Za znanost nije jasno – kako je to sveti Sharbel obavio operaciju. Bolesnica Nohad iz Libanona doživjela je paralizu lijeve strane tijela (9.1.1993.) usljed začepljenja arterija. S teškom mukom je govorila i jela. Molila se svetom Sharbelu, svecu zaštitniku Libanona.

Sanjala je svetog Sharbela pored svog bolesničkog kreveta kako je operira, a bio je u prisustvu drugog redovnika koji je pridržavao jastuk. Napravio je odličnu operaciju, s jedne strane vrata i s druge strane vrata. Kad se probudila na vratu rane su bile svježe, a šavovi su bili nevjerojatno precizni tako da kirurzi tvrde kako ni jedan kirurg na svijetu ne bi to tako dobro napravio. Bilo je to 22.1.1993.

Rekao joj je da će ti šavovi na njenom vratu biti znak za nevjernike kako bi se obraćali Bogu. Šavovi će krvariti svakog prvog petka u mjesecu kao i svakog 22.og u mjesecu, a 22. je  dan  operacije.

Ovako joj je rekao dan nakon operacije, u snu:

Operirao sam te da bi se ljudi obraćali i da vide da si čudesno ozdravila. Mnogo se ljudi udaljilo od Boga, prestali su moliti i primati sakramente i žive kao da Bog ne postoji. Molim te da sudjeluješ na svetoj misi u Annaji 22. svakoga mjeseca i redovito dolazite na misu do kraja svog života.

Na spomen svoga ozdravljenja, do kraja zemaljskog života svaki prvi petak u mjesecu, a također svakoga 22. u mjesecu tvoje pooperacijske rane će krvariti.

Tako je do dana današnjeg. Te rane s jedne i s druge strane vrata krvare. Znak. Bog daje taj znak za ljude koji su nevjernici, ravnodušni…