Mnogi će vam reći da “na temelju ljudske logike” uskrsnuće nema smisla. Prvo što moramo zapamtiti jest da SVEMOGUĆNOST nije  “ljudska logika“. Bog vrlo jasno kaže da “Njegovi puti nisu naši puti, niti su njegove misli naše misli” (Izaija 55, 8-9). Ono što je nelogično jest misliti da je “čovjek” – središte svemira. Istina je da je kršćanstvo daleko logičnije nego što mnogi ljudi priznaju, zasigurno logičnije od ateizma ili agnosticizma.

Druga stvar na koju ljude treba podsjetiti jest da će svaki razgovor o Bogu zahtijevati određeni stupanj vjere. Ako ljudi nisu spremni ponizno priznati da nemaju sve odgovore, onda će razgovor otići nigdje. Božja istina i ljudska oholost ne mogu su-postojati u istom prostoru; To je priroda grijeha. Poniznost i milost idu ruku pod ruku, kao i oholost i grijeh. Sjetimo se toga da svaki razgovor o postojanju Boga ili istinu o Kristovom uskrsnuću zahtijeva ponizno priznanje da je “moguće da Bog postoji” i da “mi nismo Bog”.

Međutim, kada se radi o uskrsnoj nedjelji i slavnoj istini o uskrsnuću, kažemo da nema logičke istine za to vjerovanje onda je to absurd.

Evo 15 činjenica koje ukazuju na istinu uskrsnuća. To nisu iscrpne I vrlo detaljne točke, već samo brz pregled koji dodatno može ojačati srca vjernih.

1. Isusov grob je bio prazan

Osnivači drugih “vjera” pokopani su u grobnicama ili im je pepeo posut po stranim zemljama. Ne i Isus. Moderni znanstvenici i redatelji mogu tražiti ono što žele…  Istina je da je grob bio – prazan.

2. Grob je imao rimski pečat

Glina je bio pričvršćena za konopac (rastegnuta preko stijene) i samog groba. Rimski pečat je utisnut u glinu. Ako se razbije pečat, razbije se zakon; razbiješ li zakon – umireš.

3. Grobnica je imala rimsku stražu

“Straža” je imala najmanje četiri muškarca, možda više, visoko obučenih vojnika. Ovi vojnici bili su stručnjaci za mučenje i borbu, kojih nije nisu lako mogli uplašiti ribari I poreznici. Da su zaspali ili napustili svoj položaj, kršili bi zakon, što bi rezultiralo vlastitim pogubljenjem.

4. Grobnica je imala kamen ispred 

Većina je znanstvenika tvrdi da je težina kamena na oko 2 tone. Da bi se pokrenuo takav kamen potrebna je velika snaga, a ne tek jedan ili dva čovjeka.

5. Isus se ukazivao nakon uskrsnuća i to stotinama ljudi

Tijekom šest tjedana Isus se ukazao raznim grupama ljudi na raznim lokacijama. Oni kojima se ukazivao ne samo da su ga vidjeli nego su jeli s Njim, hodali s Njim, dotakli ga. Jednom prigodom Isus je čak I doručkovao s njima. (Iv 21,9)

6. Mučeništvo kao dokaz vjere

Bi li ljudi bili kadri napustiti svoj posao, dom, obitelj I otići do na kraj svijeta, umrijeti strašnom smrću u velikoj boli – zato da bi zašititli neku laž? Nitko od njih nije promjenio svoj stav nakon što im se prijetilo da će biti bačeni lavovima, biti bačeni u ulje, razapeti, spaljeni I sl. Umjesto toga pjevali su himne povjerenja u Boga, znajući da je on pobjedio smrt.

7. Crkva još uvijek postoji

Ako bi uskrsnuće bila – laž, nestalo bi prije mnogo stoljeća. Ova je Crkva počela s apostolima nakon Pedesetnice, one godine kada je Krist uskrsnuo. Ona je osvojila carstva, izdržala napade (iznutra i izvana) i opstala usprkos grješnosti svojih članova, jer ju je utemeljio sam Krist i jer je vodi i štiti Duh Sveti. Crkva, poput Krista, je i ljudska i božanska.

8. Isus je prorekao da će se to dogoditi

Isus je rekao da će se to dogoditi. Nije samo rekao da će biti “ubijen” već ida će “treći dan ustati”. Bilo je to istinito proročanstvo, a ne neki slučaj.

9. Isusovo uskrsnuće prorečeno je i u starom zavjetu

Proroci Izaija, Jeremija, Hošea I Mihej, ljudi koji se međusobno nisu nikad sreli govorili su o Kristovoj smrti u uskrsnuću stotinama godina prije nego li se I rodio.

10. Slavi se nedjelja umjesto subote

Nakon uskrsnuća, desetine Židova (gotovo preko noći) napustile dugu tradiciju slavljenja subote (zadnji dan u tjednu) kao Dana Gospodnjeg i počele štovati nedjelju, dan kad je Krist pobjedio smrt.

11. Nakon uskrsnuća židovi odustaju od žrtvovanja životinja

Židovi su uvijek bili podučavani (i podučavali su svoju djecu … Pnz 6) da trebaju žrtvovati životnju jednom godišnje kao pomirnicu za svoje grijehe. Nakon Uskrsnuća, mnoštvo židova više ne prinosi Bogu životnjske žrtve.

12. Uskrsnuće je jedinstven događaj među svim religijama

Nijedan drugi vjerski vođa nikad nije tvrdio da je Bog, osim Isusa. Niti jedan drugi vjerski vođa nikad nije učinio ono što je Krist učinio. Nijedan drugi vjerski vođa nije potvrdio svoj nauk – uskrsnućem. Konfucije je umro. Lao-tse je umro. Buddha je umro. Muhamed je umro… Krist je uskrsnuo od mrtvih!

13. Poruka je autentična

Ponizno srce prosvijetljeno Božjom milošću spremno je vjerovati poruci koja se ne protivi razumu I više je od razuma I logike. Pravi vjernik ne treba sve činjenice da vjeruju u uskrsnuće, jer Duh Sveti nam otkriva Krista. Sveti Pavao govori o tome u 2. Kor 4. Slijepi i otvrdnuta srca nikada neće vidjeti Boga, dok ne priznaju da oni nisu On.

14. Čudesni završetak odgovara čudesnom životu

Želite li logiku? Krist je izliječio slijepe, gluhe… On je hranio mase, izliječio gubavce i oprostio grešnicima. On je hrabro hodao i doveo druge u život. Umnožio je hranu, hodao vodom i umirio oluje svojom riječju Njegovim glasom. Čudo Velikog Petka je da nije učinio čudo. On je umro. Čudo uskrsne nedjelje jest da je ustao od mrtvih – čudesan “kraj” čudesnom životu. Što još očekivati?

15. (i jedini odgovor koji nam je potreban) Isus je i dalje odgovor koji trebamo

Svijet ne može ponuditi lijek za patnju. Svijet ga može ignorirati, ubirati, raspravljati, bombardirati i liječiti.  Ali ne postoji lijek ili ukazivanje na patnju odvojenu od Isusa Krista. U Kristu je naša patnja važna i vrijedi. Osim Krista, patnja je besmislena i bezuspješna. Nema izvora mladosti. Ne postoji čudo droga. Ne postoji lijek za smrt osim Isusa Krista. Ono što je nelogično jest misliti da Bog života ne želi da živimo vječno.

Jedini razlog zašto mislite da je uskrsnuće nelogično je ako vjerujete da je ovaj život – jedino što postoji.

Mark Hart

Izvor: 15 Logical Reasons to Believe in the Resurrection

…

Isusovo uskrsnuće tiče se svakoga od nas osobno. Daje smisao našem životu, našem trpljenju i smrti. Njegovo uskrsnuće oslobađa nas od ropstva sotoni, grijehu i smrti. Svakom od nas Isus želi darovati radost vječnog života u nebu. Bit ćemo sudionici te vječne radosti  ako odbacimo grijeh, mrzimo na grijeh i svoj život podlažemo Isusu.

Zašto su oni vjerovali?

Isus je umro sramotnom smrću na križu. Bilo je to u vrijeme kad je u Jeruzalemu bilo mnoštvo hodočasnika, koji su došli slaviti najveći židovski blagdan – Pashu. Židovi su smatrali da je netko tko je osuđen na takvu smrt bio – proklet od Boga. Zašto su onda pobožni židovi povjerovali u njegovo USKRSNUĆE? Zašto su vjerovali da je on – BOG? Zašto, ako bi takva tvrdnja – da je uskrsnuo i da je Bog – bila smatrana najgorom vrstom bogohuljenja? (Mk 2,6-7). Ti isti pobožni židovi propovjedali su da je Isus uskrsnuo i to sa neuobičajenom hrabrošću. Govorili su da je On – Bog i bili su spremni za tu istinu položiti svoj život. Povjerovali su, dakle, u nešto što se i njima ranije, (dok su Boga poznavali samo kao Boga – Jahvu)  činilo kao bogohuljenje i najveća uvreda Bogu.

Kako se to moglo dogoditi?

Jedino objašenjenje za ovu nevjerojatnu promjenu  jest šokantna ČINJENICA – Isusova USKRSNUĆA. Isus koji je umro na križu u strašnoj agoniji, koji je pokopan u grob – treći dan je uskrsnuo i SUSREO SE sa svojim učenicima, unatoč zaključanim vratima, razgovarao je s njima, jeo s njima, davao im zadnje upute. Apostoli i drugi Isusovi učenici bili su uvjereni da je Isus – Bog. Je li moguće ne povjerovati takvim svjedocima koji su položili svoj život za istinu koju su propovijedali? Ta čvrsta vjera u Kristovo uskrsnuće bila je kod dvanaestorice i drugih Isusovih učenika. Ova vjera je prenošena dalje iz generacije u generaciju u zajednici koja se zove Crkva, došla je do naših vremena i nastavlja postojati.

Apsolutna novost

Istina o Isusovu uskrsnuću bila je apsolutna novost ne samo za židove nego također i za druge religije. Ne postoji tekst izvan kršćanstva koji bi spominjao boga koji bi postao čovjekom, umro i uskrsnuo od mrtvih. Da bi bolje shvatili koliko je to nejverojatna činjenica u Isusovo uskrsnuće  u što su prvi povjerovali pobožni židovi moramo imati na umu učenje židovstva o Mesiji. Najučeniji biblijski stručnjaci, uključujući Davida Flussera – koji je bio najveći Izraelski autoritet  što se tiče povijesti drugog Hrama – naglašava da u Isusovo vrijeme nije bilo takvog teološkog trenda koji bi spominjao da bi Mesija trebao umrijeti i uskrsnuti od mrtvih. Nitko u odabranom narodu nije očekivao da će Mesija trpjeti, biti poražen i ustati od mrtvih. Pogotovo nitko nije očekivao da će biti razapet. Židovi su očekivali  da će na kraju vremena mrtvi uskrsnuti, o posljednjem sudu. Treba također imati na umu ideju o čisto duhovnom uskrsnuću, bez tijela, što je u sebi kontradiktorno i besmisleno za židova. Za židova, da bi bio uvjeren u činjenicu uskrsnuća i onda o tomu govorio on bi prije trebao vidjeti uskrslo tijelo ili ga čak dotaknuti, kako bi bio siguran zbog svojih vlastitih osjetila – da to zaista postoji. Upravo zato i sveti Toma reče drugim apostolima: „Dok ne vidim tragove čavala na njegovim rukama i nogama i ne stavim svoje ruke u njegov bok neću vjerovati“ (Iv 20,25). Za ljude grčke kulture ideja o uskrsnuću tijela je bila apsurd i besmisao. Za grke tijelo nema nikakve vrijednosti. Samo duša je smatrana besmrtnom i oslobođena je od zatvora tijela u trenutku smrti. Iz tog razloga je sv. Pavao bio ismijavan u Ateni kad je Grcima govorio da je Krist uskrsnuo i da je ustao od mrtvih kao pravi Bog i pravi čovjek (usp Dj 17,18). Učenje o smrti i uskrsnuću Kristovu je bilo apsolutna novost u ono vrijeme, sablazan za židove i besmislica za pogane.

Povijesnost uskrsnuća

Profesor Jacques Perret (…) povijesničar svjetskog ugleda primjenjuje naučne kriterije u proučavanju povijesnih tekstova Novog zavjeta koji opisuju Isusovo uskrsnuće. Rezultati ovog istraživanja su objavljeni u knjizi. Uskrsnuće: povjesni pristup (Ressuscite: approche historique; FAC Editions, 1984.) U zaključcima autor piše da povijesno istraživanje pokazuje da evanđelisti  prenose temeljnu istinu o Kristovu uskrnuću. Ukoliko osoba odbija vjeru u Isusovo uskrsnuće – za takvo nešto ne postoje povijesni razlozi. Svaki onaj koji žarko želi pronaći Istinu i tko, upotrebljavajući kriterije posljednje povijesne  istraživačke  metodologije, proučava biblijske tekstove koji se odnose na Isusovo uskrsnuće doći će do logičnog zaključka da oni govore o objektivnoj povijesnoj istini. Profesor Perret naglašava da nijekanje vjerodostojnosti onog što čitamo o Isusovu uskrsnuću u Novom zavjetu je posljedica pukog nemara ili ideoloških pretpostavki i predrasuda, a ne razultat istraživanja. Profesor Perret neke moderne biblijske učenjake da nije moguće proučavati povijesnost uskrsnuća zato što nije bilo ssvjedoka. Ti isti govore da nisu vjerodostojni tekstovi svetog Pisma o uskrnuću budući da su pisani od strane vjenika. Prof. Perret kaže na to: „Ako povjesničar antike u svom istraživanju upotrebljava metodu primjenjenu od nekog biblijskog učenjaka koji tvrdi da Evanđelja ne zaslužuju povjerenje, takva povjesničar bi bio predmetom ruganja svojih kolega.“ Činjenica da uskrsnuće nema svjedoka ne opravdava tvrdnju da je tu povijesnost isključena. Uskrsli Isus se ukazao konkretnim ljudima u konkretnom vremenu i mjestu. Na posljetku, gledajući učinke mogu se spoznati njihovi uzroci. Tvrdnja da evanđelja nisu vjerodostojna zato što su ih pisali vjernici je besmislena. Profesor Perret kaže da ne bi bilo moguće pisati nikakvu povijest ako bismo trebali odbaciti sve autore koji su na jedan ili drugi način uključeni u događanja o kojima pišu.

Štoviše prof. Perret piše da su susreti sa Uskrslim, opisani u evanđelju, doživljeni osjetilima svjedoka a to nije rezultat njihove vjere. Osim toga, uskrsli Isus ukazao se i Pavlu, nevjerniku koji je progonio kršćane, a koji se odmah obratio čim je susreo uskrslog Isusa. Dvanaestorica i drugi učenici koji prije nisu ni pomišljali da bi Isus mogao uskrsnuti od mrtvih, vide ga, razgovaraju s njim, govore s njim, jedu s njim. Kao rezultat toga oni su uvjereni da je Isus stvarno uskrsnuo. Slično, apostol Toma, tvrdoglavo nije vjerovao svjedočanstvu drugih apostola o Isusovu uskrsnuću. Tek kad je Toma sam susreto Uskrslog Isusa zidovi nevjere u njemu su pali. Ovi događaji pokazuju da su ukazanja bila vrlo stvarna i takva da su se mogla doživjeti ljudskim osjetilima.

USKRSNUĆE ima potpuno transcendentalnu dimenziju, ali također ima i iskustvenu i povijesnu dimenziju koja ne smije biti ignorirana ili zanijekana.

Istina je da je vjera u uskrsnuće daleko iznad ljudske misli ali je, na posljetku, utemeljena na činjenicama i ne protivi se razumu, kao npr. vjera onih koji kažu da Bog ne postoji te da se život razvio sam od sebe. Kako su naivni oni koji vjeruju u slijepu moć evolucije da proizvede razumnog čovjeka.

U 2. st. Celzo, koji se borio protiv kršćanstva, tvrdio je da je glavni izvor informacija za Isusovo uskrsnuće histerična žena – (Marija Magdalena). Argumenti koje je Celzo upotrebljavao  protiv uskrsnuća Isusova uskrsnuća  su ista kao i od strane nekih „znanstvenika“ u 19. i 20.-om stoljeću.  Stare su tvrdnje da su ukazanja uskrslog Isusa  rezultat halucinacija, subjektivne želje ili obmane od strane apostola. Prema nevjernicima, Isusovo uskrsnuće je „subjektivni“događaj u glavama ljudi povezanih s Isusom. Takvi argumenti ljudi koji su se protivili uskrsnuću nisu se promjenili.  To nisu nove terije  koje bi bile formulirane na temelju proučavanja nego su to neutemeljene gluposti začete u mislima ljudi koji mrze kršćane. Datira od ranih godina kršćanstva i ponavlja se u pseudoznanstvenoj formi i danas.

Ljudi koji iskreno tragaju za istinom, koji su slobodni od predrasuda i ideoloških pretpostavki, otkrivaju da je Isusovo uskrsnuće objektivna činjenica koja se dogodila u određenom vremenu na određenom mjestu. Istina, nije bilo svjedoka uskrsnuća, ali postoje svjedoci njegovih učinaka; oni su vidjeli prazan grob i netaknuto platno (na kojem je Isus ostavio otisnut svoj lik), susreli su uskrslog više puta, razgovarali i jeli s njim.

Koliko su vjerodostojna izvješća o uskrsnuću?

Prema posljednjim istraživanjima od strane biblijskih stručnjaka među kojima su Jean Carmignac, John A.T. Robinson, Claude Tremontant i Paolo Sacchi, postoje bezbrojni razlozi za vjerovanje da su sinoptička evanđelja (Po mateju, Marku i Luki) pisana na aramejskom i hebrejskom jeziku kad je kršćanstvo još bilo ograničeno na Izrael. Bila uređena između deset i dvadeset godina nakon što se se zbili šokantni događaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Evanđeoska izvješća su vrlo vjerojatna, ona nam donose povijesne činjenice i novost o spasenju. Kad se kršćanstvo počelo šiirti Mediteranom bilo je neophodno evanđelja prevesti na grčki. Tako smo dobili tekst koji datira oko 50 god. Posl. Kr. (…) Isus je bio osuđen na smrt razapinjenj zbog bogohuljenja, jer je kao čovjek tvrdio da je Bog (Mt 26, 65-66). Za židovski sinedrij još gore bogohuljenje bilo je propovjedati da je Isus uskrsnuo od mrtvih i da je on pravi Bog! A upravo iz tog razloga je Stjepan, prvomučenik, kamenovan na smrt. Uslijedila je i smrt apostola Jakova i drugih. Da uskrsnuće nije objektvina činjenica onda bi sinedrij i rimska vlast lako izgrugali prve propovjednike istine o Isusovu uskrsnuću pokazavši im mrtvo Isusovo tijelo –  naravno, kad bi takvo tijelo postojalo. No to nisu mogli učiniti budući da je Isusov grob bio prazan.

Vjera u uskrsnuće i božanstvo Isusa Krista bila je rođena stoga jer se Isus ukazivao i dao da bude prepoznat kao onaj koji je uskrsnuo i živi.

Nitko svojim očima nije vidio kako je Isus uskrsnuo od mrtvih, pa nam evanđelja ne daju taj opis. Evanđelja ne sadrže fantazije nego samo izvještaj činjenica koje su se dogodile. Autori Novog zavjeta događanja koja se odnose na uskrsnuće  opisuju nepristrano i istinito. Izvješta se nadopunjuju i nisu međusobno u suprotnosti.

Evanđelisti spominju tri posjeta žena na Isusov grob. Opis prvog posjeta (u evanđelju po Marku i Mateju) spominje ukazanje anđela i pripovjeda kako su Marija Magdalena, Marija Jakovljeva (majka) i Saloma, u strahu o tom događaju nisu nikom govorile (usp. Mk 16,8).

Drugi posjet grobu, prema izvješću evanđelja po Ivanu, spominje kako je Marija Magdalena vidjela dva anđela i kako je izvjestila apostole Petra i Ivana da je grob – prazan. (Iv 20.1).

Kod trećeg posjeta grobu, kojeg opisuje evanđelist Luka (24,9) opisuju žene koje su u grobu vidjele dva anđela i koje su se vratile javiti to jedanaestorici i ostalima.

Isus je pozvao apostole da se susretnu s njim u Galileji ali to ga ne priječi da im se ukaže najprije u Jeruzalemu. Tri žene su otišle do groba dok je još bilo mračno, a ostale kad se razdanilo. Petar i Ivan su vidjeli netaknuto platno u grobu iz kojeg je nestalo Isusovo tijelo, a što ih je potpuno uvjerilo u Isusovo uskrsnuće. Petar je bio u čudu dok je Ivan odmah povjerovao da je Isus ustao od mrtvih. Evanđeoska izvješća o uskrnuću su kako vidimo utemeljena na povijesnim činjenicama. Katolička Crkva kao zajednica počinje postojati kad je istina o Isusovu usksrnuću počela biti propovjedana: “Tog Isusa uskrisi Bog. Mi smo tome svjedoci!“ (Dj 2,32) PROPOVJEDANJE OVE ISTINE JE NAJVAŽNIJA MISIJA CRKVE. Povijesna činjenica Isusova uskrsnuća je najjasniji znak da je On naš  Spasitelj, pravi Bog i da je ustao od mrtvih za nas i za naše spasenje.

Ne budi nevjeran

Nakon Isusove smrti na križu Isusovi učenici su bili potpuno razočarani i uvjereni da je sve gotovo. Isus je uskrsnuo sa svojim tijelom koje je prije toga prebivalo u grobu. Nakon uskrsnuća se ukazuje i dopušta da bude prepoznat preko njihovih osjetila, preko vida, sluha, dodira. Preko četrdeset dana od ovog trenutka uskrsnuća Isus je svojim učenicima dao mnoge uvjerljive dokaze da je on ŽIV… i govorio im o kraljevstvu Božjem (Dj 1,3) Kad se ukazao učenicima oni su bili prestrašeni. “Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: “Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam. Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: “Imate li ovdje što za jelo? Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.” (Lk 24, 37-43)

Slično, Isus pobjeđuje Tominu nevjeru. “Stavi svoj prst ovamo. Pruži svoju ruku i stavi je u moj bok. Ne budi nevjeran, nego vjeran. (Iv 20, 27) Kroz ovaj fizički kontakt apostoli su postali uvjereni da je Isus uskrsnuo u onom istom tijelu koje je bilo razapeto i položeno u grob.

U toku četrdeset dana susreli su ga u raznim situacijama. Postali su sigurni da je stvarno živ u svom proslavljenom tijelu koje nije podložno fizičkim ograničenjima. Nakon uskrsnuća Isus se pojavljivao i nestajao, ulazio je kroz zatvorena vrata u prostoriju gdje su bili apostoli. Vjera u uskrsrnuće bila je ojačana ovim izravnim susretima u kojima se Isus ukazivao ponizno i bez ikakve note trijumfalizma. Apostoli su prepoznali njegov glas, kosu, lice, njegove ruke i bok zajedno sa ranama koje su bile posljedica razapinjanja, te su iskusili radost konačne pobjede nad smrću, grijehoom i sotonom.

Uskrsli Isus je stalno prisutan u svojoj Crkvi, oprašta grijehe u sakrametu ispovijedi; u Pričesti nam daje hranu za besmrtnost. On liječi naše rane srca, oslobađa nas naših ovisnosti, ali mi mu moramo vjerovati, pouzdati se u Njega potpuno i ostvariti osoban odnos s Njim.

Kad se ujedinjujemo s Isusom u svakodnevnoj molitvi, kad prihvaćeno od Njega dar vječnoga života u sakramentu  ispovijedi i pričesti, kad odbacujemo svaki grijeh i ispunjamo Njegovu volju – sudionici smo u Njegovoj pobjedi nad smrću, paklom i sotonom i doživljavamo radost uskrsnuća već ovdje na zemlji.  

Smrt je pobjeđena. “Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” …”hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!” (1 Kor 15,55.57)

…

Izvor: časopis “Ljubite jedni druge”, 2014./28, Tko uzvjeruje bit će spašen,

(urednik) o. Mieczyslaw Piotrowski

Slika je utisnuta na vrijednom komadu drevne tkanine koje je satkano od svilenih niti predenih od jedne vrste morskih dagnji. Materijal je vatrostalan kao azbest i posve neprikladan za slikanje na; to fino tkivo ne podržava ulje niti akvarel.

Istraživanja su dovela do zapanjujućeg otkrića da je lice mrtvog čovjeka sa Torinskog platna i ono živo lice sa rupca u Monoppellu – predstavljaju istu osobu! Kada se jedno platno stavi na drugo, lica savršeno-grafički odgovaraju što je dokaz da te dvije slike predstavljaju jednu te istu osobu. Nema sumnje da se struktura i dimenzije lica utisnutog na velu i na Torinskom platnu 100% podudaraju. Tu se s pravom može govoriti o matematičkom dokazu.

Torinsko platno i rubac iz Manoppella su najveća trajna čuda na svijetu. Sa znanstvenog stajališta, niti jedan niti drugi ne bi smjeli postojati. Neobjašnjivi su! Samo je slika Gospe Guadalupske je usporediva s ovim dvama platnima.

Sve ukazuje na činjenicu da je sa rupcem koje se nalazi u Manoppellu pokriveno Isusovo lice u grobu. Stoga je to poseban “svjedok” uskrsnuća, tim više što ono nosi “snimku” Isusova lica uhvaćenu u samom trenutku kad je prešao iz smrti u život.

Pravi Bog, koji je iz ljubavi prema nama postao pravi čovjek, tako da u svojoj muci, smrti i uskrsnuću mogao otvoriti za nas put prema nebu, ostavio nam dvije izvanredne slike: jednu otisnut na pokrovu u Torinu, a druga na rupcu iz Manoppella.

Oni predstavljaju zapis o najvažnijem trenutku u ljudskoj povijesti – o onom trenutku koji je vidio konačni poraz sotone, grijeha i smrti. Postavši pravi čovjek, Božji Sin je mogao uzeti na sebe grijehe i patnje svih ljudi koji su živjeli ili će ikada živjeti. (On to može jer u Bogu nema vremena, samo  vječno: “Sada”), “Naše je boli na se uzeo…” (Iz 53, 4). Budući da je bez grijeha, On je u svojoj muci i smrti na križu uzeo na se učinke grijeha i patnje svih ljudi. Dok doživljava najveću napuštenost i patnju u trenutku smrti, on prikazuje sve nas svom Ocu nebeskom. Na taj način On je pobijedio grijeh i smrt, te je dobio od Oca dar uskrslog života.

Slika Svetog Lica na rupcu u Manoppellu i otisak tijela na platnu u Torinu nastaju kao rezultat Božje intervencije u trenutku uskrsnuća. U njima imamo čudesno svjedočanstvo onog trenutka kad je Isusovo čovještvo bilo proslavljeno.

Na Torinskom platnu imamo snimak njegova mrtvog tijela na samom početku njegove proslave. Tijelo je već počelo zračiti tu tajanstvenu energiju koja je uzrokovala da se projicira na platno u obliku fotografskog negativa, s tako preciznim detaljima.

Rubac Manoppella, s druge strane, je (pozitiv) otisak Kristovog živog lica. Proces proslavljenja nije potpun, jer je lice još uvijek obilježno modricama i oteklinama. Sjaj Uskrsloga beskrajno nadilazi naše poimanje. Tek u nebu ćemo biti u stanju gledati to lice u najvećem mogućem zadovoljstvu. Lice rupca Manoppella je lice Uskrsavajućeg Krista, u trenutku Njegove prijelaza iz smrti u život, u trenutku obilježavanja transformacije osakaćena tijela  “od kog svatko lice  otklanja… (Iz 53,3). Slika na rupcu u Manoppellu je snimak lica u trenutku prije nego se “ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost” (1 Kor 15,53).

Bog nam je ostavio vidljivu sliku o istinitosti njegova utjelovljenja, smrti i uskrsnuća. Po ovom znaku je jasno nam je da je uistinu postala pravi čovjek, koji je preuzeo na sebe sve naše patnje i grijeha, i da je On doista umrijeti i uskrsnuti od mrtvih kako bi nas oslobodio od grijeha i smrti i doveo nas do pune sreće u raju.

Božansko lice Manoppella je bitan dokaz Isusova uskrsnuća. Ona poziva svakog od nas da se obratimo i da zauzmemo osobni odnos ljubavi s Uskrslim u svakodnevnoj molitvi, a posebno u sakramentima pokore i euharistije. Raspeti Isus doista je ustao od mrtvih i živi ​te u svom milosrđu grli svakog grešnika. On nas moli da redovito primamo sakramente ispovijedi i svete pričesti. “Kako želim spas duša! (…) Želim izliti božanski život u ljudske duše i posvetiti ih, samo ako bi bile spremne prihvatiti moje milosrđe. Najveći grješnici će postići veliku svetost, samo ako se se pouzdaju u moje milosrđe. Najveće dubine moga bića se prelijevaju od milosrđa na sve što sam stvorio. Moje je zadovoljstvo da djelujem u ljudskoj duši, da je ispunim svojom milosrđem i da je opravdam. ” (Sv Faustina, Dnevnik, 1784).

…

“Ja sam kruh živi koji je s neba sišao; Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek; Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta … Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi Njegove, nemate života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan “(Iv 6, 51; 53-55).

Fr. M. Piotrowski, SChr

Izvor: časopis Ljubite jedni druge, Dokazi uskrsnuća

Krv kojom je natopljeno platno ostavlja jasno vidljive mrlje dok je slika tijela blijede boje. Tragovi krvi nisu dirani iz čega se zaključuje da Isusovo tijelo nitko nije uklanjao iz platna. Na platnu nema znakova kidanja. Zaključak je da je tijelo koje je unutra bilo položeno na tajanstven način prošlo kroz platno i ostavilo trag u obliku fotografskog negativa. Samo vjera nam može reći da se to dogodilo – u trenutku uskrsnuća.

Godine 1978. platno je prošlo opsežne testove od strane tima stručnjaka, uglavnom američkih, kao što je to STURP (Torinsko platno Research Project). Više od 120 sati platno je bilo podvrgnuto ispitivanju i najsitnijih detalja. Između ostalog bilo je fotografirano pod izravnom umjetnim svjetlom i pod snažnim reflektorima. Ispitivanja znanstvenika su potvrdila sljedeće:

1) platno sadrži krv čovjeka i to krvne grupe AB;

2) slika definitivno nije oslikana;

3) platno pokazuje tragove brojnih rana koje proizlaze iz bičevanja (mnogi od njih su vidljive samo pod ultraljubičastim svjetlom);

4) pokrov sadrži i pelud biljaka, na prednjoj i zadnjoj strani (Max Frei, švicarski kriminolog, otkrio je pelud cvijeća koje je postojalo samo u regiji Galilejskog jezera, u Kristovo vrijeme, što upućuje na to da je platno neko vrijeme bilo tamo.

5) Slika je uzrokovana oksidacijom vanjskih vlakana i nalazi se samo na površini tkanine. Smanjena oksidacija vlakana rezultirala je trodimenzionalnom slikom. Samo vlakna koja su najbliža površini imaju tu obojenost koja stvara sliku. Rezultat je to oksidacije za koju je potrebno ekstremno precizno mjerenje od 180 – 600 nm, što je manje od debljine bakterije (1 nm = 106 mm). Usporedbe radi prosječna ljudska kosa ima promjer od 100 000 nanometara) Bojanje ne može biti uklonjeno ni uz pomoć kemijskih otapala. To je također dokaz protiv djelovanja sunčevih zraka. Slika se nije formirala oko krvnih ugrušaka. Gdje god postoje mrlje krvi tamo se na površini nije kreirala slika. Otisak tijela je prozirno žute boje; no na platnu nema tragova boje ili pigmenta. Slika na tkanini uzela je oblik umotanog tijela,  a ipak, unatoč tomu, na fotografskom negativu savršeno je ravna. Nema deformacija. U optičkom terminologiji fenomen je poznat kao “paralelna projekcija.” Znanost nije u stanju objasniti način na koji je slika prenesena na platno. Tako američki znanstvenik John Jackson, primjećuje: “Na temelju fizičkih i kemijskih procesa koje danas poznajemo, imamo osnova za reći da slika na platnu ne bi smjela postojati, a ipak je stvarna, iako ne možemo objasniti kako je došao u postojanje. ”

Računalna tehnologija je uvelike pridonijela proučavanju platna. Zahvaljujući tomu dobili smo digitalne fotografije najviše rezolucije. Tako se otkrivaju detalji koji se nikad ne bi mogli zapaziti golim okom. Kroz trodimenzionalno uređivanje slike, znanstvenici su identificirali dva mala novčića, koja su smještena iznad očiju, čovjeka na platnu. Desno oko je bilo pokriveno kovanicom koja je kovana između 29. i 32. godine – dakle, iz vremena Poncija Pilata. Preko lijevog oka je novac kovan u čast Julije, Tiberijeve majke. To je još jedan dokaz u prilog tomu da je platno iz Isusova vremena.

Sliku na platnu karakterizira i finoća obojenosti kojom je načinjen lik na platnu. Slika je formirana smanjivanjem intenziteta žute boje u različitim nijansama, tako stvarajući trodimenzionost, a koju su STURP-ovi stručnjaci bili u mogućnosti promatrati i mjeriti tijekom ispitivanja 1978. godine.

NASA – stručnjaci, Eric Jumper i John Jackson dobivaju prve trodimenzionalne fotografije platna pomoću NASA-inog analizator VP8 slike. Dr. Giovanni Tamburelli Sveučilišta u Torinu dobiva još bolje 3D slike. Godine 2002. Platno je prošlo kroz temeljitu obnovu. Bila je to savršena prigoda na kojoj se mogla provesti detaljna analiza. Cijela površina platna, sprijeda i straga, digitalno je skrenirana. Dok su ispitivali ovaj skenirani materijal, dvojica stručnjaka sa Sveučilišta u Padovi, Giulio Fanti i Roberto Maggiolo, došli su do zapanjujućeg otkrića. Proizišlo je da je blijeda slika lica na obrnutoj “skrivenoj” strani platna potpuno podudarna onoj slici lica s prednje strane. (Fant i Maggiolo objavio svoja otkrića u 14. travanj 2004 pitanje Journal of optiku Instituta za fiziku u Londonu.) Na stražnjoj strani platna vidljivi su detalji nosa, nosa, očiju, kose, brade i brkova. Slika na stražnjoj strani platna imala je iste karakteristike kao što ih ima ona na prednjoj strani. Bilo je fotografski negativ, načinjen tajanstvenim bojanjem na površini vlakana; a osim toga, bio je trodimenzionalan. Slika na prednjoj i stražnjoj strani platna podudaraju se u dimenziji, obliku i položaju. Nema izravnog kontakta između slike na prednjoj strani i one na obrnutoj strani platna. Površina platna na obrnutoj strani nema obojenosti. Platno, dakle, ima dvije slike lica – jedna je na prednjoj strani, a drugi na poleđini. Ovo nevjerojatno otkriće dviju slika na platnu još je jedan dokaz da takvo nešto ne bi mogao stvoriti niti jedan poznati ljudski izum. Moderna znanost nije ih u stanju replicirati, a ne mogu nastati niti kao rezutat prirodnih procesa.

Zdrav razum  nam govori da s dubokom vjerom i poniznošću moramo prihvatiti činjenicu – da je ovaj čudesni lik na plaštu nastao u trenutku – uskrsnuća.

Bio je to Uskrsli Gospodin koji je za sva pokoljenja sačuvao sliku svoje muke i smrti, te nam je htio pružiti dokaze o svom uksrnuću. Učinio je to ne tek za nevjernike, nego i za vjernike.

Izvor: Časopis Ljubite jedni druge, Dokazi uskrsnuća

Fr. M. Piotrowski, SChr

…

Isusovo uskrsnuće je činjenica. Njegovi glavni svjedoci su bili apostoli, ali On je za naše vrijeme ostavio dva bitna dokaza koja I znanost može proučavati. To su: otisak Isusova raspetog tijela na Torinskog platnu I 2) Lice uskrslog Krista na rupcu u Manopellu.

Povijesna činjenica

Istina Kristova uskrsnuća počiva na povijesnim činjenicama, koje nadilaze povijest. Kad su žene obavijestile apostole treći dan nakon razapinjanja da je Isus uskrsnuo od mrtvih – njihova priča se činila kao besmislica i oni im nisu vjerovali. (Luka 24,11). Uskrsli Gospodin se onda susreo s njima osobno. Sa svojim osjetilima su mogli doživjeti Njegovu prisutnost i uvjeriti se da je to sam Gospodin u Njegovom proslavljenom tijelu. Mogli su Ga vidjeti, razgovarati s Njim, dodirnuti ga, pa čak i jesti s Njim (usp Lk 22,37-43). Apostoli su bili uvjereni da je Isus uskrsnuo u istom tijelu u kojem je bio raspet; ali ovo tijelo više nije podložan fizičkim ograničenjima. Mogli su Ga prepoznati, njegov glas, kosu, ruke, mjesta njegovih rana. (Iv 20,27).

Oni koji prihvaćaju Evanđelje ne sumnjaju da se tu radi o činjenici, o nečem što se stvarno dogodilo.  Susret sa Uskrslim potpuno mijenja apostole. To im je daje takvu unutarnju snagu i hrabrost da svi oni, osim Ivana umiru mučeničkom smrću – braneći istinu da je Krist doista uskrsnuo i da je On – sam Bog. Upravo je taj neustrašivi način na koji su apostoli propovijedali istinu o Kristovu uskrsnuću čini da se kršćanstvo širi s neuništivim žarom,  i u radošću života-  iako, ljudski gledajući, u situaciji u kojoj se činilo da je s Isusovom smrću kršćanstvo doživjelo svoj poraz.

fotografija: Torinsko platno, amazingevidence (by Shroud of Turin Research Project (STURP) in 1978)

 Prazan grob

Kad su apostoli Petar i Ivan čuli od žena da je grob prazan oni žure na grob. Pronalaze grob otvoren, ulaze unutra i vide samo platna, ali bez tijela. U tom trenutku, kad vidi platno nerazvijeno –  Ivan vjeruje u činjenici Kristova uskrsnuća. “Vidio je i povjerova” –  piše on u svom evanđelju (Iv 20,8).

Što je to neobično u platnu da je uvjerilo Ivana kako je Isus uskrsnuo od mrtvih? Izvorni grčki tekst Evanđelja po Ivanu (20, 6-7) navodi da su pogrebna platna ‘keimena’ to jest – prazna sadržaja, neometana, netaknuta. Autor teksta podrazumijeva da su platna ležala splošnjena, jer Isusovo tijelo više nije bilo tu da platno podržava podignuto. Kad je Ivan vidio platno tako spljošteno, sa širokim bočnim pojasevima (othonia) još neodvezanim, on je to shvatio kao jasan znak da nitko nije uklonio Isusovo tijelo od platna; nego da je Njegovo tijelo na neki tajanstveni način Njegovo tijelo prošao kroz platno – a što bi značilo – da je Isus uskrsnuo od mrtvih.

Ivan također piše o drugom platnu, koje je bio položeno preko Isusove glave (20,7). (…) Biblijski prevoditelj i egzegeta Persili  grčki tekst alla choris entetyligmenon (Iv 20, 7) shvaća da ovo platno nije ležalo spljošteno kao što je to slučaj sa Torinskim platnom. U trenutku uskrsnuća Isusovo tijelo je prolazilo kroz platno od lana, koje je onda prazno potonulo na zemlju. To nije slučaj i s ovim drugim platnom (kojim je dodatno bila pokrivena glava), koje je zadržalo svoj izvorni oblik, kao da još uvijek pokriva lice. Samo misteriozni prolaz Isusovo tijela iz smrti u život, u drugu bezvremenskoj dimenziju postojanja što nadilazi sve zakone fizike, može objasniti nesmetano stanje grobnog platna. I tako, vidjevši to kao vidljivi znak uskrsnuća, Ivan spustio svoje slavne riječi: “Vidio je i povjerovao’’(Iv 20,8.).

 Isusovo uskrsnuće je veliko otajstvo.  To je događaj koji je značio prijelaz iz smrti u božansko stanje postojanja. Taj događaj je ostavio iza sebe materijalne dokaze koje možemo proučavati i danas. To su: otisak Isusova raspetog tijela na Torinskog platnu i 2) Lice uskrslog Krista na rupcu u Manopellu.

… slijedi nastavak…

izvor: časopis Ljubite jedni druge, Dokazi uskrsnuća, 2011, br. 19