Jednom prilikom Luka prenosi da se Gospa neće ukazati taj dan jer je među nazočnima jedan veliki grešnik, mason. Dakle, glavni razlog zašto se nekima ukazuje  a drugima ne, zavisi od toga da li su u milosti ili u grijehu. Djeca su u prednosti upravo zato jer uglavnom još ne poznaju teški grijeh. I onda su u milosti. Ista logika vrijedi i za druga ukazanja. Tako Bog Otac kaže da se neće drugima ukazati zato jer nisu dostojni, a sveta Bernardica odgovara Marici da se neće ukazati Milanu i Vinku zato jer su grešnici, ali da hoće djeci. U špilji su dobrodošli samo oni koji su u milosti Božjoj. Jednom zgodom Isus šalje sve vani zato jer su svi grešnici. A drugi put glas dva puta poručuje: grešnici van, pravednici unutra. Bezbožnici se lišavaju mnogo milosti tako sv. Jakov poručuje: –Ja ću čuvati pravednike, grešnike neću!

Možemo reći da je to u skladu sa učenjem kršćanskim koje kaže da se grešnik svojevoljno odvraća od Boga i lišava se milosti i Božje pomoći, a oni koji su u milosti imaju tu milost i poseban blagoslov i zaštitu u životu.

Najvažniji razlog ukazanja je poziv na molitvu za obraćenje grešnika. Gospa na to poziva u više navrata i na razne načine. Tako jednom traži da se na tu nakanu moli Zdravo Marijo, a drugi put tri puta Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Na upit zašto se ukazuje Gospa odgovara: nek se grešnici obrate. Anđeli sa svoje strane opetovano šire poziv na molitvu za obraćenje grešnika. Tome se pridružuje sveci koji se ukazuju. Tri hodočasnika iz Supetra bivaju ispraćeni upravo sa porukom da mole za obraćenje grešnika. Isus u liku Dobrog pastira kaže: Ja sam Sin Božji, i odmah zatim: Želim da se obrate grešnici. Žalostan je jer ga oni vrijeđaju i traže molitvu za njih. Jednu Zdravo Kraljice, a drugi put poručuje da se moli dan i noć. 11.7. Luka vidi Isusovu muku od bičevanja do razapinjanja. Duboko potresen dječak pita Isusa zašto toliko trpi, a Isus mu odgovara: za grešnike. 8. 8. Isus je propet, ali bez križa, sav je u krvi, neki ga bodu u prsa, u noge, u ruke, odasvud mu teče krv. Govori: Molite za obraćenje grešnika. Vidite što meni čine grešnici. Vaši grijesi vrijeđaju moje rane. Sada se vidi da se ne radi samo o onima koji su otpali od vjere nego da su svi ljudi grešnici i da svojim grijesima muče Isusa. Doista teologija uči da je Isus umro za svakog pojedinog čovjeka kako bi ga spasio. Ne spašavaju se samo oni koji svojevoljno odbace njegovo otkupljenje. Nakon njihove molitve malo kasnije opet se ukazuje propeti Isus, no sad samo krvi, gdje su čavli, i daje objašnjenje: Nije mi lakše samo me malo manje bodu grešnici. Ovdje se očituje moć molitve koja slabi snagu grijeha, i time ublažuje Isusovu muku koja se pred djecom uprisutnjuje. I po treći put, isti dan, ponavlja se viđenje Isusove muke. Hvataju ga, vežu, tuku, krune. I kad ga pitaju – Tko ga to muči – on odgovara: Vaši grijesi. 24-9. Isus umire na križu i govori: Ja umiren za vas na križu. Zašto mi ne vjerujete? Zašto me ne slušate? Na ovaj način Isus upućuje bolni vapaj svima da se obrate. 

No Gospa obećaje i obraćenje grešnika. Tako 8.7. kaže Luki da će se grešnici postupno kroz 3 godine obratiti. Na koga se točno misli ne znamo ali očito ne govori o obraćenju svih grešnika i za pretpostaviti je da misli na one koji imaju mogućnosti doći na mjesto ukazanja. Dva dana kasnije kaže da će se grešnici obratiti da će mir zavladati svijetom i da će se svi vratiti svojim kućama. Ni ovdje se ne govori izrijekom o svim grešnicima, ali se daje povod za zaključivanje da se radi o velikom broju. Kako se ne spominje nikakav vremenski rok teško je odrediti na koga se to odnosi. Drugi svjetski rat je završio pred godinu dana i mir je doista zavladao svijetom, a svojim domovima su se doista vratili svi preživjeli. 29.7. Tatjana  Vučić vidi vrpcu koju drže dva anđela i na čijoj stražnjoj strani piše: Više se od polovice bezvjernih obratilo. Ovdje se može raditi o onima koji su bili otpali od vjere, ali su se nakon ukazanja ponovno vratili. U prilog tom tumačenju je što je manje od tjedan dana kasnije Isus kazao da sada ima mnogo ljudi poput Jude te da treba moliti da se taj broj smanji. Izjava anđela od 6.8. da će se svi grešnici obratiti ne stoji ako se primjeni na cijelo čovječanstvo. Ali stoji ako se odnosi na neku pojedinu skupinu. Primjerice onih koji su tada bili nazočni u špilji. U prilog toga da se misli prvenstveno na obraćenje mještana, te onih koji dolaze kao hodočasnici imamo više potvrda.

8.8. ukazuje se glava Božja i govori: Hoćete se obratiti svi. U špilji su svi grešnici, samo su 4 pravednika. 10.8. Isus kaže da mu je želja da se svi obrate, da okupljeni svojim dolskom pokazuju da su se obratili te da je ostalo samo nekih 20-ak neobraćenih.

22.8. Gospa sa žalosnim pogledom poručuje: Još ima mnogo grešnika u vašoj okolini. Nastojte da se skoro obrate. Dan iza toga Gospa najavljuje da će se svi Boljani obratiti. 8.8. Sv Tereza od Djeteta Isusa kaže da se pola grešnika u Bolu općenito obratilo, da bi htjela da se i druga polovica obrati. Taj proces ne završava brzo jer 23.9. Gospa kaže da je mnogo žalosna radi Boljana koji je vrijeđaju. Kao rješenje, osim molitve traži se i evangelizacija i to u globalnim razmjerima. 4.8. čuje se glas: Recite narodi moji, recite po cijelom svijetu da se obrate grešnici, i činite pokoru i Isus će svima oprostiti. Ovim se želi uključiti sve kršćane u poslanje obraćenja grešnika. Osim toga i vidioci sa drugom djecom koja mole s njima u špilji osobno dobivaju poziv. 22.8. Isus u pratnji tri anđela kaže: Djeco, idite širom svijeta i širite moju vjeru. Kako je to izvodivo? Ako imamo na umu da su se neki od njih, poput Luke Juginovića kasnije odselili i imali prilike biti u raznim zemljama, onda to može biti jedno makar djelomično objašnjenje. Onima koji unatoč svega ostaju tvrdokorni u svome grijehu upućuje se oštra opomena. 4.8. Gospa dva puta ponavlja: Recite grešnicima da se obrate što prije jer vas hoće Isus sve pomoliti. Dva dana kasnije jedna svetica poručuje: Dragi Isus će vas pokositi strašnom smrću ako se grešnici ne obrate. 7.8. poslije podne Marica vidi vrpcu sa natpisom: Obratite se grešnici, obratite, bit će vam bolje. Obratilo se više od pola bezvjernika. Do pet mjeseca, ako se ne obratite dragi Isus hoće da vas pokosi teškom smrću. Do pet mjeseci kleknite na gola koljena i bit ćete sretni i zadovoljni kad me vidite. Malo kasnije Isus u liku Dobrog Pastira dodatno pojašnjava: Obratite se, obratite i bolje vam se obratiti. Vidite što vas čeka. Prvo kuga, drugo srdobolja, treće glad, najveća nevolja. Kazna kako vidimo, će se odvijati stupnjevito, ali ona je navještena uvjetno, pa znači kako se nije ostvarila da se na poziv obraćenja odgovorilo. Zadnja kazna sa kojom ide kraj svijeta sa kojom ide poruka: kršćani neka se ne boje, grešnici neka se boje! Ako opomene i vremenite kazne ne poluče učinak onda slijedi polaganje računa pred Bogom nakon smrti.

Agent Ozne pita Isusa preko Marice Lalić: – Što će biti s onima koji su klali i ubijali? – Čekam da im sudim, odgovorio je Isus.

Čudesna obraćenja

Na mjestu ukazanja mnogi su dolazili iz znatiželje, bez vjere. Tako Mina Cvitanić zapisuje 9.7. u 18 h. Mnogo naroda. Neki omladinci prave smetnje, nepristojno se ponašaju, padaju razne neumjesne primjedbe o svetim ukazanjima. Pobožni posjetioci se zgražaju, neki ih karaju. Sutradan narod koji je ostao pred špiljom galami, tako ometa molitvu. Na upit Marice da li da prekine molitvu zbog buke Gospa odgovara: neka se mole da se može moliti uvijek i na svakom mjestu.

11.8. dolazi neki čovjek iz Supetra koji ulazi u špilju, bjesni, vrijeđa, psuje i ruga se svemu. Isus nalaže Marici da odmah iziđe radi nazočnih grešnika i ona to čini plačući, a s njom odlaze i svi drugi. 20-7- Luka vidi Gospu sa mnogo medalja na prsima, koja kaže da je čudotvorna Gospa Sinjska. I odgovara mu da će se ukazati i onima koji ne vjeruju. Nekoliko dana kasnije Gospu ujutro vide Vice Elezović i Marija Barhanović koji prije nisu vjerovali u istinitost ukazanja. A s njima i Vinka Paušić koja vjeruje u ukazanja ali nije vidjela ništa. Vjera je presudna za svakoga pa stoga Gospa poručuje: Tko vjeruje taj će se spasiti.

U drugoj prigodi kad je mole za čudo Gospa kaže: Tko ne vjeruje ovo ovdje ići će u pakao. Kako ovo protumačiti ako Crkva uči da privatne objave nismo dužni vjerovati. Zavisi na koga se ovdje misli. Sigurno se ne misli da cijelo čovječanstvo jer ne mogu vjerovati ako ne znaju uopće za ukazanja. Dvojbeno je koliko se to može odnositi na one koji su o tome čuli samo površno ili negativnu informaciju. Očito je da se to može odnositi u prvom redu na one koji su imali viđenja i u manjoj mjeri na one koji su bili izravni svjedoci događanja i milosti. Onoga tko prima Božje milosti one i obvezuju i što ih više ima to mu je veća i odgovornost.

29.7. Gospa kaže Tatjani da će učiniti čudo u špilji. 1.8. okupljeni mole Gospu da što prije učini čudo, Možda se nadaju da će to uvjeriti i one zadnje sumnjivce. Vjerojatno je čudo i znak kojeg Isus naviješta Isus Marici 5.8. kad kaže ja ću vam dati znak ali ne sada. 7.8. poslije podne u špilju ulaze neki koji ne vjeruju i rugaju se s ukazanjima među kojima je Venka Dulčić i Solinka Katica Katić, njena gošća. Marica ulazi i vidi Dobrog pastira sa 31 ovcom koji joj kaže da nije zadovoljan sa svima jer između vas su dva velika grešnika i poziva na obraćenje. Marica vidi razne prizore muke Isusove, a nazočne u špilji mole: Smiluj nam se, oprosti nam naše grijehe! Isus govori: Obratite se, obratite, šutite i gledajte kako ja trpim na ovom križu, kako se mučim za vas. Molite za obraćenje grešnika. Ja sam umro za vas na križu. Sada, zbogom. Nestaje ga. Molimo. Čuje se glas: Sada idite kući jer će se sada u ovoj špilji jedno veliko čudo dogoditi i sad zbogom. Izlazimo, ali sumnjamo da je to varka nečistog Duha i opet se vraćamo. A Marica pita – U ime Boga reci nam koji je ono glas rekao da idemo kući. Isti glas: ono je rekao tvoj drugi sveti anđeo čuvar. Izlazi. Tada neki opet neki ulaze u špilju jer žele vidjeti čudo a nesvjesni su da će oni sami biti protagonisti čuda.

Venka ima viđenje Presvetog, Gospe s Isusom , Gospe Karmelske koja joj kaže da je Blažena Djevica Marija. Za to vrijeme Katica vidi polumjesec, zvijezdu i raspetog Isusa. Zatim krik, vika u pećini. Dulčić i Solinka izlaze prestravljeni iz pećine. Viču: Ponor, ponor crveni. Dulčić pada onesvještena. Druga priča: vidjeli smo obadvije isto: Veliki debeli križ, na njemu Isus sav u ranama, krv izlazi iz rana, žile na rukama napete, tijelo se trza od boli, zrake rasvjetljuju križ, ispod križa strahoviti ponor kao more, crven, pun ognja. Jezoviti prizor za koji kaže da ga neće nikada zaboraviti. Katica je kako je sama ispripovjedila pobjegla iz sljedećeg razloga. Ona kaže: Krist koji je gledao pred sebe u onaj užas krvi i vatre, polako je polako podizao glavu i pogled usmjerio k njoj. Kristov pogled upućen njoj bio je blag, milostiv, nježan. I ona ga nije mogla izdržati. Pobjegla je na cestu zajedno s Venkom sa glasnim vapajem, usklikom iznenađenja, tajanstvenim, velikim, lijepim otkrićem. Isuse.

Venka nije bila u pravoj nesvijesti nego u stanju sličnom komi, s oduzetim nogama pa su je zato stavili na konja i odveli kući. Putem uzbuđeno priča boji se da neće moći hodati. Tješimo je. Sutradan ujutro kad idu obadvije u crkvu ispovijede se. Venka je kao mala bila pobožna vjernica, znala na pamet sve crkvene blagdane, i htjela biti redovnica no 1943.-e je evakuirana pred Njemcima na Vis gdje je pristupila Prvoj Dalmatinskoj i prošla ratni put do Trsta. Katica, 19.-ogodišnjakinja, već je 1941.-e sa 13 godina primljena u Savez komunista. A u vojsci je bila od kapitulacije Italije, 1943.-e sveukupno nešto više od 2 godine. Spremna je svjedočiti pred svima pa i pred Oznom o istinitosti onoga što je doživjela. Pa i pod cijenu otpuštanja s posla ili zatvora. Bodrila je druge: Nemojte se plašiti, ne odstupajte od ovoga. 10.8. su Katica i Venka ponovo u špilji i sada vide razne prizore iz Isusova života. Imala je također viđenje žena koje idu po vodu na bunar među kojima se posebno isticala jedna žena koju je pratilo malo dijete. Žarko je molila da čuje Gospin glas iako to ne zaslužuje. A u zamjenu je dobila objašnjenje onog što je vidjela ispisano na bijelom platnu. Mali Isus nudi pomoć svojoj majci. On bi joj pomogao nositi vrč s vodom.

Progoni

Dominikanci koji su imali gimnaziju na Bolu su se držali po strani i nisu se izjašnjavali znajući da mogu imati problema sa vlastima. Tako nalazimo zapisano: jedna je ujutro bila procesija. Padre Bepi je bi župnik tada i onda su svi došli u crkvu. Govori: ja ću vam otvorit crkvu, ali ja nemam ništa s tim. To je bilo strašno vrime za svećenike i tako to. Kako vidimo svećenici se drže na distanci. Luka je bio pozvan na razgovor kod Udbe u Supetar gdje ga je ispitao Jure Burazin davši mu čokoladu. Tadašnje vlasti su osudile trojicu intelektualaca koji su se istakli u sudjelovanju na ukazanjima na godinu i pol zatvora. Najveću kaznu je dobio Božidar Jakšić. Nekim kazivačima prva asocijacija na ukazanje Majke Božje je stavljanje stroge mjere gušenja tog ukazanja. Kako sami ističu mnogi su zbog tog događaja završili na neko vrijeme u zatvoru. Božidar Jakšić je Boljanin koji je kao student došao svojoj kući za vrijeme ljetnih praznika i tako se susreo sa ukazanjima. Osobno sam nikad nije imao nikakva ukazanja ali je čvrsto vjerovao u njih i postao glavni njihov svjedok. On je uhapšen u Bolu 25.8. 1946.-e gdje je pritovren. Uvečer je premješten u Supetar, a sutradan odveden u Split na Katalinića brig gdje je bio sam u ćeliji. Uz njega je, kako se kasnije doznalo, bili uhapšeni: Toni, Franko, Dinko i Zdenka. Titov govor u Splitu protiv Gospinih glasnogovornika u Bolu unaprijed je odredio ishod suđenja. Glavni lokalni list Slobodna Dalmacija, sukladno tome piše, da se radi o prijevari. Sudac Marijani osudio ih je za prevaru i igranje sa vjerskim osjećajima, širenju laži i kao takvi su neprijatelji države i ruše državni poredak. Zdenku su izdvojili jer je ona krivnju prebacila na Božidara i rekla da se ona ne slaže s politikom optuženih. Zanimljivo je da je ona ostala pri tom da nije lagala o onom što je vidjela. Ali da ne zna kako je to vidjela i čula. Na pitanje suca tko je držao svjetlo ona nije mogla dati nikakav odgovor jer je to bilo ne izvedivo. Glavni optuženi je bio Božidar i proglašen je krivim za organiziranje i širenje laži o čudima te je osuđen na 4 godine prisilnog rada i 2 godine gubitka građanskih prava. Franko je osuđen na dvije godine prisilnog rada. Dinko na jednu, a Zdenka na 6 mjeseci. Kad su Gospu pitali što će biti sa uhapšenima ona im je rekla da će se svi vratiti živi i zdravi svojim kućama, Toni u srijedu, Franko ubrzo nakon njega, Dinko odmah nakon Franka i Božidar nešto kasnije od Dinka. Istina je da su se svi vratili živi. Toni, koji se navodi, uopće nije bio suđen pa je kao takav prvi izišao iz zatvora, a odgovara i redoslijed puštanja na slobodu. No, teško je pomiriti godine zatvora sa najavom brzog izlaska. Božidar za razliku od drugih sudionika ukazanja je jedini vjerovao do kraja, a ostali su se povukli pod pritiskom vlasti. O netrpeljivosti političkog okruženja tog vremena prema tom događaju ali i o ustrajnosti vjernika govori Petar: I onda se umišala politika pa su tu djecu proganjali, zatvarali i tako dalje, ali su ljudi išli gore i hodočastili i dalje. Rezultat progona je bio da se u Bogu do 1990.-e godine uopće nije pričalo. Samo su rijetki doznali o tome. Tako je Nenad tada doznao od drugih da mu je baka bila vidjelica. A da mu ona, iako još živa, nije nikad govorila o tome. On stoga zaključuje: Jednostavno ne živi kao nešto što je postojalo. To je zaboravljeno. Sustav je to satro, satro u glavama ljudi.

Okupljanja vjernika

7.7. Gospa kaže da je izabrala špilju za svoja ukazanja. I to djeci. Vijest se brzo proširila i ljudi su se počeli okupljati u sve većem broju. Svaki dan poslije podne se odlazilo pješke do špilje gdje bi se molilo i primalo poruke. Preko tjedna znalo je biti oko 150 ljudi, a preko vikenda broj se udvostručio jer su brodovima dolazili hodočasnici iz drugih mjesta. Tadašnji župnik Postira 5.8. 1946.-zaapiso: Noćas u tri sata krcata Darinka – brod koji može primiti 75 osoba, otišao u Bol. Ne toliko na fjeru koliko da ispitaju istinitost ukazanja u jednoj špilji, o čemu već par mjeseci govori čitav Brač. Da se navodno jednom dječaku i djevojčici ukazuje Majka Božja, kao i mnogim drugi sveci.

Hodočasnici se vratili oko 11.30. od njih nitko nije vidio ali da su osim djece vidjeli odrasli. Vidjeli su zanos onih koji su navodno imali milost gledati Gospu. Vratili su se oduševljeni pjevajući Gospine pjesme. Sva ta pričanja treba uzeti s velikom rezervom. 10.8. skupilo se preko 550 vjernika sa raznih strana koji su spontano priredili u redu i pobožno procesiju od crkve Gospe od Karmela pa oko Gospojice do špilje. Cijelim putem se molilo i pjevalo a narod je vrlo sabran i miran. Vratili su se opet u procesiji opet u redu i s velikim ganućem. Dan koji se ne zaboravlja po sveopćem mišljenju. Hodočasnici s Brača su bili došli posebnim brodom. Sutradan su stigli hodočasnici sa Supetra, Sutivana, Miraca, Sumartina, Vrboske, Jelse, i nekih drugih mjesta s Brača. Znamo još za druge procesije koje su bile kasnije. Ukazanja su se nakon ljeta premjestila bliže mjesta pokraj crkvice svete Lucije. 8.7. na upit Luke Gospa se prvi put predstavlja sa riječima: Ja sam Majka Božja. Isti dan u dva navrata poručuje da će se svima ukazati u nedjelju kroz pola godine i da će to biti u špilji. 10.7.opet kaže da će je moći vidjeti svi nakon 6 mjeseci. I to u prvu nedjelju te da tada narod ne ulazi u špilju nego ostane na cesti odakle će je svi moći vidjeti gdje će ona biti na vratima špilje. Špilja, kako je rečeno, može primiti vrlo mali broj ljudi, 10ak, dok je ispred moglo stati puno više. Sutradan ponavlja da će se ukazati svima na prvu nedjelju, za 6 mjeseci, te da će to biti tijekom velike mise. Za taj mjesec najavljuje također 15 čuda. Ovdje i drugdje na svijetu. 1.8. Gospa pojašnjava da se 6 mjeseci računa od njenog prvog ukazanja. Ne znamo što se dogodilo za 6 mjeseci, ali kako je prvo ukazanje bilo 25.6. to je trebalo biti točno na Božić, iste 1946.-e godine. Doista, pred Božić 1946.-e Luka je najavio 3 dana tmine. Tada se svaka kuća u Bolu, bez obzira na vjerska uvjerenja, opskrbila svijećom, pripremivši se za izvanredno stanje. Kako se na Božić nije dogodilo ono što je bilo najavljeno praćenje ukazanja se značajno smanjilo. Kada su se točno završila ukazanja nije poznato. Neki drže nakon godinu dana, a neki nakon nekoliko godina.

Prvi vidioc Luka Jugović je počeo živjeti poput svojih drugih vršnjaka. S bratom Pjerinom osnovao je prvi vokalno-instrumentalni sastav „hobotnica“. Udaljio se od vjere, a neki čak drže da je pod utjecajem vjere postao ateist. Kada je imao 20 godina mjestom je odjeknula vijest da je komitet iz Supetra pozvao i upisao u školu, da je dobio smještaj za dom  i stipendiju. Sve to na temelju pisma kojeg je bio uputio predsjedniku Titu. Naslovio ga je: „Dragi oče“ i pitao „Kako je moguće, da mladi, talentirani ljudi u Jugoslaviji, ako su siromašni nemaju mogućnosti za školovanje? Plačem nad svojom sudbinom. Da učinak bude bolji nanio je na pismo i malo vode da izgledaju kao prolivene suze. To mu je omogućilo da se školuje. U Zagrebu je završio srednju glazbenu školu. Kako je bio sposoban brzo je diplomirao, a onda apsolvirao i nastavio poslijediplomske studije na Bečkoj akademiji za glazbu i kazališnu umjetnost. Elfi, Lukina udovica nije htjela govoriti o ukazanjima. Luka je kao odrastao, u najmanju ruku, zatajio ukazanja a svojoj supruzi je na samrti na pitanje o ukazanjima odgovorio: Da, sve je bila istina!

Za suvremenike, vjernike događaji su bili utješni i ohrabrujući. Danas mnogi mještani uopće ne znaju o ukazanjima, a od onih koji znaju mali broj njih vjeruje u njihovu autentičnost. Svi su vidioci mrtvi, a nitko od živućih svjedoka ne želi pričati o tome.

Na pitanje jedne mještanke: Zašto se dogodilo ukazanje? Ona je kazala da nas podsjeti tko smo. 1994. Božidar Jakšić održao je mali prikaz u mjesnom kinu o ukazanjima, a kasnije je predvodio svečanost otkrivanje spomen ploče  na mjestu ukazanja. Tada nitko od živih sudionika nije došao. Špilja ukazanja je bila porušena radi proširenja ceste, 1976,-e tako da je ovo ta spomen ploča jedino obilježje ukazanja i za koju i danas vode brigu neki vjernici. Jakšić je šutio o ukazanjima sve do dolaska Hrvatske države, a kad je mogao govoriti, onda kao da nikoga nije bilo briga.

Danas, sa vremenskim odmakom, kad su se promijenile ne samo okolnosti, nego i svjetonazor ljudi pa i vjernika, može se uočiti da neki spominju ove fenomene u kontekstu vjerskog turizma, žaleći što nisu postali svetište poput Međugorja. No, to je materijalističko poimanje koje je daleko od vjere. Pravi razlozi ukazanja su neki drugi: da ohrabre ljude u tom teškom poratnom vremenu, da im obnove vjeru i da mogu unatoč svega bit apostoli.

Crkva treba donijeti pravorijek o tim događanjima, ali na nam je da ih iznesemo u javnost i budemo upoznati sa tim svojevrsnim svjedočanstvom vjere iz naše nedavne prošlosti.

Bol je poznato turističko mjesto na otoku Braču i dana 25.7. pa sve do kraja rujna 1946. tu su se događala ukazanja u špilji udaljenoj nekih 3 km od središta mjesta. Sve skupa je to bilo jedno ljeto, nekoliko mjeseci.

Nije po srijedi polušpilja poput one u Lurdu nego prava špilja sa ulazom širine od nekih 80 cm i dužine od nekih 5 m koji završava u prostoriji širokoj dva i dugoj dva metra. Dakle, prava špilja sa svojim posebnim ulazom.

Dva su glavna izvora o tadašnjim događanjima. Jedan je dnevnik učiteljice Mine Cvitanić koji pokriva razdoblje od 7.7. do 24.9. 46.-e, a drugi je dnevnik tadašnjeg studenta Božidara Jakšića od 24.7.-238iste godine. To su dva glavna izvora koja su vođeni odmah neposredno kad su se događala ta nadnadnarvna događanja i zapisivana i tako da je to prvorazredno svjedočanstvo.

Luka Jugović Pirula rodio se 1937.-e a umro 2017.-e, potječe iz siromašne obitelji u Bolu. Majka mu je bila revna vjernica … bojao se povratka majke sa nedjeljne mise jer bi joj tada župnik nabrojio sve njegove tjedne nepodopštine a je slijedila kazna. Upravo on je bio glavni protagonist ovih zbivanja.

U dobi od devet godina loveći pticu ušao je za njom u pećinu povrh Bola i izišao nakon nekog vremena rekavši prijateljima koji su bili s njim da je vidio Gospu. To je bilo kako pojašnjava Božidar Jakšić 25.i lipnja 46.-e, a ne dan poslije. To je bio prvi dan ukazanja. Samo dan ranije Crkva slavi rođenje Ivana Krstitelja, kada će 35 godina kasnije početi ukazanja u Međugorju. Lukin prijatelj iz djetinjstva Ivica Karinčić po uvjerenju ateist kao svjedok ovih događanja drži da Luka nije bio nagovoren ili manipuliran od nikoga i da je doista imao nadnaravno iskustvo. Luka nije imao nikakve materijalne koristi od hodočasnika niti se njegova narav promijenila. Njegovi roditelji mu nisu pravili smetnje a oca su mještani podbadali – kako to da se baš njegovu sinu ukazala Gospa.

Nakon nekog vremena još su neka djeca posebno tvrdila da imaju ukazanja.

Luka se držao na distanci od ove druge djece i iskazivao određenu sumnju u njih. Prvi dan o kojem posjedujemo zapise je 7.7. kad se Gospa prvi put riječima obraća Luki. Taj dan su i neka druga djeca vidjela Gospu. Djeca su ona koja redovito imaju viđenja. Osim Luke tu spadaju i 12-ogodišnja Marica Lalić, Tatjana Vučičić, Jerko Malvazija i Lucija Karmelić.

Neka djeca su imala viđenja samo jednom. Tako je 9.7. ujutro djevojčica Mirjana Marinković vidjela Gospu s jednim anđelom a popodne dječak Tonći Bezgrešnu u oblaku.

24.7. 10-ogodišnji Vinko Hrepić vidio je glavu vraga i ruku koja prijeti.

Dan kasnije dvije djevojčice iz Čišća, Franka Eterović i Marija Eterović također su vidjele Gospu.

29.7. 14.-ogodišnja Ecija Marinković vidi dijete kako gori u vatri.

4.8. 9.-ogodišnja Ina Nušić iz selaca vidi zvijezde, trnovu krunu i tri čavla, štap, tri ovce, i tri zvijezde. A Stipe Gamulin vidi vraga, anđele i dva sveca.

I odrasli znaju imati ukazanja više puta, kao Zdenka Karmelić, Nada Kraljević, Katica Katić i Venka Dulčić. No, u pravilu imaju ukazanja samo jednom i puno je tih ukazanja koji su imali samo jednom.

Za neke imamo potpune podatke, za neke nepotpune, ili se znaju samo imena i mjesta boravišta. Neki ipak ne vide ništa ali imaju neki drugi doživljaj. Tako su mladići Ivo Soljačić i Tonko Florio u Špilji osjetili opojan miris ruža. Marici Lalić je Gospa dopustila da joj poljubi ruku. Ali joj nije dozvolila da to učini umjesto jedne nazočne žene. Gospa se ukazuje na razne načine. Kao Bezgrešna, Gospa od sedam žalosti, Gospa od milosrđa, Gospa od Ružarja, Gospa od Karmela, Gospa Lurdska, Gospa Sinjska, Bezgrešno Srce Marijino, ili jednostavno bez ikakve posebne oznake.

Tako Marica Lalić 10.7. vidi Gospu u pratnji dva anđela i svetog Nikole, sa smotanom krunicom oko ruke koju kasnije prebire dok narod moli. A drugu krunicu, što je neobično, nosi oko vrata.

Lice joj je dugo, rumeno, a oči i obrve crne, glava pokrivena velom, ozbiljna, sklopljenih je ruku, a povrh glave su joj zvijezde.

Luka Juginović vidi pak čudotvornu Gospu Sinjsku prepoznatljivu po medaljama kojima su joj okićena prsa. I Gospa za medalje oko vrata kaže da se radi o darovima.

1.8. na upit Gospi zašto je vidi kao malu ona mu odgovara preko Marice: Ja sam malena i velika. A na upit djece Gospi zašto se pokazuje u više oblika kaže: Ja se mogu na više načina pokazivati.

To je doista svojstvo preobraženog tijela. A znamo da je samo u nebu tijelo Isusovo i tijelo Marijino. Viđenja prizora iz Isusova života su česta posebno rođenja, krštenja na Jordanu, posljednje večere, muke i smrti, uskrsnuća, uzašašća ali i Dobrog pastira, Srca Isusova i Svete obitelji.

Bog Otac se pokazuje sa dugom bradom, pokazuje mu se samo glava ili jednostavno samo u liku oka. Duh Sveti se pokazuje u obliku golubice, a Trojstvo liku tri ptice.

Djeca gledaju pojedine ključne događaje iz Povijesti Spasenja, kao što je stvaranje, istočni grijeh ili ubojstvo Abela. Tako da možemo reći da imaju jednu katehezu iz povijesti spasenja. Imaju također i viđenja anđela i demona, te raja, pakla i čistilišta. Tako jednom Luka vidi punu špilju zvijezda koje padaju i tumači mu se da će tako biti na Sudnjem danu. Nekada se ukazuje Presveto, ako i prizori Mise, klanjanja, pričesti, molitve, procesije. 22.8. Zdenka Karmelić ima viđenje svećenika kako diže hostiju u kojoj se vidi krvavi Isus, krv mu kapa u kalež, od velike hostije nastaje mnogo hostija, koje same idu k djeci a svećenik ih uzima i pričešćuje. Sveukupno gledano vidiocima se daje uvid u Božja otajstva ali i u otajstvo grijeha i zla kao i zagrobnog života.

Ukazuju se i sveci posebno sveta Tereza od Djeteta Isusa, ali i mnogi drugi kao sveti Josip, sveta Elizabeta, Ivan Krstitelj, sv. Ana, sv. Petar, sv. Pavao, sv. Ante, sv. Filip, sv. Liberat, sv. Roko, Bartul, Dominik, Marija Magdalena, Jeronim, Alojzije, Franjo, Augustin, Jakov, Jure, sv. Ivan Leonardi i sv. Andrija Bobola. Cijela jedna plejada svetaca.

Pojava svete Bernardice može se objasniti sličnošću njenog viđenja u špilji sa iskustvom vidioca u Bolu, a pojava svetog Nikole i sv. Lucije jer su bliski djeci, kao i bl Imelda Lambertini koaj je zaštitnica prvopričesnika.

Znakovito je da im se ukazuje u nekoliko navrata i poznata stigmatičarka Tereza Neuman, koja je dugo godina živjela samo od Euharistije, i koja nije proglašena svetom.

1.8. postavlja se pitanje: u ovoj špilji pokazuju se prizori iz muke Isusove, i svetog Pisma, blažena Gospa, razni sveci, a tko se zapravo pokazuje u ovoj špilji? Doslovni odgovor je: U ovoj špilji pokazuje nam se Gospa. Znači Gospina viđenja su u prvom planu.

Ukazanja nisu statična kao da je po srijedi slika ili fotografija, iako je bilo viđenja i kipova. Nego su ukazanja dinamična i uključuju vidioce koji kao da su preneseni u dotična događanja i tako dionici nekog virtualnog svijeta nego stvarnog svijeta. Kao da su prebačeni u taj događaj. Okolina u kojoj se nalaze biva skroz promijenjena. Oko 15.7. Marica vidi špilju skroz rasvijetljenu dok su drugi u potpunom mraku. Jedan od nazočnih je testira, pokazujući joj ruku u raznim položajima i ono toćno pogađa u kakvim se položajima ruka nalazi. Potvrđuje njen iskaz da je sve osvjetljeno iako je sve u mraku. Vidioci vide različite prizore a nekad i iste. Pod jakim su dojmom onoga što doživljavaju pa kod nekih viđenja plaču od ganuća, a kod nekih kao što su susreti s vragom žele pobjeći. Sve je to svojevrsna kateheza za djecu i za odrasle ali i za one koji ništa ne vide nego samo prisustvuju ukazanjima. Kada ono što se vidi nije dovoljno jasno daje se objašnjenje bilo preko nekog natpisa bilo usmeno od osobe koja se ukazuje bilo da se dobiva kroz popratne pjesme anđela ili glasa čije se porijeklo ne zna. Djeca ili odrasli preko njih mogu postavljati pitanja na koja u pravilu dobivaju odgovore. Tako primjerice 15.7. na upit Marice dok gleda muku – da li trpi mnogo Isus odgovara da ne trpi. Teološki ispravno jer on ne može u slavi trpjeti više. No, djeci se nekad odgovori uskraćuju ili odgađaju. Bivaju im objavljene i stvari koje ne smiju dijeliti s drugima. Luki je tako 7.7. Gospa povjerila dvije tajne. A u viđenju 13.7. Isus mu povjerava nešto što će moći kazati drugima tek za pola godine. Sve ono što ovako doživljavaju jako iskustvo

Poduke i poruke

Za vrijeme prvih ukazanja Gospa ne govori ništa, a na upit Luke želi li da joj se tu izgradi kapelica odgovara samo sa smiješkom. 7.7. prvi put da je izabrala tu špilju gdje će se ukazivati djeci. I nekoliko dana kasnije opet ponavlja da je špilju odabrala radi djece. 4.8. Isus kaže da bi želio da se u špilji uvijek moli Boga, no ipak svega nekoliko dana kasnije, Marica vidi tablu na kojoj piše: Oče naš, Zdravo Marija i Slava Ocu za obraćenje grešnika. Narode čujte, ne dolazite u ovu špilju prije 5 ujutro, od 5 do 12 dolazite. Od 2 poslijepodne nemojte dolazit. Od 2 do 7 dolazite. Poslije 7 nemojte dolazit. Znači, određeno je vrijeme kad hodočasnici mogu dolazit: od 5 ujutro do 12. i od 2 do 7 popodne. Poručuje im se da je Isusu i Gospi drago što dolaze moliti u špilju i preporučuje im se da drže potrebnu pobožnost. Raspored koji im se daje vodi računa o potrebi počinka, hrane i molitvenog reda. 24.9. Jerku Gospa kaže da ne smijemo po zidovima pećine nego kad ona kaže. Veli dalje da je žalosna što se ulazi i izlazi iz špilje a da se ne prekriži. Isti dan ukazuje se umirući Isus na križu koji kaže da je žalostan što nisu došli u većem broju kako je sinoć rekla Gospa.

13.7. Gospa Luki na neka pitanja poput onog želi li da dolaze odrasli – ne odgovara. Za dolaženje djece odgovara: ja okupljam malene, oko sebe. 14.7. Isus kaže Luki da želi da mu maleni dolaze, anđeli pjevaju: Sred te se pećine Marija javi. 1.8. Isus s ovcama ukazuje, a Marica pita: Jesmo li mi tvoje ovčice. Isus odgovara da jesu. No djeca, uz pohvale znaju primiti i prijekore. Tako Gospa 22.9. na pitanje je li zadovoljna s njima odgovara da nije sa svima. 5.8. na Gospu Snježnu Isus kaže Marici da će im udijeliti blagoslov za 15 minuta, a da kroz to vrijeme šute. Blagoslov je dan u određeno vrijeme koje se točno podudaralo sa blagoslovom sa Presvetim koji se tada udjeljivao u župnoj crkvi. Isus blagoslivlja i u drugim prigodama a nekad i više puta tijekom dana. Djecu i nazočne često blagoslivlje i Gospa, a i mnogi sveci.

24.9. Gospa traži da svi iziđu kako bi blagoslovila Jerka i Maricu, a onda se mogu vratiti i ostali koji će tada nakon njih primiti blagoslov. Isti dan blagoslov udjeljuju i sveti Josip, sveta Bernardica i sveti Jakov.

Ako imamo na umu da su se vjernici okupljali u špilji od jutra do navečer, i da su se kroz skoro cijelo to vrijeme događala ukazanja, onda to nije neobično, posebno jer u špilju može stati ograničeni broj ljudi, a hodočasnika je puno više pa se onda moraju izmjenjivat.

Taj dan sv. Jakov stalno ponavlja da se stalno moli za nazočne, da će se uvijek za njih moliti te da će uvijek dolaziti u ovu špilju. Blagoslov se daje i za nabožne predmete pa tako sveti Alojzije blagoslivlja krunice. Nekad se blagoslov dobiva i za one koji nisu nazočni. Tako Postirani na Veliku Gospu poslije podne traže blagoslov za sebe, ali i za svog župnika koji je odsutan. Gospa im ga daje.

22.8. Zdenka Karmelić vidi anđela kako blagoslivlje s vodom i maslinovom grančicom. I kaže: Tri anđela  zakasnila na blagoslov i mole oprost. Bog se grozi, ali Gospa i Isus mole te ih Bog blagoslovi.

Ovo je neobično jer su anđeli savršeni i ne mogu više sagriješiti, traže oproštenje za ljude na zemlji za koje su zaduženi i koji su zakazali. Nisu došli i zakasnili su na blagoslov.

Glavna poruka koja dolazi preko raznih viđenja je poziv na molitvu. Tako sv. Bernardica poručuje da joj je želja da mole a sv. Terezija tome dodaje i pjevanje vjerskih pjesama. Sveti Roko uz traženje molitve upozorava: molite, molite, mnogo molite – teška vam nevolja prijeti.

Gospa od ružarja poziva na neprestanu molitvu preko dana i noći. Isus je jednom nezadovoljan što malo mole pa traži da iziđu iz špilje, a na njihovu povratku im veseo kaže: Ako hoćete moju milost molite svaki put kao do sada. Drugom prilikom Isus iz hostije poručuje: Ja nagrađujem one koji mi se mole.

Sveti Jeronim na molbu da čuva i obrati Dalmaciju odgovara da moli za nas i da će uvijek moliti. Vjernicima se daje poduka kako snažiti molitvu i izvanjskim činima. Tako na Veliku Gospu, u 2 sata poslije podne Gospa poziva prisutne u špilji da se pridruže župskoj procesiji a onda da se vrate u špilju. Kad su se vratili Gospa izražava zadovoljstvo s održanom procesijom no Gospa traži procesije do špilje. 23.8.  sv. Alojzije želi da se dođe u što većem broju popodne u procesiji kako je tražila Gospa. Taj dan se ukazuje procesija anđela i 20 duša obučenih u crno sa svijećama u rukama koji se preporučuju u molitve. Kad je tog dana popodne procesija stigla, Gospa izražava zadovoljstvo, a Isus poručuje: tko štuje moju Majku majku štuje i mene.

22.9. narod opet dolazi u procesiji do špilje i Gospa poručuje da je Isus zadovoljan time i da želi da i sutra prirede procesiju, ali do crkve sv. Josipa. Sutradan Gospa određuje dan za redovitu procesiju. I kaže: Sinci moji meni je drago da ste učinili ovu procesiju, činite tako svake nedjelje. Osim procesija traži se i paljenje vatri kao čin pobožnosti. Po sebi to nije ništa neobično, jer se to u crkvi običava uoči nekih blagdana pa se tako pali uskrsni krijes na veliku subotu, a 23.6. uoči blagdana sv. Ivana Krstitelja, užiže svitnjak. Ovdje paljenje vatri nije vezano uz određene datume nego samo je jedan iskaz štovanja. Tako na veliku Gospu, Gospa osim procesije traži da se zapali vatra taj dan i sutradan. Dakle, na sami blagdan, ali i dan iza njega. Nakon prve vatre kaže da su je time razveselili. 22. 9. Isus traži da se naloži vatra  tu večer. Sutradan neki sveci traže da se zapale vatre njima u čast. 24. 9. dolazi do vrhunca jer Isus traži da se tu večer zapali 12 vatri oko špilje. Isti dan Gospa traži 5 vatri u čast Isusa i nje, a sveta Bernardica traži jednu malu vatru za sebe. Oboje se pokazuju veseli kad im je ispunjena molba. Taj dan je sveti Jakov tražio da mu otpjevaju njegovu pjesmu a kako je nisu znali upalili su vatru i njemu u čast. Tako da je taj dan gorjelo čak 19 vatri. Preko ukazanja vidioci bivaju poučeni u učvršćeni u vjerskim istinama. 7.8. poslijepodne Marica Lalić vidi vrpcu s natpisom: „Bog postoji u i uvijek će postojati.“ U vremenu službene vladavine bezboštva to je važna poruka i ohrabrenje da se ustraje u vjeri. Zdenka Karmelić vidi kako Bog zaustavlja i onemogućuje kugu i bolest. Time se pokazuje da je Bog gospodar svega i da se ničega ne treba bojati osim odvojenosti od njega. To je važno jer dosta hodočasnika dolaze sa molbama za bolesnike. Na upit Marice Lalić o bolesnoj majci Gospa odgovara da će ona ozdraviti za 6 mjeseci ali da treba puno moliti. Za bolesnika Pravdana Soljačić Isus kaže ozdravit će ozdravit, samo nije preša. I rukom pravi kretnju: polako. Sveti Josip poručuje za jednu bolesnicu da će ozdraviti ako bude dolazila u špilju. Na prošnje za slijepca iz Jelse Gospa Sinjska kaže da se moli za njega da ona i njezini sveci misle na njega. Dakle, većini se obećaje ozdravljenje, a nekima se daje samo duhovna utjeha i potpora. U nekim slučajevima se ne radi o bolesti nego o brigama i duševnim mukama. Pa tako Luka prenosi Gospi želju jedne žalosne majke i dobiva potvrdan odgovor. Kada se radi o pokojnima onda Gospa za neke objavljuje da su u raju, a za druge se pak otkriva da su u čistilištu. I da su potrebni molitve. Neka se vidi duša pokojnika kako iz čistilišta ide u raj. A drugi put jedna duša traži jednu misu i tri ružarija, jer da njezini ne vjeruju. U drugoj prigodi Gospa poručuje da ne pitaju za ozdravljenja. Djeci se također daju i konkretni naputci koje trebaju slijediti. Jedan koji se često ponavlja je da ne ostaju u špilji iza 19 h nego da idu kući. Osim raznih kratkih poruka imamo i jednu dužu koju je zapisala Zdenka Karmelić 22.8. Tada je Gospa rekla: Na dan Presvetog Srca Isusova želim da se napravi mala svečanost tj. da svi prisustvuju svetoj Pričesti. Zatim da dođu ovamo u procesiji. Hoću da ovdje imam sutra čista srca i molim tebe da sutra paziš koga sutra puštaš u špilju. Puštaj samo čiste duše, pošto je sutra moj žalosni dan želim s time biti razveseljena. Drugo, želim da se ovo mjesto oko špilje drži kao sveto mjesto, kao moj dom. Treće, obraćam se preko tebe svoj mladeži, i molim ih da čine pobožnost presvetom Srcu Isusovu. Pošto on sada mnogo trpi. Nakon što je primila poruke Zdenka je izišla ispred špilje i pročitala ih, a nakon toga su se ukazanja nastavila.

Anđeli

Anđeli se pokazuju u raznim situacijama i tako osvjetljavaju i približavaju svima koji prate viđenja –    ulogu koju im je Bog namijenio na nebu i na zemlji. Oni su tako čuvari koji se pokazuju za pojedine osobe koje su im povjerene, a nekad i za sve nazočne u špilji.

8.8. ukazuje se jedan anđeo iznad glave Željka Ivka iz Dubrovnika. Pitamo – čiji je to anđeo čuvar. I dobivamo odgovor – Ja sam njegov anđeo čuvar. Ja sam uvijek uz njega i ja ga uvijek čuvam. Ja ću do njegove smrti biti uz njega i ogrli ga rukom. Svatko ima anđela čuvara.

Malo kasnije dolaze 15 anđela čuvara, koliko ima djece u špilji, kako raste broj ljudi u špilji tako se razmjerno povećava i broj anđela.

Sutradan se opet pokazuju anđeli čuvari obučeni u bijelo, onoliko ih je koliko ima prisutnih u špilji. 10.8. ukazuje se puno anđela čuvara koji kažu da ih je više od 500. A kako je porastao broj ljudi i njihov broj prelazi 550. taj dan je doista bilo puno vjernika.

U svojstvu čuvara štite i brane nazočne od zlih duhova kojima priječe pristup u špilju ili upozoravaju nazočne da napuste špilju jer vragovi dolaze.

U tome ih nekada znaju pomagati i sveci. Kao sv. Jeronim ili sv. Petar koji kaže: ja sam onaj koji vas čuva od zla. Ako vidite vraga, ne bojte se, to je samo njegova slika. Anđeli ponekad izravno tjeraju zle duhove ili ih tuku, prepiru se s njima, pa tako za zemlju kažu da je njihova, a vragovima koji je prisvajaju poručuju: mi ćemo još mnoge obratiti. Anđeli se bore za spasenje duša koje su im povjerene posebno kad su u pogibelji da izgube vjeru ovdje na zemlji ili iza smrti kad se odlučuje o njihovoj vječnoj sudbini.

Anđeli razotrkivaju obmane đavolske. Nadi, 10.8., kad ima viđenje dviju prijetećih žena, koje za sebe govore da su Gospa, anđeo čuvar govori da su to vragovi pretvoreni u žene. Anđeli podučavaju narod kako će se boriti. Pa tako jednom veliki anđeo traži da se pred špiljom zapali vatra kako bi se otjerali zli dusi.

Ovi nebeski zaštitnici pjesmom i plesom slave Bogu na nebu i na zemlji, donose Božji blagoslov i prenose poruku koja – jedna od njih – 22. 8. glasi – Držite se 10 zapovijedi njegovih, Božjih.

Potiču vjernike da pjevaju skupa s njima: U ponoći se Bog rodi i pjesmu Sred te se pećine.

Služe Gospi koja se 1.8. ukazuje okružena njima i oni je na koncu uznose na nebo. Vjernike pozivlju na molitvu, posebno krunice kako bi se spasili i kao glavni razlog svoga ukazivanja navode da se okupljeni puno mole. Traže pripravu za ukazanja pa tako 24. 9. kažu da sutra u špilju mogu doći samo oni koji su se prethodno ispovjedili i pričestili.

Uz anđele imamo i ukazanje demona.

Vidioci bez obzira što su bili djeca nisu bili pošteđeni ovih dramatičnih iskustava, kao što to nisu bili ni djeca u Fatimi. Bog u svojoj svemogućnosti dopušta i okreće i to na dobro. Zli dusi se pokazuju kod prvog grijeha u Edenu. Za razliku od anđela koji bodre i blagoslivljaju, dusi kad se pojave prijete i pljuju na blagoslovljenu vodu ili na okupljeni narod. To zna djecu i prepasti. Nekad ih se vidi kako tuku nazočne ali to dotični ne osjeća. Protiv zlih duhova vjernici se bore molitvom Vjerovanja i pjesmom Hoćemo Boga i tako ih razotkrivaju i otjeruju. Suprotno od dobrih duhova zli duhovi stražare u špilji zato da se grešnici ne obrate. Uz to imaju nakanu da upropaste vjernike pa i vidioce i odvedu ih u pakao. Kad je jedan čovjek upitao đavla – hoće li ga vidjeti – odgovorio mu je da hoće i to vrlo brzo zato jer je grešnik. To se može objasniti i time da zlom duhu nije skriveno stanje grijeha, ali i njegovim nastojanjem da obeshrabri i odvrati dušu od obraćenja. Na upit hoće li ga druge duše moći vidjeti odgovara da hoće, ali ne danas. Značenje je vjerojatno kao i u prvom slučaju.

Kada 3.8. vjernici traže da se ukaže vrag – on samodopadno odgovara – svi ćete me jedanput vidjeti. U tome se krije prijetnja da će svi jedan put završiti u njegovoj vlasti – u paklu. Zli dolazi u raznim obličjima koja nisu ista nego su drugačija. Razliku u viđenjima može se objasniti i time da se time želi pokazati da svi zlodusi nisu ista i time da i među njima postoji hijerarhija. Djeca imaju viđenja pakla i grešnika koji se u njega strovaljuju i pretvaraju se u anđele s rogovima. Dobivaju i slikovite uvide u to kakvi odnosi vladaju u tom mjestu propasti. Nekada sotona jednostavno prijeti paklom i protivnicima. Pobjeda je zajamčena unatoč svega pa tako Zdenka Dulčić vidi Gospu sa zmijom pod nogama, a na pojasu joj piše Ja sam Bezgrešno začeće, majka puna milosrđa. Marica vidi velikog Zmaja, a onda svetog Mihovila koji ga ubija. A kasnije vidi tri đavla vezana konopcima i njihove prijetnje više ne straše. Njihov dolazak je vezan posebno sa dolaskom u 19 h kad je vidiocima rečeno da idu kući. Zna se dogoditi da nekad stupaju u razgovor s vidiocima ili daju samouvjerene izjave. Tako 10.8. ukazuje se puno zlih duhova, a jedan od njih kaže: „Ja sam onaj koji upravlja svijetom. Ja sam Bog Lucifer Kaferium.“ Drugom prigodom kaže da je Bog i viši od Boga koji je stvorio sam sebe, te da ne postoji drugi Bog. Ova đavolska oholost da sotona sebe stavlja na mjesto Boga je i bio razlog da je zbačen s Neba. Lucifer je poznati predvodnik palih anđela. Naziv kaferium koji se dodaje njegovu imenu je zagonetan i možda dolazi od turske riječi kaferi koja znači: nevjernik. Za njega jedan zloduh kaže da je njihov zapovjednik Bog. On želi nametnuti štovanje sebe. Đavlu smeta molitva i želi odvratiti vjernike od njih. Predstavlja se kao nositelj slobode pa tako 2.8. govori Zovite djecu da dođu k meni, bit će im sve slobodno. Sutradan kaže za sebe da je promicatelj slobode koju ovako definira: Sloboda je stanje u kojem svatko može činiti što je koga volja i može slobodno psovati. Kraj citata. Ne želi prihvatiti poraz pa tako kaže da nije izbačen iz raja. Ne priznaje da trpi nego kaže da uživa. A to što vidioci vide u paklu da ne odgovara istini.

Drugi dio:

SVEĆENIČKI POZIV

Na početku možemo čuti nešto o don Josipu, koji je sa 16 godina otišao studirati u Rim, o susretanju raznih svećenika, o molitvenoj zajednici u Splitu i pozivu na svećeništvo, o prvotnom studiranju filozofije i promatranju svećeničkog poziva sa strane, o prvim koracima na putu ka svećeništvu, o slavlju jedne Nove godine na kojoj se točno u ponoć molila krunica, te nešto o crkvi za mlade u kojoj djeluje trideset godina kao upravitelj.

ULTRA U SPLITU

U nastavku emisije govori o ULTRI u Splitu te je mišljenja da se treba borit da se to ukine. Govori o svojim susretanjima narkomana u splitskom getu koji su svojim dilanjem sustavno uništavali ljude. Kao razlog se navode novci, ali što čovjeku vrijedi više novaca, ako nema blagoslova? (… u videu kasnije opet nešto na tu temu: Pohvalno je da ljudi žele evangelizirati, ali to je krivi pristup; tu se može izmijeniti s njima 2-3 rečenice i to je to, a oni računaju i s nama da ćemo im još davati besplatnu vodu koju će na drugom mjestu platiti 20-30 kn… )

NALAZIMO SE U DUHOVNOM RATU

Ljudi često ne shvaćaju da se nalazimo u duhovnom ratu. Imamo sakramente koji se primaju čisto radi forme. Umjesto da ih se krizma 100%, zašto ih ne bi krizmali 20% pa da i riskiramo 10%, ali krizmati ih sve pa riskirati 90% nema smisla.

Događa se UBRZANA APOSTAZIJA, otpad od vjere.  Potrebno je drugačije postaviti stvari. Postoji razni izazovi za mlade: droga, pornografija, okultno, a ne odgovara se adekvatno. Gdje o tome možemo čuti danas?

Živi se u krivom uvjerenju da smo u demokraciji. To nije kršćanska demokracija. Sustavno se radi na tome da kršćanstva ne bude. Kako se braniti od toga?

Ljudi onda odlaze u druge zemlje gdje je još veći otpad od vjere. Ne pitaju se hoće li djeca tamo biti vjernici? Na kakvu će zajednicu naići? Na kakve svećenike? Na kakvu župu?

IDE SE ZA MATERIJALNIM, i u tome se uspijeva ali se ne misli da se MOŽE IZGUBITI DUŠU. I svoju i duše svoje djece.

Mi imamo državu ali u njoj postoje snage koje se bore protiv domoljublja. MEDIJI DJELUJU NEPRIJATELJSKI. Što možete naći dobrog na HRT, što ti dobrog donose takvi mediji? (…) To treba tretirati kao pornografiju i ne podržavati ih svojim novcem. To je toliko protiv čovjeka. Ima već i djece koja se susreću s pornografijom (dječak od 5 godina pita za savjet…)

Ono s čim se djeca i mladi stalno mogu susretati jesu pornografija, okultne prakse kao prizivanje duhova i sl. a to je na TV non-stop, to je na crtanim filmovima, a neke crtane serije imaju 500-600 epizoda i onda se gledajući to dobije kriva slika svijeta i ne kršćanski način razmišljanja.

Onda, u školi postoje razne ideološke podvale kao npr. teorije o stvaranju svijeta. Zašto se toliko govori o teoriji evolucionizma npr, a zašto se ne bi govorilo o teoriji kreacionizma?

Stalno nas se bombardira sa protukršćanskim sadržajima.

OBITELJSKI SUSRETI

Neke su obitelji izrazile želju da pokušaju nešto promijeniti, pa smo organizirali susrete obitelji koji traju po 2-3 dana. Tu smo vidjeli da se može i drugačije. Tu se mogu susresti sa drugim obiteljima koje imaju iste probleme. Obitelji bi se okupljale oko euharistije, oko krunice, družili bi se, imali bi dva predavanja i to je bilo nešto dragocjeno. Susreti se organiziraju 2 puta godišnje, a u međuvremenu se obitelji grupiraju u četiri i onda idu kod jedne obitelji u goste, redaju se, ništa se ne sprema za jesti, eventualno se ponudi čaj i slično, mole krunicu i tako djeca bolje vide da je i kuća mjesto molitve, ne samo crkva. Vide da nisu sami, da ima i drugih koji tako žive i to postanu susreti koji se iščekuju i koji ih raduju.

Od malih koraka na duge staze vide se velike promjene.

ŽIVOTNA PRAZNINA i TRAŽENJE BOGA

Kako će čovjek prepoznati da je prazan i da mu treba Bog?

Mi živimo u vrijeme kad se živi za jelo, izlaske, putovanja, i sl. no treba povući crtu.
(osobno iskustvo praznine izlazaka iz mladosti. Što želim? Kud to vodi?)

Čovjek nije stvoren samo za tjelesna zadovoljstva. Treba nahraniti dušu. I to je ono što se ne misli kod sklapanja brakova. Misli se je li zgodna, ima li on stan, a ne ono što je bitno: dijele li iste ideale, mogu li živjeti u čistoći, a ako ne mogu živjeti u predbračnoj čistoći šta će se dogoditi u braku kad ne budu zbog nekih razloga mogli imati odnose – hoće li tražiti drugu/drugoga? Treba biti iskren sa sobom. Ono što nudi svijet – to je samo slama.

Kako se okrenuti prema Bogu? Što kad  čovjek dođe i u crkvu pa je i tamo razočaran?

Sve kreće od osobnom odnosa s Bogom. Ako ja dođem do zaključka da Bog postoji, da sam se odlučio da živim kao vjernik, onda me u tome ne može ništa omesti. Postoji izreka: „Roma veduta – fede perduta!“ – „Viđen Rim – izgubljena vjera!“ – Tu se može vidjeti sablažnjivih stvari. Ako se čovjek fokusira na to izgubit ćeš vjeru preko noći. … Zašto ja idem na misu? Vjerujem da je tu živi Bog i da mi je to potrebno da se mogu nositi s ovim svijetom.

Dalje u emisiij (Na yt – VJERNI BOGU) možete čuti:

• O poganskom slavlju pireva – djevojke i žene kao da se takmiče tko će se vulgarnije obući…
• o poganskim slavljima krizme: mladi zakupe kafić pa banče … i kakve to veze ima s krizmom?
• Poganstvo u turizmu: zakupljivanje apartmana za čovjeka i njegovu  dogu (psa) – onaj koji pristaje na to dopušta da se pod njegovim krovom događa i zoofilija, općenje sa životinjama
• O pokušaju evangelizacije na Ultri – Više para, ali manje blagoslova! Mi moramo moliti Boga da Ultra u Splitu stane
• pokušajima da se uništava mlade zdrave snage koje dolaze u grad iz sela, iz Hercegovine, … kao što je i nekad radila UDBA…
• o potrebi da se s mladima susreće pojedinačno ; ispovijedi, duhovna vodstva…
• O duhovnim vježbama svetog Ignacija… Koliko je samo bilo duhovnih poziva kao plod duhovnih vježbi…
• O inicijativama za vrijeme korone: organiziranje hodočašća sedam Gospinih crkava koje bi trajalo 3 ipol sata hodanja tu je sudjelovalo oko 150 ljudi… osjetili su ozračje slobode. Vidjeli su da se nešto i može učiniti.
• O sve većem uvođenju klanjanja u crkvama
• o inicijativi 4o dana za život i velikih blagoslova koji iz toga proizlaze
• o krivovjerjima među pastirima, pa i kardinalima – ako netko izvjesi zastavu LGBT u crkvi – pa tu nemaš šta radit -moraš tražit  crkvu koja je udaljena kilometrima, ako treba jer na dulju vremenski period pokazat će se rezultati – polako će se gubiti vjera…
• o osobnoj, a ne samo kolektivnoj odgovornosti; nema odgovornosti jer nema sankcija
• o šutnji Crkve o grijehu kontracepcije – a nikakva kontraceptivna sredstva nisu dopuštena. Nema više govora o vjeri u Božju Providnost. sve mora čovjek sam osigurati. Bog mu više ne treba. Sveta Katarina Sijenska je bila 25 dijete u obitelji. Da tu nije bilo otvorenosti životu ne bi bilo svete Katarine
• o koroni i mjerama
• o najavi GLADI – tko o tom razmišlja? Namjerna prekidanja dotoka goriva, gnojiva, uništavanje stočarstva u Nizozemskoj,… Nestanak struje: ne rade škrinje, ne rade liftovi…  Kolone šlepera… namjerno zaustavljanje brodova da ne mogu isploviti da se pokvari roba i namjerno izazivanje nestašice hrane…  Čitajmo Stari zavjet – što se događalo u Josipovo vrijeme – … Ne možemo mi kao bogataši raditi skloništa i skupiti hranu za 2-3 godine: Potrebna je međusobna solidarnost; ako imaš neku njivu staviš to u funkciju i onda Bogu u ruke.
• Bog je nekad hranio narod manom
• O velikom resetu i “novom normalnom”, o nastojanju da se ljude učini robovima…
• Jesmo li svjesni kud to ide… Što će u velikom gradu ljudi kad ostanu bez struje? Krajnji je čas da se ljudi vrate. Imaju nešto od čega mogu početi… (A ljudi prodaju svoje. Bože budi nam u pomoći…)
• O intelektualcima i političarima koji se prostituiraju tj. pišu samo ono što se traži od njih, što se plaća, kalkuliraju a ne rade po Božjem
• Trebamo moliti da nam Bog da snage da živimo kao ljudi i kao vjernici
• Ne poznajemo svoju povijest i ne vidimo koje je sve zahvate u prošlosti Bog radio u našem narodu; O našem velikom svetištu Trsat; o brojnim Gospinim ukazanjima koja su se događala u vrijeme kad se to nije moglo istraživati (Drugi svjetski rat…) Bošnjaci, Zovik, Paulovec, Roško polje, Pašman, Bol, Roženica, kraj Krašiča, kraj Zadra, … Ukazanja su bila toliko raširena da je Tito došao u Split i govorio protiv Gospinih ukazanja.  I to su stvari koje se 70 godina nitko nije istraživao, a na tome treba Bogu zahvaliti …
• O važnosti javne molitve. Naš jedan pustinjak u Australiji je za vrijeme korone organizirao molitvu u Sydneyu ispred katedrale, pa je to onda krenulo u Poljskoj, pa onda i kod nas, ispred katedrale u Dubrovniku (što vodi Stjepo Gleđ Markos…), naši su molili u Splitu ispred katedrale, u Zadru ispred nadbiskupije, u Zagrebu ispred Kamenitih vrata, … To pokazuje kako smo ugroženi u svom opstanku. Ljudi izlaze na ulice kako bi ohrabrili i druge da se vrate vjeri, jer nama nam druge.
• Poruka za kraj? Teško je dati opću preporuku, ali je važno da svatko bude vjeran u onome što mu je povjereno, i da bude ponosan na ono što mu je povjereno. Svatko od nas može u svom životu prepoznati Božje zahvate na kojima može Bogu zahvaljivati i njma se nadahnjivati. A onima koji su vani, u Njemačkoj, najbolje da se vrate jer je krajnji čas…  Poznanstvo s ljudima koji se vraćaju… Možemo oživjeti bratimljenje u narodu, vratiti se svome i svojima, ima dovoljno i prostora i posla. …
• Blagoslov …

Izvor: posavinatv – Srijeda, 12.10.2022.

Gospa Guadalupska po izgledu je Bogorodica iz Otkrivenja koju sv. Ivan opisuje kao ženu obasjanu suncem, trudnu i s mjesecom pod nogama (Otk 12,1).

Evo ovdje izvadak iz knjige o ukazanjima Gospe Guadalupske, koju je napisao pok. fra Josip Marcelić.

1. Vidjelac Juan Diego

Prema tom izvještaju Gospa se ukazala urođeniku Juanu Diegu, čije aztečko ime glasi Cuauhtlatoatzin (što znači: Orao koji govori ili Onaj koji govori kao orao). Smatram da je važno spomenuti ovdje njegovo izvorno ime, jer je značajno pri tumačenju guadalupskog događaja i Gospine slike. Rođen je god. 1474. u blizini glavnoga grada Azteka, a umro je 1548. Kada mu se god. 1531. ukazala Gospa, bio je zreo čovjek, udovac.

2. Prvo Gospino ukazanje

Deset godina nakon osvajanja Meksika, kad je polako započela njegova evangelizacija, u subotu 9. prosinca 1531., veoma rano, Juan Diego, koji se prije nekoliko godina bio krstio, uputio se na subotnju misu i katekizam u Tlatelolco (dio tadašnjega glavnoga aztečkog grada zvanog Tenochtitlán, tj. grad Tenocha), gdje su franjevci imali svoj prvi samostan i crkvu u gradu Mexicu. Kada je Juan Diego stigao na obronke brežuljka zvanog Tepeyac (=vrh brda), najednom je začuo divno pjevanje, skladno i umilno, koje je dolazilo s vrha brežuljka; ugledao je bijel i sjajan oblak s prelijepom dugom. Bio je zadivljen onim što je čuo i gledao. Dok je stajao tako u zanosu pjevanje je najednom prestalo i začuo je ženski glas, mio i nježan, koji ga je pozivao s brda: “Juanito, Juan Dieguito”. Odazvao se glasu i popeo se na brdašce. Ondje je susreo prelijepu gospođu, koja ga je promatrala i pozvala da joj pristupi. Pred njom se Juan Diego prostro i onda ponovno začuo sladak i nježan glas Nebeske Gospe, na meksičkom jeziku: “Čuj, moj mali sine, Juanito… Znaj, i budi siguran, moj maleni preljubljeni sine, da sam ja uvijek Neokaljana, vazda Djevica Marija, Majka pravoga Boga, po kojemu sve živi, koji je Stvoritelj ljudi, Gospodar neba, Gospodar zemlje. Veoma tražim i želim da mi se ovdje sagradi sveta kućica, gdje ću ljudima darivati svu svoju ljubav, svoju sućut i svoju pomoć, svoje spasenje: jer ja sam zbilja vaša milosrdna majka, tvoja i svih ljudi koji nastavaju ovu zemlju, i svih ostalih naroda koji mene ljube, koji me zazivaju, koji me traže, koji se u mene uzdaju. Ovdje ću čuti njihov plač i njihovu žalost, da ublažim i iscijelim sve njihove patnje, bijede i boli. A da bi se ostvarilo ono što traži moje milosrdno srce, idi u palaču biskupa grada Mexica, i kaži mu da te ja šaljem. Otkrij mu kako veoma želim da mi ovdje sagradi kućicu, da mi podigne kapelu u podnožju ovoga brda. Reci mu sve što si vidio i čuo, i čemu si se divio.” Da ne iznosimo dosta dug izvještaj o ukazanju, u daljnjem tekstu donosimo kratak prikaz ostalih triju Gospinih ukazanja. Poslije sv. mise Juan Diego je otišao biskupu fra Juanu Zumárragu, ispričao mu svoj susret s Gospom i prenio mu njezinu želju da joj se na tom mjestu sagradi kapela. No, biskup je sumnjao u Gospino ukazanje i rekao Juanu da će se ponovno vidjeti.

3. Ostala Gospina ukazanja

Drugo Gospino ukazanje dogodilo se iste subote, 9. prosinca, kad se Juan Diego vraćao kući. Gospa ga je čekala na istome mjestu. On joj je žalostan, iznio neuspjeh svojega poslanja. Gospa mu je kazala neka sljedećeg dana još jednom posjeti biskupa i prenese mu njezinu želju. Treće ukazanje zbilo se u nedjelju, 10. prosinca 1531. Poslije sv. mise Juan Diego je ponovno pošao biskupu i prenio mu Gospinu želju. Biskup je tada zatražio od Juana neka prenese Gospi da on traži od Nje ZNAK da se doista ukazuje. Na povratku kući Juan je ponovno susreo Gospu i prenio joj biskupovu želju. Gospa je obećala da će biskupu poslati znak. Četvrto ukazanje Gospe zbilo se u utorak, 12. prosinca 1531., kada je Juan Diego žurio u Tlatelolco po svećenika za svojega teško bolesnog ujaka Juana Bernardina. Tada ga je Gospa ponovno susrela i rekla mu utješne riječi, koje zbog njihove važnosti donosimo bez skraćivanja: “Što se to događa, najmanji među mojim sinovima? Kamo ideš, kamo si se uputio? (…) Čuj i stavi u svoje srce, moj najmanji Sine, neka te ništa ne žalosti, neka ništa ne smućuje tvoje lice ni srce; nemoj se bojati te bolesti, niti ikoje druge bolesti, niti bilo koje nevolje. Zar nisam ovdje? Ja, tvoja Majka? Zar nisi pod mojim pogledom i mojom zaštitom? Nisam li ja izvor tvoje radosti? Ne stojiš li pod mojim plaštem, u mojem naručju? Što možeš više poželjeti?” I Nebeska Gospa ga uvjeri: “Neka te ništa ne smućuje, niti žalosti. Neka te ne smućuje bolest tvog ujaka, jer od nje za sada neće umrijeti. Budi siguran da je već ozdravio.” I doista, tog časa Presveta Djevica se susrela s ujakom Juanom Bernardinom vraćajući mu zdravlje, što će Juan Diego poslije doznati. Makar su to četiri Gospina ukazanja u Guadalupeu, ipak slikari redovito kao četvrto ukazanje slikaju zgodu kada se Gospa pojavila na tilmi Juana Diega, pred biskupom Zumárragom. To je zapravo peto Gospino očitovanje, a ne ukazanje, kada se u Biskupovu dvoru na Diegovoj tilmi pojavila čudesna Gospina slika, u utorak, 12. prosinca 1531. Tog je dana Diego pred biskupom raširio svoj plašt s ružama, koje mu je Gospa, usred zime poslala kao znak što ga je biskup tražio. Prisutni su u trenutku na priprostoj urođeničkoj tilmi ugledali prekrasnu Gospinu sliku. Biskup je na taj znak kleknuo i zatražio u Gospe oproštenje, jer je sumnjao u njezina ukazanja. Odmah je Diegovu tilmu s Gospinom slikom ostavio u svojoj biskupskoj kapeli i sljedećih je dana dao na mjestu ukazanja sagraditi kapelu, kako je to Gospa tražila. Na Sv. Stjepana, 26. prosinca kapela je bila završena i u procesiji Gospina slika je svečano prenesena iz biskupova dvora u kapelu na Tepeyacu.

fra Josip Marcelić, Ukazanje Gospe u Guadalupeu, pdf

O BERNARDICI

Rođena je 7.1.1844. god. u Lurdu, u siromašnoj obitelji, kao najstarija od četvero djece. Krštena je dva dana kasnije. Dvije godine nakon rođenja male Bernardice rodila joj se sestra Toinette, a kasnije su se rodila i dva brata, Jean Marie i Justin.

Otac Francois je bio mlinar, a Majka Louis je radila kao pralja te je obavljala druge sezonske poslove.

Kad je imala jedanaest godina Bernardica odlazi kod živjeti kod kume Bernarde gdje joj pomaže u ugostiteljstvu. Tako je siromašna obitelj imala jedna usta manje za hraniti.

Iz istih razloga Bernardica je u dobi od trinaest godina živjela kod svoje dojilje (budući da je u dobi od deset mjeseci majka nije mogla dojiti zbog zadobivenih opeklina) gdje također pomaže i u kućanskim poslovima.

Sa četrnaest godina vraća se u Lurd. Živi s roditeljima u prizemlju kuće, u mizernoj ćeliji, gdje su se nekad zatvarali zločinci, zbog čega  se i nazivala ‘ćelija’ (cachot) ili zatvor.

Bernardica je bila krhkog zdravlja, bolovala je od astme, a također je preboljela i koleru. Zaostajala je u rastu. Školu nije pohađala i bila je potpuno nepismena.

Nije mogla ići niti na vjeronauk, pa nije mogla primiti ni svetu Pričest.

O UKAZANJIMA

1.Ukazanje

Bernardica je sa sestrom i drugom djevojčicom išla kupiti drva. Predložila je djevojčicama da pokušaju prijeći rijeku. One dvije su se izule i prešle, a Bernardica, jer je bila boležljiva, zamoli ih da joj pomognu posložiti kamenja kako bi preko njih mogla prijeći, a da se ne izuva. Rekoše joj da prijeđe kao i one. I dok je Bernardica pred špiljom izuvala jednu čarapu začuje neobičan šum. Okrenula se a li nije vidjela da se stabla miču. Nastavila se izuvati, a onda je ponovo začula šum. Kad se okrenula UGLEDALA JE MLADU GOSPOĐU. IMALA JE NA SEBI BIJELU HALJINU I BIJELI VEO TE PLAVI POJAS OKO STRUKA. IMALA JE KRUNICU U RUCI, A NA NOGAMA PO JEDNU RUŽU SVIJETLO ŽUTE BOJE KAO I KRUNICA. Bernardica je bila zapanjena pred tim prizorom. Protrljala je oči i pogledala ponovo, misleći da je oči varaju. No gospođa je i dalje bila tu. Bernardica se pokušala prekrstiti, no nije mogla podići ruku. Uhvati je velik strah i ruka joj se tresla. Tada Gospa uze krunicu koju je imala u ruci i načini znak križa. Bernardica se tad ponovo pokuša prekrstiti i uspijeva. Strah je nestao. Kleknula je i počela moliti krunicu. Viđenje je prebiralo zrnca krunice ne mičući usnama. Kad je krunica bila završena Gospa daje Bernardici znak da pristupi, ali se ona ne usudi. I viđenje odjednom nestane.

Bernardica je pitala sestru i drugu djevojčicu jesu li one išta vidjele. Nagovarale su joj da kažu što se dogodilo, pa im je onda ipak rekla, ali pod uvjetom da nikom ne o tom ne govore. Obećale su šutjeti, no čim su došle kući sve su ispričale.

Bernardičini roditelji su cijelu priču vrlo loše primili. Majka je Bernardicu ukorila i obje sestre istukla, a Bernardici još i zabranila da se vraća KOD ŠPILJE MASSABIELLE.

2.Ukazanje

Na neki nutarnji poticaj Bernardica se vrati kod špilje sljedeće nedjelje. Jedva je majku nagovorila da je pusti. Ovaj put je ponijela i blagoslovljene vode. S njom su bile i druge dvije djevojčice, a sve su zajedno kleknule i počele moliti krunicu. Na kraju prvog otajstva POJAVI SE ONA ISTA GOSPA. Bernardica poče prema njoj prskati blagoslovljenu vodu iz bočice govoreći – ako dolazi od Boga neka ostane, a ako ne neka ode. ONA SE SMIJEŠILA i naginjala glavu. Što je Bernardica više škropila to se Ona više smiješila i naklanjala glavu. U vrijeme ukazanja dogodilo se nešto neobično. Jedna od djevojčica, Jeanne Abbade je u strahu gurnula neki veliki kamen koji se otkotrljao duž špilje, ali Bernardica to ništa nije primijetila. U tom stanju ushićenja postala je teška i nepomična. Tek ju je kasnije jedan snažni čovjek A. Nicolau uspio pomaknuti i odvesti kući. Kod kuće su opet primili ukore, a Bernardica opet zabranu da odlazi do špilje.

3.Ukazanje

Bernardica se opet uputila do špilje u društvu nekoliko uglednih osoba. Preporučili su joj da ponese olovku i papir ukoliko Gospa ima nešto poručiti, kako bi to mogla zapisati.

Kad je Bernardica to upitala Gospu ONA SE NASMIJALA I REKLA DA IMA TOLIKO TOGA ZA REĆI DA NIJE MOGUĆE SVE ZAPISATI. A onda ju je zamolila da DOLAZI KROZ SLJEDEĆIH 15 DANA. Bernardica je pristala. I Gospa je još dodala – DA JOJ NE OBEĆAVA SREĆU NA OVOM SVIJETU NEGO U BUDUĆEM.

4.Ukazanje

Događalo se u tišini, malo duže od 15 minuta. Bernardica je ovaj put nosila i BLAGOLOVLJENU SVIJEĆU u ruci, a koju je nosila potom svaki put, do 3.3., tj. do 14.og ukazanja.

Otada traje običaj da se u Lurdu nose svijeće koje se pale pred Špiljom.

5.Ukazanje

Na kraju ovog petnaesto-minutnog ukazanja val žalosti prešao je preko Bernardičina lica. Čini se kako je Gospa tražila od nje neku osobitu molitvu. Na ukazanju je sudjelovalo oko tridesetak osoba.

6.Ukazanje

Ukazanje je bilo je to rano ujutro, pred oko stotinjak osoba. Na izgled ništa posebno. Nakon ovog ukazanja ispitivao ju je i policijski komesar Jacomet.

7.Ukazanje

Upkros zabrani roditelja Bernardica je otišla do špilje, u ponedjeljak, ali do ukazanja nije došlo. Veliko razočaranje za veliki broj ljudi koji su čekali. Vraćala se tužna pitajući se čime li je uvrijedila Gospu. U utorak, 23.2. je dobila dopuštenje od roditelja da ode do špilje, gdje ju je već čekao više od stotinjak ljudi. Ukazanje je trajalo oko sat vremena. Kaže da joj je tada POVJERENA JEDNA TAJNA.

Za vrijeme ovog ukazanja bio je prisutan i doktor Dozous koji je želio u ime medicine i znanosti razotkriti prevaru. Međutim upravo tog dana započelo je njegovo obraćenje. Gledao je kako Bernardica jednom rukom za vrijeme ukazanja prebire krunicu, a u drugoj drži svijeću. Svijeća bi se povremeno gasila zbog strujanja zraka iz rijeke Gave pa bi Bernardica zatražila nekog da svijeću upali. Doktor je htio provjeriti krvnu cirkulaciju i otkucaje srca. Bili su pravilni i spori, a disanje normalno. Ništa nije upućivalo na neko uznemirenje. Kad joj je pustio ruku ona se uputi nekoliko koraka prema špilji. Lice joj se odjednom rastužilo. Dvije velike suze potekoše joj niz obraze. Ta nagla promjena ga je ostavila zbunjenim.

8.Ukazanje

Bilo je prisutno oko 300 osoba. 24.2. Na licu Bernardice bilo je više tuge nego radosti. Puzila je po tlu na koljenima, glavom je davala znak pristajanja ili odbijanja i ljubila je tlo ispred sebe. Poruka Gospe bila je značajna: „POKORA! POKORA! POKORA! LJUBITE ZEMLJU KAO ZNAK POKORE ZA GREŠNIKE!“

9.Ukazanje

U pet sati ujutro usprkos kiši i hladnoći skupilo se oko 300 osoba. Gospa je Bernardici REKLA DA SE NAPIJE IZ IZVORA. Bernardica se uputila prema rijeci Gavi jer nije vidjela nikakva izvora. Gospa joj je potom prstom pokazala na izvor. Kad je pristupila nije našla ništa nego ustajale i blatnjave vode. Iskopala je malo zemlje, ali jer je voda bila prljava tri puta ju je bacala. Tek nakon četvrtog pokušaja je uspjela malo popiti. Gospa joj je rekla da pojede jednu biljku koja je rasla u blizini vrela. Viđenje je potom nestalo.

Te večeri Bernardicu je saslušao carski povjerenik Dutour koji joj je zaprijetio zatvorom ako se još jednom vrati do špilje.

10.Ukazanje

26.2. Bernardica je čekala ukazanje, ljubeći zemlju i moleći krunicu, ali Gospa nije došla. 27.2. u subotu. Gospa je došla. Bilo je prisutno oko 800 osoba. Na licu bi se dao primijetiti rajski osmjeh, a onda opet trenutak tuge. Pila bi vodu iz izvora i obavljala uobičajene pokrete pokore.

11.Ukazanje

Pred više od 1000 posjetitelja Bernardica moli, ljubi zemlju i puzi na koljenima u znak pokore. Odlazi na ispitivanje pred carskog povjerenika. Nakon prijetnji zatvorom uvijek odgovara istom smirenošću.

12.Ukazanje

1.3. prisutno je oko 1500 posjetitelja, a po prvi put i jedan svećenik. Nije prenesena ni jedna poruka. Zbio se (nesporazumom) jedan čudan događaj, koji je izazvao oduševljenje. Kasnije je nazvan „Blagoslovom krunice“.

13.Ukazanje

2.3. ukazanje se događa pred mnoštvom naroda, a Gospa upućuje poruku SVEĆENICIMA. Gospa je zatražila od Bernardice da ode kod svećenika i da ih zamoli da sagrade KAPELICU kod špilje. Bernardica odlazi do župnika i prenosi mu Gospinu želju, no on je pita kako se ta Gospa zove. Bernardica odgovori da ne zna, a on joj tada reče kako se ta Gospa s njom samo ruga i da je bolje da se više ne vraća kod špilje. Župnik je htio znati i ime Gospe, a također je tražio i znak – da pored špilje, usred zime procvjeta ružičnjak.

14.Ukazanje

3.3. oko 7 sati ujutro Bernardica je došla kod špilje gdje je već više od 3000 posjetitelja. Molila je krunicu, ali ukazanja nije bilo. Razočarani posjetitelji se vraćaju. Bernardica međutim kasnije osjeti nutarnji poziv da se vrati do špilje te odlazi skupa s ujakom. Tamo zateče Gospu kako je čeka. Bernardica je upitala Gospu njeno ime, ali Gospa se samo nasmijala. Bernardica prenese župniku događaj, a župnik ponovi – kako želi znati njeno ime i kako želi da procvjeta ružičnjak.

15.Ukazanje

4.3. oko 8000 posjetitelja je čekalo da se na 15.om ukazanju dogodi neko čudo. Među mnoštvom je zavladalo razočaranje, jer nakon pedesetak minuta ukazanja nije bilo nikakvog čuda. Na licu Bernardice su se izmjenjivali radost i tuga. Poslije podne Bernardica odlazi kod župnika i ponavlja isti zahtjev, govoreći da Gospa nije još rekla svoje ime. Župnik je ostao uporan tražeći ime, a rekao je i to: da Gospa pošalje novac za izgradnju kapele.

Tada dolazi do prekida ukazanja, Bernardica nastavlja mirno živjeti svoju svakodnevnicu, sve do 25.3.

16.Ukazanje

25.3. Blagdan Blagovijesti. Najvažniji dan u povijesti grada Lurda. Gospa je otkrila Bernardici svoje ime: „JA SAM BEZGREŠNO ZAČEĆE!“

Bernardica to opisuje ovako: „Nakon petnaest dana tri puta je iznova pitah ime. Odgovor opet bijaše slatki smješak. Usudih se opet postaviti joj pitanje. U jednom mahu ona sklapa ruke u visini grudiju, uzdiže oči k nebu i reče: „Ja sam Bezgrešno začeće!“ Bile su to zadnje riječi koje mi je obratila. Oči joj bijahu plave boje. Tijekom petnaest dana povjerila mi je tri tajne koje nikom ne smijem otkriti. Sve do danas održah obećanje.“

Bernardica ovako nastavlja svoju priču: „Vratih se zatim do župnika Peyramale, da mu ispričam kako mi je Gospa rekla da je Bezgrešno začeće. On me upita jesam li sigurna da je to rekla. Odgovorih da jesam jer sam TE RIJEČI CIJELIM PUTEM PONAVLJALA, KAKO IH NE BI ZABORAVILA.“

Župnika je odgovor zbunio i duboko potresao, te je odmah napisao poruku biskupu iz Tarbesa, kako bi ga o tome izvjestio.

Bernardičina jednostavnost i skromnost su ga napokon uvjerile. Posebno ga je pogodio jedan detalj: „Bernardica nije mogla shvatiti značenje riječi koje je ponavljala: „Ja sam Bezgrešno začeće!“ SAMO IH JE BLAŽENA DJEVICA MARIJA MOGLA IZGOVORITI. To mu je bilo dovoljno da povjeruje, iako ružičnjak nije procvjetao kako je zatražio. No zato je, kako i sam reče, potekao – izvor.

17.Ukazanje

Ovom ukazanju je bio prisutan iznimni svjedok – nekad sumnjičavi – doktor Dozous. Gledao je kao Bernardica u ruci drži svijeću za vrijeme ukazanja. U jednom trenutku svi su sa strahom i čuđenjem promatrali kako plamen svijeće zbog strujanja dotiče donje prste obiju ruku, no Bernardica nije davala nikakav znak da osjeća plamen. Doktor je promatrao prizor sa satom u ruci. Čudo je potrajalo dobrih petnaest minuta. Čim se na Bernardičinu licu vidjelo da je ukazanje završilo doktor Dozous joj priđe, uzima za ruke, gleda, ispituje, tražeći bilo kakav znak opekline. Zatim je pokušao Bernardičinim rukama približiti plamen svijeće, ali je djevojčica vrisnula, govoreći da je peče. Doktor je ostao začuđen i bez riječi. Nakon toga je izjavio: SADA VJERUJEM. VIDIO SAM VLASTITIM OČIMA.

18.Ukazanje

3.6. Bernardica je u dobi od četrnaest i po godina primila prvu Svetu Pričest. Nakon marljivog učenja katekizma ostvarila se njena velika želja, da primi Isusa u Pričesti.

NA BLAGDAN GOSPE KARMELSKE, 16.7., Bernardica osjeća poziv na ode do špilje. No, kako ući u špilju – kad je špilja bila zatvorena ogradom i ulaz zabranjen?

Pri zalasku sunca Bernardica se uputi, zajedno s tetom Lucijom i druge dvije osobe, preko puta zagrađene špilje, na oko 150 m udaljenosti. Gospa dolazi već na samom početku molitve.

Bilo je to posljednje  ukazanje Bernardici. Ukazanje U KOJEM SE GOSPA OPRAŠTA OD BERNARDICE. Iako je Bernardica bila udaljena, kaže kako ju je vidjela isto kao prije, kao da je stajala pred špiljom. I još reče da joj se činila još ljepša nego prije.

…

Izvor: knjiga LOURDES – o Lurdu, Gospinim ukazanjima i maloj Bernardici, izdavačke kuće Doucet

ZADIVLJUJUĆE ČINJENICE O GOSPINU LIKU koji je ostavljen na Juan Diegovu plaštu:

1. Oftalmaloške studije učinjene na Marijinim očima otkrile su da se prilikom izlaganja oka svjetlosti, retina skuplja, a kada se svjetlost povuče, ona se vrati u prvobitno stanje, upravo na način kako se događa sa živim okom. Znanstvenici su otkrili da Marijine oči imaju tri refraktivne (lomne) karakteristike ljudskog oka.

2. Temperatura tilme Juana Diega napravljene od materijala koji potječe od vlakana maguey kaktusa, održava stalnu razinu od 37 ° C, istu kao u živom ljudskom tijelu.

3. Jedan od liječnika koji je analizirao tilmu stavio je stetoskop ispod crnih vrpci Marijinog struka i čuo ritmičke udarce od 115 otkucaja u minuti, isto kao kod djeteta u majčinoj utrobi.
4. NASA-ini znanstvenici potvrđuju da građa boje ne pripada niti jednom poznatom elementu na zemlji. Prilikom ispitivanja materijala pod laserskim zrakama, pokazalo se da nije bilo nikakve boje na prednjem ili stražnjem djelu tkanine, i da boje lebde na udaljenosti od 0.25 mm iznad tkanine, bez da je dodiruju. Boje stvarno plutaju iznad površine tilme.

5. Grubi materijal tilme ima životni vijek ne dulji od 20-30 godina. Nekoliko stoljeća prije, bila je naslikana replika slike na identičnom komadu maguey tkanine, i raspala se nakon nekoliko desetljeća.

6. Za vrijeme 500 godina čuda, tkanina sa slikom Marije ostaje tako čvrsta kao što je bila prvog dana. Znanost ne može objasniti zašto se materijal ne raspada.
7. Godine 1791, solna kiselina slučajno se prolila po gornjoj desnoj strani tilme.
Kroz razdoblje od 30 dana, bez ikakvog posebnog tretmana, oštećena vlakna čudesno su se sama obnovila.
8. Godine 1921., jedan anarhistički aktivist sakrio je visoko razornu bombu u cvjetnom aranžmanu, i stavio je u podnožje tilme. Eksplozija je razorila sve okolo, osim tilme koja je ostala netaknuta.

9. U indijskom jeziku, “Guadalupe” znači “zmiji glavu zgnječila.” To je povezano sa Post 3,15: Marija, pobjednica nad zlom.

10. Slika također oslikava detalj iz 12. pogl. Otkrivenja: “I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama.”
…