Promjena strategije
Donedavno je đavlova strategija bila uvjeriti nas da ne postoji kako bi mogao uspješnije djelovati. Što se dogodilo da on sada „izlazi iz ormara” i obznanjuje svima da postoji? Promijenile su se okolnosti jer je sada, nakon dugoga i mukotrpnoga rada koji je trajao stoljećima, đavao došao vrlo blizu ostvarenja svoga cilja da vlada Zapadom i da preko njega uspostavi svoj novi svjetski poredak. Zato se više ne skriva, nego procjenjuje da mu je isplativije da se javno očituje pred svima. Bolje reći, sada se bahato razmeće svojim „sjajem” svjestan da ga u tome nitko ne može spriječiti. U tu svrhu bira događaje koji imaju veliku simboličku vrijednost i utjecaj, kao primjerice Eurovizija 2024. ili otvaranje Olimpijskih igara u Parizu. Taj proces samo-promidžbe je sustavan, kontinuiran i progresivan. Događa se preko svetogrdnih izrugivanja sa svetinjama paralelno s veličanjem đavla u raznim inačicama. Više nego znakovito je da se ovi izljevi netrpeljivosti i mržnje odnose samo na kršćanstvo, a druge religije se ostavlja na miru. Razlog je svijest da će pripadnici drugih religija reagirati a da kršćani, makar na Zapadu, neće jer su brojčano desetkovani, demoralizirani i obezglavljeni. No to je ujedno i potvrda da sotonizam drži jedino kršćanstvo za istinskoga neprijatelja i tako neizravno svjedoči da ga prepoznaje kao jedinu pravu vjeru.

Razlozi

Što se želi postići ovim paklenim marketingom? Sotona je svjestan da je ljude pretvorio u praktične bezbošce na Zapadu i sada kreće u svoj proces masovne regrutacije. Dosada se objavljivao, uglavnom podmuklo, preko podzemne kulture, a sada to čini kroz popularnu kulturu kao i kroz sport, politiku, ekonomiju i sva druga područja života. Ova demonska očitovanja su demonstracija sile u kojoj najveći predstavnici javnoga života i vlasti spremno prihvaćaju izljeve mržnje na kršćanstvo za koje paradoksalno mnogi od njih kažu da mu pripadaju. Svi ti dužnosnici odgovorni su pred Bogom i pred ljudima ako ništa drugo onda za grijeh propusta. Jer kakvi su to kršćani političari koji se, primjerice u Parizu kada se zbivala LGBTQ parodija posljednje večere, nisu digli, napustili svoja počasna mjesta ili na bilo koji način protestirali? Oni ni nominalno ne drže do kršćanstva kao ni do kršćana koji su za njih glasovali. Štoviše, oni svojim sudjelovanjem u ovakvim nakaradnim svetogrđima obznanjuju da su prodali, ili se spremaju prodati, dušu i da im nije sporno služiti đavlu.
Kapitulacija elite pred sotonskom demonstracijom sile je također snažna poruka upravljena običnim ljudima koja bi ih trebala paralizirati i obezglaviti. Daje im se do znanja da su premaleni i preslabi da pruže otpor, da imaju cijeli sustav sa svojim strukturama protiv sebe te da ne mogu ništa učiniti. Nudi im se da se, preko jednostavnoga poklona Sotoni, priklone pobjedničkoj strani koja ima novac, medije i moć,
pa će biti nagrađeni. Prijeti im se da će u protivnom biti kažnjeni. Ruganje i „umjetničko” iskazivanje mržnje prati već sada sustavno paljenje crkava u Francuskoj i drugdje. Sljedeći korak, koji se time najavljuje, osobni je obračun u kojem nitko neće biti pošteđen ako se ne pokori. Svaki neistomišljenik bit će etiketiran, osramoćen, progonjen, procesuiran kao fanatik, osuđen, novčano kažnjavan, zatvoren, a neki će biti i fizički eliminirani.

Javni sotonizam ima i obrednu funkciju koja je možda u ovome i najvažnija. Naime, kako se kod krštenja kandidat odriče Sotone i svih djela njegovih da bi mogao postati Kristov, sada se događa obratno. Prihvaćanjem, makar samo pasivnoga, sotonizma događa se odreknuće od Krista i tako utire put za primanje demonske inicijacije odnosno izokrenutoga krštenja. Nešto od toga se događalo u komunizmu preko para-sakramenata, kao što su bili primanje u pionire i omladince, što je bilo nametnuto svima, ali ogromna većina ljudi nije na to davala svoj nutarnji pristanak.

No sada se, zahvaljujući ovisnosti o medijima i prevladavajućem praktičnom materijalizmu, postiže da se ljudi masovno, bez ikakva otpora i kritičnosti, svrstavaju na stranu đavla.

Ljudima se nudi da se, preko jednostavnoga poklona Sotoni,
priklone pobjedničkoj strani koja ima novac, medije i moć,
pa će biti nagrađeni, a prijeti im se da će u protivnom biti kažnjeni

Otajstvo bezakonja

Pavao piše Solunjanima: „Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen” (2 Sol 2,7). Kako raste otpad i mlakost među kršćanima to i zadržavanje đavlova djelovanja sve više slabi pa se on sve drskije otkriva i u samoj
Crkvi. Najnoviji primjer dogodio se u Linzu kada je mjesni biskup u katedralu dao postaviti eksplicitni prikaz Majke Božje kako rađa, raširenih muških nogu i obnaženu u donjem dijelu tijela. Tako nešto nismo imali nikad u povijesti. To je s naravnoga gledišta prosto, sramotno i nakaradno jer nitko ne radi sliku svoje majke u trenutku poroda i izlaže je na zid. S vjerskoga pak gledišta posrijedi je bogohuljenje jer se vrijeđa Bogorodicu. Ovakva bezakonja spadaju u najveća svetogrđa jer ih promiču javno Bogu posvećene osobe, koji umjesto da brane vjeru ustaju protiv nje, i to još u Božjem hramu. Iza toga stoji i krivovjerje tih kle-
rika, koje je pogubnije od nemorala jer opravdava i veliča naravnu i nadnaravnu izopačenost. Najizravnija posljedica toga je velika sablazan zbog koje će mnogi napustiti Crkvu i dovesti u pitanje svoje spasenje. Posrijedi je izdaja koja sadrži sve elemente sotonizma: protunaravni grijeh, svetogrđe, uvreda Boga, mržnja na sveto, sablazan. Čudi što se još ustručavamo nazvati stvari svojim imenom.
To je najava ili jedan od načina uvođenja grozote pustoši (Mt 24,15-17). Odnosno zloguka prijetnja koju đavao upućuje vjernicima da je njegova moć toliko porasla u Crkvi da je samo pitanje vremena kada će je „vrata paklena” nadvladati. Demonska demonstracija sile u
Crkvi je daleko pogubnija za duše od one u svijetu. No, kako je to unutar-crkveno pitanje nema nikakvih zapreka da se tome odlučno i brzo ne stane na kraj.
Pasivnost, ravnodušnost i ignoriranje od strane svih onih katolika koji su dužni i mogu očistiti ovu đavolsku ljagu njih same čini dionicima istoga grijeha. Zagonetka je zašto Sveta Stolica nije odmah kaznila toga biskupa oduzevši mu službu, svevši ga na laički stalež i izopćujući ga iz Crkve? Toleriranje ovakvoga sramotnog zločina ostavlja dojam da je to dopušteno i prihvatljivo te ohrabruje druge Jude da poduzmu još gora svetogrđa. Pohvalno je što se u međuvremenu našao jedan odvažni vjernik koji je kipu otkinuo i odnio glavu. No to nije dovoljno, već vjernici trebaju odgovornoga biskupa bojkotirati na sve legitimne načine, pa i ekonomski, dok se ne pokaje i javno okaje svoj grijeh, a u dotičnu katedralu ne treba ulaziti u nikakvoj prigodi dok se ne da odgovarajuća zadovoljština.
Križ

Zašto Bog dopušta ovo drsko izazivanje đavla? Bog koji upravlja svime služi se i ovim opačinama za dobro. Zlo se samo razotkriva, svatko ga može jasno prepoznati, izići iz pogubne bolesti relativizma i vratiti se na pravi put. Nema više prostora za nesvrstane, sada se otkrivaju namisli srdaca, i svaki kršćanin ima priliku izići iz mlakosti i opredijeliti se za dobro.

Kome je stalo do Krista ima brojne prilike za posvjedočiti za njega i tako steći izobilne milosti. „Tko god se dakle prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima” (Mt 10,32-33).

Ovo su milosna vremena koje nam pružaju tolike prečice do raja da moramo biti beskrajno zahvalni. Molimo za hrabrost kako se ne bismo dali zastrašiti ni od čega. Budimo ponosni što se borimo pod znamenom križa koji donosi pobjedu.

Prof. ddr sc don Josip Mužić, rujan 2024, Svjetlo riječi

(Isticanje teksta: admin M.G.)

Prije dvadeset i četiri godine na Halloween, sada 42-godišnji David Arias počeo je svoje putovanje u pakao. Dozivanje demona, droge, napadi i svetogrđe bili su sastavni dio njegovog života. Nakon gotovo četiri godine aktivne suradnje sa zlom i potragom za moći, Arias se polako počeo vraćati Bogu u želji za spasenjem. Nakon obraćenja Arias je sada oženjen, ima troje djece i aktivan je član Katoličke crkve te sada rado svjedoči svoja iskustva kako bi potaknuo druge na promjenu. Za ncregister.com je dao intervju u kojemu je prepričavao zle radnje povezane s ‘noći vještica’ a mi smo izvukli samo neke dijelove njegova potresnog svjedočanstva

S 18 godina zaglibio u okultno!

‘Odrastao sam u katoličkoj obitelji, ali nismo živjeli našu vjeru. Takva plaha vjera nije bila dobar temelj za trenutak kada mi je sa 16 godina umrla majka. Njezina smrt me strašno pogodila i ja nakon toga nisam znao kako vjerovati u Boga ljubavi. Kad god je netko rekao, “Volim te” ja sam se pravio gluh i u meni je rasla ljutnja i bijes.

Kad sam imao 18 godina, otišao sam na koncert s nekim prijateljima na Halloween. Nakon toga, jedan od njih pozvao me na groblje kako bi preko ‘Ouiji’ ploče dozivali demone. Otišao sam i tamo vidio prve očite manifestacije zla. Mislio sam da je to zastrašujuće ali i da je jednako smiješno. Bio sam kao malo dijete koje se igra s vatrom; bila je to igra za mene ali dio onoga što sam napravio, jednako je bilo opasno koliko i zabavno.

Ta vrsta zabave uskoro me odvela do “underground strane” koja se odvijala u praznim skladištima. Rock glazba, droga i tajni rituali na “posebnim mjestima” u skladištu. Organizatori su umanjivali rituale, pokušavajući ih učiniti normalnima, ali oni su zapravo bili sotonisti. Zazivali su zlo u svoje tijelo i u duše kojima su se onda naknadno koristili. Tako sam u kratkom vremenu tonuo sve dublje u sotonizam. Naučio sam da sotona želi biti kao Bog pa ga je potrebno darivati žrtvama. U osnovi najčešće smo žrtvovali životinje. Ja sam u tome sudjelovao četiri godine i nikako nisam mogao ubiti čovjeka što je bilo potrebno za jednu od najvećih stepenica sotonizma.

Najlakši način za ubiti ljudsko biće je abortus jer beba nema nikakvu obranu. Možete ubiti koliko hoćete beba u ovoj državi sve dok su oni još uvijek u maternici. Zato je abortus bio sastavni dio naših rituala, preko kojih smo nevine žrtve predavali sotoni. Abortus je anti-sakrament posvećen Sotoni, to sam znao i sudjelovao u tome, iako nikad nisam sam želio ubiti ljudsko biće.

Od sotonizma dobio bol i želju za samoubojstvom

‘Kako nikako nisam mogao ubiti ljudsko biće, drugi u mojoj grupi naljutili su se i jako me pretukli. Htjeli su me gurnuti dublje u pakao, ali nisam bio spreman ići. Htio sam im pripadati i imati više snage, ali ubijanje drugih ljudskih bića za mene je bilo izuzetno nemoralno. To se uzima zdravo za gotovo od većine sotonista, ali kada uzmete u obzir sve ostale zlo koje sam učinio, ubiti  čovjeka bio je samo sljedeći korak do propasti. Zahvaljujem Bogu što me spriječio da to učinim.

Moje odbijanje zla za mene je bilo bolno vrijeme. Bio sam depresivan i strašno napet. Želio sam se ubiti, mislio sam da moram tamo gdje me sotona želi. Samoubojstvo je poznato u sotonističkim krugovima kao ‘auto-žrtva’, a sotona biva počašćen tom dozom očaja koja uništava sve ono dobro u nama. U cijelom tom očaju dok sam tumarao s ogromnim teretom grijeha, još uvijek sam krio nadu da bi moglo biti bolje. Prošao sam pored katoličke crkve, a njena vrata bila su otvorena. Pogledao sam unutra, vidio raspelo i glasno uzviknuo Isuse pokaži mi snagu koju mi ti možeš dati a sotona ne može! To je bio iskren zaziv Boga, jer mi je trebala snaga kojom mogu pobijediti zlo koje sam prizvao na sebe.

Plakao sam i plakao. Bog je već tada odgovorio na moju molitvu. Vidio sam da trebam dobiti oproštenje od  Isusa kroz Crkvu, a i Isusa i Crkvu sam progonio. Moja ispovijed  trajala sat  je sat i pol; a kasnije sam išao i kod egzorciste. Bilo je olakšanje osloboditi se od zla, kao i početi primati pričest.

Savjeti za katolike o duhovnoj borbi

‘Najveća stvar koju morate znati je ta da ste s Bogom – Isusom Kristom, uvijek na pravom mjestu, bez obzira koliko teško bilo. Nadalje, naš Gospodin, Isus Krist začetnik naše Crkve, živi i dalje u Crkvi, osobito u Euharistiji. Naš Bog voli biti s nama i dati nam svoje milosti. S obzirom na ovu izvanrednu ljubav koju možemo primati od Isusa kroz Euharistiju, strašno je ironično da velik broj katolika ne vjeruje u Isusovu prisutnost u Euharistiji, ali zato svaki sotonist to zna.

Prije mnogo godina, kada sam bio u sotonizmu, slali smo svoje ljude na kasne mise po posvećene hostije za potrebe svetogrdnih rituala. Čak smo imali svoje redovite župljane koji su se prijavljivali kao izvanredni ministranti koji su nam krali pričest. Bilo je tako cijelo vrijeme. Sotonistima je uništavanje Euharistije jedan od ‘najsvetijih rituala’. Prije sam se pitao zašto? A sada mi je jasno da sotonisti znaju da je u Euharistiji Bog, živi Bog. S druge strane sotonist će učiniti sve da uvjeri katolika da tamo nema Boga kako bi ga potencijalno katolik ponižavao u sklopu sotonizma.

Kao katolici, moramo oživjeti našu vjeru u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji i pokazati djelima da smo ga primili. Mnogi katolici Isusa ne primaju s poštovanjem. A ako želimo primati Isusa s poštovanjem, trebamo tražiti Blaženu Majku koja će nam reći kako to učiniti. Bila je prva koja je primila Isusa, a ona zna bolje od bilo kojeg drugog stvorenja što Isus očekuje od nas. Također, za duhonvu borbu potrebna nam je krunica i ispovijed. Marija ima moć nad zlom odmah do Oca i Sina i Duha Svetoga.’

Aries je još dodao da se kao katolici ne bi smjeli nikako povoditi za ‘zabavnim zlom’ jer je to najveća pogreška koju mogu učiniti, ignorirati stvarnu prisutnost zla. ‘Stvarno je jednostavno: Ako želite privući zlo, stavite oko sebe prikaze zla. Ako želite privući dobro, stavite prikaze dobra’, rekao je Aries, čime se osvrnuo na zlu umjetnost  i zabavu koja se danas na veliko plasira kako bi što više zla donijela u obitelji. Dodaje da katolici na dane poput ‘noći vještica’, trebaju ići na svetu Misu, na Euharistijsko klanjanje kao i moliti krunicu i Božanskog milosrđa, jer kako kaže, upravo u tim danima zlo uzima duše za sebe, a jedini koji zlo može pobijediti je Krist i to onaj u nama, onaj kojega primamo u Euharistiji.

Izvor: dnevno.hr