pa je Prva Crkva za to đakone odredila.

Tražila se sedmorica na dobrome glasu

pa i Stjepan bi izabran u tome času.

Ukazuje narodu na vječnost, na nebesa,

Pun milosti i snage čini velika čudesa.

U raspravu s njim dođu neki iz sinagoge

Al mudrost Stjepanova zadivi mnoge.

Podmetnu tad neke ljude da ga optuže

Pa namjerama zlim njega nevina okruže.

Da je protiv Boga, Mojsija i Zakona govorio

A on je samo onu objavljenu istinu zborio.

Pred vijeće ga vode, a on vedra čela

I Biblija piše: Lice mu ko u anđela.

A kad ga upitaju jel to tako kako kažu

On im ispriča stari zavjet sa kojim se slažu.

O praocima vjere, o Mojsiju i Josipu im kaza

Al kad ih ubojicama nazva  – došlo je do jaza!

„Tvrovrati i neobrezanih srdaca“ – oštro zbori.

„Vi se uvijek opirete Duhu Svetom!“ – tako im govori.

Koji od proroka od vaše strane nisu progonjeni?

a oni što Pravednika navještaše – oni su ubijeni.

A tog Pravednika vi ste izdali i ubili – on im reče

Niste se držali Zakona koji od Boga poteče!

Kad su to čuli u srcima su uskipjeli

I sad su se i Stjepana riješiti htjeli.

A on koji se vjere svoje ne stidi

Jasno im govori ono što vidi.

Reći da vidi nebesa otvorena on se ne boji

I Sina Čovječjeg kako zdesna Bogu stoji.

Takvo što ne htjedoše oni znati

Pa ga narod vikom van iz grada prati.

Izvan grada tamo kamenjem ga tuku

I ko da opetuju onu kalvarijsku muku.

I dok na koljenima umire, u strašnoj boli

On, kao Isus, za svoje neprijatelje moli.

Gospodine, ne uzmi im za grijeh ovo…

zadnjim snagama kaza i to snažno slovo.

I tako Stjepan usnu, opraštajući svima,

Ni u boli ne dajuć se nadvaldati zlima.

MOLI ZA NAS TI, O STJEPANE SVETI

DA SE SRCA NAŠA NIKAD NE PREPUSTE OSVETI.

I KAD NAS POGAĐA MNOGO KAMENJE OSUDE

NEK TVOJE OPRAŠTANJE NAMA PRIMJER BUDE.