• U svijetu u kojem su smisao i cilj ljudskog bića materijalno ograničeni na privremene i prolazne sadržaje (kao što su stjecanje moći, prestiža, novca, luksuza, užitaka),
  lakše je postati zanimljiv kao agent ovog programa «Novog svjetskog poretka bez Boga»
  (prema kapitalističkim ili komunističkim tumačenjima).
• “Što će čovjeku koristiti da dobije i cijeli svijet, ako dušu svoju izgubi?” (Mt 16,26).
  Želimo li biti Isusovi učenici, moramo poslušati i njegovu riječ:
  “Tražite radije njegovo kraljevstvo, a ostalo će vam se nadodati” (Lk 12,31). (…)
• (…) Ne postoji stroga suprotnost između vječnih/duhovnih dobara
  i vremenitih / propadljivih životnih potreba.
  Ali najprije molimo Boga, našeg Oca, da dođe Njegovo Kraljevstvo
  i da bude Njegova sveta Volja kako na nebu tako i na zemlji.
  A molimo i za kruh svagdašnji, oproštenje grijeha kao što i mi opraštamo onima koji nas vrijeđaju i spasenje od svih zala
  proizašlih iz naše grešne odvojenosti od Boga, kao ishodišta i cilja svakoga čovjeka.
• Svi tekstovi, vrlo obilni, ali ne previše duboki,
  ne bave se obnovom katolika u Kristu,
  nego prepuštanjem svijetu bez Boga.
  Jedina tema među svim temama je seksualnost.
  Međutim, ono se ne shvaća kao Božji dar koji je darovan ljudskim bićima kao stvorenim osobama (u našoj muškoj i ženskoj naravi),
  iz čega proizlazi odgovornost da kao otac i majka sudjeluju u djelu Božjeg stvaranja i univerzalne volje spasenja za vlastito potomstvo, …

Kardinal Marx i Georg Bätzing podržali su tekstove koji su od Pape tražili promjenu seksualnog morala, zaređivanje žena i vizije homoseksualnosti – što mislite o tomu?

• U tome postoje dvije pogreške koje samo teološki neupućeni mogu počiniti:
  1) Papa nema ovlasti mijenjati nauk Crkve,
  koji se temelji na Božjoj objavi.
  Time bi sebe uzvisio kao čovjeka iznad Boga.

2) apostoli mogu poučavati i naređivati ​​
samo ono što im je Isus zapovjedio da poučavaju (Mt 28,19).

O mogućim razlozima provođenja takve “reforme” Crkve

• Pate od činjenice da je crkveno učenje o braku i 6. i 9. zapovijedi
  Dekaloga u suprotnosti s glavnim uvjerenjima društva …
  Oni ne mogu podnijeti proturječnost s Božjom voljom u svom osobnom ponašanju niti podrugljive komentare svojih suvremenika o «katoličkom svijetu vjere i morala zaostalom u srednjem vijeku».
  Zato se i oni žele predstaviti kao moderni ...
  Žele biti tamo a ne biti viđeni kao autsajderi...

Mislite li da je Crkva u Njemačkoj izložena riziku da započne raskol s Rimom?

• U svojoj slijepoj oholosti ne misle na podjele, nego na preuzimanje sveopće Crkve.
  Njemačka je premala za njih da provode svoju vladajuću ideologiju.
  Oni tvrde da imaju vodeću ulogu u sveopćoj Crkvi.
  Riječ je ni manje ni više nego o tome da svojom mudrošću usreći cijeli svijet i “oslobodi zaostale i neobrazovane katolike i njihove biskupe iz drugih zemalja, uključujući i Papu, od tereta Božje objave i Zapovijedi”.
  Cilj je transformacija Crkve Trojedinog Boga u svjetovnu dobrotvornu organizaciju (NGO).
  Tada bismo konačno došli do “religije sveopćeg bratstva”  to jest do religije bez Boga objave u Kristu, bez Istine koja seže izvan konačnog razuma, bez dogmi i sakramenata kao nužnih sredstava milosti za spasenje,

– baš kako je to opisao veliki ruski filozof religije Vladimir Solovjev u svom spisu
Kratka povijest Antikrista (1899).

O budućnosti Katoličke Crkve na univerzalnoj razini

• Kad se vidi megalomanija naših političara i ideologa od Pekinga do Moskve i od Bruxellesa do Washingtona,
  ne može se očekivati ​​puno dobrog za budućnost čovječanstva.

Pravu budućnost za svakoga čovjeka u životu i u smrti
možemo očekivati ​​samo od Boga
koji je iz ljubavi dao svoga Sina za spasenje svijeta
(usp. Iv 3,16).

• U svijetu u kojem se ljudi umišljaju da su Bog,
  da stvaraju i otkupljuju sami sebe
  (usp. glavni savjetnik Novog svjetskog poretka: Yuval Noah Harari, Homo Deus),
  kršćani imaju samo svjedočanstvo Riječi i, ako je potrebno, krvi –
  da je samo Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista naš Spasitelj,
  jer je On pobijedio svijet,
  njegovu oholost i njegov grijeh
  i smrt, kao cijenu grijeha.

Tek kada se ne klanjamo “zvijeri” iz jame bezdana (bezbožnosti), njezinu kipu i njegovu lažnom proroku,
postižemo život i vlast s Kristom,
koja obuhvaća našu vremenitu i vječnu budućnost.
Jer vremenita i vječna smrt nema više vlasti nad nama (usp. Otk 20,6).

Imamo mir srca u Sinu Božjem
koji govori svojim učenicima:
“U svijetu ćete imati muku; ali hrabri budite:
ja sam pobijedio svijet»
(Iv 16,33).

lifesitenews.com – Teorija o papinoj ‘neograničenoj’ moći ‘u suprotnosti je s cjelokupnom katoličkom tradicijom’

U intervjuu za Kath.net, od 13.9. kardinal MÜLLER ističe neke karakteristike totalitarizma našeg vremena tj. Novog svjetskog poretka.

Između ostalog kaže:
“Totalitarizam je uvijek mržnja prema životu, preferiranje mehanički reduciranog nad živim i svetim. Kontrolna skupina je ta koja odlučuje TKO MOŽE ŽIVJETI, A TKO TREBA UMRIJETI.

U agresorskom ratu protiv Ukrajine, Putin je svojim vojnicima dao prevesti mobilne peći za kremiranje kako ne bi ugrozio svoju unutarnju moć slikama lijesova koji se vraćaju.”

U Sjedinjenim Državama, BIDEN najavljuje mobilne autobuse za pobačaj, opremljene za spaljivanje dječjih tijela, kako bi potkopao presudu Vrhovnog suda. To je demonstracija moralnog prijenosa moći i prava na ubijanje djece do malo prije njihova rođenja.
To je tim ozbiljnije … jer se I PUTIN I BIDEN izjašnjavaju kao kršćani.
Ali prvo se primjenjuje Božji sud, “zlotvori neće baštiniti kraljevstva Božjega”.
(usp. 1 Kor 6,10).

U Rusiji se kažnjavaju oni koji brutalnu invaziju na Ukrajinu nazivaju “ratom”,
a ne “specijalnom vojnom operacijom”.
Na Zapadu, svatko tko definira čedomorstvo u maternici kao ubojstvo ili se protivi tome pred klinikama za ubijanje,
biva izveden pred sudove. U Kini se trgovina organima provodi s okrutnim prezirom prema samoodređenju ljudi čiji se organi vade.
Suočene s teškim položajem žena u siromašnim zemljama, “zapadne” agencije u bogatim zemljama rade prljave poslove surogat majčinstva.
Ne radi se o noćnim morama koje se nakon buđenja rastvaraju u stvarnost, već o stvarnosti koja je postala noćna mora.

KRIST dao svoj život da mi živimo, dok VLADARI OVOG SVIJETA gutaju živote svojih podanika da bi oni živjeli još koji trenutak i na luksuzniji način…

Rilinger:
Je li konstrukt Novog svjetskog poretka definiran kao apsolutan i svet,
tako da je svaka kritika zabranjena?
Kard Müller:
Neosporan je znak totalitarnog režima kad se kritika kriminalizira. …

Pad Crkve u Njemačkoj i Europi nije uzrokovan sekularizacijom,
crkvenom borbom totalitarnih režima …
već nedostatkom vjere, slabošću nade i hladnoćom ljubavi krštenih katolika i krizmanika,
koji se radije daju prevariti zvukovima svjetskih sirena nego poslušati glas svoga Dobrog Pastira i slijediti ga– zaključuje kardinal Müller.

]]> https://magnifikat.hr/krsenje-svih-bozjih-zapovijedi-postalo-je-norma-ponasanja-u-drustvu-sve-je-dopusteno-sve-je-ok-iz-propovijedi-r-altieria-2-9-2019/ Sun, 09 Sep 2018 18:35:02 +0000 http://magnifikat.hr/?p=6198  

NAJVEĆI IDOL OD SVIH – VLASTITO JA (i neka ‘moja istina’ na mjesto Božje)

Jednu stvar koju nisam stavio na listu protiv prve zapovijedi je vjerojatno NAJVEĆI IDOL od svih a to je naše VLASTITO ‘JA’. Mi živimo u društvu koje relativizira. Svi mogu imati NEKU SVOJU ISTINU. Ti možeš imati svoju istinu, ja mogu imati svoju istinu… maaa, nije važno ako se suprostavljaju jedna drugoj. Ali BOG je Istina. I ako idem gledati ZAKON BOŽJI i govoriti: pa, ne moram ja raditi sve što Zakon kaže ja mogu odlučiti sam što želim – tada sam učinio SAM SEBE BOGOM. I nema većeg idola od tog. I kad gledamo na ostale zapovijedi i pitamo što s njima – … o kako smo ‘lijepo’ mi uspjeli sve njih staviti sa strane. Kako često se čuje da se Božje ime uzima uzalud. To je danas posvuda! Davao sam ispit savjesti srednjoškolcima i rekao sam: U redu, maknite Božje ime i stavite ime svoje majke tamo, … o, nisu to htjeli učiniti. Pitao sam: zašto ne? O, zato što vole svoju mamu i ne žele pokazati nepoštovanje. Aha, ok. Dakle to je u redu činiti prema Bogu, ali nije u redu prema majci? Kako mi STVARNO VOLIMO BOGA? Treća zapovijed – Nedjelja je, idemo u šoping! Ako moje dijete želi biti profesionalni glazbenik mora ići svirati nedjeljom. Nedjelja postaje običan radni dan: Idemo na posao. I tako mi činimo „veliki posao“ kršeći Zapovijedi. Možete pogledati cijelu listu ostalih.

„PA SVI TAKO ČINE. ŽIVIMO U 21. STOLJEĆU!“

Prošlog tjedna otac je govorio o tvrdom Isusovu govoru. („Tvrd je to govor, tko to može slušati!“) I ovo je tvrdo učenje Crkve. I zato što to nije uvijek jednostavno mi to moramo ostaviti sa  strane. Na posljetku „SVI TO ČINE.“ Ali to ne čini da to postane OK. Ili ako živimo u 21. Stoljeću mi mislimo da smo više prosvijetljeni nego u prošlosti, ali sve što smo uspjeli dokazati je da Bog koji je istina jest u pravu. Pitanje je samo da li mi to prihvaćamo. Jer mi imamo neku svoju istinu, svoje misli, i to ja onda stavljam ispred onog što je Božje. I tako ja sad mogu opravdavati kontracepciju, preljube, predbračne odnose, abortus, krađu, laganje, pornografiju.. vi nabrojite… i sve je to postalo OK u naše vrijeme. A ne NIJE. Ali mi smo pronašli načine da opravdavamo, da racionaliziramo, baš o svemu. I pogledajmo rezultate… KATASTROFA.

KAD PUSTIMO DUH OVOG SVIJETA DA UĐE U CRKVU

Kad pogledamo što se događa u Crkvi danas – Crkva i mi trebamo biti KVASAC U SVIJETU, ali što smo mi učinili – otvorili smo Crkvu duhu ovog svijeta. Nekako misleći da svijet ima nešto ponuditi nama i da je to nekako bolje od onog što nam je Bog dao. I tragično, ali sad je SVIJET postao KVASAC U Crkvi. I ako koristimo tu istu analogiju moramo reći da je sve palo. Tijesto nije naraslo. Splasnulo je. Vrijeme je da svijet maknemo – van. A sad ako slušamo pažljivo što nam je Isus rekao u evanđelju možete prepoznati nešto od onog što ste čuli u vijestima zadnjih par tjedana: zle misli, bludnost, krađe, ubojstva, preljubi, pohlepe, zlonamjernosti, prijevare, razuzdanosti, zavisti, bogohuljenja, arogancije, ludosti… i možemo pomisliti: vidi ti sve to! I znate što. Ti i ja ne možemo učiniti puno u vezi onog što se događa u Vatikanu. Gospa se brine za Crkvu. Mi moramo gledati gdje smo mi. Sv. Pavao kaže: mi smo hram Božji, hram Duha Svetoga. Zato trebamo gledati u sebe i zapitati se – gdje sam ja pustio svijet unutra? Gdje sam ja pravio kompromise? Gdje sam ja bio samo slušatelj, a ne i činitelj jer to nije u svijetu popularno. Želim se uklopiti, želim biti kao svi ostali. I tako mi dopuštamo sve to racionaliziranje kako bi nam izgledalo Ok griješiti. Moramo se sjetiti da će jednoga dana svatko od nas doći pred Sud Božji. I mislim da činjenica što živimo u 21 stoljeću neće biti dobra isprika! Niti će biti prihvatljivo ono mišljenje: „ali ja barem nisam činio ono što su drugi ljudi činili!“ znate što bi to bilo u prijevodu? – „Ti možda nećeš biti tako duboko u paklu kao što će biti neki drugi ljudi… „ O, ne…. zar je to neka utjeha? Teško. Mi moramo prepoznati da puštajući svijet unutra i dopuštajući sebi da se suobličimo ovom svijetu radije nego Isusu Kristu ne ide. Opet, pogledajte što je u vijestima! To je katastrofa. Ali to nije samo o onim ljudima. To se i nas tiče. Zato, svatko od nas treba ozbiljno pogledati sebe. Gdje sam ja pustio svijet unutra? Gdje sam ja kompromitirao Božju istinu? Gdje sam ja stavio sebe ispred Božje istine, jer mi njegova istina nije odgovarala, nije se poklapala s ‘mojom istinom’? I bolje mi je da se oslobodim te moje istine i prilagodim se Njegovoj. Gdje sam ja postao ono što Isus kaže – onaj koji mu služi usnama a srce mu je daleko od Njega? A mi ne želimo biti takvi.

SVATKO OD NAS TREBA NAPRAVITI SVOJ IZBOR, ne može se imati oboje: Bog i ovaj svijet

Sveti Jakov govori o vjeri koja je čista i neokaljana. To je ona koja nije okaljana ovim svijetom. Mi smo se okaljali. I vrijeme je da se oslobodimo toga. Vrijeme je za svakog od nas da napravi izbor. Mi možemo živjeti prema duhu ovog svijeta i li možemo živjeti prema Isusovu putu. Koji nas vodi u vječni život. Postoje dvije opcije. I dan dolazi kad ćemo morati napraviti izbor. Mnogi su ljudi mnogo pretrpjeli… Ili ćemo učiniti svoj savez sa ovim svijetom ili sa Bogom. Ne može se imati oboje. Ako je svijet ušao u crkvu – vrijeme je da se taj svijet izgura van. Taj svijet je ušao u naš hram. U hram Duha svetoga. I vrijeme je da ono nesveto istjeramo van tako da Duh Sveti može ući unutra. Tako da ti i ja, ne samo Crkva… zapamtite, to je važno imati na umu.. možete reći, da, ali pogledajte sve to što se događa… Ljudi u Crkvi, svi su grešnici, od pape pa sve do onog najmanjeg, svi smo mi grešnici. Ali učenje Crkve je SAVRŠENO. To je OBJAVA BOŽJA. I ne može se mijenjati. To je isto za sve ljude na kugli zemaljskoj. TO se ne može i neće se promijeniti. .. to što mi mislimo da smo prosvijetljeni i da živimo u 21 stoljeću i da ne moramo činiti ono što Bog kaže – Bog se nije promijenio … Naše ideje. Pogledajte dokle nas je to dovelo. Vrijeme je da se prizna: To je katastrofa. I vrijeme je za izbor, da bi imali vjeru koja je čista i neokaljana od strane svijeta.

Izvor: audio snimka propovijedi; župa sv Rafaela, straphaelcrystal.org

NIJE ODGODIO DOLAZAK ZA NEKA BOLJA VREMENA.

• GK: Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš? – Kaže psalam. Što je čovjek u svijetlu najvećega Božjeg pohođenja, Božjeg utjelovljenja?
• Dr. Mužić: Kršćanska objava govori o Kristu kao novom Adamu. Ako se sjetimo prvog Adama, prvog čovjeka, Bog je njime bio zadovoljan. No grijeh je izobličio čovjeka i njegovu povijest te ona, zbog čovjekove grešnosti, zapravo nije bila napredak, nego nazadovanje. Krist omogućuje novi početak u skladu s izvornim Božjim naumom. Nama, zaslijepljenima grijehom, pokazao je što uistinu znači biti čovjek. Stoga, kad kažemo da je Krist pravi čovjek, onda to znači ne samo put do Boga, nego i put ponovnog otkrića vlastitog čovještva i našeg ostvarenja kao ljudi. Zato se može reći da mi kršćani, ako se istinski otvorimo Bogu i istinski nastojimo živjeti ono čemu nas Isus uči pretačući to u sva područja svojega konkretnog života, imamo ponuđenu mogućnost živjeti najbolji mogući život ovdje na zemlji, usprkos svemu. Ako pogledamo svijet u kojem se Isus rodio, vidimo da to nije bio nimalo idealan svijet. Rodio se u siromaštvu, odbačenosti, okupiranoj zemlji, pod okrutnim Herodom. No nije odgodio svoj dolazak na ovaj svijet čekajući neka bolja vremena, nego je prihvatio svijet i trenutak kakav je bio. I započeo s njegovom preobrazbom. Tako ni mi ne možemo čekati nekakva idealna vremena da bismo počeli živjeti kao kršćani. Moramo se predati Bogu i u okruženju u kojemu jesmo moramo živjeti kao kršćani, kao nasljedovatelji Krista, kao pravi ljudi. A na Bogu je da čini čuda i preobražav svijet.

• GK: Kad govorimo o pravom čovjeku, nameće se jedna opaska. Volimo govoriti o pojmovima kao što su humanizam, humanost, humanizacija... No vi u svojoj knjizi govorite o dehumanizaciji o mogućem kraju čovjeka, o „transhumanizmu“ koji je za neke legitimni cilj…
• Dr. Mužić: Današnjem čovjeku u toj njegovoj emancipaciji od Boga kao da smeta sve to ga na bilo koji način povezuje s Bogom. Čovječanstvo je danas došlo do tehnoloških mogućnosti da se može intervenirati u samu ljudsku narav i tu se javila misao da čovjek može napraviti boljeg čovjeka od onog kojega je Bog stvorio. Izazov nije nov. Javlja se već na prvim stranicama Biblije: biti kao bogovi. Transhumanizam je u biti to: ideja da smo sa „starim“ čovjekom završili, da je čovjek postao gospodarom svoga stvaranja i da može stvoriti novo ljudsko biće, po svojoj mjeri. Jedinstven je to izazov u cijeloj ljudskoj povijesti. No onima koji žele iskrenim očima promatrati stvarnost taj izazov može biti signal za uzbunu. Ako nas ova nekršćanska, štoviše protukršćanska postavka nije do sada usrećila, nego nam obećavala brda i doline, a zapravo nas gura u sve dublji ponor, onda je vrijeme za oprez, vrijeme da se čovjek zaštiti od zloporabe tehnike. Zato, mislim da nam uviđanje dehumanizacije i prijetnja transhumanizma može biti poticaj da ponovo otkrijemo vrijedost onoga što imamo: onoga istinskoga ljudskoga u nama. U tom smislu rođenje Isusovo nam govori o ljepoti ljudskosti, o ljepoti života, o ljepoti dolaska na ovaj svijet, o ljepoti obitelji, dakle ne samo o nadnaravi, nego i o naravi. Upravo od tih vrednota i jedino od njih može krenuti proces ponovne humanizacije čovjeka i ljudskih odnosa.

• GK: Bi li se humanizam u kasičnom, zapadnom smislu riječi uopće bio razvio da Isus Krist nije došao u ovaj svijet?
• Dr. Mužić: To sasvim sigurno ne bi bilo moguće. Spomenimo samo neke tekovine kršćanske civilizacije i njihove poveznice s Kristovim evanđeljem. Načelna jednakost svih ljudi, uključujući muškarca i ženu nadahnuta je riječima sv. Pavla da smo svi jedno u Isusu Kristu te „nema više:muško – žensko; nema više: rob – slobodnjak“. Svijest o potrebi, koja je s vremenom institucionalizirana, skrbi za one koje život udara, ima svoj izvor u Isusovoj prispodobi o milosrdnom Samarijancu. A Isusove riječi upućene Pilatu: „Ne bi ti nada mnom imamo nikakve vlasti da ti nije dano odozgor“ govore o relativizaciji svake zemaljske vlasti, što je dovelo do njezina ograničavanja u odnosu na osobu. Dakakao, ovim ne želim umanjiti doprinos drugih čindbenika, niti želim reći da je oblikovanje tih zasada uvijek išlo bez poteškoća i sukoba.

RIJEČI KOJE “BI NAS TREBALE PROBUDITI“

• GK: Kroz sva brojna lica i inačice eugenike o kojima govorite u knjizi provlači se ideja da čovjek treba „poboljšati“ sebe. No uvijek su i subjekt i objekt apstraktni. Tko koga zapravo treba poboljšati? I u čijem konačnom interesu?
• Dr. Mužić: Vidimo da danas iza svega što se događa stoji neki intres. Budući da je ekonomska moć koncentrirana u rukama maloga broja moćnih ljudi, oni sebi prisvajaju da smiju odlučivati kako će izgledati taj novi čovjek i što će oni s njime činiti. Najava je to nove manipulacije koja se može pretvoriti u sveopće ropstvo. Nismo daleko od onoga što je Aldous Huxley najavljivao u svom romanu „Taj vrli novi svijet“: prokreacija je oduzeta mužu i ženi i ostvaruje se preko kloniranja; sve su moguće veze dopuštene, ali je zabranjen da budu trajne, dakle zabranjena je ljubav, a dopušten seks; čovjek je od rođenja programiran za određeno radno mjesto, za određenu funkciju u društvu. Rezultat je raščovječeni čovjek, kojemu je oduzeto ono što ga čini čovjekom: sloboda, samosvijest, sposobnost kritičkog prosuđivanja… Kakav je to život? Kad nam to oduzmu, što smo?

• GK: Dakako, riječ je o ideologiji…
• Dr. Mužić: Da, i to smrtonosnoj. Kad nas crkveno učiteljstvo upozorava da živimo u „kulturi smrti“ i u „strukturama grijeha“ (Ivan Pavao II), ili u „diktaturi relativizma“ (Benedikt XVI.), onda te riječi nisu izgovorene tek tako, nego opisuju proces u kojemu se nalazimo. Takve bi nas riječi trebale probuditi, ali nažalost do malo ljudi ta upozorenja dopru.

DOVODI SE U PITANJE OSOBA I NARAV

• GK: Kad je Crkva pokušala otajstvo utjelovljenja, koje nam Božić osobito stavlja pred oči, pretočiti u formuliranu isinu o vjeri, u dogmu, poslužila se pojmovima osobe i naravi: Isus Krist je druga Božanska osoba koja je uz božansku, rođenjem od Djevice preuzela, jednom zauvijek, i ljudsku narav. Danas je pojam naravi (ljudske) za mnoge upitan. Do čega to dovodi?
• Dr. Mužić: Danas se, nažalost, dovodi u pitanje i osoba i narav. Kolektivističke ideologije su baš svodile čovjeka na broj, lišavajući ga osobnosti. I postigle su određan uspjeh. Vidimo da se ljudi kod nas lako prepuste pasivnosti, ravnodušnosti i rezignaciji. Korak dalje, ili dublje, jest dovođenje u pitanje čovjekove naravi. Jedan od načina „nadilaženja“ ljudske naravi je transhumanizam. A drugi način je takozvana ideologija roda, koja na žalost ima zastupnika i među nekim teolozima, a koje žene ukinuti dvojstvo muško – žensko koje je Bog uspostavio. Tu onda pada obitelj, roditeljstvo, a dijete biva ostavljeno na milost i nemilost društvu, odnosno državi. Kad se čovjek istrgne iz obitelji kao temeljne zajednice, on postaje idealan potrošač i idealni materijal za manipulaciju. No jasno je da je takav pristup kratkog daha.

Drugi dio intervjua iz Glasa koncila sa dr don Josipom Mužićem

prvi dio vidi na: Ne smijemo dopustiti da nam ukradu Božić!

treći dio vidi na: …

Netko misli da se sve može objasniti prirodno. Prirodna objašnjenja su valjana do neke mjere, ali za nadnaravne događaje ne vrijede. Ako nešto nije prirodno onda je nadnaravno. Tu se radi o čudu. Na nadnaravnom se temelji i naša vjera.  Primjer – Isusova uskrsnuća: „Ako Isus nije uskrsnuo uzalud je naša vjera!“ To je temeljna istina naše vjere, a nju ne možemo prirodnim putem objasniti. Torinsko platno ostaje znanstvenicima neobjašnjivo. Postavlja se pitanje – „Kako je ostala slika na Torinskom platnu?“ „U jednom trenutku se oslobodila energija i ostao je otisak“. Nema potpunog objašnjenja.

Događanja u Svetom pismu su nadnaravna Božja objava. Tu vidimo djelovanje Božje, djelovanje anđela, ali i djelovanje zlog duha. Vidimo da se magija reklamira i da sve više ljudi ima smetnje od zlog duha.

Navest ću primjer jednog momka koji je radio u jednoj zapadnoj zemlji među poganskim društvom, ali se među svima znalo da je on vjernik. Kad sam ga pitao: „što si im rekao – zašto si ti vjernik?“ – odgovorio je: „Pa rekao bi im – da otiđete u Međugorje na jednu internacionalnu svetu misu i da se susretnete sa jednim opsjednutim – shvatili biste da Bog postoji!“

Eto, može se do Boga doć i preko takvih fenomena.

Jednom sam imao križni put u Međugorju i na početku križnog puta susreo sam opsjednutu ženu koja je vikala na mene da me mrzi. Ljudi koji su molili križni put uključivali su je u svoje molitve i tako se onda do kraja molitve smirila. Na takvim ljudima se ta koncentracija mržnje vidi u strahu, u pogledu, u svemu… Kao zaključak – vidimo  da i preko toga čovjek može doć do Boga.

Danas, kad su se proširile razne magijske prakse imamo i sve veće smetnje zloga oko nas. U Italiji ima 70 tisuća onih koji prodaju magijske usluge, pa to pokazuje koliko je to, na žalost, prošireno. Kad čovjek otškrine vrata duše zlom duhu onda ima smetnje bilo u prostoru bilo u samoj osobi. I tu imamo razne stupnjeve uznemiravanja.

Čovjek preko ovih stvari griješi protiv prve Božje zapovijedi. To bi se moglo usporediti s preljubom. Kao što preljub može razorit jednu obitelj, zajedništvo muža i žene, tako i kad se čovjek okrene zlom duhu i padne u smrtni grijeh i izložen je na milost i nemilost zlom duhu. Tako je neki čovjek imao iskustvo izlaženja iz svoga tijela pa bi se vidio u drugoj dimenziji, gdje se čovjek ne može snaći u svojoj dimenziji nego mora imati duha voditelja da se vrati u novi život. Zlom duhu nije u interesu da čovjeku čini dobro nego ZLO.

Pročitao sam kako je jedan budistički monah prije nekoliko godina umro pa je nakon tri dana trebao biti kremiran. No on se jednostavno – vratio u život! Imao je iskustvo zagrobnog života, iskustvo PAKLA; vidio je u paklu budističke učitelje, Budu (!!!) i neke druge osobe. Dano mu je objašnjenje da svi koji ne prihvate Krista – sigurno završe u paklu! Kad se vratio u život oni su se bili od njega opraštali, ali on im tada najvešta što je vidio, kako se ne bi izgubili za vječnost. I preko 300 budističkih monaha se obratilo !!! Vlasti su se na to uzbunile, nastali su poremećaji među ljudima i zabranjeno mu je djelovanje.

Tih iskustava zagrobnog života ima puno. Ima i primjer jedne njemačke glumice koja je isto bila klinički mrtva. Ona je imala iskustvo čistilišta i pakla. Vidjela je kako majka molitvama izbavlja duše iz čistilišta. Kaže da prije nije htjela čuti za molitvu a sad ju majka nije mogla čut (?!) Nakon tog života okrenula se pustinjačkom načinu života, u Italiji.

Ima ljudi koje možda i poznajemo koji su imali to iskustvo, da su bili dvadest minuta možda klinički mrtvi. Možemo i sami susresti ljude kod kojih je vidljivo da nisu prevaranti, ali mi se možemo pretvarati da toga nema.

Ako čovjek zaboravi da je Bog jedno DOBRO izlaže se djelovanju demonskih sila. Tako zao duh dobije sve otvoreniji put da bude sve zastupljeniji u životu. Demonske sugestije djeluju tako da se nudi zlo pod vidom dobra. I ako čovjek nije u milosti Božjoj počne krivo rasuđivati, počne sebe opravdavat na kraju. U početku se savjest bunila, a na kraju to postane prihvatljivo. Dogodila se jedna zamjena. Zlo sotone izaziva pobunu protiv Boga, odvraćanje od molitve i sakramenata.

Jednostavan eksperiment može se napraviti i kod kuće. Prije spavanja gledaš televiziju dva ili tri sata i to djeluje tako da se izgubi volja za molitvom i pokorom.

Ako to djeluje na tom malom pokusu onda možete zamislit kad netko cijeli svoj život tako živi.

Jedan brak u kojem se muž i žena ne vide, ne razgovaraju, kratko bi trajao. Onda se otvori put za drugoga i vjerojatno propada. A tako je i u odnosu prema Bogu. Kad se osoba otvori sugestijama Zloga počne drugačije razmišljati: Bog postaje onaj tko samo opterećuje život, zagorčava.

Kad čitamo u Bibliji šestu Božju zapovijed i kad kažemo mladim ljudima da Bog to nije opozvao oni lako zaključe da Bog želi udaljit od njih sreću, jer im Bog zabranjuje jedino zadovoljstvo. Bog ispada sadist, neprijatelj. Čovjek se počne bunit protiv Boga, Božjih zapovijedi i upada u drugi način života, u potrošački život. Ispunja život s materijalnim stvarima, konzumira pornografiju, prepušta se vanbračnim odnosima, krontracepciji, prostiticiji, drogi i td. Sve je to traženje sreće izvan Boga jer čovjek misli da se to može …(?)… i čovjek se izgubi.

Prvi učinci odlaska od Boga su žalost, osjećaj praznine, osamljenosti, zatvaranja u sebe, nemogućnost voljenja, i dr. I onda se javlja nervoza, čovjek je ‘pod stresom’. U današnjem svijetu otac obitelji to nekako sebi može i dozvolit i kad je nervozan najbolje je da mu se nitko ne obraća. To je nešto što je postalo tako uobičajeno pa se kao nešto normalno može čuti: ‘u krizi san’, ‘puknit ću’ i sl. Kad je čovjek u takvoj živčanoj napetosti to nije dobro ni za njega ni za njegove bližnje. To je jedan od pokazatelja da smo otvorili pristup utjecaju Zloga. A možemo biti zavarani i misliti da će nam to donijeti sreću. Tu plodovi ne odgovaraju sreći nego su suprotni. Čovjek koji mastrubira – on će reć da je to prirodno ali ne vidi da se tu osoba svodi na predmet. Čovjek je tu onesposobljen da ostvari odnos s drugom osobom, opterećen i povezuje to s pornografijom. A to opet dovodi do osjećaja praznine i nezadovoljstva.

Ili kad muž vara ženu, ili obratno osoba se zavarava da je to nešto privlačno, ali koliko se emocionalne energije troši živeći podvojeno? I koliko loših plodova u životu? Stres može skratiti život za jednu godinu ili više godina, pa vidimo i iz toga da posljedice nisu dobre. A Bog – Bog postaje neprijatelj broj jedan.

Ljudi znaju reći da su nevjernici, a kad se pojavi neka nevolja onda je Bog krivac. Tako – počnu ga krivit a ne vjeruju u njega. Jako je raširena i bogopsovka. Nekad su komunisti izmišljali psovke protiv Boga jer su mislili da tako čine dobro.. No, pitanje je zašto su bogopsovku usvojili i oni koji kažu da su vjernici?! Ako se ljudi ne mole, ako ne žive sakramentalni život onda su podložni stjecanju takvih navika koje ih dodatno udaljuju od Boga. U nekim slučajevima zna doći i do opsjednuća. Ima slučajeva gdje se radi o psihičkim bolestima, ima slučajeva gdje se radi o prevari, a ima i manji postotak onih opsjednutih. Crkva je po tom pitanju oprezna i nabraja pet znakova na temelju kojih se može zaključiti da postoji opsjednuće: da čovjek govori strani jezik kojeg nikad nije učio,  vidovitost u vezi prošlosti drugog čovjeka ili sadašnjosti, mržnja na sve vjersko, levitacija… I ako postoje barem tri od pet tih elemenata onda se zaključuje da je po srijedi zao duh. Savjetuje se suradnja sa psihijatrom koji može prosuditi što tu spada na psihički dio.

Zašto Bog dopušta opsjednuće? Zato jer dopušta slobodu. Ako čovjek to želi Bog to ne zabranjuje. No, Bog se i krivim izborima služi pa On može čak i zlo okrenuti na dobro.

…

Neki ljudi imaju priliku da posjete nadnaravni svijet i to im bude poticaj na obraćenje. Đavao, pali anđeo, koji je zbog oholosti postao Otac laži želi predstaviti laž kao nešto dobro, od čega nema štete, što je bezazleno. To se vidi u magijskim stvarima koje se plasiraju djeci. Primjerice Hary Potter. To će djelovati na dijete, (ne kao na odraslog), pa počinje imati neku simpatiju prema magiji. Roditelji taj utjecaj ne smiju podcjenjivati, pa reći: ”to je samo crtani, … to su samo bajke” i sl. Toga je sve više i ne treba se čuditi da onda dijete u pubertetu ima više simpatije za magiju, za sve stvari vezane za đavla nego za Boga.

Sotona i drugi zli duhovi žele mržnju prenijeti na ljude, kako bi i njih doveli u pakao. Čovjek isključuje Boga, ne želi biti u zajedništvu s Bogom. Zlo postoji u svijetu, što zbog istočnog grijeha, naših grijeha, ali i djelovanja Zlog duha… Svatko je od nas valjda upoznat s nekim zvjerstvima koja su se dogodila u zadnjem ratu, da se živim ljudima odere koža ili ih se nabije na kolac. Svećenik je tako ovdje u ovom kraju (Postira, Brač) završio život. Takvo nešto nije ljudski objašnjivo. To je nešto što ukazuje na djelovanje Zloga na ljudske strasti da čovjek postane gori od životinje. To su dakle, zamke postavljene od Zloga, u koje čovjek upada. Papa Ivan Pavao II kaže da se ne treba bojati imenovati prvi izvor zla: a to je Sotona. On je naveo i Adam i Evu da sagriješe i želi da i mi griješimo. Služi se taktikom kojom želi osoboditi čovjeka osjećaja da griješi. Nietzsche se nije zalagao za nemoral. On se zalagao za amoral= ”s onu stranu dobra i zla”, u smislu da ništa nije loše; nema razlike između dobra i zla.

Ivan Pavao II govori o djelovanju sotone u odnosu na ljude – kao o kušnji da se čini zlo. Zao duh želi utjecati na dušu čovjeka i zavesti ga. Vidimo kod Isusove kušnje u pustinji da je zao duh kušao čak i Isusa, pa vidimo da on ne preže kušati bilo koga. Kod svetaca te kušnje budu otkrivene, a kod nas nije; mi nasjedamo i držimo se toga pa nas on može držati vezane.

U nekim slučajevima zao duh može ovladati ljudskim tijelom i dođe do opsjednuća. Ivan apostol govori i da je ”cijeli svijet pod vlašću zloga”. Kad dolazi Isusa kušati sotona se prezentira kao moćan: ”pokloni mi se i dat ću ti moć nad cijelim svijetom”. Znači, na svijetu vlada ta njegova prisutnost. I čitavo društvo se može udaljiti od Boga. Čovječanstvo se toliko pokvarilo da što dalje idemo to je više ratova i već smo se navikli da u svijetu postoji desetak ratova. A mogućnost da izbije i Treći svijetski rat – pa i to je postalo nekako razumljivo, prihvatljivo.

Najveća sotonina moć djelovanja je kad uvjeri čovjeka da njega nema. Kad čovjek ne želi znati ništa o djelovanju sotone u svijetu. Sotona koristi svoju inteligenciju da dovede čovjeka do apsolutne oholosti, da postane sam sebi dostatan, da dođe do stanja očaja, razočaranja… Međutim prema svetom se odnosi na način pun prezira i mržnje.

Prema riječima egzorcista među zlim duhovima postoji hijerarhija. Oni su podijeljeni na više uloga. Svaki se specijalizira u jednoj požudi, mani, strasti… On je šef katedre određenih vrsta zla. Zli djeluje osobito prema sposobnim ljudima gdje vidi da oni mogu imati utjecaja na druge. Tako su zvijezde estrade okružene laskanjem toliko da se počinju osjećati – bogovi u malom. I sotona to onda može raspirivat. Normalni ljudi to ne bi mogli ni pomislit. Na početku karijere ljudima se čini da im sve uspjeva, često i političari nisu ni svjesni komu služe ni od koga su vođeni… Neki takav put biraju da ostvare karijeru, a u stvari prodaju dušu vragu. Zao duh ima za cilj da uvuče čovjeka da postane sluga sotonina kraljevstva, a prema njima se opet ponaša zlo, rugajući im se zbog njihove gluposti. Kad se čovjek ispovjedi otrgnut je đavlu i u sigurnom je Kraljevstvu ljubavi Božje. Bog u svom milosrđu drži otvorena vrata milosrđa do zadnjeg trena čovjekova života.

Što je čovjek dublje u zlu to je veća i oholost koja mu priječi put povratka. Neki su se pokajali u zadnjem trenutku. Oskar… x… pred smrt se obraća, nakon cijelog nerednog i raskalašenog života; preteča je homoseksualizma… Također i učitelj Mario x… . (?!) traži ispovijed i pomiren je s Bogom. To je poznati talijanski mason, zaslužan za ujedinjenje Italije..(..) bio je žestok ateist, a pomirio se s Crkvom, i primio bolesničko pomazanje i ispovijed. Poznati fašista Musolini držao je govor protiv vjere, Boga, …koji je stvorio puno pobuna u Crkvi tražio je knjigu ‘Život Kristov’ i do zadnjeg dana je to čuvao… Napoleon, poznat po progonu Crkve, …. tražio je od pape da mu pošalje ispovjednika… itd.

Takvih je bilo puno. To pokazuje i da je Bog Milosrdni Otac kojem je potrebno malo, da čovjek otvori vrata i primi ga natrag u zajedništvo sa sobom. No, pitanje je da li čovjek to hoće.

Francuski pisac Mauriac govori o milosrđu Božjem, komentirajući smrt jednog francuskog intelektualca. Rekli su u medijima: kako se mogao pomiriti s Bogom, čovjek koji je cijeli život bio daleko od Boga? –  i protumačili to kao slabost posljednjeg trenutka, te da to nije dolično! I tako se odvojenost od Boga želi proglasiti kao dobro, kao krepost.

Neki čovjek je znakovima tražio da mu pozovu svećenika, sporazumjevao se znakovima, i kad se ispovjedio umro je isti čas. Danas se često iz obzira nekog ne zove svećenika bolesniku da ne bi to shvatio kao da se žele oprostiti od njega. …

Nedavno je jedna grupa Korejanaca negdje kod nas u Hrvatskoj tražila svećenika. No nisu mogli dobiti ni jednog svećenika. Na fiksni se nitko ne javlja, a broj mobitela nemaš. Pa sad zamislite da netko treba svećenika na samrti?! To je zapad koji je došao kod nas. Mnoge stvari su se promjenile. Nekad su postojale tabele dežurstava kad je netko trebao biti dostupan. A to je nešto što se bolesnicima treba omogućit. Komunisti u Drugom svjetskom ratu su znali pogubljivat svećenike, ali svećenik je morao stat na raspolaganju za spas duša. I to mu je trebalo bit prije ljudske računice. I on ode ispovjedati, a tamo ga – ubiju. No danas, svijetski mentalitet je ušao i kod svećenika, u ponašanja i u razmišljanja.

…

Ako čovjek svjesno odbija Boga dolazi do posljedice vječne propasti, neprolaznog očaja i mržnje prema sebi i drugima. Egzorcisti klasificiraju grijehe… gdje bi se događalo da čovjeka obuzmu sile zla. U prvu kategoriju spadale bi devijacije kao što su homoseksualnost, pedofilija, pornografija, i sl. , ovisničke navike o drogi, alkoholu… Korištenje magije, okultnog, čaranje, … prizivanje duhova… A najteža kategorija bila bi sudjelovanje u sektaškim skupovima, pripadanje masonima, gdje se čovjek obavezuje na poslušnost, a da ni ne zna što sve od njega može biti traženo; kad čovjek izričito odbija Boga.

Talijanski egzorcist Francesco… u Rimskoj biskupiji…, predsjednik talijanskih egzorcista kaže da je jedan od čestih slučajeva kad netko traži od đavla da bude obožavan kao da je Bog. Sotona ne želi prihvatiti činjenicu da je on stvorenje. On se samozavarava da je on bog, a da je pravi Bog krivi bog. Zato traži ono što pripada samo Bogu. U jednoj egzorcističkoj molitvi kaže se ”nek se svako koljeno pokloni Bogu”. U tim molitvama sotona odgovara: ”klanjajte se meni, ja sam svemogući… ” Na ponovljene pozive da štuje pravog Boga jedna od tolikih rečenica koje se ponavljaju je: ‘‘Nikad. Ja sam bog. Pogledaj koliko ih mene slijedi.’‘ Druga karakteristika đavla u egzorcizmu je da često govori o nasilju i uništavanju. Sve ono što je dobro, čisto, skladno, želi iznakaziti, uništiti. Posebno se primjećuje njegova mržnja prema sakramentu braka i obiteljskim vezama. Na silovit način reagira kad supružnici obnavljaju bračna obećanja. Tu sumnju izrazio je i u sljedećim riječima: ”Ne sviđa mi se kako su žene obučene, trebaju biti još otvorenije; treba seksualnost biti u prvom planu tako da mogu što više obitelji uništiti…” … Bjesno reagira kad su zaruke mladih ili kad je zavjetovanje u čistoći. To su za njega ”nakaradne stvari.” Karakteristika zlog duha je njegova očita mržnja, on uživa u zlu, u bilo kojem obliku mržnje, u mržnji prema djeci… koju pokazuje i dok opisuje užasan pokolj djece u majčinoj utrobi. Ovo zadnje što se događa u Americi – trgovanje nerođenima, prodavanje organa za eksperimente i razne druge svrhe… nema premca takvom iživljavanju. Prije bi bilo da ih samo ubiju, a ovdje se radi o mučenju. U egzorcizmu se pokazalo da se tu radi o naslađivanju nad tim zlom. (…) zamjenjuje se dobro i zlo… U egzorcizmu, kad se donijela relikvija, sotona ima reakciju odbacivanja: ‘Koji smrad!’, pokazuje i mržnju prema krunici sa križem… ne podnosi blagoslovljene vode, blagoslova.. umjesto blagoslova – proklinjanje. Na rečenicu Isusovu koju izgovara egzorcist: ”Dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i opterećeni” biva odgovoreno riječima: ”dođite k meni svi vi koji ste veseli, perverzni i ja ću vas okrijepiti”.

Trudi se izazvati podjele među ljudima, da ih usmjeri jedne protiv drugih. Tako se događa, npr. kod podjele materijalnih dobara, da u obitelji zna doći od tolikih svađa da za cijeli život budu podijeljeni. A to nije bez đavla. Za pedeset kvadrata zemlje, za komad namještaja… A kad bi tko i htio pravedno podijeliti morao bi najprije sve prodati pa onda to podijeliti. Čovjek koji nije spreman odreći se nečeg, da bi se živjelo u miru – čega se onda spreman odreći? Tu se događa da čovjek ne vidi ništa drugo nego sebe. I ako takav primjer daje svojoj djeci što onda može od njih očekivati?

Zlo je izbor čovjekove volje – i kad se čovjek usprotivi zlu – zlo je nemoćno. Bog nam dolazi u pomoć i možemo se othrvat napadajima Zloga. U egzorcizmu, gdje se mole molitve Crkve, u ime Krista i u ime Crkve (…zato se traži odobrenje…) na temelju toga ljudi bivaju oslobođeni od zlog duha. Nekada taj proces traje i godinama. Zašto? Jedno od tumačenja je da Bog i to ostavlja kako bi se što više ljudi obratilo.

Samo Krist koji djeluje u Crkvi može osloboditi čovjeka od grijeha i smrti. Samo Isus je Spasitelj i pobjednik Zloga. Zato je Crkva, u kojoj je Isus prisutan u euharistiji, jedino mjesto gdje kršćanin nalazi sklonište pred snagama zla. Iza mise vidimo da su crkve prazne, a to su mjesta gdje se može biti s Gospodinom, mjesto gdje se može vraćat radost i mir svoga života.

Kxy, dječja pedagoginja, bila je poznata, držala predavanja (kao protestantkinja) i po protestantskim i katoličkim crkvama. Pomalo je uočavala razliku između protestantskih i naših Crkava. Došla je do mjesta kojeg protestanti nemaju. Mjesto na kojem je Isus na poseban način prisutan – tabernakul! I tako je, putem uočavanja te bitne razlike, postala katolkinja.

Kad čovjek to može iskusit i doživit – zašto smo mi tako bešćutni, pa to ne primjećujemo? U Crkvi preko sakramenata ozdravljenja i euharistije Krist neprestano ozdravlja ljude i čini ih svetima.

Ako s vjerom budemo ispovjedali grijehe zle moći nam neće moći učiniti ništa nažao. SV. Tereza govori: ‘demon će se bojati mene…’. Sveci se njih ne boje.  Za ljude je spas dostupan, a za sotonu i zle duhove nije. Oni nas žele odvući u pakao kako bi nas učinili sličnima sebi.

U životu oca Pia na jednom mjestu piše: ‘Prošlu noć sam proveo vrlo loše. Ona spodoba me do pet ujutro nije prestala tući… ‘ … doživio mnoge đavolske napade…  dolazile misli očaja, nepouzdanja u Boga… ali Bogu hvala ojačan sam. Stao sam na Kristovu stranu i izbavio se iz toga. ”

Zao duh ne pošteđuje ni svece, da ih kuša napastima očaja, malodušnosti, suhoće… Znamo da je i Majka Tereza 25 godina borila se s tim napastima suhoće.

O ocu Piu u jednom drugom svjedočanstvu piše: ”želiš znati zašto me toliko tukao? Zato jer sam branio jednog od vas; jedan je bio napastovan u čistoći, i odmah smo od Gospodina postigli pomoć za njega. Momak je zaspao, a ja sam izdržavao mučenje fizički… ”

Kod svetaca su ta uznemiravanja nešto što se često znalo događati. (primjeri T.nx…  Ane K. E., … koje bi živjele godinama samo od euharistije ! … doživljavale su razna uznemiravanja zloga. …) Primjer župnika Arškog nam pokazuje kako se Bog preko njegovih iskustava s zlim poslužio da spasi mnoge duše.

I otac Pio i slični bili su u napasti da preskoče jutarnju svetu misu jer su bili iscrpljeni od nespvanja cijelu noć. A tisuće ljudi je dolazilo na te mise. I to bi bio ogroman gubitak. Jasno da ga ovo napastovanje želi onemogućiti da čini dobro. Ovaj rat u kojem se nalazimo je duhovni rat. Nije to samo jedna slika. Kad kažemo da je to jedna vojujuća Crkva – to je istina iz svetog pisma – pozvani smo boriti se ovdje na zemlji – protiv Zloga.

U molitvi Očenaša molimo: ”izbavi nas od Zloga”, u doslovnom prijevodu. Mi se borimo protiv Sotone. To je neprijatelj čovjekova spasenja. Tri su naša neprijatelja (sv. Ivan ev.) : tijelo, svijet i sotona. Sv. Pavao: ” Ne borimo se protiv stvorenja od krvi i mesa, nego protiv duhova svijeta, sa nevidljivim svijetom koji je stvaran.” Kad bi se kršćani prestali borit – ne bi bilo dobra u svijetu.

U borbi su tri oružja:

1. Molitva: pohađanje sakramenata: (misa, ispovijed); dnevna molitva koja nas čini otpornima na napadaje zloga, + Prakticiranje kreposti. Svaka krepost je na početku teška, a na kraju to postane dio čovjekove naravi. Poznat je primjer Franje Ksaverskog koji se borio za krotkost, nagao po naravi a postao pojam blagog čovjeka. Svatko od nas ima prilike za živciranje. A to je ujedno i prilika za vježbanje strpljivosti. Znamo da otresitost toliko lošeg ostavi iza nas… A možemo tu vježbati kreposti da to postane blagoslov za drugog.
2. oružje: formacija tj. duhovna izgradnja. Mi cijeli život učimo. U školi potrošimo najbolje godine svog života. A koliko smo uložili u izgradnju svoje vjere? Dakle 15 godina života možemo uložiti u školu,a u koliko smo vremena svog života uložili u vjersku formaciju? Tu bi spadalo najčešće ono što se čulo na župnom vjeronauku, ono što smo čuli u propovijedi, nešto u školi – i sve skupa to bi bilo = 2 sata tjedno! A u školi sjedimo po pet sati, pa bi to bilo najmanje 25 sati tjedno ! to je onda 1: 10. Ako nije i više. A kad tome još prirodamo utjecat TV i slično – onda da i ne govorimo, koliki je taj omjer…

Puno puta može pomoći ako znamo svoju vjeru argumentirat. Neće netko prihvatit ”bajke”. Trebamo i sami znati prepoznati zablude, djelovanje Zloga…

3. oružje: Konkretan apostolat – da se brigamo za svoje bližnje.

Imamo sad i izbjeglice. Opravdano je pomoći. No, to je vrsta pomoći u kojoj se mogu prepoznati svi ljudi. Ali mi, kao vjernici, trebali bi više pomoći onima koji su ostali – Sirijcima, da mogu preživjeti tamo. Većina od ovih su ekonomske izbjeglice – i to je nešto gdje se mogu praviti razlike. Možemo promotriti situaciju i u Ukrajini. Zašto ne pomažemo njima? To su konkretne stvari gdje smo pozvani reagirati prvi.

Svjesni smo da je Crkva ustanova koju ”ni vrata paklena neće nadvladati”… A preko Crkve imamo doći do vječnog života…