ISUSOVO LICE

Na platnu se vide i otekline na Isusovu licu. Vide se i lomovi nastali udarcima štapom. Također i kosa zalijepljena krvlju. Vidi se također da je na mjestima kosa bila iščupana iz korjena. (usp. Iv 19,3). Tako se inače tretiralo bogohulitelje, među koje uvrstiše i Isusa. I unatoč velikoj boli koju je morao osjećati Njegovo lice odražava MIR. Ne upućuje li i to na Njegovo božanstvo – u kojem je znao da ide prema konačnoj pobjedi nad Zlom, nad patnjom, nad grijehom, nad smrću?

KRUNJENJE

Ova metoda mučenja bila je rezervirana samo za Isusa. Ni jedan povijesni izvor ne spominje krunjenje osuđenika – osim u slučaju Isusove muke. Na platnu se nalaze brojne krvave mrlje. Vidljivo je da je kruna bila nalik kacigi tj. da je pokrivala cijelu gornju površinu glave (!). Na čelu je izbrojeno 13 rana od trnove krune, a sve ukupno oko 50.

BIČEVANJE

Vrsta biča kojim je Isus bio udaran je ‘flagrum‘ tj. takav bič koji na svršetcima ima metalne dodatke koji bi se zarili u tijelo i otkidali komade mesa. Ovakvo bičevanje bi najčešće prozrokovalo smrt osuđenika. Pilat je, kako vidimo u evanđelju, želio Isusa „samo izbičevati“ pa ga pustiti. To objašnjava i zašto su ga nemilice izudarali. Mislili su da bi mu to mogla biti jedina kazna. U bičevanju su sudjelovala dvojica, od kojih je desni bio viši i nemilosrdniji. Krajevi biča su obavijali tijelo i trgali ga. …

KRIŽNI PUT

Iz rana na ramenima neki stručnjaci zaključuju da je Isus nosio samo vodoravnu gredu križa, dok su mu ruke bile vezane. Drugi stručnjaci tvrde da je nosio cijeli križ. Sasvim iscrpljen od bičevanja hodanje do mjesta smaknuća bilo je neizmjerno teško. Bila je to udaljenost od oko pola kilometra. Nekoliko puta je pao na lice. Vidljive su deformacije na licu, na nosu, a u mrljama krvi pronađeni su i tragovi zemlje i kamenja. Križ ipak nije mogao dalje nositi sam – pa je, kako znamo iz evanđelja vojnik prisilio Šimuna Cirenca da mu pomogne.

RAZAPINJANJE

U Isusovo vrijeme bio je to najbrutalniji oblik mučenja. Na platnu su jasno vidljivi tragovi čavala na zapešćima. Čavli zabijeni u dlanove ruku nisu mogli pridržavati teret tijela na križu. Noge su pribijene jednim čavlom, na način da je lijevo stopalo bilo položeno preko desnog. Ruke prekrižene preko abdomena jasno su vidljive. Budući da su čavli proboli ruku na mjestu gdje se nalazi živac vezan uz palac, na platnu se palčevi ne vide, već samo četiri prsta ruku.  Gledajući u kom smjeru je curila krv niz ruke zaključuje se o Isusovu položaju na križu, te i to da se pokušavao podići da bi došao do zraka, a onda bi opet klonuo od nemoći.

RANA NA SRCU

Rana kojom su proboli Isusov bok široka je oko 1 i pol cm. … Iz rane su potekli krv i krvna plazma  što nam sveti Ivan opisuje: ”krv i voda”… Isusovo probodeno Srce ostaje kao znak neizmjerne Božje ljubavi prema nama. Isus je postao pravi čovjek i iz ljubavi prema nama lišava se svega, prihvaća smrt pod teretom naših grijeha. „A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Iz 53,4-5)

U tom strašnom iskustvu patnje i smrti za grijehe čovječanstva, Isus je djelovao u savršenoj poslušnosti Ocu. Postao “poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2, 8). Njegova patnja dosegla svoj vrhunac u trenutku agonije na križu, kad je povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mat 27,46). Ovdje je središnji događaj povijesti stvorenog svijeta.

Kroz smrt i uskrsnuće, Isus je izvojevao konačnu pobjedu nad smrću i grijehom. On svemu čovječanstvu nudi udio u ovoj pobjedi. Kako bi iskusili čudo oproštenja grijeha, moramo biti spremni povjeriti i otvoriti naša srca bezgraničnom milosrđu Božjem. Moramo prići ispovjedaonici i napraviti pošteno priznanje svojih grijeha. Kroz sliku svoga izmučena tijela, Isus nas poziva da tražimo oprost od svakoga grijeha u sakramentu pokore i da ostanemo u stanju posvetne milosti. Zahvaljujući našem Gospodinu nema beznadnih situacija u životu. Ako padamo u grijeh, Isus je spreman da nas podigne i da nas osloboditi. Trebamo svoj život predati Isusu s potpunim povjerenjem. “O moj Isuse, kako je lako postati svet; Sve što je potrebno je – malo dobre volje… Isus žuri da sebe da za dušu, a ako je duša vjerna Božjoj milosti, ona može vrlo brzo dosići svetost. Bog je vrlo velikodušan i ne uskraćuje svoje milosti nikom; štoviše, on daje više od onoga što od Njega tražimo”(Dnevnik, 291).

Izvor: Časopis: Ljubite jedni druge, Volio nas je do kraja

…

Isusovo uskrsnuće je činjenica. Njegovi glavni svjedoci su bili apostoli, ali On je za naše vrijeme ostavio dva bitna dokaza koja I znanost može proučavati. To su: otisak Isusova raspetog tijela na Torinskog platnu I 2) Lice uskrslog Krista na rupcu u Manopellu.

Povijesna činjenica

Istina Kristova uskrsnuća počiva na povijesnim činjenicama, koje nadilaze povijest. Kad su žene obavijestile apostole treći dan nakon razapinjanja da je Isus uskrsnuo od mrtvih – njihova priča se činila kao besmislica i oni im nisu vjerovali. (Luka 24,11). Uskrsli Gospodin se onda susreo s njima osobno. Sa svojim osjetilima su mogli doživjeti Njegovu prisutnost i uvjeriti se da je to sam Gospodin u Njegovom proslavljenom tijelu. Mogli su Ga vidjeti, razgovarati s Njim, dodirnuti ga, pa čak i jesti s Njim (usp Lk 22,37-43). Apostoli su bili uvjereni da je Isus uskrsnuo u istom tijelu u kojem je bio raspet; ali ovo tijelo više nije podložan fizičkim ograničenjima. Mogli su Ga prepoznati, njegov glas, kosu, ruke, mjesta njegovih rana. (Iv 20,27).

Oni koji prihvaćaju Evanđelje ne sumnjaju da se tu radi o činjenici, o nečem što se stvarno dogodilo.  Susret sa Uskrslim potpuno mijenja apostole. To im je daje takvu unutarnju snagu i hrabrost da svi oni, osim Ivana umiru mučeničkom smrću – braneći istinu da je Krist doista uskrsnuo i da je On – sam Bog. Upravo je taj neustrašivi način na koji su apostoli propovijedali istinu o Kristovu uskrsnuću čini da se kršćanstvo širi s neuništivim žarom,  i u radošću života-  iako, ljudski gledajući, u situaciji u kojoj se činilo da je s Isusovom smrću kršćanstvo doživjelo svoj poraz.

fotografija: Torinsko platno, amazingevidence (by Shroud of Turin Research Project (STURP) in 1978)

 Prazan grob

Kad su apostoli Petar i Ivan čuli od žena da je grob prazan oni žure na grob. Pronalaze grob otvoren, ulaze unutra i vide samo platna, ali bez tijela. U tom trenutku, kad vidi platno nerazvijeno –  Ivan vjeruje u činjenici Kristova uskrsnuća. “Vidio je i povjerova” –  piše on u svom evanđelju (Iv 20,8).

Što je to neobično u platnu da je uvjerilo Ivana kako je Isus uskrsnuo od mrtvih? Izvorni grčki tekst Evanđelja po Ivanu (20, 6-7) navodi da su pogrebna platna ‘keimena’ to jest – prazna sadržaja, neometana, netaknuta. Autor teksta podrazumijeva da su platna ležala splošnjena, jer Isusovo tijelo više nije bilo tu da platno podržava podignuto. Kad je Ivan vidio platno tako spljošteno, sa širokim bočnim pojasevima (othonia) još neodvezanim, on je to shvatio kao jasan znak da nitko nije uklonio Isusovo tijelo od platna; nego da je Njegovo tijelo na neki tajanstveni način Njegovo tijelo prošao kroz platno – a što bi značilo – da je Isus uskrsnuo od mrtvih.

Ivan također piše o drugom platnu, koje je bio položeno preko Isusove glave (20,7). (…) Biblijski prevoditelj i egzegeta Persili  grčki tekst alla choris entetyligmenon (Iv 20, 7) shvaća da ovo platno nije ležalo spljošteno kao što je to slučaj sa Torinskim platnom. U trenutku uskrsnuća Isusovo tijelo je prolazilo kroz platno od lana, koje je onda prazno potonulo na zemlju. To nije slučaj i s ovim drugim platnom (kojim je dodatno bila pokrivena glava), koje je zadržalo svoj izvorni oblik, kao da još uvijek pokriva lice. Samo misteriozni prolaz Isusovo tijela iz smrti u život, u drugu bezvremenskoj dimenziju postojanja što nadilazi sve zakone fizike, može objasniti nesmetano stanje grobnog platna. I tako, vidjevši to kao vidljivi znak uskrsnuća, Ivan spustio svoje slavne riječi: “Vidio je i povjerovao’’(Iv 20,8.).

 Isusovo uskrsnuće je veliko otajstvo.  To je događaj koji je značio prijelaz iz smrti u božansko stanje postojanja. Taj događaj je ostavio iza sebe materijalne dokaze koje možemo proučavati i danas. To su: otisak Isusova raspetog tijela na Torinskog platnu i 2) Lice uskrslog Krista na rupcu u Manopellu.

… slijedi nastavak…

izvor: časopis Ljubite jedni druge, Dokazi uskrsnuća, 2011, br. 19