Ovo se dogodilo jučer u Crotoneu u mjestu Alfieri-Scifo. Don Mattia Bernasconi i njegova skupina dječaka iz župe San Luigi Gonzaga u Milanu, nakon tjedan dana volonterskog kampa s Liberom, u udruzi Terre Joniche – Libera Terra, odlučili su zadnji dan svog boravka provesti na plaži, na moru.

Kad su stigli na mjesto, bezuspješno su tražili  zonu gdje bi mogli slaviti svetu misu. S obzirom na veliku vrućinu ovih sati i primamljivo more, don Mattia je predložio mladima da slave misu u vodi. Prijedlog je s oduševljenjem dočekan od strane župne skupine. Vijest je odmah doprla do ušiju obitelji koja je nedjelju provodila na istoj plaži i koja je ponudila madrac kao oltar. (!)

“Neodoljivo iskustvo”, rekao je don Mattia za CrotoneNews , misleći na volonterski kamp Libera u udruzi Terre joniche-Libera Terra. “Šokantno jer je zapravo uznemirilo mnoge naše misli i, naravno, šokantno u pozitivnom smislu. Bio je to tjedan izvanrednog treninga i kontakta s različitim stvarnostima i zemljom”.

Izvor: crotonenews.com

Foto: crotonenews.com

Bez komentara. 

Sigurno se sjećate don Josipa Delaša?  Javnosti je poznat po suprotstavljanju novinarima koji su upadali u crkvu i snimali u vrijeme kad je biskup zabranio mise s narodom. A što je veći grijeh: ukidati treću Božju zapovijed (!) ili u afektu izgovoriti nešto neprimjereno onima koji te napadaju? Don Josip D. je tada ispao negativac, a zapravo je želio zaštiti prava vjernika na sakramente.

Možemo zahvaliti Bogu da je bilo i onih koji su (kao ova dva svećenika) ustali u obranu prava vjernika dok je većina tiho pristala na zatvaranja i mise pred ekranom, a moglo se daleko više boriti za slobodu, makar se okupljali i naokolo crkava, na otvorenom…

A zašto opet slaviti obljetnicu? Rekao je kako je vjerojatno da nas na jesen čekaju zatvaranja, pa onda bolje da se sastajemo dok možemo. A drugo: Bogu nikada ne možemo dovoljno zahvaliti na svim milostima.

Budući da su nedjeljom po župama sv. Pričesti i Krizme proslava je bila 11.6., na blagdan sv. Barnabe, a don Jozo ističe:

Barnaba nije kukao nad teškom situacijom nakon Isusova odlaska i vidio je da treba surađivati sa Božjom milošću i počinje svoje misijsko djelovanje. Misijsko djelovanje je neodvojivo od našeg kršćanskog poziva.

Možemo vidjeti da osim evangelizacije postoji i protu-evangelizacijski zamah i da je sve veći.

(O evangelizaciji i anti-evangelizaciji je govorio i nedavno na duhovnoj obnovi – vidi video 1, i video 2 )

Što činiti u takvoj situaciji? Nasljedovati Prvu Crkvu, koja se nije zamarala odnosima snaga i koja zna da Bogu nije ništa nerješivo. S dobrom je pobjeđivala zlo, a to je i na nama.

Došli smo do toga da trebamo poučavati o osnovnim istinama vjere o Isusu, Jedinog Bogu preko koga se jedino može spasit… I danas je puno izdaja, pa okupiti u jednoj kapeli ovolike katolike – to je već uspjeh, jer je danas ugroženo i domoljublje i bogoljublje, te imamo i lažne domoljube i lažne bogoljube.

Moramo se truditi kao sveti Pavao koji je rekao na kraju: Dobar boj sam bio, vjeru sačuvao, kako bi mogli to reći Gospodinu kad jednom dođemo pred Njega.

Prorok Ilija je također primjer čovjeka koji se borio na svom putu vjere. Noa je gradio korablju sto godina i nije se zamarao s tim koliko ih propada, davao je svjedočanstvo, govorio je, tko je poslušao poslušao je, tko nije nije, stradao je.

Dar je da smo došli do ovih godina i sačuvali vjeru. To je dar kojeg moramo čuvat kako bismo mogli doći pred Gospodina i reći: Evo, Gospodine, sačuvao sam vjeru.

Danas su napadnuti brakovi, obitelji… i veliko je svjedočanstvo danas sačuvati brak, to je moralno čudo i svjedočanstvo svijetu. Želim odati zahvalnost svima vama na vjernosti Bogu i ustrajnosti.

Nekad se čini da se to ne isplati i lako se možemo predat malodušnosti, ali ne gledajmo u ljude, političare, televiziju, nego gledajmo u Boga!

Neka naša vjernost Bogu bude sve veća i  neka nas u tome prati zagovor Majke Božje! – zaključio je don Jozo, a cijelu propovijed (sa fotografijama proslave) možete pronaći na: VJERNI BOGU II

…

U srijedu, 20. svibnja 2020. nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić za „Radio Mariju“ i „Katolički tjednik“, u ekskluzivnom intervju s mr. vlč. Josipom Vajdnerom, govorio je o stanju u bh. društvu koje je nastalo najavom slavlja Svete mise za žrtve Bleiburške tragedije.

Onomu tko ne zna što se zbivalo u prvoj polovici svibnja mjeseca 2020. u Sarajevu, kako je to u uvodu rekao mr. vlč. Josip Vajdner, glavni urednik Katoličkog tjednika i portala Nedjelja.ba koji je razgovarao s kardinalom Puljićem, s pravom bi se moglo kazati: „Zar si ti jedini stranac u gradu“ koji ne zna što se u njemu dogodilo (usp. Lk 24,18).

„Ukratko, stvorena je polarizacija na one koji žele slaviti Svetu misu za žrtve Bleiburške tragedije i one koji su kategorički protiv toga. Zahvaljujući sluganskim medijima Katolička Crkva, na čelu s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, živjela je u ozračju linča te je samo zahvaljujući angažmanu policije Misa i održana“, objasnio je mr. Vajdner na početku.

Kardinal Puljić je zatim najprije zahvalio da je u mogućnosti preko ovih medija uputiti, kako je rekao, „našu poruku“.

Na početnu konstataciju i pitanje kako je on nadbiskup od 1991., koji je stolujući u Sarajevu, mnogo toga doživio i proživio, te jesu li događaji iz svibnja 2020. najgora medijska haranga na Katoličku Crkvu u ovome gradu?, kardinal je među ostalim rekao kako se može potvrditi da je to jedna od najogorčenijih harangi koja se dogodila u Sarajevu „ne samo protiv mene, nego protiv Katoličke Crkve. Svorena je klima da se ne čuje druga strana, nego mora biti istina ono što oni kažu“.

Stvorivši pojam „bleiburška misa“ sarajevski su mediji cijelu stvar predstavili kao rehabilitaciju ustaškoga režima. Malo tko je zapravo pitao što ćete to Vi raditi. Da sada ne bude nedoumica, recite nam na koju ste nakanu Vi misu slavili?

„Mislim da su ljudi mogli iz moje propovijedi saznati da sam ja molio za sve stradale, za sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, i na neki način za pokojne. To je moja nakana bila. Na kraju – to ja, kao nadbiskup, tako često molim za sve pokojne, jasno da ću uključiti, bez obzira koje vrste bili pokojni. To je moja dužnost kao vjernika – moliti za sve pokojne.“

Osvrćući se na Rezoluciju o poštivanju žrtava ustaškog režima, koja je, kako je napomenuo mr. Vajdner danas (20. svibnja) usvojena u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, a kojom se zabranjuju komemoracije žrtvama Bleiburga na prostoru BiH, nadbiskup Puljić je rekao kako, uz dužno poštovanje politici – ona ima svoja razmišljanja, a Crkva svoja. „Crkva ne moli za ustaše, Crkva ne moli za zločince, moli za ljude koji su žrtva, moli na neki način za njihove duše. Mi, time što molimo za pokojne, ne stavljamo se u njihovu prosudu i osudu, nego jednostavno molimo, to je naša kršćanska dužnost. Nisam upoznat s tom Rezolucijom, ali ako su to napravili mislim da je nisu napravili iz ljubavi prema Bosni i Hercegovini. I ja sam protiv ideologije ustaštva i također komunizma, koji je pravio zlo, i nacizma, to je razumljivo. Ali ne može nešto biti važnije od molitve kršćanske za duše“.

Nije malo onih koji su Vas pozivali – uzoriti, odustanite od mise. Kako Vam je sve to djelovalo?

„Nisam mogao vjerovati da netko uzima sebi za pravo meni određivati hoću li ja imati misu ili neću. To je, na neki način, zadiranje u područje na koje nema pravo. I zato nisam smatrao – mogli smo razgovarati – da ja trebam odustati od mise. Prvo, to je tako sastavni dio moje službe – ako mi zabrani misu onda ja nemam razloga postojanja ovdje“.

Kardinal je u nastavku odgovarao i na pitanja o tomu kako su na cjelokupnu situaciju reagirale njegove kolege iz Međureligijskog vijeća BiH: Jakob Finci, mitropolit Hrizostom i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

U medijskim istupima gosp. Jakob Finci je, uz ostalo, naveo kako „50 godina“ gleda i sluša o Bleiburgu te da je njemu ta priča vraćanje ustaštva. Na sličnom su tragu bili Izraelsko veleposlanstvo iz Tirane te Centar Simon Wiesenthal. Jeste li ipak, s obzirom da Židovi kao narod imaju gorko iskustvo stradanja, očekivali više sućuti? Jer sve je kvalificirano kao da Vi slavite misu „nacističkim suradnicima“…

Kazao je, između ostalog, kako razumije gosp. Fincija i sve Židove u Sarajevu jer oni su zaista doživjeli jednu tragediju koju, naglasio je, nitko ne niječe, i ne smije nijekati, jer je to zločin – nijekati zločine! “Ja razumijem da je to njihova bol, međutim, isto tako očekujem da i oni razumiju kako i mi imamo bol. Jer u BiH, skoro pa nije bilo obitelji da netko u njoj nije stradao. Ako ne iz toga povratka s Bleiburga – jest kad su preuzeli vlas – onda ih je po noći jednostavno ‘noć progutala’. Mi to ne možemo zanijekati!”

Priznajući kako mu je teško komentirati žestoku reakciju mitropolita dabrobosanskog gosp. Hrizostoma, koji je cjelokupan događaj nazvao „dovođenje Bleiburga u Sarajevo“ i obznanio prekid svih odnosa, kardinal Puljić je najprije naglasio kako je jako iznenađen njegovom reakcijom. „Nije bio fer što je išao prvo u javnost, nego sa mnom razgovarao. Mislim da mi – htjeli ne htjeli – nama je ovdje zajedno živjeti (…) Stalno govorim: treba imati hrabrosti pa svatko svoje dvorište očistiti, a smeće ne bacati u tuđe dvorište. I to bi bilo red kako bi se stvorilo međusobno povjerenje.“

Jedini koji je pokušao amortizirati situaciju i stvari usmjeriti u drugom toku, bio je reisu-l-ulema Islamske zajednice Husein ef. Kavazović. Neovisno što je u razgovoru za Glas Amerike, napravio sebi političku odstupnicu spomenuvši kako je odgovornost „adresirana na krivu adresu“, istaknuo je: „Kardinal će predvoditi misu u Sarajevu i to je njegova obaveza prema vjernicima“. Kako ocjenjujete njegov istup i bi li stanje bilo puno gore da on nije zauzeo ovakav stav?

„Mislim da bi sigurno bilo gore. Ja ipak gosp. reisa doživljavam kao čovjeka vjere i on je to iz vjere govorio. Tako da to duboko cijenim, jer zapravo pitanje je: nastupamo li mi iz pozicije politike, interesa ili iz vjere?! On je baš sad, u ovome vremenu kada je mjesec ramazan, kao vjernik nastupio i tu mu odajem priznanje i zahvalnost.”

Progovorilo se potom i o samoj misi 16. svibnja.

Da bi se misa uopće održala policija je morala blokirati sve oko katedrale i ograničiti kretanje na širem prostoru. Kako Vam je to sve djelovalo, na što Vas je podsjetilo?

„Bilo mi je to žalosno vidjeti. Istinski sam zahvalan ljudima koji su vjerojatno imali dovoljno informacija – nisu oni napravili to napamet. Stvorili su zaista jedan prostor sigurnosti. Ja sam zato osjećao isti dan im zahvaliti, ali me duboko duša boljela jer time zapravo šalje se poruka: vama ovdje više nema mjesta. Zato bih htio ohrabriti, da se ljudi ne prepadnu – ima nam mjesta! Ovdje smo kod kuće!”

U odjeku ovoga događaja član Predsjedništva Željko Komšić je rekao: „Sretan sam zbog činjenice da nas neprijatelji ovog grada nisu nadmudrili“. Zapravo time je i Vas i sve one koji su slavili ili bi došli na misu da su mogli, nazvao neprijateljima. Je li ovo amnestija svima onima koji bi digli ruku na Vas i na katolike? Bi li sudstvo i institucije za ljudska prava morali reagirati? I hoćete li Vi tražiti očitovanje?

„Ja vjerojatno neću, ali svatko govori o sebi. Mi znademo da on nikad nije pozitivno govorio o Hrvatima i katolicima. On nosi u sebi jednu averziju prema nama. I ja se ne mogu načuditi odakle mu ta odbojnost (…) Ovim on zapravo pokazuje što nosi u sebi.“

Hoćete li ga onda više zvati na božićni i uskrsni prijem?

„Vjerojatno do toga neće doći.“

Kardinal je tijekom razgovora odgovorio na brojna pitanja, te je na kraju poslao važnu poruku.

„Mislim da će trebati stvari hladne glave razabrati. Ne niječem da ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, ali dozvoli da imam i ja pravo (…) Moramo se naučiti uvažavati jednu druge i poštivati jedni druge, te stvarati ozračje jednakih prava. Nitko nema prednosti zato što je te nacionalnosti, te vjere ili tu se rodio, a isto tako nije ni kriv. Svi smo mi ono što jesmo. Ako želimo zdravo društvo trebamo pomoći da svatko živi ono što jest. I u tom društvu oduševiti ljude da s ljubavlju rade i izgrađuju ovu zemlju. A ne da moraju bježati iz nje. Ima dovoljno kruha u ovoj zemlji, samo moramo prestati krasti! Pa bi bilo i te kako dovoljno za sve!“, zaključio je na kraju kardinal Puljić, u razgovoru kojeg je vodio vlč. Josip Vajdner, a koji se može pogledati u priloženom videu.

KTA
Sarajevo, 21. svibanj 2020

«Ovaj virus predstavljao je tragediju za mnoge ljude. Upravo iz tog razloga Crkva ima zadatak ponuditi viziju ljudske patnje i postojanja u perspektivi vječnog života, u svjetlu vjere. Suspenzija Misa s ljudima je odricanje od nečijeg zadatka, to je snižavanje Crkve u ovisnost o državi. To je neprihvatljivo. ”