sve provjeravajte: dobro zadržite» (1 Sol 5, 21). Pavao ovdje ne kaže delegirajte nekoga tko će misliti za vas, a vi isključite mozak. Dužnost nam je misliti svojom glavom bez obzira koliko to nekad bilo zahtjevno. Bog nas neće pitati što su ti drugi govorili, nego jesi li koristio svoj razum, odnosno jesi li ispravno rasuđivao na osnovi dostupnih informacija.
U ovom slučaju, kad se uz to radi o pitanju zdravlja, svećenici, bez obzira na službu koju obnašaju u Crkvi, ne mogu pojedinu osobu zamijeniti u razmišljanju i razlučivanju jer oni nisu stručnjaci za medicinu i javno zdravstvo nego za moral i vjeru. Na tom području treba slijediti znalce u skladu s autonomijom svjetovnih stvarnosti. Nitko ne smije pristati na medijsko zaglupljivanje. Presudni trebaju biti argumenti – provjerljivi i dokazivi. Katolik laik ima pravo ne samo misliti drugačije u vremenitim stvarima nego i ispravljati ili podučavati klerike u vezi njih. (Isto, str. 81-82)
Nekritično prihvaćanje donesenih mjera za suzbijanje korona virusa, bilo odobravanjem bilo gromoglasnom šutnjom kada je potrebno govoriti, od strane crkvenih pastira je neprilično a za mnoge vjernike i bolno. (Isto, str. 82)
Načelo kršćanskog razlučivanja koje se pripisuje svetom Augustinu veli: In necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas, što znači: „U bitnome jedinstvo, u dvojbama sloboda, a u svemu ljubav.”
Kod mjera i stvorene psihoze za suzbijanje ovoga virusa radi se i više nego o dvojbenim stvarima. Dakle u ovom slučaju je poželjan argumentirani pluralizam i dijalog kako bi se što prije došlo do pravih rješenja. (Isto, str. 82)

PRIMJER KAMO VODI SLIJEPA VJERA,
BEZ PROVJERE, U ZNANOST I ZNANSTVENE AUTORITETE

Kao dodatak donosimo izvrstan uvodnik u tekst s naslovom Kako su mediji veličali šarlatana regenerativne medicine autorice, gospođe Mie Elez, na stranici www.liberal.hr, kao primjer kamo vodi slijepa vjera, bez provjere, u znanost i znanstvene autoritete.

«Povijest je učiteljica života, a ljudi su često nezainteresirani učenici koji odbijaju usvojiti vrijedne lekcije. Da je ciklička, uočilo se još u antici, no evo, na koncu 2021. godine mnogi i dalje ne vide ponavljajuće uzorke; stoga smo i danas, po tko zna koji put, na dionici vremena u kojima se medijske izjave, religijski pristup znanosti i autoritet ne dovode u pitanje. Štoviše, s obzirom da je čovjek prije svega društveno biće, nitko ne želi biti jedan od onih koji propitkuju popularna mišljenja i time se – podsjećajući se da ne valja svemu slijepo vjerovati, bez provjere i nužnog zahtjeva za transparentnošću, kao i da je na čelu svake spoznaje čovjek koji je uvijek potencijalno koruptivan – odmetnuti u nepoželjne društvene redove.

U današnjem kontekstu tu skupinu čine takozvani antivakseri, koji odbijaju na agresivne pozive medija pohrliti “na pravu stranu”, ogorčeni i nepovjerljivi cenzurom nepodobnih mišljenja, te bonus-činjenicom da ih na isto pozivaju znanstvenici i mainstream promicatelji znanstvenog autoriteta čiji su argumenti daleko od stručnih, s obzirom da je riječ o fizičarima, novinarima, političarima…

Priklanjanje nestručnim stavovima iznimno je opasno i bezglavo, no ništa bolje nije ni neupitno kimanje glavom u znak slaganja sa stručnjacima koji se često ne mogu ni usuglasiti sa samima sobom i koji su, kao što je i ranije rečeno, na koncu samo ljudi. I upravo zato što je čovjek samo čovjek – podložan utjecajima, potplativ, gladan ugleda, društvene validacije i moći, motiviran vlastitim interesima, kvarljiv – mnogi biraju biti liberali koji vjeruju provjerljivim činjenicama, vodeći se već viđenim primjerima iz ljudske prošlosti, čiji su ishodi mogli biti uvelike bolji da nismo iz srama i straha, bez puno pitanja odlučili pojesti ono što nam se sa svih strana servira na žlicu.

Ostavimo sadašnjost, ipak, na trenutak sa strane i prisjetimo se slučaja iz “davne” 2011., odnosno otkrića nove tehnologije koja je naočigled trebala zauvijek promijeniti svijet, revolucionarnim otvaranjem puta ka novoj eri regenerativne medicine.
Sjetimo se i ljudi diljem Zemlje koji su se, prije desetak godina, gorko razočarali povjerenjem danim u ruke svjetski poznatog, iznimno uglednog “celebrity znanstvenika”, kirurga Paola Macchiarinija, talijanskog inovatora, liječnika, sveučilišnog profesora i istraživača regenerativne medicine, kasnije upamćenog kao jednog od najvećih svjetskih šarlatana.
I najvažnije od svega, ne zaboravimo na medijske salve pohvala istom “stručnjaku” i samouvjerene, opasne tvrdnje novinara da od postupka presadnje sintetičkog organa ovog velebnog stručnjaka nema nikakve opasnosti, popraćene svesrdnim preporukama za djecu kojoj se ne može naći odgovarajući donor.»

Čitav članak možete pročitati ovdje:
https://www.liberal.hr/paolo-macchiarini-znanost-medicina-mediji-942

3. VOLJA – SLOBODA IZBORA – ODLUKA

Dar slobodne volje
Slobodna volja, uz razum, jest ono po čemu smo najviše slika Božja.
Nakon što smo se dobro informirali o cjepivima, njihovoj moralnoj okaljanosti, crkvenim uvjetima za njihovu moralnu prihvatljivost, rizicima i koristima cijepljenja, tada po daru kreposti razboritosti, odvagujemo argumente za i protiv te donosimo odluku koja omogućava ostvarenje najvećega dobra za nas i za naše bližnje.

Odluka o cijepljenju treba biti osobna
Naš cilj je dobro i dužni smo opredijeliti se za ono što smo sigurni da nam donosi više koristi nego štete, imajući pred sobom sve kratkoročne i dugoročne posljedice.
Odluka bi trebala biti uvijek osobna i ne može biti ista za sve jer se uzimaju u obzir različita stanja i okolnosti. Stoga, ako bi neki pojedinac bio dužan cijepiti se, to ne vrijedi za druge koji se ne nalaze u njegovoj situaciji, a nikako to ne može biti obveza za sve.
Svaki pojedinac ima odgovornost prema savjesti te moralnim i vjerskim načelima. U svemu što govori ili čini, čovjek mora vjerno slijediti ono što zna da je ispravno i istinito (ćudoredna kakvoća). Po sudu vlastite savjesti čovjek razabire i prihvaća zapovijedi Božjeg zakona… (KKC, br. 1777).

Prisila na cijepljenje i predstavnici vlasti
Ne podvrći se cijepljenju je dopušteno i službeni predstavnici vlasti nemaju pravo takvima nametati osjećaj krivice ili, još gore, vršiti bilo kakvu izravnu ili neizravnu prinudu nego su im dužni podastrijeti sve objektivne prednosti i mane. Svatko ima pravo i na priziv savjesti kod moralno okaljanih cjepiva preko pobačaja. Protivno je ljudskom dostojanstvu odreći se svoga razuma a grijeh je ići protiv svoje savjesti.
Etika nije moguća bez slobode. Zato španjolski bioetičar A. Polaino Lorente kaže: „Bez slobode ne može biti kreposti a bez kreposti čovjek se ne može samoodređivati i poboljšavati, jednako kao što bez slobode ne bi se mogao niti samoodrediti da čini zlo.“ Sloboda je jedan od najvećih darova koje smo primili od Boga i zato se svim dopuštenim sredstvima moramo za nju boriti i po cijenu najvećih žrtvi. U protivnom postat ćemo moderni robovi i ugroziti spasenje svoje duše. (Isto, str. 95)

ZAKLJUČAK

Umjesto zaključka, kao sintezu svih koraka u ovome članku, a to su koraci: katoličke vjere, razuma i slobodne volje; koji nas nepogrešivo vode do ispravne odluke, čiji glavni cilj jest i uvijek bi trebao biti – očuvanje duhovnog i tjelesnog života svakog čovjeka, njegovog dostojanstva i istinske slobode kao djeteta Božjeg, kao i zaštita dostojanstva tijela pokojnih, donosimo uvijek aktualnu pjesmu našeg poznatog hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića:

HIMNA SLOBODI

„O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!”

Fr. Nikola Leopold Noso, svećenik i dr. med.

Prvo da krenem od osobnoga: U Italiju, u Rim samo otišao sa 16 godina, nakon reforme školstva. Završio sam klasičnu gimnaziju tamo, kao civil sam studirao filozofiju, na državnom sveučilištu, doktorirao tu filozofiju, i tek onda se pojavilo svećeničko zvanje.

Dolazim iz obitelji u kojoj je otac bio odvjetnik i povjesničar. Bio sam situiran, u Italiji sam dobio papire, mogao sam tamo ostat i živjet, ali jednostavno Božji poziv je bio jači.

To govorim zato jer nisam postao svećenik niti da se uhljebim, niti da radim neku karijeru, nego da se odazovem na Božji poziv i da služim Bogu.

Vjerujem da takvih svećenika u našem narodu ima puno.

To je onaj glavni motiv koji me naveo da uđem i u ovu temu, jer je tu pitanje mog osobnog odnosa s Bogom: Što sam ja spreman učinit za Istinu pisanu velikim slovom? „Ja sam Put, Istina i Život!“ – To je Krist, pisan velikim slovom. On je Bog. Ovdje u vremenima kad se gazi Istina, to postavlja prozivlje moju osobnu vjeru – Jesam li ja Kristov ili sam se ja jednostavno omekoputio, uklopio, spreman na razne kompromise, bojim se za sačuvati posao, bojim se da se neću imat di liječit jer neću imat Covid-propusnicu, pa neću moć ić u bolnicu i slično, ili sam spreman za Onim za kojim sam pošao – ić za Njim do kraja, kao što su išli toliki sveti u prošlosti.

Ređen sam 1992., vratio sam se 1993., kad je praktički Domovinski rat bio gotov, kao bogoslov i budući svećenik nisam bio podoban za to da sudjelujem u ratu jer je moj rat druge naravi, ali mogu reć da ono što nisam mogao sudjelovat ’91., da je to došlo na tapet sada, dočekalo me, ja sam se osjetio pozvanim, … (podrška!!!!!!!!!) da budem u prvim redovima one manjine koja brani ona svoja osnovna prava koja su ugrožena. Ko što je dr Marović rekao, nisam našao da je igdje Crkveno učiteljstvo reklo nešto sporno, s čim se ja ne mogu složit ili što moram osporavat. Nije ništa bilo rečeno sporno. Međutim bilo je puno diplomacije, puno šutnje, puno prešućivanja, puno naglašavanja jedne strane istine, ali najgore je padala šutnja naših pastira, koji onda kad je trebalo govorit nisu govorili. To je ono što možemo reći da je bilo problematično. Sadržaj onoga što je rečeno nije po sebi problematičan, nego onoga što nije rečeno, i vrijeme kad se progovorilo.

Sad smo dočekali izjavu koja daje jako uporište od strane biskupa, da su se javno izložili za dobrovoljnost, po pitanju cjepiva pokazuje da molitve, žrtve i rad onih koji su ustrajali sve ovo vrijeme i nisu se dali pokolebat u svojoj privrženosti Istini, da je sad to urodilo plodom. I moramo ih nastavit podržavat da nastave tim putem.

Ono što mislim da može biti korisno u ovoj knjizi jest što je ona prva knjige ove vrste u našem narodu i pisana je tako da prije svega se obraća vjernicima, ali mislim da može poslužiti i onima koji nisu vjernici.

Jer pitanje moralne okaljanosti cjepiva – to je u prvom dijelu knjige, one koje to ne zanima koji to drže nevažnim, jer nisu vjernici pa ih ne zanima, to mogu preskočit, a onda imamo druga dva djela, koja se zdravorazumski gdje se kroz prizmu dostojanstva čovjeka govori se o tome da se čovjek ima pravo odrediti slobodno hoće li primiti cjepivo ili neće. To je ono što se gazi ta temeljna sloboda, gazi se savjest i od nas se očekuje da mi prednjačimo u ime tzv. poslušnosti podložnosti stožeru. Pa nije stožer Učiteljstvo Crkve. Nije stožer iznad pape, iznad 2000 godina tradicije i Predaje Crkve, iznad Svetog Pisma.

Stožer je jedno tijelo koje je izmišljeno, koje sad trenutno postoji, kojeg nema nigdje u Ustavu, u zakonu, i sl. i koje će kad ovo prođe – nestat. (!!!!!!!!!) Ono je nešto što je prolazno.

Mi svi imamo zdrav razum, slobodnu volju, da nas to čini ljudima i da nam je to dano od Boga. I ja se sad u ovoj krizi osjećam puno bliži ljudima koji možda nisu vjernici i koji su raznim drugih opredjeljenja, a koji su čvrsto ustali protiv toga temeljnog dostojanstva čovjeka, u obranu slobodnog razmišljanja, zdravog razuma i u obrani slobodne volje. Onih drugih unutar Crkve koji se slijepo pokoravaju i ne žele koristit svoj razum, ne žele koristit svoju slobodnu volju, nego se pokrivaju poslušnošću, njih se jednostavno prepoznaje kao strance. Vidimo da je ta podjela došla i unutar naših obitelji i naših župa. I tu je jedno veliko razdjeljenje koje je bolno, ali evo od kojega ne možemo pobjeći i s kojim se moramo nosit.

Također ono što se zaboravlja da smo mi često bili fokusirani samo na temu moralne okaljanosti cjepiva. Moralna okaljanost je nedvojbena. Znači kad Crkva kaže da je dopušteno uzeti takva cjepiva, ona ne niječe da su ona moralno okaljana. Jer kaže da tu postoji – materijalna, daleka i stvarna suradnja. Znači, ta daleka, pasivna suradnja je uvijek suradnja. To je suradnja sa zlom. Znači, možemo se mi zavaravati, ali to je tako.

Znači, Crkva kaže da je to jedna suradnja sa zlom, ali da je ona u ovom slučaju dopuštena. Dakle, to je ono što kako vidimo da je fokusiralo našu preokupaciju, našu pažnju dugo vremena, i onda jednostavno kad je došao taj stav Crkve onda se zaboravilo puno toga drugoga. Zaboravilo se da Crkva unutar toga ostavlja SLOBODU – da ti imaš pravo – ako je dopušteno, to ne znači da je obavezno. Svatko od nas ima SLOBODU NE POSEGNUT ZA TAKVIM CJEPIVOM. I to je ono što mora svima biti jasno. Drugo što se zaboravlja – da nije to jedini aspekt. Ostaje pitanje dostojanstva čovjeka, tj treće – pitanje – u kojem svijetu ćemo se mi nakon ovih mjera probuditi. To je ono što tvorci ove krize ne kriju – da oni žele stvoriti jedan novi svijet, novi svjetski poredak, novi reset ili novo normalno. Kažu – nema više povratka na staro, na dosadašnje normalno. To znači, da nas čeka nešto sasvim drugo, jedan sasvim drugi život. To je ono što dolazi od najviših instanci moćnika ovoga svijeta. Znači, to je nešto što ne možemo shvatit neozbiljno, nego moramo shvatiti ozbiljno.

Mi vidimo da nas stalno iznenađuju sa novim mjerama i stalno na sto zaprepasti: Jel to moguće? Kad su počeli s mjerama nezamislivo je bilo da će ljudi prihvatit nosit maske, pa smo prihvatili, (mnogi su prihvatili), onda su rekli da će zaključavanje trajat dva tjedna, pa evo mi smo zaključani godinu ipo dana, skoro dvije, pa Covid-potvrda je izgledala fantazija, a sad nam je to postala stvarnost, a onda već u onim naprednim zemljama kao Kanada, Australija, možemo vidjeti što nam se sprema sljedećih tri-četiri koraka, znači sutra nas mogu smještat kao Kanađane ili Australce u karantene, koje su jedna vrsta modernih logora, jer si prisilno odveden od svoje kuće, stavljen u taj kamp, koji je čuvan od policije, šta je to nego jedna vrsta modernog logora… Oni planiraju i puno drugih koraka, da se ukine gotovina, da se sutra ukine privatno vlasništvo, … To je nešto što se događa izuzetno brzo i što nas sve iznenađuje.

Da li sam ja spreman živjet i prihvatit takav novi svijet, novi poredak koji ima totalitarne konotacije? To je u biti jedna diktatura koja je gora od diktature u komunizmu.

Ako se mi ne odupremo, bori se, čini pokoru, bori se svim mirnim, dopuštenim sredstvima, oni će nas jednostavno poklopit potpuno – Mi ćemo se probudit u jednom novom poretku, novom resetu, koji će biti duboko nekršćanski, tj. poganski.

I zato je ovo pitanje cjepiva nije samo pitanje cjepiva nego je pitanje naše budućnosti koja se tiče svakog od nas osobno, tiče se naše djece, i tiče se nas kao vjernika. Mi sutra u jednom takvom društvu možemo zaboraviti na vjerske slobode, bit ćemo sretni ako budemo tada živi, ako budemo mogli slavit mise, kao što smo imali za vrijeme Turaka, kad su se ljudi okupljali u prirodi i u privatnim kućama, i onda skrovito slavili euharistiju.

Jedno takvo totalitarno društvo koje se rađa – rađa se vrlo agresivno, bahato, i traži da mi kao ljudi, kao vjernici na to damo odgovor. Hvala!

…

Video na: Vjerni Bogu

Evo razloga zašto se neću cijepiti cjepivom protiv COVID-a:

1) Proizvođači cjepiva nisu odgovorni za posljedice

Jedina industrija u svijetu koja ne snosi odgovornost za zdravstvene probleme ili smrt koja je nastala kao rezultat korištenja njihovog proizvoda je farmaceutska industrija.

Proizvođači cjepiva protiv COVID-a smiju stvoriti proizvod koji teoretski odgovara svima, ali bez testiranja na dijelu populacije (tj. osobama sa specifičnim zdravstvenim problemima), a ipak nisu spremni prihvatiti nikakvu odgovornost za bilo kakve štetne posljedice, niti za smrt koja je nastala kao uzrok njihovog proizvoda.

Ako tvrtka nije spremna stati iza svog proizvoda kao sigurnog, pogotovo ona tvrtka koja je požurila sa plasiranjem proizvoda na tržište, nisam spreman riskirati svoje zdravlje s tim proizvodom.

Nema odgovornosti. Nema povjerenja. Evo zašto…

2) Burna prošlost farmaceutskih kompanija 

Četiri velike kompanije koje proizvode cjepiva protiv COVID-a su napravile sljedeće:

Nikada prije pandemije COVID nisu na tržište plasirali cjepivo (Moderna i Johnson & Johnson).

Pfizer i AstraZenece su bili ozbiljni kršitelji zakona.

Moderna je godinama pokušavala „modernizirati naš RNA” (što govori i sam naziv tvrtke), ali nikada nije uspješno plasirala neki proizvod na tržište. Kako je lijepo za tvrtku dobiti veliku ekonomsku donaciju od vlade da nastavi sa pokušajima.

Zapravo su svi veliki proizvođači cjepiva (izuzev Moderne) platili desetke milijardi dolara odštete za druge proizvode koje su plasirali na tržište iako su znali da će ti proizvodi uzrokovati zdravstvene komplikacije i smrt – kao dokaz možemo vidjeti odštete zbog Vioxxa, Bextra, Celebrexa, Thalidomida itd.

Ako farmaceutske tvrtke namjerno odluče staviti štetne proizvode na tržište – kada ih se može tužiti – zašto bismo vjerovali cjepivu protiv COVID-a za koji nemaju nikakvu odgovornost?

Tri od četiri proizvođača cjepiva protiv COVID -a tuženi su zbog proizvoda koje su plasirali na tržište iako su znali da će doći do zdravstvenih komplikacija i smrti.

Johnson & Johnson je izgubio velike tužbe 1995., 1996., 2001., 2010., 2011., 2016. i 2019. godine (i zapamtite, da cjepivo ove tvrtke isto tako sadrži tkiva iz fetalnih stanica pobačene bebe).

Pfizer je morao isplatiti najveće naknade u povijesti. Tvrtka je izgubila toliko tužbi da ih je teško pobrojati. Možda je razlog u tome što Pfizer zahtijeva da zemlje u kojima ne postoji zaštita od odgovornosti posreduju u zaštiti protiv tužbi zbog cjepiva.

AstraZeneca je na sličan način izgubila toliko tužbi da ih je teško sve pobrojati. A u slučaju da ste propustili vijesti, tvrtka je obustavila isporuka svoga cjepiva protiv COVID-a u najmanje osamnaest zemalja zbog zabrinutosti od krvnih ugrušaka.

Očito su Johnson & Johnson (čije je cjepivo dobilo odobrenje za hitnu uporabu u SAD-u) i AstraZeneca (čije cjepivo nije odobreno u SAD-u), imali nesporazum u vezi proizvodnje cjepiva… kod petnaest milijuna doza.

S obzirom na to da su tvrtke oslobođene odgovornosti i znamo burnu prošlost ovih tvrtki, po čemu bismo trebali pretpostavili da su sva njihova cjepiva sigurna i ispravna?

Gdje bismo drugdje u životu vjerovali nekome s takvom reputacijom?

Ne, ne vjerujem im. Nema odgovornosti. Nema povjerenja. Evo još jednog razloga zašto im ne vjerujem…

3) Ružna povijest pokušaja stvaranja cjepiva protiv koronavirusa

U prošlosti je bilo mnogo pokušaja izrade cjepiva protiv virusa koji su završili potpunim neuspjehom – zbog čega 2020. godine nismo imali cjepivo protiv koronavirusa.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici su pokušali napraviti cjepivo za dojenčad protiv respiratornog virusa (RSV). U toj su studiji preskočili pokuse na životinjama jer tada ispitivanja nisu bila potrebna.

Na kraju su cijepljena djeca postala mnogo bolesnija od necijepljene djece, napose kada su bila izložena virusu u prirodi, pri čemu je zdravstveno stanje kod osamdeset posto cijepljene djece zahtijevalo hospitalizaciju. Dvoje od te cijepljene djece je umrlo.

Nakon 2000. godine, znanstvenici su često pokušavali stvoriti cjepiva protiv koronavirusa. Posljednjih dvadeset godina su pokušaji završavali neuspjehom jer su se životinje u kliničkim ispitivanjima jako razboljele i mnoge su umrle, baš kao i djeca šezdesetih godina.

Evo pitanja za raspravu. Proizvođači cjepiva nemaju podataka koji bi sugerirali da su njihova cjepiva prevladala taj problem.

Drugim riječima, do sada nijedan pokušaj da se napravi cjepivo protiv respiratornog korona virusa nije bio uspješan, niti je tehnologija genske terapije u „cjepivima“ sigurna za korištenje.

Mogli bismo pretpostaviti da su, budući da su tvrtke dobile milijarde dolara državnog financiranja, morale nadići taj problem.

Osim što ne znamo jesu li…

4) „Praznine u podacima“ koje su proizvođači cjepiva dostavili Agenciji za hranu i lijekove

Kada su proizvođači cjepiva dali podatke o cjepivu američkoj Agenciju za hranu i lijekove (FDA) radi odobrenja za hitnu upotrebu (što nije isto što i potpuno odobrenje), među mnogim „prazninama u podacima“ djelatnici agencije su naišli na informaciju da proizvođači cjepiva u svojim ispitivanjima nisu uspjeli prevladati problem sprečavanja bolesti.

Oni jednostavno ne znaju hoće li cjepiva koja su napravili isto tako proizvesti iste zdravstvene probleme (i smrt) kao i prethodni pokušaji.

Kao što dr. Joseph Mercola ističe:

„Prethodni pokušaji razvoja lijeka na bazi mRNA nisu uspjeli i morali su biti napušteni jer kada je doza bila preniska, lijek nije imao učinka, a kada je doza bila previsoka, lijek je postao previše opasan za zdravlje. Očigledno pitanje glasi: Što se promijenilo što sada čini ovu tehnologiju dovoljno sigurnom za masovnu uporabu?”

Ako to nije dovoljno alarmantno, evo i drugih praznina u podacima – drugim riječima, nema podataka koji ukazuju na sigurnost ili djelotvornost u pogledu:

• Svakoga mlađeg od osamnaest ili starijeg od pedeset i pet godina.
• Trudnih majki.
• Autoimunih bolesnika.
• Pojedinaca s oslabljenim imunitetom.
• Nema podataka o tome u kolikom postotku cijepljeni prenose COVID.
• Nema podataka o sprječavanju smrtnosti od COVID-a.
• Nema podataka o trajanju zaštite od COVID -a.

U slučaju da mislite da ovo izmišljam ili želite vidjeti stvarne dokumente koje su Pfizer i Moderna poslali Agenciji za hranu i lijekove radi odobrenja u slučaju hitne upotrebe, možete provjeriti ovdje.

Za sada okrenimo pogled prema podacima koje su proizvođači cjepiva predali za odobrenje u slučaju hitne upotrebe…

5) Nemamo pristup podacima iz vremena ispitivanja cjepiva

Želite li vidjeti podatke koji su iznijeli tvrdnje o „90% i 95% učinkovitosti cjepiva“ u vijestima?

Ja isto želim. No tvrtke nam ne dopuštaju da vidimo te podatke.

Kao što je istaknuto, nešto u tvrdnjama o učinkovitosti cjepiva Pfizera i Moderne nije uredu. Bilo je „3.410 ukupnih slučajeva sumnjivog, ali nepotvrđenog COVID-19 u ukupnoj populaciji ispitanika, 1.594 se dogodilo u cijepljenoj skupini naspram 1.816 u skupini koja je primala placebo“.

Čekajte… što? Nisu li propustili potvrditi znanstvene tvrdnje u svome znanstvenom proučavanju ne provjerivši veliku varijablu?

Zar nisu mogli testirati te „sumnjive, ali nepotvrđene“ slučajeve kako bi saznali imaju li COVID? Zašto ne biste testirali svih 3.410 sudionika radi točnosti podataka?

Možemo li pretpostaviti da nisu testirali ispitanike jer bi se poremetile njihove tvrdnje o „učinkovitosti od 90 do 95 posto“?

Ne bi li bilo pametno da Agencija za hranu i lijekove (FDA) očekuje (traži) od proizvođača cjepiva da testiraju ljude koji imaju „simptome slične COVID-u“ i objave podatke istraživanja kako bi neovisne treće strane mogle ispitati kako su proizvođači opravdali te brojke?

Većina građana u zemljama širom svijeta biti će cijepljena ovim eksperimentalnim proizvodima – zašto onda Agencija za hranu i lijekove to isto nije zahtijevala? Nije li to ionako svrha Agencije za hranu i lijekove?

Dobro pitanje. Ako nema odgovornosti, onda nema povjerenja.

6) Nema dugoročnih sigurnosnih ispitivanja lijekova

Cjepiva su na tržištu nekoliko mjeseci, ali mi i dalje nemamo dugoročnih sigurnosnih podataka.

Drugim riječima, nemamo pojma što će ovaj proizvod učiniti nekoj populaciji nakon dosta mjeseci ili godina.

S obzirom na sve gore navedene rizike (rizike koje imaju svi farmaceutski proizvodi), ne bi li bilo pametno pričekati da se vidi jesu li doista izbjegnuti najgori mogući scenariji?

Ne bi li imalo smisla pričekati da se popune te dosadne „praznine u podacima“ prije nego što to pokušamo dati svakom muškarcu, ženi i djetetu na planeti?

To bi imalo smisla. No da bi imali te podatke, moraju testirati cjepivo na ljudima, što me dovodi do sljedeće točke…

7) Bez informiranog pristanka

Ono što većina onih koji uzimaju cjepivo ne znaju je da, budući da su ti proizvodi još uvijek u kliničkim ispitivanjima, svatko tko dobije injekciju postaje dio kliničkog ispitivanja – dio eksperimenta.

Oni (poput mene) koji ne prime cjepivo postaju dio grupe koja nije kontrolirana. Vrijeme će pokazati kako će ovaj eksperiment uspjeti.

No, možda se pitate, ako cjepiva nanose štetu, ne bismo li to trebali vidjeti po svim vijestima? Sigurno bi se Agencija za hranu i lijekove umiješala i pauzirala distribuciju?

Kada bi funkcionirao Sustav izvješćivanja o nepovoljnosti cjepiva (VAERS) – državni sustav za prijavu smrti i zdravstvenih komplikacija nakon cijepljenja – onda bi možda stvari bile drugačije, ali…

8) Premali broj prijavljivanih nuspojava i smrti

Prema jednoj znanstvenoj studiji na Harvardu (koju je naručila vlada), manje od 1 posto svih nuspojava radi cjepiva zapravo se podnosi Sustavu izvješćivanja o nepovoljnosti cjepiva.

Iako problemi sa Sustavom izvješćivanja o nepovoljnosti cjepiva nisu riješeni (u vrijeme pisanja ovog članka, VAERS izvještava o preko 2.200 smrtnih slučajeva od trenutnih cjepiva protiv COVID-a, kao i o blizu 60.000 nuspojava.

Ako ti brojevi predstavljaju samo 1 posto ukupnih nuspojava (ili 0,8% do 2% onoga što je nedavno objavljeno u ovoj studiji), možete izračunati – da je to približno od 110.000 do 220.000 umrlih od početka cijepljenja do danas, a broj nuspojava je „smiješan“.

Kladim se da to niste vidjeli na vijestima.

Tako da bi broj smrtnih slučajeva i dalje bio manji od 424.000 smrtnih slučajeva zbog liječničkih grešaka koje se događaju svake godine (za koje vjerojatno i ne čujete), ali još nije prošlo ni šest mjeseci od uvođenja ovih cjepiva.

Ako želite dublje zaroniti u probleme sa sustavom izvješćivanja – VAERS, možete provjeriti sve probleme ovdje.

No, tu je i moja sljedeća točka, za koju bi se moglo reći da zapravo ukazuje na moguću besmislenost ovih cjepiva protiv COVID-a…

9) Cjepiva ne zaustavljaju prenošenje virusa ili oboljenje od njega

Nisu li ova cjepiva trebala biti ono što smo čekali da bi se „vratili u normalu“? Ne.

Zašto mislite da dobivamo sve ove oprečne poruke o potrebi prakticiranja socijalne distance i nošenja maski nakon što primimo cjepivo? Razlog je u tome što ta cjepiva nikada nisu bila osmišljena da zaustave prijenos ili infekciju virusa.

Ako mi ne vjerujete, ponovno vas upućujem na podatke o cjepivu predane Agenciji za hranu i lijekove koji pokazuju da je primarna, ali i krajnja točka (ono što se želi postići cjepivima) smanjenje vaših simptoma.

Zvuči kao svaki drugi lijek na tržištu, zar ne? To je zapravo to… smanjenje simptoma je veliki rezultat koji smo čekali. Čini li se još nekom to potpuno besmisleno osim meni?

Cijepljenje nas ne može spriječiti u širenju virusa.

Ne može spriječiti da obolimo od virusa.

Dobiti cjepivo znači prihvatiti sav rizik ovih eksperimentalnih proizvoda, a najbolje što cjepiva mogu učiniti je smanjenje simptoma?

Postoji mnogo drugih stvari koje možemo učiniti za smanjenje simptoma, a koje ne uključuju uzimanje onoga što se čini kao doista rizičan proizvod.

A sada prelazimo na slijedeće logično pitanje. Ako smo zabrinuti zbog asimptomatskog širenja, ne bi li cjepivo učinilo vjerojatnijim stvaranje asimptomatskog širenja?

Ako uistinu umanjuje simptome, svatko tko primi cjepivo ne bi ni znao da je bolestan pa je vjerojatnije da će širiti virus, zar ne?

Koliko cjepivo vrijedi? Dovoljno nam govori da mnogi ljudi tvrde kako su nuspojave cjepiva (osobito druge doze) gore od oboljenja od COVID-a.

Ja ovo ne mogu shvatiti.

Riskirate, ne dobijete zaštitu i patite od nuspojava cjepiva. Nosite svoju masku i pridržavate se društvenog distanciranja … i nastavljate biti potencijalni širitelj virusa.

Postaje još gore…

10) Ljudi obolijevaju od COVID-a nakon što su primili obje doze

Razgovaramo o problemu. Cijepimo se i još uvijek možemo dobiti COVID.

To se dogodilo kod 80 posto od 35 časnih sestara koje su primile cjepivo u Kentuckyju. Usput, dvije su umrle.

U stvarnosti, ovaj se fenomen vjerojatno događao i drugdje u svijetu, ali se o njemu ne izvještava u vijestima.

S obzirom na gore navedene razloge, možda vas ovo ne čudi, ali šteta je velika ako ste mislili da je cjepivo štit koji će vas zaštititi.

Neće. U tome i jest problem.

Ako će 66 posto zdravstvenih radnika u Los Angelesu odgoditi ili preskočiti cjepivo… možda se ni njima ne žuri zbog „dostignuća“ u znanosti.

Jer upravo oni svjedoče stvarnosti smrti i prijavljuju slučajeve zaraze…

11) Ukupna stopa smrtnosti od COVID-a

Prema brojkama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), COVID ima stopu od 99,74% preživljavanja.

Zašto bih riskirao sa proizvodom koji ne zaustavlja infekciju ili prijenos kako bi mi pomogao prebroditi prehladu koja ima 0,26% šanse da me ubije – što za moju dobnoj skupini predstavlja oko 0,1% da ishod bolesti završi fatalno (i 0,01% šanse da bolest bude fatalna za moju djecu).

S tako niskim stupnjem smrtnosti nalazimo se u lockdownu skoro dvije godine, a čini se da je zauvijek.

Ali čekaj, što je s petsto tisuća smrtnih slučajeva, to je alarmantno, zar ne? Drago mi je da ste pitali…

12) Povećani broj umrlih od COVID-a

Nešto smrdi u vezi ovoga. Nikada prije u povijesti naša vlast nije promijenila način prijavljivanja smrti.

Zašto sada prijavljujemo svaku osobu koja je umrla s COVID-om u tijelu, kao da su umrli od COVID-a, a ne drugih oboljenja koja su im zapravo oduzela život?

Do COVID-a, svi korona virusi (obične prehlade) nikada nisu bili navedeni kao primarni uzrok smrti kada je netko zapravo umro od srčane bolesti, raka, dijabetesa, autoimunih bolesti ili bilo kojeg drugog oboljenja.

Bolest je navedena kao uzrok smrti, a drugi faktori poput drugih oboljenja ili upale pluća su navedeni u zasebnom retku.

Kako bi taj broj još više povećali, Svjetska zdravstvena organizacija i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti su izmijenili svoje smjernice tako da su oni u koje se sumnja ili je vjerojatnije (ali im uzrok smrti nikada nije potvrđen) da su umrli od COVID-a su isto tako uključeni u broj umrlih.

Ako ćemo to učiniti, zar se ne bismo trebali vratiti unatrag i promijeniti razloge preminuća svih umrlih za vrijeme prošlih sezona prehlade i gripe kako bismo mogli usporediti stopu smrtnosti?

Prema vlastitim brojkama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, samo šest posto smrtnih slučajeva koji se pripisuju COVID-u su slučajevi u kojima se čini da je COVID jedini problem.

Drugim riječima, smanjite broj smrtnih slučajeva koje vidite na vijestima za 94 posto i imate ono što je vjerojatno stvarni broj smrtnih slučajeva kao posljedica COVID-a.

Čak i ako je bivši direktor Centra za kontrolu i prevenciju lijekova u pravu, a COVID-19 je bio laboratorijski pojačan virus (vidi razlog 14 ispod), stopa smrtnosti od 0,26 posto i dalje je u skladu sa stopom smrtnosti od virusa koji svake godine kruži planetom.

13) Fauci i drugi posjeduju patent za cjepivo farmaceutske kompanije Moderne

Zahvaljujući zakonu Bayh-Dole, vladinom djelatniku dopušteno je da preda zahtjev za patent za svako istraživanje koje provodi koristeći sredstva poreznih obveznika.

Tony Fauci posjeduje više od tisuću patenata (pogledajte ovaj video za više detalja), uključujući patente koji su se koristili za izradu cjepiva Moderne… za koja je dobio državna sredstva.

Zapravo, Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) – koji nadzire Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti (NIAID), čiji je direktor Fauci – tvrdi da ta dva instituta s njim imaju zajedničko vlasništvo nad cjepivom Moderne.

Vidi li to još netko veliki sukob interesa, ili čak kriminal na djelu?

Kažem da je kriminal na djelu jer postoji i još jedan problem koji me čini još nepovjerljivijim prema Fauciju, Nacionalnom institut za alergije i zarazne bolesti te Institutu za zdravlje…

14) Fauci je na optuženičkoj klupi za nezakoniti dobitak nad određenim istraživanjima povećanja funkcija virusa

Zvuči neetički, zar ne? Kakvu bi korist država mogla imati od toga?

Vlada se složila s time, a 2014. godine je zabranila tu praksu.

Što je Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti predvođen Faucijem učinio? Okrenuli su i prepustili istraživanje povećanja funkcije cjepiva (u manjoj mjeri u slučaju koronavirusa) Kini – u iznosu od šesto tisuća dolara bespovratnih sredstava.

Gospodine Fauci, morate objasniti ovo… i nadam se da će vas kamere snimati kada budete morali iznositi obranu za svoje postupke.

Vratimo svoju pozornost na virus…

15) Virus nastavlja mutirati

Ne samo da virus (kao i svi virusi) nastavlja mutirati, već prema svjetski poznatom proizvođaču cjepiva Geertu Vandenu Bosscheu, mutira otprilike svakih deset sati.

Kako ćemo nastaviti stvarati cjepiva kako bismo ih održali učinkovitim na ovu razinu mutacije? Nećemo.

Može li se objasniti zašto potpuno cijepljeni ljudi nastavljaju obolijevati od COVID-a?

Zašto? S obzirom na to da prirodni imunitet nikada nije iznevjerio čovječanstvo, odjednom mu ne vjerujemo?

Zašto će, ako postavim pitanja poput gore navedenih ili objavim poveznicu poput one što je u gornjem dijelu teksta možete pronaći, moje misli biti izbrisane sa svih važnijih platformi društvenih medija?

To me dovodi do sljedećeg zabrinjavajućeg problema koji imamo s ovim cjepivima…

16) Cenzura i potpuni izostanak znanstvene rasprave

Ne mogu, a da se ne naljutim ovdje pa ću se našaliti.

Jeste li uživali u svim tim nacionalnim i globalno televizijskim, snažnim raspravama koje su vodili dužnosnici iz sektora javnog zdravstva, a istodobno su se rasprave emitirale na svakoj velikoj informativnoj postaji?

Nije li bilo sjajno čuti novosti od najboljih umova iz područja medicine, virologije, epidemiologije i ekonomije iz cijelog svijeta. Dok su žustro i sa poštovanjem raspravljali o stvarima poput:

• Lockdowna
• Nošenja maski
• Socijalnog distanciranja
• Ispitivanja učinkovitosti i sigurnosti cjepiva
• Kako provjeriti vlastitu osjetljivost na cjepiva
• Terapijskih lijekova (tj. mogućnosti liječenja bez cjepiva)

Nije li bilo sjajno vidjeti kako su zdravstveni djelatnici (koji nikada nisu liječili nikoga s COVID-om) preispitivani od strane „znanost“?

Nije li bilo sjajno vidjeti kako Agencija za hranu i lijekove (FDA) javno ispituje proizvođače cjepiva teškim pitanjima o proizvodima za koje nemaju odgovornost?

Oh, čekajte… niste vidjeli te rasprave? Ne, niste. Jer se one nisu nikada dogodile.

Ono što se umjesto toga dogodilo bila je teška cenzura svih priča osim jedne.

S toliko toga na kocki, zašto cijelo vrijeme slušamo samo jednu priču. Ne bi li se trebale čuti i druge perspektiva i o njima se profesionalno raspravljati?

Što se dogodilo sa znanošću?

Što se dogodilo sa znanstvenom metodom koja prije svega osporava naše pretpostavke?

Što se dogodilo da su nestale rasprave u ovoj zemlji, ili barem u zapadnom društvu?

Zašto je svatko tko se ne slaže sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom toliko cenzuriran?

Je li znanost o javnom zdravlju sada religija – ili bi se o znanosti trebalo raspravljati?

Ako netko kaže „znanost je konačno utvrdila“, onda znam da imamo posla s nekim zatvorenog uma. Po definiciji znanost (osobito biologije) nikada nije konačno utvrđena.

Da jest, to bi bila dogma, a ne znanost.

Želim biti dobar građanin. Uistinu želim.

Ako lockdown funkcionira, želim odraditi svoj dio posla i ostati kod kuće.

Ako nošenje maski djeluju protiv COVID-a, onda ih želim nositi.

Ako je socijalno distanciranje učinkovito, onda ga se želim pridržavati.

Ali, ako postoje dokazi da maske ne pružaju zaštitu, želim čuti i te dokaze.

Ako znanstvenici s velikim ugledom imaju različita mišljenja, želim znati što misle. Želim priliku da čujem njihove argumente i odlučim se.

Ne mislim da sam najpametnija osoba na svijetu, ali mislim da mogu promišljati. Možda sam čudan, ali ako nekoga cenzuriraju, onda stvarno želim čuti što misle. Zar ne želite i vi?

Hoće li svi moji prijatelji koji sada nemaju problem s cenzurom, imati isto mišljenje kada se cenzurira ono što oni misle?

Nije li cenzura osnovni element vladanja diktatora, tirana i pohlepnih ljudi željnih moći?

Nije li to znak da oni koji vrše cenzuru znaju da je to jedini način na koji mogu pobijediti?

Što bi se dogodilo da je čovjek koji je cijeli život proveo razvijajući cjepiva spreman staviti svoju reputaciju na kocku i pozvati sve globalne lidere da zbog problema sa znanošću odmah zaustave cjepiva protiv COVID-a?

Što ako se založio za otvorenu znanstvenu raspravu na globalnoj sceni?

Želite li čuti što ima za reći? Želite li čuti i vidjeti raspravu koju traži?

17) Vodeći svjetski virolog je oglasio uzbunu

Evo što je možda najveći razlog zašto ovo cjepivo protiv COVID-a nema smisla za mene.

Kada netko tko se jako zalaže za cjepivo, koji je cijelu svoju profesionalnu karijeru nadgledao razvoj cjepiva, javno govori da imamo veliki problem s cjepivima, mislim da bi čovjeka trebalo saslušati.

U slučaju da ste propustili i željeli biste pogledati, evo Geerta Vandena Bosschea koji objašnjava zašto se vrši toliki pritisak na ljude da prime cjepivo protiv COVID-a što ubrzava sposobnost virusa da mutira i postane smrtonosniji.

Zašto cjepiva protiv COVID-a mogu stvarati viruse otporne na cjepivo (slično bakterijama otporne na antibiotike)?

Zašto? Pa zbog prethodnih problema s ovisnošću o antitijelima, možda ćemo gledati događaj masovne žrtve u sljedećih nekoliko mjeseci/godina.

Ako želite vidjeti/pročitati drugi, pa i duži, intervju s Vandenom Bosscheom, gdje su mu postavljena neka teška pitanja, možete ovdje provjeriti.

Ostvari li se polovica onoga što kaže, ta bi cjepiva mogla biti najgori izum svih vremena.

Ali mogu i osobno govoriti o posljedicama COVID-a…

18) Već sam prebolio COVID

Nisam uživao. Dva dana sam imao jaku prehladu:

Konstantna bol u leđima

Nisam imao snage

Malo povećana temperatura

Bilo je čudno što nekoliko dana ništa nisam mogao pomirisati. Tjedan dana kasnije, kava i dalje nije imala potpun okus.

Ali sam preživio.

Sada se čini (kao što je to uvijek bilo) da imam lijep, prirodan, doživotni imunitet – koji vjerojatno neće nestati za nekoliko mjeseci ako se cijepim. Jer sam prebolio COVID.

Zapravo postoje dokazi da bi cjepivo protiv COVID-a moglo biti opasnije za mene.

To nije rizik koji sam spreman preuzeti.

Nadam se da vam je ovo pomoglo. Ako je, slobodno podijelite.

Christian Elliot

Izvor: quovadiscroatia.com

youtube-video
 

Vjerujem da ste  ovdje ljubitelji slobode i tražitelji Istine, a to je danas teško naći. Znam da ste za to spremni pretrpjet puno toga, a znamo da se onima koji misle drugačije prišivaju razne etikete i tako ih se želi ušutkati.

Mi nismo ispod nikakve etikete “anti” nego ZA SLOBODU IZBORA, a drugi se mogu pitati jesu li za slobodu izbora ili nisu. Svatko ima pravo korištenja sloboda. Mi nismo ‘anti’.

Postavlja se pitanje zašto sam došao kao svećenik  – Došao sam da vam dam podršku, a drugo – u pitanju su temeljne slobode, u pitanju je dostojanstvo čovjeka i u pitanju je budućnost djece. To je egzistencijalno i moralno pitanje na to se ne može oglušiti ni Crkva ni svećenik ni svaki čovjek dobre volje.

Osim toga, ovdje se radi o stvaranju jedne lažne religije ima svoga idola, svoje božanstvo –  tzv. pripravak kojem se mediji klanjaju, političari se pridružuju, a da  mnogi u Crkvi  šute i na taj način daju podršku!

Zašto mislim da ne mogu šutit i da se ne može šutit – zato jer svatko od nas ima odgovornost pred Bogom i svatko će odgovarat za ono što je činio, što nije činio, što je šutio i što je govorio. I zato sam ovdje.

Drugo, zašto se neću cijepit? Mislim da je pošteno je da rečen svoj stav.

U prvom redu – NEĆU SE CIJEPIT ZATO JER – mislim na druge – a ti drugi su NEROĐENA DJECA – kojima je okaljano cjepivo. Do sada je po službenim statistikama – do sad je sa koronom umrlo u godinu i pol dana – 4 milijuna ljudi. A u godinu dana prema statistikama UN izvrši se 73 milijuna pobačaja !

NEĆU SE CJEPIT ZATO JER –  je cjepivo protiv razuma!

Kako je rekla doktorica (vidi video: dr Nada Jurinčić)  nema razumnih argumenata, nema sučeljavanja suprotstavljenih strana. Ima JEDNOUMLJA, CENZURE, PROPAGANDE i ja to ne mogu prihvatiti!

NEĆU SE CJEPITI JER je cjepivo protiv zdravlja,  po mom uvjere Svatko tko razmišlja, tko se informira – vidi da može imat veće štete nego koristi, da je cjepivo još u eksperimentalnoj fazi. Nije slučajno da ta faza završava kad i zadnja pošiljka naručenog cjepiva  – jer naši su političari kupili cjepiva za sljedeću godinu i za 2023 – neka ga oni koriste za sebe…

NEĆU SE CIJEPITI jer je cjepivo protiv dostojanstva čovjeka – jer nas ucjenjuju, prisiljavaju, i to je ispod svake razine normalnog ljudskog ophođenja.

NEĆU SE CIJEPIT ni zato jer je to protiv normalnog poretka. Mene ne zanima nikakav novi svjetski poredak. Mene zanima sadašnji poredak. Novi poredak je protiv naravi i protiv čovjeka.

Ako se pretvorilo u idola – ja ne želim biti idolopoklonik!

Kad se sve skupa sabere išao bih protiv savjesti učinio bih teški grijeh – i GDJE POČINJE GRIJEH TU PRESTAJE POSLUH i tu više nema rasprave.

Koja je svrha ovog skupa?

Da izrazimo ljubav prema cijepljenima, jer im je najpotrebnija podrška u ono što ih čeka.

Naše su obitelji podijeljene.  Vidimo da su se mnogi bližnji i članovi obitelji cijepili. Nismo im možda ni mogli reći, a da su nas htjeli čut i to je križ koji će svaki trebat nosit.

Sad su na redu mladi i djeca kojima će se pokušati nametnuti cjepivo. (Ne-da-mo-vam-djecu!!!)

Logika je da se podjele prodube i da nas zavade pa da tako mogu bolje vladati. Naša logika bi trebala biti UJEDINIMO SE U BOGU – I POBJEDIMO IH. 

ZAKLJUČIT ĆU:

MISLI NA DRUGE = LJUBI DRUGE!  – PRVO MISLI NA BOGA – PA NA SEBE – PA NA DRUGE.

PRVO LJUBI BOGA – LJUBI BLIŽNJEGA  – LJUBI SEBE.

LJUBI BOGA I BORI SE ZA ISTINU.

Ovo njihovo je neprihvatljivo.

Neka svatko da svoj doprinos – ostalo će dati Bog – pobjeda će doći – Pobjeda je Njegova i ne trebamo se bojat.

Istina o staničnim linijama iz pobačenih beba u cjepivima – UKRATKO:

1. Je li istina da je korišteno samo nekoliko beba? Ne. Znanstvenik Stanley Plotkin priznao je da je bilo 76 pobačenih beba koje su korištene u samo jednoj studiji cjepiva.
2. Je li istina da se radi o bebama u ranom stadiju trudnoće. Ne. (Plotkin pod prisegom je priznao da su sve bebe bile starije trećeg mjeseca.)
3. Je li moralno ako je majka dala suglasnost? Ne. U ubojstvu nema moralnosti.
4. Je li tkivo za stanične linije uzeto kad je beba već bila mrtva? Ne. Smrt tkiva čini tkivo neprikladnim za stanične linije. Treba biti živa beba.
5. Je li istina da su to linije iz spontanih pobačaja? Ne. Jer tkivo treba biti živo.
6. Je su li oni koji rade cjepiva izuzeti moralne odgovornosti? Ne. Oni su suučesnici u zlu.
7. Je li istina da se ne radi o profitu? Ne. Oni koji koriste pobačene bebe u cjepivima na tomu zarađuju.
8. Je li istina da cjepiva ne sadrže DNA pobačenog djeteta? Ne. Ova cjepiva sadrže dijelove djetetova DNA.
9. Je li istina da za cjepiva neće trebati dodatni pobačaji? Ne. Stanični materijal je potrošan i s vremenom će ga trebati zamijeniti (novim pobačajima! ne spontanim, nego namjernim, jer treba živo tkivo).
10. Je li moralna uporaba takvih cjepiva ako se radi o davnim pobačajima? Ne. Jer vrijeme ne čini pobačaj moralnim. Osim toga u Kini se koristi stanična linija iz 2015., a bit će potrebno još staničnih linija.
11. Je li istina da nova cjepiva ne utječu na daljnju patnju beba? Ne. Jer će biti više pobačaja, a i ankete pokazuju da će roditelji radije izabrati pobačaj ako je “u medicinske svrhe”.
12. Može li se opravdati korištenje pobačenih beba za cjepivo, ako bi ‘ionako bile bačene’ pa se čini da je njihova uporaba za cjepivo za opće dobro? Ne. Cilj ne opravdava sredstvo. Pobačaj je uvijek moralno zlo.

Moralno zlo u ovom slučaju se čini i mnogo veće od onog gdje pogani prinose ljudske žrtve svojim bogovima.  Kad bi oni koji se nazivaju pro-liferi (članovi pokreta “Za život”) bili suglasni u tomu da se suprostave ovom zlu – ono bi se moglo zaustaviti i pronašla bi se moralna alternativa.

***

Iz lifesitenews.com :

Neka uvjerenja o moralnosti cjepiva koja koriste fetalno tkivo su pogrešna jer počivaju na pogrešnim pretpostavkama – stoga, na kojoj god strani stajali, vrijedi razmotriti najčešća.

1. travnja 2021. ( fetalna cjepiva …) – Kao i MMR [1] cjepivo, cjepivo Oxford / AstraZeneca i Johnson & Johnson COVID-19 proizvode se u staničnim linijama izvedenim od pobačaja [2] – za razliku od Moderne i Pfizerovih cjepiva koji ih koriste u testiranju. [3]

Rasprava o moralnosti cjepiva iz fetalnog tkiva često u svojoj srži ima tri (kriva) uvjerenja:

• Primanjem cjepiva ne surađujemo s prošlim zlom;
• Primanjem cjepiva ne pridonosimo sadašnjem ili budućem zlu;
• Gotovo da ne postoji veza između cjepiva i ubijene bebe.

Ta su uvjerenja manjkava jer počivaju na pogrešnim pretpostavkama – stoga, na kojoj god strani stajali, vrijedi razmotriti najčešća.

don Josip Mužić i fra Mario Knezović

* Imamo li pravo na istinu, kad nam se nameće samo poslušništvo…

– Bog nas nije stvorio da budemo poslušnici nego za Istinu. Svatko je odgovoran pred Bogom koliko se trudi da dođe do istine i zato je odgovornost na svakom pojedinačno.  Svatko je odgovoran pred Bogom koliko se trudi da dođe do istine jer ga Istina na koncu približava Bogu. zato je to odgovornost svakog pojedinačno. Drugi mu mogu pomoći, ali nitko ga ne može zamijeniti na sudu Božjemu kad će ga Bog pitat koliko si tražio Istinu, kad si je našao koliko si je prihvatio i primijenio u svom životu. I to je možemo reći poziv svakoga čovjeka, bez obzira  je li vjernik ili nije 

• Vi ste se uhvatili u koštac s jednom uistinu aktualnom temom, mnogi od nje bježe, zaziru, ne žele se konfrontirati, vi ste ušli u taj žrvanj. Zašto Vi, općenito, kao čovjek, kao svećenik, profesor, kao osoba koja je odgovorna u društvu ulazite u taj ring. Mogli bi i Vi, poput mnogih Pilata, oprati ruke i živjeti svoj konformizam, profesorske službe i katedre Mogli biste kazati, sa strane, ma baš me briga

– Pa mogao bih, ali vjerujem u Boga i smatram da sam odgovoran za ono što činim i da postoji grijeh propusta svakoga od nas. I zato je dužnost svakog od nas svećenika da ne šutimo, nego da ljudima pomažemo da otkrivaju istinu, i da se preko toga približavaju vjeri i Bogu. Jer ako mi budemo šutili onda će Gospodin morat učinit da kamenje progovori, a mi ćemo biti osuđeni na vječnu propast. Zato, ja znam da ne mogu puno promijeniti sa svojim činjenjem i znam da mi to komplicira život jer mi samo dodaje nove obaveze koje mi ne trebaju, gledajući ljudski, jer ima dovoljno drugih obaveza, ali s druge strane svjestan sam da ću doći Bogu na sud i da  i da ću morat polagat račun za talente, za ono što su mi toliki pomogli da se školujem, da postanem svećenik, što su molili za mene, koliko sam ja to opravdao i da li sam govorio onda kad je trebalo govoriti ili sam šutio, misleći na svoj komod i komfor. Tu mi puno pomaže podrška laika, posebno molitvena, jer vidim da u ovome mome žrvnju koliko god ima izljeva mržnje toliko ima izljeva ljubavi. Na tome sam neizmjerno zahvalan, jer vidim da se događa ono evanđeosko, da sam postao jedan mali kamen protivljenja i i da se ljudi dijele. Mislim da je to dobro jer tako će se svatko osjetiti pozvan i prozvan na neki način tko dođe u doticaj s tim sadržajem da jednostavno traži odgovore i da sam do njih dolazi i da se pita gdje je istina. 

• Mi ćemo upravo na tom tragu spoznavanja istine govoriti o tom novom cjepivu i općenito o cjepivu i njegovu sadržaju što je sama bit, što se u tom sadržaju nudi. Govorit ćemo o izazovima pandemije za kršćane o trezvenosti, o strahu, o novcu, prodaji, o pobačaju, sigurnosnim nepoznananicama, mogućnostima podvale, opravdanosti cjepiva, pravu izbora, što izabrati itd. Puno je pred nama stvari i vjerujem da ćemo uspjeti s vama ..koji o tome tako argumentirano i autentično govorite ..da će i slušatelji onda moći uistinu bistre i čiste savjesti znati odlučiti što će oni činiti. Vi kažete da panedemija stavlja kršćane pred različite izazove. Onako, recimo općenito, što su ti izazovi u kojima smo se mi našli, evo već smo u toj priči sedam osam mjeseci, gotovo

– Prvi izazov je pitanje naše vjere. Vjerujemo li mi doista u Boga i sad kad smo u ovoj stisci, možemo reći egzistencijalnoj, koliko tu do izražaja dolazi naša vjera? Naši su se stari u ovakvim situacijama obraćali Bogu, obraćali su se zagovoru Majke Božje, i to im je bilo prvo utočište, prvi oslonac. Nisu zanemarivali medicinu i znanost, ali prije svega su računali na Boga i vidimo da se to događa u nerazvijenim zemljama, kao u Africi, – u Tanzaniji ljudi pandemiju riješavaju s molitvom, oslanjajući se na Boga, na prvom mjestu, a onda u ono što im ljudi mogu pomoć.  Mislim da je to nama otišlo sad u treći plan. Jer kako vidimo, koliko se sad u medijima govori o Božiću? Možda je bolje da se i ne govori, kako se do sad govorilo, na jedan potrošački način – i to je jedna milost. Kad vidimo što je u žiži sviju nas, u žiži je pandemija, u žiži je cjepivo i ispada da mi umjesto da očekujemo spasenje od našeg Gospodina, koji se rodio na Božić i što obilježavamo, ispada da mi očekujemo spasenje od cjepiva. To je postalo riješenje za sve naše probleme, da bi mogli normalno živjet I to pokazuje koliko je poganstvo ušlo u naše duše i u naša srca, jer jednostavno, i katekizam je govorio o tome kako se lako može upasti u kult tijela. Taj kult tijela se pokazuje preko jednog kulta zdravlja. To je često puta jedan idolopoklonski odnos prema zdravlju – zdravlje je najvažnije. “Najvažnije je zdravlje, a sve ostalo ćemo lako!” Zdravlje dolazi i ispred Boga, pa onda se postavlja pitanje: vjerujemo li mi u zagrobni život-u vječni život? Šta je sa našom vjerom? Zato je ovo jedno preispitivanje savjesti svih nas, ne da bi bili nerazboriti, pa odbacili ono što nam znanost i medicina nude nego da bi i u ovoj situaciji kušnje i teškoće Bog bio na prvom mjestu, jer bez toga mi kao vjernici nećemo iz toga izić kao pobjednici nego kao gubitnici i ako umremo u tom stanju onda je u pitanju naše vječno spasenje.

• Vi ste jednom rekli kako su nam ukrali Uskrs i pripremaju se također ukrasti nam i Božić, a sve pod jednom krinkom: “Zdravlje je najvažnije”

– Je, prvi put u povijesti da su nam ukrali Uskrs. Ja sam se prije dva mjeseca kladio, iako znam da to vjerski nije sasvim u redu, ali sam se kladio za jednu krunicu. Onaj tko izgubi opkladu da će reći jednu krunicu za drugoga. Kladio sam se prije dva mjeseca da će nam za Božić bit zatvaranje. Moja će se prognoza obistinit 90%. Jer ćemo biti ograničeni da na misu može doći 25 ljudi vanka, unutra sa tim razmacima zavisti od veličine crkve. Prema tome nama su Božić amputirali, sveden je na minimum. I to je nešto što je jedinstveno i povijesti, nije se nikad to događalo. I koliko su vjernici toga svjesni i koliko ustaju u obranu svojih elementarnih prava? Evo, vidimo da ateisti, ako ovi sa  “Indexa”, oni bez ustručavanja govore govorom mržnje: Treba palit crkve, treba palit vladine zgrade, treba skidat glave, i to im se tolerira i dopušta. A gdje je ona naša dimenzija da se znamo branit, da se znamo borit za svoja prava, da se znamo borit za svoje dostojanstvo. Ispada da mi pastiri tu zakazujemo, od nas kao da se čuje samo ono što je očekivano: što očekuju mediji, što očekuju političari. I događa se po onom srpskom: “Ne talasaj!” Mi ne talasamo, uklapamo se u političku korektnost i sve onda ide. I onda nas ljudi doživljavaju kao one koji se prodaju vlastima, koji ne misle na interese Božje nego misle na svoje zemaljske, ljudske interese. To je ono što je meni mučno gledat i slušat jer vidim da se mnogi udaljavaju zbog toga od crkve i od vjere, da su neki prešli u neke druge vjere ili prestali ići u crkvu, zbog toga jer nas doživljavaju kao kukavice. I to je ono što me boli  (…) 

• Profesore Mužiću, ispada da oni koji pokušavaju drugačije misliti.. mi u ovom razgovoru ne želimo reći da nema bolesti, pandemije, da se ne treba čuvati, nego jednostavno kao da se ne dopušta drugačije mišljenje. Odmah je osoba kontroverzna, odmah je proglašavaju nekim alternativnim znanstvenikom, liječnikom- Zašto smo mi općenito ušli u takav jedan diskurs – da kad ljudi žele drugačije misliti da ih se jednostavno sotonizira?

– Na žalost, mi nismo izvukli lekciju koju smo imali u vrijeme komunizma, mi stariji, jer tu smo doživjeli u praksi kako to izgleda. Sad nam se to događa pod imenom “demokracije”. Mi kao da ne znamo koristiti iskustvo od prije da se tome odupremo. Ja znam prije, kad bi počeo dnevnik i zasjedanje komunističke partije na televiziji mi bi se automatski isključili. To ne bi gledali, ugasili bi televiziju. Mi danas puštamo da nas mediji truju sa sadržajima koji nemaju veze sa kršćanstvom, nemaju veze sa domoljubljem, dapače, protivni su tome, i još ih financiramo i plaćamo zato. I tu mi zakazujemo. Kad bi mi masovno to bojkotirali, onda mi, kako sam rekao  u prošloj emisiji da u naši mediji uglavnom okupatorski, onda bi se mi oslobodili te okupacije, onda bi oni živjeli samo od vanjskih donacija i to ne bi bilo dovoljno da nas truju u ovakvom opsegu kako to čine danas.  

• Mi ćemo sada razgovarati o tom novom ponuđenom cjepivu. Simpomatično je kako se već najavljuje da u Hrvatsku, a uskoro i u Bosnu i Hercegovinu dolazi to Fizerovo i razno cjepivo i ima se dojam da se uopće ne raspravlja o sadržaju tog cjepiva, da se već govori o modelima, kako će se izvesti cijepljenje, gdje će se staviti punktovi, hoće li biti gužva, tko će se prvi cijepiti. Preskače se sadržaj, samo se misli na formu.

– Tako je – i preskače se rasprava u javnosti. O sastojcima cjepiva, o rizicima cjepiva, o nus pojavama, o moralnim aspektima, o svemu tome se uopće ne diskutira, nego ispada da se mora biti samo ZA cjepivo jer ako nisi za cjepivo, jer ako nisi onda si, kao što ste rekli maloprije, automatski si obilježen, nazadan ili šta ja znan kakav, i onda ti zalijepe razne etikete, izaberu razne pojedince koji iskoče i onda lupaju po njima dok se ovi drugi ne prepadnu i onda povuku. Tako da tim putem ne možemo doć do pravih riješenja. Tim putem možemo doći samo do zastrašivanja, provođenja jedne zdravstvene politike, koja se može pokazat itekako kontraproduktivna, di ćemo mi to sutra plaćat svojim zdravljem, i životima.  

• Ajde, idemo počet tumačiti – što je sporno. Čini mi se da mnoge priče u suvremenom društvu počinju i završavaju oko teme pobačaja. Enciklika “Evangleium vitae” govori da je život jednostavno zakon, ali pobačaj koji se tako forsira – je li on ima svoju priču povezanu s ovim cjepivom i zašto treba možda prvo govoriti o pobačaju, a onda ćemo doći do razumijevanja sadržaja cjepiva koji se želi nuditi i ubrizgavati milijunima ljudi na svijetu?! 

– To pitanje pobačaja i njegove povezanosti sa cjepivom dira direktno naravni moral i kršćanski moral i zato je Crkva o tom pitanju progovorila i dužna je govorit po tom pitanju. Zato se u nas zadnji tjedana o tome debatira, prevodi, jer je to ono gdje Crkva treba dati jasne smjernice. Mi vidimo, da otkad je pobačaj ozakonjen na Zapadu, 50-ak godina, da je to postala masovna stvar. Po službenim statistikama Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, 1997. je bilo izvršeno  53 milijuna pobačaja – samo te godine. U međuvremenu su brojke sigurno rasle. A kad bi tome pridružili sve one skrivene brojke, pobačaj koji se ne registrira, pobačaj koji se događa preko spirale, preko pilule koja se uzima dan poslije i slično, preko pobačaja koji se događaju kod umjetne oplodnje – kad se onda žrtvuju oni zamrznuti embriji tj zametci, tu dolazimo do ogromnih brojeva. U Drugom svjetskom ratu je bilo oko 40 milijuna ubijenih, a mi svake godine imamo taj broj koji premašuje taj broj od Drugog svjetskog rata, ..i kako možemo očekivat da će ovaj svijet bit normalan. Ne može bit normalan. I ne može primat Božju milost koju mu Bog daje u izobilju jednostavno zato jer ima okrvavljene ruke. To je jedan holokaust neviđenih razmjera. Mi se čudimo poganima, kad čitamo u Starom zavjetu, kako su prinosili svoju djecu za žrtve Molohu i drugim božanstvima, a mi to sad činimo masovno, i nikome ništa. I ne samo to, nego se ta djeca koriste, njihova tijela se koriste, u kozmetičkoj industriji, u zdravstvenoj industriji za pokuse, za ubacivanje u cjepiva, i slične stvari. I to su grozote na koje smo mi navikli i o kojima šutimo. 

• Kad govorimo o cjepivu, u javnosti postoji informacija,  a o njoj je govorio mladi svećenik Iličić i američki biskupi u travnju – da se u proizvodnji cjepiva protiv korone koriste stanice pobačene djece. Što je istina? Je li tako i zašto se o tome ne govori ako je to tako? 

– Prije nekih dvadeset dana sam ja isto imao na Radio Mariji emisiju o tome. Istina je da su američki biskupi o tome progovorili i rekli da postoje i drugačiji načini, da se proizvodi cjepivo bez korištenja stanica koje se dobivaju od pobačenih beba i pozvali su razne firme koje se bave proizvodnjom cjepiva da se usmjere u tom pravcu. Ove vodeće ih nisu poslušale, oglušile su se na to. I mi ove plaćeničke portale koji su stavljeni tu da budu cenzori onog što se govori u javnosti vidimo da oni demantiraju da je to istina, na način da kažu, “tu nema stanica pobačenih beba” To je samo djelić istine. Prava istina je da su djeca hotimično pobačena da bi se njihova tijela koristila, da bi se njihove stanice koristile, da bi se od tih stanica dobile druge stanice, koje će se kasnije ugrađivati u cjepivo, da bi se dobile te stanične linije. Znači, to nisu stanice iz prve ruke od pobačenih beba, koje su pobačene prije pedeset godina, nego su iz druge ruke, ali su svejedno njihove stanice, koje su potekle od tih beba, i kad bi mi tim bebama dali ime, kad bi se npr zvala Ana Frank il slično, onda bi se mi drugačije prema tomu ophodili, nego što se danas ophodimo. 

• U vašem članku čitamo kako je časopis “Science” objavio da trenutno pet tvrtki koje radi na izradi cjepiva protiv korona-virusa koriste jednu od dvije stanične linije OD HOTIMIČNO POBAČENIH BEBA  koje moraju biti ZDRAVE. Gotovo da to više nije tajna.  

– Tako je. Evropska unija je napravila sporazum za nabaviti šest cjepiva koliko je meni poznato. Hrvatska je do sad naručila četiri cjepiva i to: AstraZeneca, Pfizer, Moderna i Johnson & Johnson.
Dva cjepiva: AstraZeneca i Johnson J. koriste stanične linije koje potječu od pobačene djece u pripravnoj i proizvodnoj fazi pa su kao takvi automatski neprihvatljivi za katolika.
Ova druga dva: Pfizer i Moderna koriste također stanične linije koje potječu od pobačene djece, ali samo u fazi testiranja. To je onda, na neki način manje zlo, ali su isto izravno povezane sa pobačajem. Sa ova četiri cjepiva, mi u Hrvatskoj sad nemamo katoličku alternativu – za niti jedno od ova četiri cjepiva. Hrvatska vlada sada pregovara da se uzme cjepivo CureVac gdje bi onda katolici imali alternativu. Ali izgleda da je to u planu tek pri kraju sljedeće godine i to oko 300 000 cjepiva, što je s obzirom na broj katolika u Hrvatskoj nerazmjerno mali broj.  

• Spominjali ste tu suradnju sa zlom i zato vas profesore Mužiću pitam – gdje počinje ta suradnja sa zlom? Papinska akademija za život spominje neku formalnu suradnju koja je nedopustiva, i neku drugu koja je kao tolerantna. Što znači formalna suradnja – s ovom pričom o kojoj večeras govorimo 

– Ako čitatelje zanima da više uđu u pojedinosti mogu to naći u pisanom radu koji je izišao na portalu. Međutim, ono što bih htio jednostavnijim riječnikom prenijeti jest da  – moralna teologija razlikuje “formalnu” i “materijalnu” suradnju sa zlom.  
Dakle, formalna suradnja sa zlom nije nikad dopuštena, u ovom slučaju pobačaj – nije nikad dopušten. To je kad mi odobravamo taj čin i podržavamo ga na taj način. Dakle, svaki onaj koji proizvodi cjepivo, koji ga prodaje, trguje i slično on upada u tu formalnu suradnju jer zna o čemu se tu radi.  
Drugi oblik je ma terijalna suradnja, gdje čovjek ne odobrava sam čin pobačaja u proizvodnji i slično, ali ostvaruje neku suradnju sa zlom. Materijalna suradnja sa zlom također nije dopuštena.  
Neizravna, daleka i pasivna, kaže Papinska akademija za život izgleda da bi bila dopuštena, a to znači da se to dopušta u krajnjim situacijama, dakle u teškim situacijama i kad nema drugog izbora i kad se između dva zla mora birat manje – dakle, hoće li ti dijete stradat od rubeole il ćeš se cijepit – To je jedna teška situacija, nemaš drugo alternativno cjepivo, i znači, to se dopušta samo privremeno.  
Međutim sad se dobiva dojam u javnosti kao da je Crkva rekla: “to je odobreno, može se uzimat, i nema nikakve zapreke, nismo mi to proizveli, nismo odobrili hotimični pobačaj, mi ćemo to uzimat, i nema problema ako mi to cjepivo koristimo” 
Mi smo dužni svaki put da se borimo da dobijemo alternativu. Kad imamo alternativu, kao u ovom slučaju,  dužni smo uzimati druga ne sporna cjepiva. Mi smo dužni ne uzimat ova cjepiva koja nam se nude i koja su moralno kompromitirana radi pobačaja, i uzimati ona koja su čista. I s druge strane, da se borimo  na sve moguće načine da nam se omoguće naša prava, da mi takvo cjepivo ne primamo i da se takva cjepiva uopće ne proizvode.

Jer danas se takva cjepiva mogu dobiti na sasvim druge načine, mogu se dobit od običnih stanica, od pupkovine, od stanica placente, i mogu se dobiti od odraslog čovjeka. Nema nikakve svrhe da se ubijaju djeca da bi mi imali to cjepivo.

Možemo ga dobit, ako ga želimo sa tim stanicama, na sasvim drugi način. Za to smo se dužni borit. To je borba koja se događa za promicanje jedne kulture života, prava nerođenih i svakog od začeća do prirodne smrti da ima pravo na život, protiv kulture smrti koja se preko cjepiva želi proširiti i nametnuti kršćanima kao nešto normalno. 

• Kad površno pratimo javnost nekako se samo se, profesore, postavlja se pitanje: biste li se cijepili, tko je za tko protiv, a ne govori se ovoj stvarnosti koju vi ističete: što mi to u tom cjepivu konzumiramo, koje su tu podvale, i gdje dolazimo u konflikt sa savješću ..što primamo. Evo vidimo, ovih dana se objavila anketa koja je vjerojatno iznenadila i vladajuće strukture, većina hrvatskih liječnika je rekla da se ne želi cijepit. U Osijeku 70 % ih ne želi primiti cjepivo, a na razini cijele Hrvatske više od 50% medicinskog, liječničkog osoblja je reklo – ne želim primiti cjepivo. Pa ne znam onda, tko je tu lud? 

– To pokazuje da je naš narod još zdrav, da ima zdravu pamet i da tu pamet koristi. Prema tome, zato se toliko govori o cijepljenju i ljudima se pere mozak na sve moguće načine, jer se jednostavno želi promijeniti omjer i želi se postići da situacija bude sasvim suprotna, da većina prihvati cjepivo, a onda će se onu manjinu pokušat prisilit da se cijepi. (!) Tu se ne događa jedna fer utakmica, nego se vrši jedna demagogija, umjesto da se donose utemeljeni argumenti, o tome što se događa sa cjepivom, koje rizike, koje prednosti donosi, da se ljudima pruži argumente, da oni sami znaju što je za nas najbolje, to se jednostavno ljudima ne dopušta nego se smatra da smo mi nedorasli da sami možemo zauzet stav o tome, a radi se o našem životu, o našem zdravlju, i onda, o tome će odlučiti drugi, kao što je to stožer ili međunarodna organizacija i ako još dobije blagoslov nekih crkvenih velikodostojnika onda se smatra da običan narod nema šta koristit svoju glavu, razmišljati, i mislim da je to potpuno krivo. Svatko je odgovoran za svoj život, za svoje zdravlje i za to će odgovarat Bogu. I zato je važno da dobije jednu potpunu informaciju da može onda na temelju te informacije donosit odluku. Ako nemamo potpunu informaciju onda nismo dužni djelovat nego u takvom slučaju čekat da se stvari razbistre.

Ono na čemu se danas najviše stavlja naglasak je – strah.  

Sjećam se da je prije par godina bio snimljen jedan film. Jedna obitelj stoji u planinama, u Alpama, kroz staklenu stijenku vide planine i snijeg, odjednom kažu: “Lavina” i spušta se taj veliki snježni val prema njima. Tu je otac, majka i dvoje djece.  Otac zgrabi svoj mobitel i pobjegne glavom bez traga. Majka se posvećuje djeci i spašava djecu. Nitko nije stradao, sve je to prošlo, na kraju se oni sastaju ponovo i postavlja se pitanje ženi hoće li ona ostat u braku sa takvim mužem jer se u kriznoj situaciji on ponio tako da misli samo na svoj mobitel, na spašavanje svog života, ne misli na ženu, na misli na djecu.  

Nas se želi dovest u situaciju da ne razmišljamo normalno, ljudski, nego da budemo u strahu za svoje zdravlje za svoju egzistenciju i da se onda tjeskobno svatko bori samo za sebe. I to je onda nešto gdje se ne može normalno ni trezveno rasuđivat nego se onda donose krivi zaključci.  

• Don Josipe malo prije ste govorili o opkladi. Ajmo sad jednu opkladu čisto hipotetski: Govori se u javnosti kako je cijepljenje na dobrovoljnoj bazi itd. Hoće li to biti mic po mic – “ako se ne cijepiš nećeš moć putovat, nećeš moć dobit taj i taj posao, profesor na sveučilištu, jer ti si ugroza, nisi se cijepio!”

– O tome se već otvoreno govori, o tome je govorio kineski državnik, koji je prvi predložio da se napravi taj neki nasilni način – da svi oni koji se ne cijepe neće moć putovat. Naša vlast u Hrvatskoj je isto o tome diskutirala. Neki su bili za to da se to cjepivo nametne kao obavezno, da se ljude prisili na to i mediji su o tome pisali. Tako je ministar Božinović  tvrdio da po zakonu o zaštiti pučanstva postoje obavezna cjepiva, dok je predsjednik Milanović  predložio da se ljude jednostavno natjera na to, tako da neće moć putovat, ili da neće imat posao, ako nisu cijepljeni. Znači, oni će vršiti pritisak na poslodavce, da vrše pritisak na svoje zaposlene, da ih ucjenjuju: ako misliš radit, moraš se cijepit. O tome se sad više ne govori, to je bilo u onom prvom naletu. I sad zamislimo, ako država bude sve državne službenike bude tako ucjenjivala, i ako bude vršila pritisak na privatnike da oni svoje zaposlenike tako ucjenjuju, onda jasno da će se naći u nezavidnom položaju. Posebno oni koji imaju djecu, koji imaju kredite, i kakav će im se onda izbor nudit – nikakav. To je onda ucjena i prisila. U nekim državama su već govorili, kao u Novom Zelandu, Australiji, Kanadi – kako će one koji se odbiju cijepit odvodit u neke kampove za preodgajanje gdje će ih držati internirane, gdje ne bi zarazili druge, ali gdje će im pružiti mogućnost da promijene mišljenje, – to je kao neki logor – i ovdje se ne radi samo o zdravlju nego o pravima i slobodama, hoćemo li nastaviti biti slobodni ljudi ili nećemo, i to je ono što nam ne smije pobjeći iz vidokruga. Jednostavno, prevelik je ulog po srijedi.

Ja se danas pitam, šta kad bi mi danas doživjeli posljednja vremena i kad bi se dogodilo da traže da primimo ŽIG ZVIJERI. Gospodin jasno kaže, da se bez toga žiga neće moći ni prodavat ni kupovat, praktički ćeš biti lišen građanskih prava, ali isto tako kaže tko uzme taj žig zvijeri da ga On neće priznat kao svoga. On je otpadnik od Krista. Mi imamo danas tehnološki mogućnost napravit taj žig sa čipom, i jednostavno sve podatke o čovjeku staviti u taj čip, ne treba mu osobna, ne treba mu ništa, radi se na tome da ga se spoji na računala, da se može kontrolirat gdje on putuje, gdje se miče i sl. – Onda je to jedan golemi prostor ucjene! – Ogromni prostor ucjene. Tu se može utjecat na ljudsko zdravlje negativno, ne samo pozitivno. Prema tome, ovo sa cijepljenjem, na ovakav način, ne fer način, može biti samo priprema terena za čipiranja, a prekosutra za uvođenja jednog žiga zvijeri. To je logika stvari. I pitao sam se onda – – Zašto je Gospodinu neprihvatljivo onda da netko uzme žig zvijeri – ako je to neophodno za opstat u životu, za preživiti na ovome svijetu?
 Očito je da nas je Gospodin stvorio sa jednim dostojanstvom i slobodom, i ne želi da se u ime ičega toga odreknemo. Prema tome, ako je providio za židovski narod u pustinji da im je 40 godina davao manu providit će onda i za ljude koji budu u tim posljednjim vremenima, suočeni sa tim izazovom, kad budu lišeni svih građanskih prava, davat će im hranu iz neba i ako treba umrijet će kao ljudi, ali to je daleko bolje nego da žive kao ovisnici od snaga zla.  

• Naš gost je sveučilišni profesor, dr. Don Josip Mužić (…) Uspio sam vidjeti neke od komentara na društvenim mrežama – jedna od njih kaže: – Ma kakvo cijepljenje kad znanost ne zna još ni što je virus?

– Mi se u svome nismo pitali o porijeklu virusa, o porijeklu ove korone. Ako je on umjetno stvoren, kao što puno toga upućuje da je stvoren u laboratoriju, onda oni koji su ga izumili oni imaju i riješenje kako s tim izić na kraj.  

-To je kao za kompjutere, proizvodu virus pa program za antivirus 

– A mi se bavimo posljedicama, kako ćemo testirat ljude, kako ćemo istraživat cjepivo i slično, a puno važnije bi bilo vidjeti odakle to dolazi, da se na taj način pokuša stvari regulirat, i ako je to tako, oni koji su ga pustili u opticaj da ih se kazni, da ogovaraju pred zakonom 

• Ne postoji razdoblje, ne postoji okolnosti u kojima možemo svoju savjest i svoja kršćanska načela suspendirati. Je li to rastezljiv pojam, jel to  tako ili nije? 

To se danas pokušava rastezat, preko medija, čak i preko teologije, ali mislim kod Boga su stvari jasne – da, da i ne, ne – i mi moramo koristiti ove izazove koje Bog dopušta da se stvarno PREISPITAMO: “Jesam li ja osobno spreman sutra ostat bez posla kao profesor, jesam li spreman da mi mogu zaplijenit imovinu, zabraniti putovat i sl?” Svatko od nas treba sebi postavit to pitanje. Do koje je granice spreman ići za Krista? Je li spreman sve izgubit za Krista? Evo imamo slučaj ovog milijardera u Hong Kongu koji je postao katolik, koji je mogao iz Hong Konga pobjeć i otić na Zapad, ima svo bogatstvo koje mu triba, on je ostao u Hong Kongu i dopustio da ga policija uhiti i da bude sa narodom koji je tamo progonjen. Što sam ja spreman pretrpit u današnjoj situaciji u odnosu na ono što trpe Kineski katolici? Mi se ne možemo izvlačit da ćemo imat neki povlašten tretman kod Boga zato što smo na Zapadu. Ovo što se kod nas događa je već jedan progon, mi možemo reć da taj progon nekad eskalira kao što je paljenje crkava u Francuskoj ili kao što je u Poljskoj vidjeli smo izljeve mržnje protiv katolika sad nedavno, to imamo u Italiji, imamo u svim Zapadnim zemljama. To su nama znakovi, to su nama upozorenja koja nam govore – “evo čovječe, jesi li spreman promijeniti svoj život, jesi li spreman prihvatiti da sutra možeš ostati bez ičega, i da moraš posvjedočit vjernost Kristu po cijenu života?” 

• Kad govorimo O ALTERNATIVAMA U CJEPIVIMA –  negdje se zna pročitao –  ako nema alternative da eto može se tako koristiti cjepivo koje je moralno upitno – gdje se koriste stanice pobačenih beba, jel se možda namjerno ne želi proizvesti alternativno cjepivo? (To je kao da dođete u dućan pa vam kažu kupite piće koje želite, Colu, Fantu, a sve isti gazda…?!) Kršćani, ljudi morala, moraju tražiti alternativu.  

– Tako je. Prije sam već spomenuo da postoje ova dva alternativna cjepiva, sad na Zapadu koja su trenutno pri kraju da budu dostupna korisnicima, i onda su moralno NEUPITNA, ali mi imamo također i RUSKO cjepivo i to tri cjepiva Ruska, o kojima se na Zapadu uopće ne želi razgovarati. Njega je naručila Mađarska preko volje Europske Unije, a u našoj javnosti to se odmah diskvalificira: “Rusko je, nevalja ništa, a koje su argumente donijeli – Zašto to Rusko ne bi valjalo? ..i zašto bi ono bilo lošije od nekog zapadnog cijepiva?! Posebno, ako je prvo proizvedeno i prije je izišlo na tržište nego ova na  Zapadu.”  Nije slučajno da su neke zemlje naručile Rusko cjepivo, i Izrael je naručio Rusko cjepivo, osim Mađarske, Brazila i sl.,

Mi u javnosti nemamo pravo postavljanje stvari, nego imamo navijačko postavljanje stvari. Nego samo poslušnički – ide za onim što odluči Europska unija i to se slijepo slijedi, a NE MISLI SE NA DOBRO NARODA, na to da se ljudima ponudi MOGUĆNOST IZBORA.  

• Ja se uvijek osjećam nelagodno kad u emisiji moram postavljati pitanja o novcu i materijalizmu, ali u ovoj priči ne možemo to zaobići – Gdje je u svoj ovoj priči oko nuđenja cjepiva – novac, biznis, velike kompanije, dionice, tu je bilo nekih sumnjivih prodaja dionica nakon što se doznalo tko to mešeratir, tko prodaje, tko kupuje – velika je ovo priča 

– Je, i smatra se da je trenutno tzv BIG-farma velika farmaceutska industrija trenutno jedna od najmoćnijih institucija financijskih u svijetu. I ovo sad u slučaju cijepljenja TU SE RADI O BASNOSLOVNIM ZARADAMA. Tu možemo stvarno sumnjat da se neke stvari ne događaju slučajno. Nedavno je ovaj voditelj zdravstvene organizacije bio tužen u Etiopiji za ratne zločine – oni koji su ga stavili na to mjesto oni znaju da on ima takvu mutnu prošlost – ali stavili su ga tu jer se njega lako može ucjenjivat. Kad takvi ljudi donose odluke onda su takvi ljudi potkupljivi, onda Od njih možemo očekivat da će činit štetu, umjesto da čine dobro.  Vidimo da kad je PFIZER objavio da ima cjepivo onda su im DIONICE skočile nenormalno uvis, i onda je tada njihov šef, na Konferenciji za tisak, direktor Pfizera za Veliku Britaniju, on je pod presingom uprave Pfizera, kad je objavio javnosti da je njegovo cjepivo učinkovito 90% onda je prodao 62% svojih osobnih dionica. Dakle, više od pola svojih dionica koje je imao u svojoj firmi osvarivši veliku zaradu. Talijanski liječnik Crisanti primjetio u medijima kako se nitko nije sablaznio što je on prodao svoje dionice dan nakon te najave, a ipak on je najinformiranija osoba na svijetu. Zašto je prodao dionice ako je cjepivo učinkovito? Ovakvi čini podrivaju pouzdanje u cjepivo! Kad vidimo da taj isti Pfizer i i druge takvi proizvođači cjepiva su postigli, od Velike Britanije – da je promijenila zakon i da je proglasila imunitet da proizvođači cjepiva i da trgovci cjepiva neće snosit odgovornost za nus pojave koje se mogu pojavit  – onda tko će plaćat štetu – nitko ispada. Nitko neće biti odgovoran za štetu koja nastane. To je nešto što ljudima da je opravdanog POVODA ZA SUMNJU, da se tu ne događaju čista posla i da je ekonomski INTERES pojedinih firmi odnio prevagu nad interesom općeg zdravlja. Samo tvrtka Pfizer kao proizvođač cjepiva protiv Corone je u 9 mjeseci prijavila  prihod od 36 milijardi dolara (!!!) ,  dok ljudi masovno zatvaraju poslove,  ostaju na ulici, a korisnici Caritasa, oni kojima je potrebna pomoć, se povećavaju.  Oni koji će najviše profitirat je farmaceutska industrija.  

• Malo se govori u javnosti, čini mi se, da se reducirano čuje neke liječnike i kod nas, O NUS POJAVAMA – ne samo da je upitno što se proizvodi od toga što moralno nije dopustivo, nego nitko ne preuzima odgovornost. Mi znamo da autizma kod djece nije bilo dok se nije pojavilo određeno cjepivo, …  

– Na žalost, posebno imamo problem, s ovom novom tehnologijom messenger RNK – glasnička ribonukleinska kiselina – gdje se prvi put događa da se na čovjeku primjenjuje jedna nova tehnologija ZA KOJU SE NE ZNA KAKVE ĆE POSLJEDICE NA ČOVJEKA IMAT. Oni nas umiruju da će to bit bez posljedica ikakvih, da se ne trebamo ničeg bojat, ali ako imamo na umu da za patentirat jedno cjepivo treba 10 GODINA (!!!) a da se cjepivo protiv korone proizvodi u roku od nekoliko mjeseci-pola godine onda – ko je tu lud – ko je pametan? Mi ćemo sigurno neke posljedice ove nove tehnologije vidjet tek nakon 4-5 godina. I bilo bi razumno da se tako NE INZISTIRA, DA SE IDE NA TAKO MASOVNO CIJEPLJENJE cijelog svijeta, nego da se paralelno uz cjepiva razvijaju i DRUGI NAČINI LIJEČENJA koji će bit efikasni mimo cjepiva, a TO SE PREŠUĆUJE, i na tome se ništa ne radi. Koje sve to posljedice može imat? ..To su velike nepoznanice za sve. Ovaj Peter Hotez koji je radio na razvoju cjepiva protiv korone, upozorava na moguće pogubne posljedice zbog IZOSTAVLJANJA POKUSNIH STUDIJA NA ŽIVOTINJAMA (!) Obično su se cjepiva do sad testirala na životinjama. To je sad preskočeno da bi dobili ta cjepiva što prije. Neke od životinja koje je on cijepio lošije su reagirale na virus od onih koje nisu bile cijepljene.  Karl Brosh šef odjela za zarazne bolesti u Izraelu priznaje da postoje jedinstveni i nepoznati rizici RNK cjepiva, koje uključuju lokalne i sustavne upalne reakcije, što može dovesti i do autoimunih stanja, tu su mogućnosti komplikacija i nepoznanica velike. Neki čak govore da se može dogoditi gubitak plodnosti. Pošto smo mi vidjeli da su ovi moćnici već prije eksperimentirali i podvaljivali ljudima cjepiva protiv drugih bolesti, a u biti su uvaljivali i ovu sterilizaciju, onda jasno da je to nešto čega se stvarno trebamo bojat. To je nešto realno što se može dogodit. U tome je prednjačio Bill Gates, konkretno. Prema tome, koji su tu sve interesi u igri? Što se sve s tim želi postići? Ovo je svakako jedna jedinstvena prigoda – ako ćemo cijepit cijelo čovječanstvo – da se tu može provodit razne interese i razne ideologije. Tu, na žalost moramo biti oprezni.  

• Josipe, imate li vi protivnih mišljenja, kad ovako iziđete u javnost, rekli ste maloprije da je više onih koji mole za vas koji vas podržavaju, a ima vjerojatno i onih koji govore što to sad ovaj profesor priča a to možda nije dobro jer ljudi umiru,  

– Istina je da doživljavam da ima nekih izljeva mržnje prema meni, radi ovih stavova koje zastupam, svjestan sam i da ljudi umiru, ne želim nijekat ni valjanost cjepiva, ni opasnost bolesti koje imamo. Samo ne želim da se mi u ovakvoj situaciji  odrečemo svog zdravog razuma, rasuđivanja i prava na odlučivanje. Svatko ima pravo sam donijet odluku. Nitko mu nema pravo nametnut!  

• Dobivamo i poruke, kako su ljudi u Tanzaniji molitvom pobijedili koronu.

– To je stvarno zanimljiva stvar – da je tamo predsjednik proglasio kraj pandemije, i zahvalio je što su molili i postili za oslobođenje od pandemije, i kaže da vjeruje da je virus bio eliminiran od Boga. Činjenice su mu dale za pravo, jer od 50 milijuna zaraženih u svijetu ovog mjeseca, Evropa je prešla 13 milijuna, a Afrika je imala samo 1,3 milijuna zaraženih. Mrtvih je u Europi bilo 311 000, a u Africi 30 000, od čega 2/3 u Južno afričkoj Uniji.  

Iz pitanja slušatelja (sažetak)

• o broju mrtvih

– Čini mi se da broj mrtvih nije znatno porastao u odnosu na prošlu godinu. Treba imati na umu da su neki umrli zbog korone, kao npr samoubojstva  – u Japanu je znatno porastao broj samoubojstava (oko 20% kod muškaraca, oko 80% kod žena)

• o tome ima li išta sporno kod cjepiva dječjih

Ima. Koliko znam ima kod rubeole, ali kod rubeole nismo imali alternativu, dok kod korone postoji alternativa.

• pater Nodilo – Bitno. net – grijeh je da o tome govori oni koji nisu kompetentni.

Mislim da u povijesti Crkve nije bilo tako, nego je svatko u izgradnji Kraljevstva Božjeg doprinosio u skladu sa svojim talentima, pogotovo kad se radi o obrani temeljnih prava, tu su pozvani svi.

• Komentar jedne majke koja primjećuje da se roditelje koji ne žele cijepiti djecu naziva “anti-vakserima”, dok se u sadašnje vrijeme i zdravstveni djelatnici ne žele cijepiti pa ih se ne naziva anti-vakserima. “(…) Korisno je ovo čuti jer danas je tolika cenzura medija da ovi mali ljudi trebaju to čuti, i nitko nema prava na našu slobodu. Ja sam majka tri sina i odlični su učenici idu i po dvije škole, imamo i posao i sve, ali sam spremna, kao i ovih osam godina, odreći se svega, ići na Blidinje, kupiti ovce i koze, živjeti svoju vjeru i svoju slobodu.”

ZAVRŠNA MISAO – o traženju moralno ispravnog cjepiva.

– Čestitam ovoj slušateljici na odlučnosti i hrabrosti, i mislim da su nam oni koji su bili prisiljavani da cijepe svoju djecu pokazali put kojim trebamo ići. To je nešto gdje su oni bili obespravljeni, nijekalo im se pravo izbora, i sad smo svi došli u sličnu situaciju. Mislim da se moramo svi ujediniti i boriti za opću dobrobit. Bez obzira hoćemo li izabrati cjepivo ili ne, ali ne smijemo upasti u moralne kompromise niti kompromise sa svojim dostojanstvom, nego s uvjerenjem činiti ono što činimo.