U današnje vrijeme kad nemamo kraljeva teško je pojmiti što to znači “kralj”.

Kad čitamo Sveto pismo tu nalazimo kraljeve u židovskom narodu.

Izraelci su bili posebni od drugih naroda jer oni nisu imali kralja. Njima je direktno vladao Bog. No, oni su htjeli biti kao ostali. Bog im to dopušta i daje im kralja. Prvi kralj je bio Šaul, i njega Bog kasnije odbacuje. Bog bira kralja i Bog ga pomazuje.

i mi kršćani smo drugčiji od drugih  po tomu što vjerujemo da kad slušamo vlast da onda slušamo Boga. Naravno, u slučaju kad to nije protiv Boga. Poslušnost prestaje tamo gdje počinje grijeh. Tada mi nitko ne može nešto narediti. Kao u pitanju duhovnog poziva, gdje se roditelji npr. mogu protiviti. Ili ako bi mi netko branio npr. da propovijedam – evanđelje. Kao što sv. Pavao piše. Treba se radije pokoravati Bogu nego ljudima. 

No vlast može postati i tiranska. Može uzeti sebi za pravo da naređiva ljudima tako da traži da ih se sluša bez pogovora. O takvoj vlasti govori i knjiga Otkrivenja. O nekom tko će biti lažni prorok i tko će tražiti  takvu poslušnost, bez pogovora, osjećat će se kao da je on svemoguć.

U knjizi Otkrivenja se govori o tome i da će se prije Isusova drugog slavnog dolaska prolijevati krv mučenika. Koliko će ih tada uopće biti…pitanje je – jer veliki dio će otpasti od vjere.

No Bog će tada intervenirati i doći će u slavi.

Na kraju prvog Isusova dolaska bio je okrunjen trnovom krunom. Na taj načini su se s Njim rugali. Ali i to je On podnosio za naše otkupljenje. Drugi put, kad dođe u slavi bit će drugačije.

Mi štujemo Isusa kao Kralja, a onda i Gospu kao Kraljicu. 

Štovanje Gospe u našem narodu vidimo i u Njenom svetištu na Trsatu. Prema predaji tamo su anđeli donijeli Gospinu kuću. Tamo je bila neko vrijeme, a onda su anđeli kuću odnijeli u Italiju, u Loreto. Neki to pokušavaju objasniti na razne načine, da se prevozilo borodovima i slično, no prema predaji nema govora o tome, već o anđelima.

Kad je kućica došla u Loreto tamo je nastao spor oko zemlje, pa se kućica otud opet prenijela na drugo mjesto. Hrvati su dolazili u Loreto na hodočašća i plakali su pred Gospom u molitvi: “Gospe, vrati se na Trsat!” 

Kad je za to čuo papa onda je vjernicima za utjehu da sliku Gospinu koja se sad štuje na Trsatu. Tu sliku je, prema predaji, naslikao sv. evanđelist Luka.

U Trsatu se na Gospin zagovor događala i mnoga čuda. I onda je zbog tih čuda – biskup odredio da se Gospina slika okruni.

Tako je i dvije godine kasnije okrunjena i Gospa Chzestohowska, u velikom Poljskom svetištu. …

(ukratko iz propovijedi dJM, na svetkovinu Krista Kralja)

]]> https://magnifikat.hr/ne-moze-se-biti-50-za-boga-a-50-za-svijet/ Mon, 19 Sep 2016 19:38:54 +0000 http://magnifikat.hr/?p=2311 Često smo, s razlogom, razočarani sa izborima i našim političarima, zato jer misle na sebe, a ne na opće dobro.

A koliko za njih molimo? I sveti Pavao nas poziva da molimo za one koji su na vlasti (prinositi molbe i zahvalnice) Netko će se pravdati da nema vremena. A koliko vremena trošimo da se informiramo što rade naši čelnici? Da molimo i pola od onog vremena što na internetu pratimo što rade – mogla bi se čudesa događati. Da bismo organizirali svoj molitveni život – i to je cijeli jedan program. … Boriti se za duše (svoju, svoje obitelji, … ) a sve ostalo je manje važno.

Prva Božja zapovijed je da Njega ljubimo  s v i m  svojim s r c e m, svim svojim u m o m, svom d u š o m svojom. Bez toga može čovjek postati i radoholičar – a da u tomu nema nikakvog blagoslova. Čovjek može biti toliko zaokupljen materijalnim, kako osigurati budućnost djeci, gubiti zdravlje i vrijeme da stekne nešto što oni koji će dobiti uopće to možda neće vrednovati… na kraju se osjećati iskorišten i prazan. Jer Bog nije bio na prvom mjestu.

Zato je ozbiljno pitanje upućeno svima nama: Je li nam Bog na prvom mjestu? 

Ne može se živjeti podvojeno: “50 % ću živjeti za za Boga, a 50% ću živjeti za svijet”. Ili služim Bogu ili ne služim. Ili je Bog na prvom mjestu ili je nešto drugo.

I tu odluku treba obnoviti svaki dan. Služiti Bogu iz ljubavi, ne iz straha niti iz dužnosti. Zato jer nam je stalo  – do Boga. 

(iz propovijedi don J. Mužića; 18.09.2016. Postira, Brač)