„Na prvi pogled nastojanja radikalnog feminizma u korist ravnopravnosti muškaraca i žena čine se plemenitima. Također se čini da se ovaj zahtjev da žena uđe u sve profesije, ne isključujući ni jednu, u Crkvi pretvara u zahtjev za pristup svećeništvu. ” Kršćanstvo u tom ipak slijedi Isusov “skandalozni” primjer,  ženu poštuje više nego je poštovana do tad, ali svećenstvo je rezervirano samo za muškarce. Sveto Pismo Starog ni Novog zavjeta ne poznaje žene svećenice. (…)

Feministički zahtjevi govore o „nepravdi“ u ženskoj naravi da samo ona mora rađati, a onda i znanost i zakon pomažu onima koji žele promijeniti narav (mijenjajući muško u žensko i obrnuto). Postoji sveta jednakost između muškaraca i žena, ali postoji i različitost. Borba protiv prirodne tj naravne nejednakosti dovodi do uništavajućih posljedica.

Neki idu dotle da te ideje i naše ljudske kategorije primjenjuju i na Boga, govoreći da je On i Majka. S filozofske točke gledišta možemo reći da koliko je Otac toliko je i Majka, ali kršćanstvo nije filozofija.

„Ali, kršćanstvo nije filozofska spekulacija niti je proizvod naše pameti. Kršćanstvo nije naše, ono je Božja objava, ono je poruka koja je nama predana i koju ne možemo po volji mijenjati. Dakle, nismo ovlašteni promijeniti ‘Oče naš’ u ‘Majko naša’: simbolizam koji je Isus upotrijebio je neopoziv jer je utemeljen na samom odnosu čovjek-Bog, koji je došao objaviti nam se. Još manje nam je dopušteno zamijeniti Krista nekim drugim likom.“

– Joseph Ratzinger u intervjuu sa Vittorijem Messorijem, knjiga „Razgovor  o vjeri“

(…) Majčinstvo  i djevičanstvo (dvije najviše vrednote u kojima je ostvarivala svoj najdublji poziv) postale su vrednote oprečne onima koje dominiraju. (…)

…

Svećeništvo pod znakom pitanja

(…) Dokument Kongregacije za nauk vjere koji naglašava katoličko „ne“ (koje su djelile i druge crkve kao Pravoslavna, te sve do novijih vremena i Anglikanska) ređenju žena za svećenike, potpisao je predhodnik kard. Ratzingera.  (…)

(…)  „Na prvi pogled nastojanja radikalnog feminizma u korist ravnopravnosti muškaraca i žena čine se plemenitima, u svakom slučaju razumski opravdanima. Također se čini da se ovaj zahtjev da žena uđe u sve profesije, ne isključujući ni jednu, u Crkvi pretvara u zahtjev za pristup svećeništvu. Mnogima se ova mogućnost ređenja, mogućnost da imamo katoličke svećenice čini ne samo opravdanom nego i bezazlenom: jednostavno, neophodno prilagođavanje Crkve novoj društvenoj situaciji.“

Zašto, onda pitam, ustrajno to odbijati?

„U stvarnosti ovakva vrsta „emancipacije“ žene nije nova. Zaboravlja se da su u antičkom svijetu sve religije imale svećenice. Sve osim jedne: židovske. Kršćanstvo i ovdje, slijedeći izvorni „skandalozni“ Isusov primjer, otvara ženama novu situaciju, daje im mjesto koje predstavlja novinu prema židovstvu. Ali svećeništvo ipak ostavlja samo muškarcima. Očito, kršćanska intuicija je shvatila da se ne radi o nebitnom, sekundarnom pitanju te da obrana Svetoga pisma (koje ni u SZ ni u SZ ne poznaje žene-svećenike) znači ujedno i obranu ljudske osobe. Počevši, razumije se, od osobe ženskog roda“

(…)

Određeni feministički zahtjevi smatraju „nepravednim“ da samo žena treba rađati i dojiti. I znanost im, a ne samo zakon, pomaže: mijenjajući muško u žensko i obratno, kako smo već rekli; ili odvajajući plodnost od seksualnosti te težeći prokreaciji prema vlastitoj volji pomoću tehničke manipulacije. Nismo li možda svi jednaki? Dakle, ako je neophodno, treba se boriti i protiv naravne „nejednakosti“. No, ne može se boriti protiv naravi a da se ne proizvede devastirajuće posljedice. Sveta jednakost između muška i ženska ne isključuje nego zahtjeva, različitost.“

Od razgovora o općemu prelazimo na ono što nas više zanima. Što se događa kada ovakve orijentacije uđu u religioznu, kršćansku dimenziju?

„Događa se da se međurazmjena spolova koji bivaju viđeni kao jednostavne „uloge“, uvjetovane više od povijesti nego od naravi, te banaliziranje muška i ženska proširuju na samu ideju Boga a odatle se šire na cjelokupnu religioznu stvarnost.“

Ipak, čini se da i katolik (a to je nedavno i Papa potvrdio) može držati da je Bog iznad kategorija svojih stvorenja; dakle koliko je Otac toliko je i Majka.

„To je uistinu točno ako to promatramo s čisto filozofske, apstraktne točke gledišta. Ali, kršćanstvo nije filozofska spekulacija niti je proizvod naše pameti. Kršćanstvo nije naše, ono je Božja objava, ono je poruka koja je nama predana i koju ne možemo po volji mijenjati. Dakle, nismo ovlašteni promijeniti ‘Oče naš’ u ‘Majko naša’: simbolizam koji je Isus upotrijebio je neopoziv jer je utemeljen na samom odnosu čovjek-Bog, koji je došao objaviti nam se. Još manje nam je dopušteno zamijeniti Krista nekim drugim likom. Ono što je radikalni feminizam – ponekad i onaj koji se poziva na kršćanstvo – nije spreman prihvatiti jest upravo ovo: egzemplarni, sveopći i nepromijenjivi značaj odnosa između Krista i Oca.“

Ako su to suprostavljene pozicije, primjećujem, izgleda da je dijalog blokiran.

Doista uvjeren sam, kaže, da ono čemu vodi feminizam u svojem radikalnom obliku nije više kršćanstvo kakvo poznajemo, nego se radi o različitoj religiji. Ali, također sam uvjeren (počinjemo uviđati duboke razloge biblijskog stajališta) da Katolička crkva i one pravoslavne, braneći vlastitu vjeru i vlastiti pojam svećeništva, brane u stvri bilo muškarce bilo žene u njihovoj najdubljoj stvarnosti, u njihovoj neopozivoj različitosti muška i ženska; dakle u njihovoj nesvedivosti na jednostavnu funkciju, ulogu“.

(…)

Radikalni feminizam, po Ratzingeru također je plod ”bogatog Zapada i njegovoj intelektualnog establišmenta”, ”navješta osobođenje, tj. spasenje, različito ako ne i oprečno onome kršćanskome”. No, upozorava: „Spada na sve muškarce, nadasve žene, koji kušaju plodove ovog preuzetnog post-kršćanskog spasenja, da se stvarno upitaju da li to spasenje doista znači povećanje sreće, veću ravnotežu, životnu sintezu, bogatiju od one koja je napuštena jer se smatra nadiđenom“.

Dakle, kažem, prema vama, vanjština bi varala: umjesto da se okoristite, žene bi bile ustvari žrtve ove ”revolucije” koja je u tijeku.

„Da – ponavlja – žena plaća najviše. Majčinstvo  i djevičanstvo (dvije najviše vrednote u kojima je ostvarivala svoj najdublji poziv) postale su vrednote oprečne onima koje dominiraju. Žena, stvarateljica u pravom smislu riječi jer daje život, ništa ”ne proizvodi” u onom tehničkom smislu koji je jedino vrednovan u pretežno muškom društvu koje cijeni nadasve učinkovitost. Ženu se uvjerava da ju se želi „osloboditi“, „emancipirati“, sileći je da postane poput muškarca. Na taj način postaje istovrsna s kulturom proizvodnje te potpada pod kontrolu muškog društva tehničara, prodavača, političara koji traže profit i moć, sve organizirajući, sve prodajući, sve instrumentalizirajući za svoje ciljeve. Tvrdeći da je seksualna specifičnost nešto drugotno (dakle, negirajući samo tijelo kao utjelovljenje Duha u jednom spolnom  biću), žena je pokradena ne samo za majčinstvo, nego i za slobodan izbor djevičanstva. Ipak, kao što muškarac sam ne može prokreirati, tako ne može biti ni djevac  osim ako ne „imitira“ ženu koja je – i na ovaj način – za drugi dio čovječanstva imala najvišu vrijednost „znaka“ i „primjera“.

Joseph Ratzinger u intervjuu sa Vittorijem Messorijem, knjiga „Razgovor o vjeri“

Sara Winter borila se za pravo  na pobačaj, izrugivala se sa kršćanima i sa križem, izvodila besramne performanse na ulicama Brazila, propagirala homoseksualnost, a onda se –ispričala kršćanima.

Sara  je u Brazilu privukla veliku pozornost javnosti kao osnivačica femnističke grupe “FEMEN” kada je nastupala u prosvjedima skupa sa još tri djevojke.  Smatrala je to borbom za ženska prava.

Sara je napustila feministički pokret nazivajući ga feminističkom sektom koja koristi žene kao objekte,  promovira lezbijstvo te prikriva pedofiliju. Žene tu  nisu poštivane kao žene nego su promatrane kao objekti. One se koriste kako bi se potpirivala mržnja prema kršćanstvu i mržnja prema obiteljima.

U svojoj knjizi opisuje kako su se prema njoj ponašali pripadnici feminističkog pokreta. Često su je uvlačili u svijet droge, u spolne odnose sa nepoznatim osobama, a zlostavljale su je čak i lezbijke. Spominje i to kako je kao tinejdžerka bila uvučena u prostituciju, a kad je to povjerila jednoj feministkinji koja je bila sveučilišna profesorica, ova je, umjesto da joj pokaže  drugačiji put, podržala to čime se bavila.

Primjećuje također da je od onih rijetkih puta kad bi primila ljubav i poštovanje to bilo od strane jednog starijeg gospodina koji je bio konzervativan i protiv feminizma, ali koji ju je tretirao kao svoju kćer.

U njenoj promjeni veliku ulogu je imalo i rođenje sina. To je promijenilo njene stavove o pravu na život. Počela je drugačije gledati na majčinstvo. Sara je napustila feministkinje i svoju ‘biseksualnu orjentaciju’. Da se izjašnjava kao biseksualka bila je tjerana od ostalih članova pokreta, a sve kako bi zadobila veće poštovanje.

Ispričala se kršćanima za besramnu fotografiju na kojoj je u lezbijskom poljupcu na pločniku pred crkvom (2014.), na nacrtanom križu. Objavila je snimku na youtube-u gdje se ispričava za feministički prosvjed pred crkvom. “Tražim od kršćana oprost za feministički prosvjed.” “Otišli smo predaleko i na kraju uvrijedili mnoge vjernike, ali i nereligiozne ljude. Prepoznala je u tom činu neki oblik bogohuljenja. Ne kaže da je postala kršćanka, ali svakako, napravila je jednu  promjenu na bolje.

Ostavila je pokret koji je kroz četiri godine bio među glavnim simbolima Brazila. A kao ishod toga – Sara kaže kako se sada osjeća puno sretnije i može puno više pomoći ženama.

Izvor: lifesitenews.com

Netko je malo prostudirao  dva modna časopisa (vidi video)  i došao do zabrinjavajućih otkrića. Jedan (Elite) je imao 426 stranica i težio je malo više od kilograma. Drugi je imao 244 str i težio je blizu pola kilograma. Odlučio je istrgati one stranice koje se odnose na reklame i plaćene oglase. Što je ostalo? Od 426 stranica ostalo je 364, a to znači da se 85% časopisa sastojalo od reklama. Drugom časopisu je od 244 stranice istrgnuo 158 stranica reklama i oglasa, a to je bilo 65 %. U stvarnosti to su, dakle, katalozi, a ne časopisi.

A zašto je to BITNO?

Zato što su desetljećima reklame za žene utemeljene na istom principu.

• Ti nisi dovoljno dobra!
• Nešto s tobom nije u redu!
• Zapravo, puno toga s tobom nije u redu!
• Nisi dovoljno pametna!
• Ona je je ljepša!   

85 % je takvih sadržaja, posvećeno tomu da vas tjeraju na razmišljanje kako ste nesavršeni i neprikladni.

70% žena se osjeća krivima, posramljenima, depresivnima nakon 3 minute čitanja modnih časopisa. Ti časopisi žele da povjerujete kako možete izgledati kao … neka Sally Gifford. To je laž. Nitko ne može izgledati kao Sally G, čak ni ona sama.  (usp. VIDEO) H&M je nedavno priznao da koristi slike koje su učinjene kompjuterski, a što znači da te fotografije prikazuju tijela koja uopće ne postoje. To nije sve.

Preko 1/3 žena koje to čitaju su u dobi iznad 40 godina. Kad pogledate fotografije – koliko ima žena u dobi od 40 godina – zaključite = nula!

800 stranica koje niječu ljudsku biologiju i stvaraju krivu sliku o tijelu. Prosječan model ima 21 godinu, težina je 25 % manja nego kod prosječnih žena, visina: oko 18 cm su više… Mnoge od njih su u rangu anoreksije. U US-a i EU 50 miliona žena pate zbog problema sa prehranom, a tako i mnogi modeli. Industrija ljepote ima žrtve na obje strane. Lista modela koje imaju problema sa prehranom (….. vidi video….)

Danas već djevojčice u školskoj dobi postaju zabrinute oko težine i građe. 80 % odraslih  su nesretni sa svojim tijelom. I istraživanje od samog “Vogue” magazina kaže da 1200 muškaraca izjavljuje kako im premršave djevojke nisu privlačne.

 A što promoviraju naslovnice nekih od tih časopisa? (usp. Slike naslovnica s videa: Muškarci! Droga! Novac! Moć! Slavne osobe… život bogatstva… botox … lak novac… droga i uspjeh… obogati se… udvostruči svoj novac… više novca manje problema.. sex… , ….

Tisuće plaćenih marketinških stručnjaka su dobili ogromne novce da peru mozgove, da prodaju iluziju i unište vaše samopouzdanje. !!! 

Ovakvi magazini trebali bi biti nelegalni. Oni su u srži protiv žena i protiv tebe, a ti im daješ moć – svojim novčanikom.

Ti si pametnija od toga. U stvari jedino ti odlučuješ o svojoj privlačnosti. Privlačnost je izbor. Ti si stvarna žena. „Nesavršenosti“ su one koje tebe čine –  tobom. Ti definiraš standarde. Ne obrnuto.

Budi zadovoljna s onim što jesi. To je stvarna ljepota. 

Tim riječima završava video – studija.

A ako na sve to gledamo još i kao vjernici – mi znamo da je ljepota svakog ljudskog bića u tomu što ga je Bog stvorio. I On sa svakim ima svoj plan. Nitko mu nije nebitan. Kad bi mi svaki dan u svojoj molitvi počivali na ruci Boga Oca, svoga Stvoritelja, ne bi nas zanimalo što drugi o nama misle, već samo to  – što Bog o nama misli. Samo to je bitno.

Osim toga, naše tijelo je hram Duha Svetoga. Nije nam ga Bog dao da njime služimo vragu i upropaštavamo duše.

Tijelo je određeno za uskrsnuće. Zato je sveto. I zato poštujmo tijelo – svoje i tuđe.

vidi: VIDEO

Moda je posebna priča. A što se modom želi postići? Zanimljivo razmišljanje jednog pravoslavnog svećenika koji uspoređuje pokrivene muslimanke i razotkrivene kršćanke… Evo otprilike svećenikova osvrta:

…

Mi se znamo narugati s muslimanskim djevojkama, kako se pokrivaju, što izigravaju… Ali one su bar sačuvale neki moral… (primjer Turaka u Njemačkoj…)

A što je s našim kršćanskim djevojkama? Ogoljene, izbušene, tetovirane, … te uske rebatinke u kojima se sve ocrtava, mogle su se i svući… Ta moda je kao riječ: “Uzmi me, stavi ruku na mene, vodi me gdje hoćeš…!” …  Što drugo? Ne vjerujem da je to riječ: Ja sam ozbiljna djevojka…

Naše društvo ovisi o tomu kakva je žena. Je li moralna…

Razgolićene djevojke misle da će tako nekog privući? A koga će tako privući? Nekog tko je jeftiniji od njih… Tko nikad neće biti dobar muž, otac, … i već unaprijed privlače nekog u koga će se kasnije razočarati, razvesti se od njega, plaćati alimentacije…

Je li problem usamljenost?

Da, vjerojatno…  ali svatko mora znati da čovjek može biti i sam na svijetu ali da je s njim Bog. I najružniji je čovjek je lijep kad nosi Boga  u sebi…