Možemo reći da se Gospa pokazala naša najvjernija zagovornica kroz povijest.

Uz lik Gospe Remetske stoji naslov koji joj je dodijelio hrvatski sabor: “Najvjernija Zagovornica Hrvatske, Majka najsvetija, Djevica Remetska.”

Pavlin Andrija Egerer u 17.om stoljeću piše: “Kraljevina Hrvatska uistinu je Marijanska”. Govoreći o marijanskom kultu povijesničar Peričić navodi: “Do 11. og stoljeća gotovo sve katedrale na dalmatinskom teritoriju bile su posvećene Majci Božjoj. I po našim gradovima, osobito primorskim često se vidi Gospina slika ili kip u gradskim vratima ili na uglovima ulica. To je slučaj glavnih gradskih vrata u Kotoru, Herceg Novom, Budvi, ali i na mnogih privatnim kućama kao u domu obitelji Makin u Kotoru gdje se u niši časti Gospa od Škrpjela, ili na kući obitelji Žiga u gornjem Stolivu gdje na pročelju u niši stoji kameni Gospin kip.
Prva hrvatska rodoljubna pjesma sačuvana u K. zborniku iz 16. st. jest upućena Gospi da nas obrani od Turskih napada
U Boki je od najstarijih vremena u običaju i dodatak u litanijama “Ufanje putnika” i „Kraljice i odvjetnice naša moli za nas“
Hrvatski pavlin, 1753 – Josip Bedeković u svojoj knjizi tiskanoj 1753. (…) – ovako opisuje pobožnost svojih sunarodnjaka … “Nadasve su odani preblaženoj Mariji Božjoj i časte je osobitom pobožnošću kao svoju zagovornicu, odvjetnicu i zaštitnicu. Ljudi, naime, u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, seljaci, premda su snagu svoju slomili dnevnim radom s tolikim žarom poštuju Presvetu Djevicu i tako su u tome tvrdi te misle da je grehota ako je tko subotama svakoga tjedna, još više uoči njezinih svetkovina ne bi častio strogim postom tj ne jedući ništa kuhano.” 

Godine 1979.-e proslavljao se Branimirov jubilej tj. 1100.-a obljetnica prvoga međunarodnoga priznanja Hrvatske. Naime, 879. papa Ivan VIII priznao je hrvatskog kneza Branimira, a Hrvatsku neovisnom državom. Tom prigodom nastala je molitva “Ispovijest Hrvata katolika” koja završava zazivom Gospi: „Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom!“ Ovaj zaziv izražava ono što je pobožni puk živio u najtežim okolnostima. Pouzdanje u Gospinu pomoć postalo je jednostavno sastavni dio vjere i narodnog identiteta i jednostavno se provlačio kroz našu tisućutristo-godišnju povijest kao jedna crvena nit.

Sinovsko pouzdanje u Gospu – resilo je i osobno kardinala Stepinca koji je u pismu remetskom župniku Leopoldu Rusanu 1960.-e godine piše: “Još nije umrla najvjernija odvjetnica Hrvatske, Mati Božja. Mi smo doduše grešnici, ali onoj u knjižici kojoj je predgovor napisao papa Pio XII još kao državni tajnik kaže marija na jednom mjestu da su joj među naslovima kojim je častimo najmiliji: Majka Grešnika i Majka Milosrđa. Ne vjerujem dakle da bi isključila iz broja djece naš narod. Zato neka nikada ne prestanu dolaziti k njoj sinovi i kćeri hrvatskoga naroda. Neće se prevariti kao što se nisu prevarili ni naši očevi i pradjedovi krou 13 stoljeća što smo ušli u Zajednicu Crkve Božje. Ovo pouzdanje nema granica, jer – kaže on –  čini mi se da je sv Alfons Liguori još najljepše pisao o Bogorodici jer je najsnažnije istaknuo svemogućnost Marijinu, svemogućnost u tom smislu što ni jednu molbu ne odbija. Siguran u Gospino uslišanje
Sv Leopold je običavao, prema svjedočenju Giovania Armelinija, ostavljati pred kipom Bezgrešne pisamca s potrebama pojedinih ljudi. U jednom njegovu zapisu stoji: Snažno vjerujem da je u Božjoj Crkvi uvijek prisutna Majčinska prisutnost iste Blažene Djevice Marije i vjerujem da sukladno zadatku koji joj je povjeren od umirućeg Sina na Križu zajedno sa Sinom koji zajedno zagovara za ljudski rod također ona na nebu zagovara kod Oca. Tako ona uistinu na nebu izvršuje to što je činila pod Sinovljevim križem. Ovakvi stavovi ponikli su iz Hrvatske narodne pobožnosti i prenosila se sa naraštaja na naraštaj. Već je 1872. mađar August F. Balog upozorio da u hrvatskim donjim krajevima vjernici običavaju u slučaju javne potrebe, na primjer kužne pošasti na ljudima, stoci, ili u polju, prigodom suše, potresa i slično, obaviti procesiju s čudotvornom Gospinom slikom. On kaže da se rijetko događa da nisu uslišani. Ako pak ne dobiju odmah što traže onda ostave svetu sliku nasred crkve i takorekuć jurišaju na nju dok ne dobiju što traže, pa kliče: Vjera je to velika!

Za južnu Hrvatsku, osobito Cetinski narod, Gospa Sinjska kohezijska je snaga, nešto što životu daje sigurnost zaštite i sigurne pomoći. Osamnaestog stoljeća imamo svjedočanstva da ova čudotvorna Gospina slika mijenja boju lica koju je ponekad blijedo i žalosno što se tumači kao nagovještaj Božje kazne, a ponekad veselo i rumeno što se tumači kao znak uslišanja na upućenu molitvu.

U stradalnička vremena Drugog svjetskog rata i poraća bilo je veliko buđenje Marijanske pobožnosti u Hrvata. Jednako tako je bilo i za vrijeme Domovinskog rata. Nadbiskup Puljić je za Uskrs 1994.-e uputio prigodno pismo svojim vjernicima gdje piše: da se “Na Kristovu križnom putu našla i njegova majka, koja mu, istina, nije mogla fizički pomoći. Naš naord je prihvatio svjesno i odano pobožnost prema Mariji, uzdajući se u njezin majčinski zagovor i pomoć. Vjerujem da će nam njezin zagovor pomoći da preživimo i opstanemo na ovim prostorima.” I možemo reć da je to tako i bilo.

Čudesna uslišanja

Isus Krist je živi Bog i zato djeluje kroz povijest Crkve na razne načine pa i tako da čini nadnaravne zahvate po svom nahođenju ostavljajući na taj način moćne znakove ljudima. Danas nije lako govoriti o čudima. A razlog je kako kaže kardinal Leo Ševčig – u tome što današnje jednodimenzionalno poimanje svijeta ne prihvaća čudo. No, kršćani se ne mogu odreći čuda, jer su ona konstitutivni dio njihove vjere.

Najčešća čuda koja Isus čini događaju se po zagovoru svetaca, a poglavito po zagovoru Marije. Gospina svetišta su prepuna svjedočanstava čuda. Iako ona najstarija nisu dokumentirana kako je to danas moguće, ne može ih se jednostavno zaobići, smatrati samo pobožnim predajama kao to danas čine nevjernici pa i neki teolozi. Ova čuda su obraćala zalutale, hranila vjeru, tješila nevoljne i punila duše zahvalnošću radi koje su se podizale crkve i ostavljali razni zavjetni darovi za uslišane milosti.

…

*U Kloštar Ivaniću – u drevnom marijanskom prošteništu sjeverne Hrvatske –
koje je danas službeno svetište Sisačke biskupije
Tijekom 25 godina … (1757-1782) evidentirano je od tadašnjih župnika 59 čudesnih uslišanja po zagovoru Majke Božje Ivanićke.
U nepunih 100 godina … 1688- 1786 – župnici su zabilježili 9 čuda = 1 čudo mjesečno

*U Olovu (BiH) – (Nikola Olovčić) Skoro svaki dan se događala ozdravljenja ili oslobađanja od opsjednuća
*Gospa Sinjska – 1886- zamoljeni župnici da prikupe svjeočanstva o uslišanim molitvama. Za manje od mjesec dana prikupio je 360 čuda koja se pripisuju zagovoru Gospe Sinjske – svaka brojka iza krije izvanredan zahvat…
Olovsko svetište (Gospa od Olova, BiH) čuda se događala skoro svakodnevno– po zagovoru Gospe – posebno poznato po oslobađanju opsjednutih..
Tu su sliku častili katolici ali i muslimani. Čim bi opsjednuti pogledao sliku ozdravljali bi. “Zašto nas progoniš i mučiš Djevice Marijo!”
Bartol Kašić: “Pred tom se slikom događaju čudesa – osobito u vezi s opsjednutima, … bilo katolici, raskolnici, turci… Svi oni glasno zapomažu: „Presveta Djevice, izbavi nas!”
Blago onome ko u te vjeruje
Kršćanska katolička vjera je prava vjera!“ Uvjet za čudo – vjera katolička.
Čak ako to dolazi i od muslimana, inovjeraca…
Nešto preko čega su postajali katolici

Fra Bernardin Škrivanić u Lurdu ozdravio od tuberkuloze – postao širitelj slave Majke Božje Lurdske; u Rijeci izgradio crkvu…
Prigodom hodočašća u Lurd Leopold Mandić susreo redovnicu koja nije ozdravila
Na njegov prijedlog – da to namjeni za ozdravljenje slijepog francuza – dogodilo se da je on progledao čim ga sv Leopold pričestio
Na povratku u Padovi, povratak u samostan, prijetio sudar kočije s tramvajem – mimoišli su se čudesno. Ulica se raširila dok su prolazili– Sv. Leopold to pripisuje Gospi.
Ivan Merz – svjedok nekih ozdravljenja u Lurdu što ga se duboko dojmilo – Nakon što je oprao bolesne oči na vrelu – poboljšano zdravstveno stanje – mogao je završiti studij
Lurdska čuda – po njemu su poziv na obraćenje čovječanstvu
Ivan Merz: Osjetili mi nešto u Lurdu ili ne – Lurdska čudesa su neoborive činjenice koja govore da izvan Katoličke Crkve nema prave Crkve …
Sav rad koji ide za spasom duša je najuzvišeniji i najpotrebniji koji se uopće može zamisliti.
Čuda posvjedočuju ISTINITOST VJERE, istinitost Crkve kojoj pripadamo, čuda su moćno sredstvo evangelizacije
Zato je neobično da čuda prešućujemo umjesto da na njima zahvaljujemo – kad smo ispitali autentičnost…

Kako to da se danas u istim svetištima ne događaju čuda? Dobiva se dojam da ih nema, a i kad bi ih bilo da ne bi privukli potrebnu pozornost, ili da ih nema tko dokumentirati…
Ova pojava je raširena i vezuje se uz MANJAK VJERE.
A i ona rijetka čuda – ljudi ih drže u skrovitosti.
*Izuzetak – MEĐUGORJE – gdje se čuda događaju i dokazi se pohranjuju – svjedočanstvo našem narodu i vremenu i zato to je jedan od razloga zašto tamo idu hodočasnici u velikom broju.
*NAZARETSKA KUĆICA U TRSATU – bila je prepoznata po GOSPINOJ OBJAVI – KUĆICA 1291- OSTALA 3 GODINE i 7 mj – do prosinca 1294 Gospina objava župniku – župnik je imao neizlječivu vodenu bolest od koje je čudesno ozdravio, kako mu je Gospa objavila. Također mu je  objavila da je to njezina kućica – na Trsatu su bile velike milosti…
Na Malu Gospu – prevrnuo se čamac i svi su se putnici utopili – među utopljenicima pronađen na morskom dnu (Ivan F.) – u klečećem položaju, rukama uzdignutim prema svetištu – mnogo godina kasnije neraspadnuto tijelo – nepoznati svetac – kojem se možemo moliti – iako nije kanoniziran… Slovenka Helena, kljasta, u Trsatu donešena Gospi i ozdravila
Josip Celer preživo Titanik, …
Alojzije Stepinac se zavjetovao Majci Božjoj Trsatskoj – preživio u rovu – disao na puščanu cijev… pronašli ga jer je virio dio plašta…

(Više poslušaj na snimci u prilogu; izvor: Radio MarijaEmisija “Sjaj istine”,

iz ciklusa emisija – “Gospa i hrvatski narod”)

I Isusova majka bila je tamo. (1)
A na svadbu je bio pozvan i Isus.
I njegovi učenici bili su onamo. (2)

Kad je vina počelo nestajati
dođe Isusu njegova majka
„Vina nemaju“ – ona se Njemu obrati. (3)

I kaže njoj Isus, Spas:
„Ženo, što ja imam s tobom?
Još nije došao moj čas.“ (4)

Poslužiteljima će tad njegova mati:
„Što god vam rekne učinite!”
(I oni će se odmah na posao dati.) (5)

Bijaše ondje za čišćenje židovima
šest kamenih posuda,
a svaka od po dvije do tri mjere ima. (6)

“Napunite vodom posude te!”

reče Isus poslužiteljima
I do vrha oni napune sve. (7)

Reče im dalje: „Zagrabite sada
i nosite ranatelju stola.“
Oni odnesu tada. (8)

Kad okusi vodu što posta vinom
A nije znao otkud dobre kaplje ove –
Znale su sluge koje zagrabiše vodu –
Ravnatelj stola zaručnika pozove. (9)

I kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol
dobro vino najprije
A ono gore kad se čovjek ponapije,
a u tebe se dobro vino sve do sada krije. (10)

Tako u Kani Galilejskoj
Isus prvo znamenje napravi.
I povjerovaše u nj učenici njegovi
kad im se tu očitova u slavi. (11)

Nakon toga odu u Kafarnaum
Isus i oni što su mu kao braća znani
S majkom i učenicima skupa
i ostanu tamo nekoliko dana. (12)

(Prema Iv 2,1-12)

Najpoznatija svadba to je bila,
u Kani, onog čudesnog dana
gdje se i Gospa s Isusom uputila.

Nije to bilo kraljevsko vjenčanje
već dvoje koje ljubav veže,
a ne neko veliko imanje.

I kad nasta zabrinjavajuće stanje,
kad vina nesta Gospa sve vidi
pa Isusu to daje na znanje.

Za zaručnike želi blagoslov svog Sina
i da se u veselju združe tog dana,
a ne da dan pamte po manjku vina.

Zar Sin njoj može ne uslišit želju?
Protivi se naizgled da započne čuda
al čini to – i biva uzrok veselju.

Od obične vode vino najbolje pravi
i njegovi učenici svjedoci su toga
i kakvog Učitelja tu imaju u slavi.

Tu vjenčanje nije tek zabava noćna,
tu je ženidba po volji Božjoj bila
pa je i molitva stoga bila tako moćna.

Koji Gospinu zaštitu u životu žele,
oni se trude ugađati Bogu
a Bog će im onda i dati – da se vesele.

A kad godine i zaljubljenost prođu,
kad veselje utihne i teškoće porastu
kad bolesti i nemoći dođu

koji se zaista vole neće odustati
njima je sveto ono dano obećanje,
u dobru i zlu jedno uz drugo će stati.

I kad bolest zavlada i predugo traje,
kad od zaljubljenosti nestane traga
kad svijet ih uče da slijede osjećaje

koji se zaista vole neće odustati
znaju da je ljubav od osjećaja više
i da ih Bog svojom pomoću prati.

Skupa u dobru i zlu! – sveta su obećanja,
koji se zaista vole znaju što to znači,
i obnavljaju u srcu zavjete s vjenčanja.

Dok ih smrt ne rastavi – riječ su dali
u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti,
pred Bogom su svečano obećali.

I dok im drugi ljubav uništiti žele
Bog će im dati snagu koja treba
ako s Njim oni svoje brige dijele.

I dok svijet ih uči da samo guštaju,
da planiraju možda samo jedno dijete,
oni svoje planove Bogu prepuštaju.

No za mnoge koji se kršćani zovu
i troje djece već je puno
i ne pitaju se za želju Isusovu.

A On ne želi da se čovjek boji
života kog mu On povjeriti hoće
niti da planove bez njega kroji.

A znamo i sami što se danas događa,
da se malo gleda na Božje želje
i umjesto djece sebičnost se rađa.

Lukavo je sotona već mnoge zaveo
da priznaju i gay-brak
i na otpad od Boga ih naveo.

Lukavo se izokreće što Bog odredi
pa je stvar izbora jesi muško il žensko
ni zakon prirode više ne vrijedi.

Tamo kod prvog para
u raju, Bog dvoje ljudi
od jednog stvara.

I blagoslovi onaj par
muško i žensko
što jedno drugom postadoše dar.

I zapovijed im dade svetu
da postomstvo dadu
ko bogatstvo ovom svijetu.

Želio je Bog da on i ona
slika njegove ljubavi budu
al njih dvoje prevari sotona.

A Bog već tad ima svoj plan
u sveznanju svom već vidi
tko će njemu biti poslušan.

Jedna žena koja nema grijeha
za sve one što Spas čekaju
bit će prava utjeha.

I eto ta Žena i eto taj Spas
na svadbi znanoj u Kani
tu su radi njih, al i radi nas.

Tu su da blagoslov svoj daju
onima koji blagoslov traže,
da pomoć njihovu uza se imaju.

Tu su da s njima radost dijele
da znak ljubavi budu
to im oni od srca žele.

Gospe, Majko i naša i Zagovornice,
u potrebama našim
ni od nas ne krij svoje lice.

Ti izmoli za nas ono što nam treba
i daj da kušamo već sad
na zemlji komadić Neba.

I prije neg pozivamo za stol ljude
nek Sina Tvog u molitvi zovemo
da nam dragi Gost bude.

On i veselje s nama dijelit želi
i ne mora se smijat glasno
da bi znali da s nama se veseli.

Isuse, Ti si bliz svakoj dobroj želji
usliši nas i budi
temelj naših obitelji.

Primi naše veselje i naš znoj
sve ono što planiramo i radimo
neka bude – uz blagoslov Tvoj

Primi Isuse plodove našeg truda
i nek blagoslov Tvoj u životu našem
na Tvoju slavu čini čuda.