Kraljica Margareta je bila rodom iz Mađarske, (kao i sveta kraljica Elizabeta Ugarska). Ona je kasnije odselila u Englesku, a onda se s majkom, zbog progonstva, odselila u Škotsku kako bi pobjegla od kralja koji je osvojio zemlju.

Kralj Malkolm ih je rado primio i zavolio princezu. Iako je kralj bio dobra osoba – na njegovu dvoru stanje nije bilo dobro.

Margareta i Malkolm su se vjenčali. Malkolmovo srce bilo je omekšano ljubavlju njegove žene, ali i stanje na cijelom dvorcu se popravilo. Kraljica Margareta je učinila da su se na dvoru svi počeli bolje ponašati, dame na dvorcu su počele imitirati njenu čistoću i odanost. Svi su se počeli ponašati civilizirano.

Kralj i kraljica su im dali lijep primjer načinom na koji su molili i brinuli se za siromašne vlastitim rukama. Željeli su da svi budu sretni. Bili su blagoslov za sve ljude Škotske.

Prije nego je kraljica došla bilo je mnogo loših običaja među njima. Uporno je nastojala dobiti dobre učitelje i ispraviti krive prakse. Gradila je nove crkve i brinula se da i svećenici imaju lijepo, vezeno ruho.

Bog ju je obdario sa šest sinova i dvije kćeri. Voljela i je jako i dobro ih odgajala.

Margareta nije dopuštala da njena djeca budu odgajana u ispraznostima ovoga svijeta,  u oholosti i užicima, što je često bila nesreća onih koji su živjeli na dvorcima.

Od malena bi ih učila da imaju malu ljubav za stvari ovoga svijeta, a da s najvećim žarom traže ljubav Božju, a i da se boje Božjeg suda i grijeha.

Birala je za njih učitelje koji su bili pobožni vjernici znajući da će njihove osjetljive duše poprimiti nešto od osobnosti onih koji ih odgajaju. Riječi često mogu biti suhoparne, ali njihova djela su ono što će ostaviti dubok dojam na dječja srca.

Majka je i sama bila djeci dobar primjer pa su joj se i djeca pridružila u duhovnim vježbama i djelima milosrđa.

Svakoga dana iskreno je molila Boga da ih očuva u nevinosti i da ispuni njihove duše osjećajima za vrline koje je nastojala u njih usaditi.

Nije bila samo brižna prema djeci nego i prema onima koji su radili na dvorcu, prema službenicima kao i prema domaćinima.

U njoj su vladali razboritost, pobožnost, marljivost, ljubav, skromnost i vjera.

Njen muž i sin poginuli su u borbi protiv Engleske. Njen drugi sin je ostao na životu i prenio vijest majci. Margareta se razboljela i umra 16.11. i umrla tri dana nakon muža i starijeg sina. Svetu Margaretu j kanonizirao papa Inocent IV prepoznajući njenu osobnu svetost, vjernost Crkvi, obnovu Crkve i djelotvornu ljubav.

izvor 1 : http://fatherjulian.blogspot.hr/2012/11/st-margaret-of-scotland.html

izvor 2: life of saints, Butler