Vjerujem (Kompendij KKC)
Bog se čovjeku objavljuje kroz povijest spasenja (Stari i Novi zavjet) a čovjek na to odgovara – VJEROM. Glavni uzori vjere – u starom zavjetu – Abraham, a u Novom – Gospa. Vjerovati znači pristati uz objavljenu istinu. Bog je istina. Vjera nam je nužna za spasenje, a ona postaje djelotvorna po ljubavi koju iskazujemo. Između vjere i razuma nema sukoba. I vjera i razum su od Boga. Razumom možemo shvatiti nešto o Bogu, vjera u objavljene istine ide iznad razuma. Mi nikad našim razumom ne bi npr. mogli shvatiti da je Bog Presveto Trojstvo ili da je Isus stvarno pristuan u posvećenoj Hostiji… Vjera je nešto osobno, ali i nešto što se hrani vjerom Crkve. Crkva predhodi našoj vjeri. Ona je naša Majka i Učiteljica. “Ne može imati Boga za oca tko nema Crkvu za majku (sv. Ciprijan) Pozvani smo vjerovati one istine koje Crkva jednoglasno ispovjeda… što nam Crkva predlaže vjerovati kao od Boga objavljeno…
25. Kako čovjek odgovara Bogu koji se objavljuje?
Potpomognut božanskom milošću, čovjek odgovara poslušnošću vjere, koja je potpuno predanje Bogu i prihvaćanje njegove Istine, budući da za nju jamči on koji je sama Istina.
26. Tko su u Svetome pismu glavni uzori poslušnosti vjere?
Uzora je mnogo, a osobito se ističu dva: Abraham koji, stavljen na kušnju, »povjerova Bogu« (Rim 4,3), uvijek je slušao njegove pozive pa je stoga postao »ocem svih koji vjeruju« (Rim 4,11.18), i Djevica Marija koja je tijekom cijeloga svoga života na najsavršeniji način ostvarivala poslušnost vjere: »Fiat mihi secundum Verbum tuum – neka mi bude po tvojoj riječi« (Lk 1,38).
27. Što za čovjeka znači vjerovati u Boga?
Znači prianjati uz samoga Boga, predati mu se pristajući uza svu istinu što ju je on objavio, jer Bog jest Istina. Znači vjerovati u jedinoga Boga u trima Osobama: Oca, Sina i Duha Svetoga.
28. Koje su značajke vjere?
Vjera, nezasluženi Božji dar, dostupna onima koji je ponizno prose, jest vrhunaravna krjepost neophodna za spasenje. Čin vjere ljudski je čin, tj. čin razuma koji, na poticaj volje koju Bog pokreće milošću, slobodno daje svoj pristanak božanskoj istini. Nadalje, vjera je sigurna jer se temelji na samoj Božjoj riječi; ona je djelotvorna »po ljubavi« (Gal 5,6); ona je u trajnu rastu zahvaljujući slušanju Božje riječi i molitvi. Ona nam već sada daje predokus nebeske radosti.
29. Zašto između vjere i razuma nema proturječja?
Iako vjera nadilazi razum, između vjere i razuma nikada ne može biti proturječja jer oboje potječu od Boga. A isti je Bog koji čovjeku daruje i svjetlo razuma i vjeru.
»Vjeruj da bi razumio, razumi da bi bolje vjerovao« (sveti Augustin).
30. Zašto je vjera osoban i ujedno crkven čin?
Vjera je osoban čin ukoliko je čovjekov slobodan odgovor na poziv Boga koji se objavljuje. No, istodobno je i crkven čin koji se izražava u ispovijesti: »Vjerujemo«. Crkva je ta koja vjeruje: tako milošću Duha Svetoga ona prethodi, rađa i hrani vjera pojedinoga kršćanina. Zato je Crkva Majka i Učiteljica.
»Ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku« (sveti Ciprijan).
31. Zašto su važne formule vjere?
Formule vjere su važne jer omogućuju da izrazimo, usvojimo i s drugima slavimo istine vjere služeći se zajedničkim govorom.
32. Kako je samo jedna vjera Crkve?
Premda je načinjena od osoba različitih jezika, kultura i obreda, Crkva jednoglasno ispovijeda jedincatu vjeru primljenu od jedinoga Gospodina i prenesenu jedincatom apostolskom predajom. Ispovijeda samo jednoga Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga – i pokazuje samo jedan put spasenja. Zato jednoga srca i jednodušno vjerujemo sve što je sadržano u pisanoj ili predanoj Božjoj riječi, a što Crkva predlaže vjerovati kao od Boga objavljeno.
