vječnost – Magnifikat.hr

Kardinal Müller o pretvaranju Crkve u dobrotvornu organizaciju i stvaranju “religije sveopćeg bratstva”

M.G. — Sat, 24 Sep 2022 18:53:48 +0000

Zašto se u CRKVI sve više govori o temama kao što su EKOLOGIJA, planet ili druge teme,
a SVE MANJE O ISUSU KRISTU i njegovim učenjima?

U svijetu u kojem su smisao i cilj ljudskog bića materijalno ograničeni na privremene i prolazne sadržaje (kao što su stjecanje moći, prestiža, novca, luksuza, užitaka),
lakše je postati zanimljiv kao agent ovog programa «Novog svjetskog poretka bez Boga»
(prema kapitalističkim ili komunističkim tumačenjima).
“Što će čovjeku koristiti da dobije i cijeli svijet, ako dušu svoju izgubi?” (Mt 16,26).
Želimo li biti Isusovi učenici, moramo poslušati i njegovu riječ:
“Tražite radije njegovo kraljevstvo, a ostalo će vam se nadodati” (Lk 12,31). (…)
(…) Ne postoji stroga suprotnost između vječnih/duhovnih dobara
i vremenitih / propadljivih životnih potreba.
Ali najprije molimo Boga, našeg Oca, da dođe Njegovo Kraljevstvo
i da bude Njegova sveta Volja kako na nebu tako i na zemlji.
A molimo i za kruh svagdašnji, oproštenje grijeha kao što i mi opraštamo onima koji nas vrijeđaju i spasenje od svih zala
proizašlih iz naše grešne odvojenosti od Boga, kao ishodišta i cilja svakoga čovjeka.
Svi tekstovi, vrlo obilni, ali ne previše duboki,
ne bave se obnovom katolika u Kristu,
nego prepuštanjem svijetu bez Boga.
Jedina tema među svim temama je seksualnost.
Međutim, ono se ne shvaća kao Božji dar koji je darovan ljudskim bićima kao stvorenim osobama (u našoj muškoj i ženskoj naravi),
iz čega proizlazi odgovornost da kao otac i majka sudjeluju u djelu Božjeg stvaranja i univerzalne volje spasenja za vlastito potomstvo, …

Kardinal Marx i Georg Bätzing podržali su tekstove koji su od Pape tražili promjenu seksualnog morala, zaređivanje žena i vizije homoseksualnosti – što mislite o tomu?

U tome postoje dvije pogreške koje samo teološki neupućeni mogu počiniti:
1) Papa nema ovlasti mijenjati nauk Crkve,
koji se temelji na Božjoj objavi.
Time bi sebe uzvisio kao čovjeka iznad Boga.

2) apostoli mogu poučavati i naređivati 
samo ono što im je Isus zapovjedio da poučavaju (Mt 28,19).

O mogućim razlozima provođenja takve “reforme” Crkve

Pate od činjenice da je crkveno učenje o braku i 6. i 9. zapovijedi
Dekaloga u suprotnosti s glavnim uvjerenjima društva …
Oni ne mogu podnijeti proturječnost s Božjom voljom u svom osobnom ponašanju niti podrugljive komentare svojih suvremenika o «katoličkom svijetu vjere i morala zaostalom u srednjem vijeku».
Zato se i oni žele predstaviti kao moderni ...
Žele biti tamo a ne biti viđeni kao autsajderi...

Mislite li da je Crkva u Njemačkoj izložena riziku da započne raskol s Rimom?

U svojoj slijepoj oholosti ne misle na podjele, nego na preuzimanje sveopće Crkve.
Njemačka je premala za njih da provode svoju vladajuću ideologiju.
Oni tvrde da imaju vodeću ulogu u sveopćoj Crkvi.
Riječ je ni manje ni više nego o tome da svojom mudrošću usreći cijeli svijet i “oslobodi zaostale i neobrazovane katolike i njihove biskupe iz drugih zemalja, uključujući i Papu, od tereta Božje objave i Zapovijedi”.
Cilj je transformacija Crkve Trojedinog Boga u svjetovnu dobrotvornu organizaciju (NGO).
Tada bismo konačno došli do “religije sveopćeg bratstva” to jest do religije bez Boga objave u Kristu, bez Istine koja seže izvan konačnog razuma, bez dogmi i sakramenata kao nužnih sredstava milosti za spasenje,

– baš kako je to opisao veliki ruski filozof religije Vladimir Solovjev u svom spisu
Kratka povijest Antikrista (1899).

O budućnosti Katoličke Crkve na univerzalnoj razini

Kad se vidi megalomanija naših političara i ideologa od Pekinga do Moskve i od Bruxellesa do Washingtona,
ne može se očekivati puno dobrog za budućnost čovječanstva.

Pravu budućnost za svakoga čovjeka u životu i u smrti
možemo očekivati samo od Boga
koji je iz ljubavi dao svoga Sina za spasenje svijeta
(usp. Iv 3,16).

U svijetu u kojem se ljudi umišljaju da su Bog,
da stvaraju i otkupljuju sami sebe
(usp. glavni savjetnik Novog svjetskog poretka: Yuval Noah Harari, Homo Deus),
kršćani imaju samo svjedočanstvo Riječi i, ako je potrebno, krvi –
da je samo Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista naš Spasitelj,
jer je On pobijedio svijet,
njegovu oholost i njegov grijeh
i smrt, kao cijenu grijeha.

Tek kada se ne klanjamo “zvijeri” iz jame bezdana (bezbožnosti), njezinu kipu i njegovu lažnom proroku,
postižemo život i vlast s Kristom,
koja obuhvaća našu vremenitu i vječnu budućnost.
Jer vremenita i vječna smrt nema više vlasti nad nama (usp. Otk 20,6).

Imamo mir srca u Sinu Božjem
koji govori svojim učenicima:
“U svijetu ćete imati muku; ali hrabri budite:
ja sam pobijedio svijet»
(Iv 16,33).

lifesitenews.com – Teorija o papinoj ‘neograničenoj’ moći ‘u suprotnosti je s cjelokupnom katoličkom tradicijom’

In memoriam – prof. dr. sc. Ivan Zelić

M.G. — Sat, 18 Dec 2021 19:34:41 +0000

Prof. Ivan Zelić se preselio u vječnost. Tužna je to vijest za nas koji smo ga poznavali, ali kao što je Ivan pisao: “Jedna smo mi Crkva, oni koji ostaju i oni koji odlaze. I dalje smo u zajedništvu.”

Bio je, između ostalog, i vjeroučitelj, iako je osim teologije diplomirao još i ekonomiju, povijest i filozofiju… Doktorirao je filozofiju, ali vjerujemo i mnoge životne ispite. Živio je mirno i skromno, kao da je stalno bio u Božjoj prisutnosti. Bio je otac svojoj dobroj djeci, ali na neki duhovni način i nama koji smo se susretali s njim. U Ivanovim mirnim očima bio je neki odsjaj Božje mudrosti i dobrote i rado ih pamtimo. Hvala mu na primjeru svjedočanstva vjere i neka ga dobri Bog nagradi za sve

U molitvi da što prije dođe tamo gdje više nema ni tuge, ni jauka, ni boli.

Iskrena sućut Ivanovoj obitelji

Crkva nije samo na zemlji

Ako Crkvu pokušavamo razumjeti kao jednu samo ljudsku organizaciju, nećemo moći razumjeti skoro ništa iz povijesti i sadašnjosti Crkve. Crkva se bitno razlikuje od bilo koje zemaljske organizacije u puno stvari. Crkva nije zemaljska organizacija već po tome što većina njezinih članova uopće nije na zemlji, većina ih je na nebu, u raju ili u čistilištu. „Vjerujemo u zajedništvo svih Kristovih vjernika, onih koji su na zemlji u putovanju, preminulih koji se čiste te onih koji uživaju nebesko blaženstvo, i da svi ti sačinjavaju jednu Crkvu.” (papa blaženi Pavao VI., Ispovijest vjere naroda Božjega). Ipak, ti koji nisu na zemlji itekako djeluju u ovoj Crkvi na zemlji u kojoj smo sada mi, u putujućoj ili „vojujućoj” Crkvi (lat. Ecclesia militans). To se u Vjerovanju naziva „općinstvo svetih” (lat. communio sanctorum).

Ivanov tekst iz članka: Božansko i ljudsko lice Crkve (Portal čiji je glavni urednik Ivanova kći Katarina Matijaca)

***
AŽURIRAM ČLANAK TEKSTOVIMA IVANOVE DJECE

Ivanove kćeri Katarina i Tereza pišu, između ostalog:

(…) Mimo svih ovih postignuća i nevjerojatnih intelektualnih sposobnosti, Ivan Zelić je bio prije svega vjeran muž i brižan otac. Ili jednostavno tata. Tata koji se s nama igrao, šalio, šetao, mijenjao pelene i radio kašice i pričao viceve koje je izvlačio iz rukava u svakoj prilici. Strpljivo je slušao naše školske dogodovštine, držao ruku kad bismo plakali, brisao čelo u bolesti. Poučni izleti, obiteljski vjeronauk nedjeljom i jutarnji časoslov… Stajem ovdje jer je nemoguće čitav život smjestiti u škrte riječi jednog članka. Kao i svaki čovjek, imao je on i svojih mana, ali „ljubav sve pokriva“! I kroz njih nas je odgajao: redovita ispovijed bila je okosnica njegove snage.

Poučavao nas je primjerom. Bog mu je uvijek bio na prvom mjestu. Moliti nas je učio moleći, vjerovati vjerujući. Nikad nam nije rekao: „Treba ljubiti Crkvu.“ Nije bilo potrebno. U njegovim vedrim očima pojavile bi se suze ganuća svaki put kad bi nam iz Svetog pisma čitao citate o Crkvi. Nije bilo potrebno naglašavati borbu za dušu jer bi iste suze krenule svaki put kad nam je čitao:

„Dobar sam boj bio, trku završio, a vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac, ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak“.

(TIM 4,6-8).

Učio nas je s mamom otvorenosti životu. U nebo su ispratili sedmero djece, a za odgoj im je Gospodin ostavio nas petero. Iako je svaki gubitak bio bolan, otvarali su se Gospodinu uvijek iznova i tako nam svjedočili koliko je neizmjerna vrijednost svake duše. Razumjeli smo da Život uvijek pobjeđuje i da smrt nema zadnju riječ. Njihovu čežnju za velikom obitelji, Gospodin je nagradio kroz unuke, njih 19 rođenih i dvoje još nerođenih. S koliko radosti i ponosa je tata brojao svoje unuke! (… ) Više na portalu Žena vrsna, /čiji je glavni urednik Ivanova kći Katarina M/: U susret Gospodinu…

Tereza, Katarina, IVAN, Marija, Toma i Ivana (Ivanova udomljena kći)

***

Sa facebook profila Ivanova sina Tome:

Kako u nekolicinu bitova spremljenih u memoriju nekog računala sažeti ono sto je za mene i meni značio čovjek koji mi je bio uzor, svjetionik i sigurna luka u životu?!

Moj tata je bio, kako ga je opisao moj dragi prijatelj, “samozatajni velikan Crkve u Hrvatskoj” i priznati filozof s nebrojenim doprinosima sirenju Istine.
Ali, za mene je bio prvenstveno – TATA.
Tata, hvala ti na primjeru i pouci prave muževnosti! One muževnosti koja u svemu gleda drugog stavljajući sebe na zadnje mjesto. One muževnosti koja se ne hvali talentima i postignućima, već je samozatajna i ponizna. Muževnosti koja druge ne opterećuje svojom patnjom i suosjeća s drugima u patnji. One muževnosti koja je uvijek spremna na žrtvu za svoju suprugu, djeci i ljude u potrebi.
Hvala ti, tata, sto si mi okruženjem sretnog braka i svojim primjerom vrsnog muža bio podstreh da bez straha mlad uđem u brak. Kako si rekao tada: “Najvažnije si sad riješia, ostalo ćeš lako!”
Tata, hvala ti na primjeru i pouci očinstva! Očinstva koje uči primjerom prije nego praznom riječju, ljubavlju prije nego kontrolom, razgovorom prije nego ucjenom. Očinstva koje se ne boji djetetu pokazati i priznati svoje slabosti i za njih se ispričati. Očinstva koje u djetetu gleda osobu, a ne podložnika. Očinstva koje je u isto vrijeme i prijatelj i savjetnik i vodič svojoj djeci. Očinstva koje i mijenja pelene i igra nogomet i poučava. Očinstva koje ljubi do kraja… Molim te, tata, zagovor kod Gospodina da mi da snage i strpljivosti da mogu slijedit tvoj primjer i biti makar upola dobar otac svojoj djeci kao sto si ti bio nama!
Tata, hvala ti sto si me naučio razmišljati i ljubiti Istinu! Gledajući tebe i razgovarajući s tobom naučio sam kako biti kritičan i realan. Naučio si me da se nikad ne zadovoljim s površnim već da tragam za Istinom i da se tog traganja ne bojim. Jer kako tvoj i moj sv. Toma kaže: “Ono sto je Istina, logički se ne može pobiti”.
Ali tata, više od svega hvala ti sto si mi prenio dar vjere i usadio ljubav prema Kristu i Njegovoj Crkvi! Kako ne upiti i primiti tu ljubav gledajući tebe kako sa neizmjernim zarom i suznim ocima od ganuća čitaš Sv. Pismo, pričaš o životima svetaca ili nam tumačiš Katekizam Katoličke Crkve? Kako je ne upiti gledajući tebe kako predaješ svoj život Bogu svaki dan svog života do samog kraja? Bio si tata koji je učio prvenstveno primjerom, a tvoj primjer je bio da uvijek u svemu tražiš Božju volju jer jedino onda ne možeš pogriješiti.

Moje srce plače jer sam izgubio jedan veliki oslonac u životu, neiscrpni izvor znanja i mudrosti, voljenog oca i prijatelja. Ali, moja duša leti, smije se i raduje s tobom jer vjerujem da gledaš lice Božje koje toliko ljubiš! “Bože, koje radosti u dan kad dođes Ti!”

Tata, visoku si mi ljestvicu postavio svojim životom i hvala ti i na tome! Vidimo se u vječnosti!

Tata, volim te!

***

Sa facebook profila Ivanova zeta, Florijana Mihaljevića:

(…) Mnogi od vas ovdje prisutnih znate kako sam ja odselio iz Istre u Dalmaciju, i kako sam na taj način odsječen od fizičkog kontakta sa svojim roditeljima, izuzev nekoliko puta godišnje, zbog čega mi je naravno teško – čisto ljudski gledano. Zato mi je Gospodin providio roditelje moje žene koji su me prihvatili od prvoga dana kao svojega, bez ikakvih problema, predrasuda, projekcija… Ni u jednom trenutku se nisam osjećao kao „netko drugi“ u obitelji. U posljednje vrijeme zvao sam ga jednostavno „tata“, a on je to volio, i bilo mu je puno draže nego da mu govorim Ivane. On je nas sve zetove običavao zvati „lijepi sinovi“ jer to na francuskom znači zet.

Uz njega sam doživio svoje drugo, duboko i ozbiljno obraćenje. U razgovorima koje smo vodili, pričali smo puno o filozofiji i filozofima. Puno me poučavao o filozofiji, a isto tako i o teologiji i Katoličkoj Crkvi. Uvijek sa velikom strpljivošću, poniznošću, spreman na svako pitanje. Također me naučio da postavljanje pitanja nije problem, nego put prema spoznanju Istine. Da je dobro ako se čovjeku počinju nametati pitanja o vjeri, Crkvi, Bogu Ocu, Kristu, Duhu Svetom. Problem je samo da ne nađemo krive ili polovične odgovore koji nas mogu odvesti na stranputicu. Zato nam je isto tako ostavio/rekao putokaz kojim ćemo se služiti da ne zalutamo: Biblija, Katekizam, Crkveni oci, Denzinger.

S njim sam zavolio filozofiju i shvatio da, iako se ponekad izražava apstraktnim pojmovima, ta znanost je jako povezana sa životom, čak više nego druge. Posebno se to donosi na pojedine grane unutar filozofije, koliko god se to činilo na prvi pogled obrnuto. U studiju i radu puno mi je pomogla i pomaže i dalje njegova knjiga “Vodič kroz filozofiju”. Jedini sustavni i cjeloviti Vodič na hrvatskom jeziku koji prolazi kroz povijest filozofije do danas. Knjiga je to koja je cijenjena i među profesorima i studentima, kao i onima koji se prvi put susreću s filozofijom. O mnogim ostalim njegovim znanstvenim postignućima i kapacitetima neću pisati sada, objaviti ću naknadno bogatu biografiju.

Najvažnije njemu i nama bilo je da mu dođe svećenik prije smrti, a živio je praktičnim i aktivnim vjerskim životom. I bio je svećenik kod njega, sat vremena prije inducirane kome „primio je Sve“ kako nam je rekao naš dragi don Šime, koji je bio kod njega osobno i donio/dao mu „Sve“.

Na kraju, ono što je nama djeci stalno ponavljao je „kome je više dano, od njega će se više i tražiti“, a od njega će se onda sigurno više tražiti. Stoga, obzirom da meni nije potrebno da mi netko izrazi sućut, meni kao meni, nego mi je bitnije da se pomolite za njegovu dušu, umjesto da mi pišete sućut, vrijeme koje bi na to potrošili pomolite se. Naravno da mi neće smetati ako želite meni ili drugome nekome iz obitelji ovim putem izraziti sućut, ali prije toga da se pomolite. I molite i za nas koji smo ostali nakon njega, a posebno i za mamu, nije joj lako. Svi smo prošli jedan intenzivan i stresan period, a posebno je ona to proživljavala i doživljavala i najviše osjetila u sebi i na sebi. In Christo, Florijan.

Uskrsnuće (Biblija u stihovima)

M.G. — Mon, 22 Apr 2019 17:26:19 +0000

On je uskrsnuo. On je živ.
On kog ote smrtna tama!
Zemlja viče: Grob je prazan
Ne bojte se, Bog je s vama!

Prazan grob i anđeo je tu
Da tužnim jave sretnu vijest
Ne tražite ga međ mrtvima,
Živa ćete Njega srest!

O vi apostoli, gdje ste!
Čujte što se s Isusom dogodi
Živ je! Žene vijesti nose –
utroba grobna živa ga rodi!

On je Bog! Jedini Bog!
Nad Njih Zlo ne vlada
Mučen, raspet, mrtav bi
Al uskrsnu i živ je sada!

Srce Boga, opet živo kuca
Živ je! Živ je! Ima novo tijelo!
Učenici – to reći treba svijetu
Neka zna svaki grad i selo!

Ulje za mrtvace sada mu ne treba
Bog je On ispod ljudske kože
Nije san, nije priviđenje
Rukom se Uskrsli dotaknuti može!

Pobijedio je! On je Bog!
Smrt nema nad njim moć.
Svakom sada širom svijeta
On Živ može blizu doć.

On što mrtve u život vraća
Živ je! Ustade iz smrtnog sna
On pobijedi Sotonu i grijeh!
On je Bog! Nek sav svijet zna!

Kršćani, braćo, slavimo Uskrs
i kad se čini veća moć Zlog
Uskrsli neka ponos naš bude
Jer On je živi, pravi Bog.

Onaj što želi propast našu
i što bi nam rado ukrao raj
Smutnju još sije, al neće dugo,
vremenu njegovu doći će kraj.

Neprijatelj naš, Sotona je znamo
I za jednim ciljem on stalno teži,
da nas satre, da nas više nema,
o miru dok priča on mržnjom reži.

A Isus je Ljubav, Isus je život
On želi k sebi privest sve ljude
On želi da ga upoznaju svi,
i svatko da po Njem spašen bude.

Slavimo pobjedu uskrsnuća,
Slavimo Isusa, Spasitelja svog
Ljubimo uvijek to srce Božje živo
Jer On je Kralj, jer On je Bog!

U slavi će On doći suditi svijet,
Alfa i Omega, početak i kraj,
Tada ćemo jasno vidjeti sebe
i hoćemo li doći k svetima u raj.

On je Bog! Jedini Bog!
Nad Njim Zlo ne vlada
Mučen, raspet, mrtav bi
Al uskrsnu i živ je sada!

…

Uskrsnuće – Biblija u stihovima

Priča o kliničkoj smrti i susretu s Isusom (Tinejdžer iz Texasa)

M.G. — Sat, 26 Nov 2016 10:17:25 +0000

Umire na 20 minuta, naglo se budi i priča da je bio je pred Isusom. Liječnici ne mogu objasniti šta se desilo. Zacku Clementsu iz Brownwooda (Texas, SAD) je pozlilo na satu tjelesnog odgoja u školi i doživio je srčani zastoj koji je sve iznenadio jer je 17-godišnjak bio sportaš i imao zdrave navike. Njegovo srce se zaustavilo na dvadeset minuta. Mladić je hitno prevežen u bolnicu, gdje je ostao tri dana u nekoj vrsti kome, iz koje se potom probudio naglo kao da se ništa nije dogodilo. No, najveće iznenađenje tek slijedi. Kada se probudio, Zack je rekao roditeljima, Billu i Terezi, što se dogodilo u dvadeset minuta u kojima je bio klinički mrtav. Onda je ispričao da je vidio čovjeka s dugom kosom i bradom, u kojem je prepoznao lik Isusa. Čovjek mu je stavio ruku na rame govoreći mu da će sve biti u redu. Ma što se dogodilo Zacku, činjenica je da je 20 dugih minuta srčanog zastoja i naglo vraćanje otkucaja srca mladića zaprepastilo liječnike koji su se brinuli o njmu i koji ne mogu objasniti što se dogodilo s njim, a naročito kako je preživio bez otkucaja srca. I u najskeptičnijoj hipotezi očito je da život ima mnogo više snage nego što možemo zamisliti i zaslužuje da se poštuje, čuva i njeguje svim snagama, čak i kada se šanse za preživljavanje čine nemogućim.

Izvor: ALETEIA

Prijevod: Dragica Pripužić