Mesija, Spasitelj, Isus, rađa se u židovskom narodu ali on nije samo za židove. On otvara vrata poganima. To čini I preko anđela, o čemu nas izvještava evanđelist Luka koji je u Djelima apostolskim cijelo jedno poglavlje posvetio krštenju poganskog zapovjednika Kornelija koji je imao viđenje anđela, a onda je poslao svoje ljude po apostola Petra… Upravo tada i Petar je imao viđenje preko kojeg je shvatio da je Božja volja primanje pogana u krilo Crkve…

…

U zoru kršćanstva, anđeo Gospodnji bio je poslan Djevici Mariji da joj kaže da bi trebala biti majka Mesije. Budući da su Židovi izabrani Božji narod, bilo je u skladu s Božanskom Providnost da se Mesija rodi među Židovima. Također je bilo prikladno da je Marija, Majka Mesije, bila židovska djevojka zaručena za židovskog muškarca, zvanog Josip. Nadalje, Anđeo je rekao Mariji da će njezin Sin zauzeti prijestolje Davida, kralja Židova, i da će njegovo kraljevstvo nad domom Jakovljevim biti vječno.

Ali jednom kada je Mesija došao na svijet, proglasio evanđelje, bio raspet, uskrsnuo od mrtvih i uzašao na nebo, jedan drugi je poslan od Boga da objavi kako kršćanstvo nije bilo samo za Židove. Nije samo da ga većina Njegovog naroda nije prihvatila, zapravo ga je razapela, jer, kako su ljudi uzvikivali: “Nemamo kralja osim Cezara”.

Evanđelje Isusa Krista bilo je namijenjeno cijelom čovječanstvu. Spasitelj je rekao apostolima, neposredno prije svojeg uskrsnuća, da propovijedaju evanđelje svim narodima. Rekao im je da će mu biti svjedoci do krajeva zemlje.

U skladu sa navještanom univerzalnošću Isusove poruke spasenja anđeo je poslan jednom poganinu. Komu to poganin treba reći? Naravno, trebao bi to reći sv. Petru koji je Isusov namjesnik na zemlji.

Ovaj govor se sastoji od tri dijela od kojih je u prvom riječ o Djelima apostolskim koje je napisao sv. Luka, o značenju anđeoske komunikacije, a zaključno sa molitvenim razmišljanjem, što to sve znači za nas.

Najprije je dobro prisjetiti se da je uloga anđela kao poslanika Božjih ne samo dosljedna nego konstantna od prvih stranica Matejeva evanđelja do završnih stranica APokalipse. Duh Sveti nam i preko toga govori: Vjeruje u anđele! Poštuj anđele! Moli se anđelima! Očekuj od anđela da budu tvoji glasnici sada kao što su bili glasnici tijekom stoljeća kršćanstva.

Sv. Luka posvećuje cijelo jedno poglavlje u Djelima apostolskim anđeoskom posjetu poganinu Korneliju i krštenju cijele njegove obitelji. Ovo poglavlje označava prekretnicu u kršćanskoj povijesti. Već dvadeset stoljeća izabrani Izraelci su bili spremni za dolazak Mesije. U Božjoj providnosti morali su prihvatiti Otkupitelja. Oni su zauzvrat bili misonari, poslani od Jahve, koji su donosili radosnu vijest cijelom svijetu.

Ali znamo što se dogodilo. Umjesto da primi Mesiju kad je došao, i vjerujući u njegovu poruku koju je podučavao, većina Njegovog naroda odbacio ga je. Doista, oni su ga razapeli jer je razočarao njihova očekivanja. Umjesto vojnog vođe koji će osloboditi Židove od ugnjetavanja pogođenih rimskih plemena, Isus je svojim sljedbenicima rekao da plate porez Cezaru. On čak dopušta da bude osuđen na smrt preko Cezarova kukavičkog namjesnika, Poncija Pilata.

Savao (kasnije poznatiji kao apostol Pavao) bio je progonitelj kršćana, čudesno se obratio. Njegova će misija postati misija u ne-židovskom, poganskom svijetu. Ali Krist, otvara vrata za pogane i prije preko apostola Petra koji krštava poganina Kornelija. Sveti Luka nam opisuje što se dogodilo.

“U Cezareji bio neki čovjek imenom Kornelije, stotnik u takozvanoj Italskoj četi. Bio je pobožan priznavalac pravoga Boga sa svim domom svojim.

Židovskom je narodu iskazivao mnoga dobročinstva i molio se Bogu bez prestanka. On u jednom viđenju, oko devetoga sata dana, jasno vidje kako anđeo Božji dolazi k njemu i veli mu: ‘Kornelije!’ ‘Što je, gospodine?’ upita stotnik očima uprtim u njega i prestrašen. ‘Tvoje molitve i dobročinstva – odvrati anđeo – uziđoše pred Boga kao žrtva podsjetnica. Tako, sad pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost nekog Šimuna, kožara, čija je kuća pokraj mora.’     Kad iščeznu anđeo koji mu je govorio, stotnik dozva dvojicu svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od onih koji su mu bili dodijeljeni na službu te ih posla u Jopu pošto im izloži sve.

S ovim uvodom sv. Luka nastavlja govoriti što se dalje dogodilo. Sljedećeg dana, nakon Kornelijeva s anđelom, Peter je imao odgovarajuće iskustvo. Imao je viziju najprije velikog platna punog svih vrsta životinja. Među tim životinjama su neke koje je židovima zabranjeno jesti. Petru je glasom govorio da jede. Blago rečeno, Petar je oklijevao. Tada je glas nastavio: “Ono što je Bog očistio ti ne zovi nečistim.”

Čim je ova vizija nestala, Kornelijevi poslanici došli su u posjet Petru. Oni su prenijeli Petru ono što im je njihov zapovjednik Kornelije naredio. Morali su pronaći Petra i odvesti ga k poganinu Korneliju. Razgovor između Petra i Kornelija je rubikon koji razdvaja stari i novi zavjet. Nemali broj prvih obraćenika na kršćanstvo bili su židovski vjernici koji su vidjeli religiju Mesije kao povlasticu izabranog Izraelskog naroda. Ne samo to, oni su shvatili da kršćanstvo sadrži mnogo pravila i praksi judaizma. Ipak, ovdje je bio očito nežidovski – poganin.

Kornlije je pažljivo objasnio Petru što ga je anđeo Gospodnji uputio da učini. Ovdje je razgovarao s Petrom kako mu je anđeo naredio da učini. Sljedeći potez bio je na strani Petrovoj. On je Petru i rekao: ” “Mi smo ovdje prisutni za sve ono što ti je Gospodin naredio!” Petar tada govori:

“Sada uistinu shvaćam da Bog nije pristran. Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno.” Petar je sažeo poruku u tvrdnju da je Isus krist – Gospodin svih. Čim je Petar završio govor Duh Sveti spustio se na sve slušajući prvog Kristova namjesnika. Petar je krstio sve svoje poganske posjetitelje – u ime Isusa Krista.

Bog je postao čovjek da bi otkupio  sve ljude, cijelu ljudsku rasu, a ne samo židove. Možemo reći da su Djela apostolska ispovijest vjer u katoličanstvo koje zapravo znači univerzalnost Crkve koju je utemeljio Krist. Mi vjerujemo da Bog želi sve da budu spašeni. Mi vjerujemo da je svakom dao dovoljnu milost da bi dosegao nebo. Mi također vjerujemo da je Crkva koju je Krist ustanovio u jeziku II Vatikanskog koncila univerzalni sakramenat spasenja.

Što to znači? To znači da tko god je spašen, dosegne nebo kroz milost koja doista dolazi od Isusa Krista, ali dolazi kroz Crkvu koju je Krist utemeljio. kao što nam kaže sv. pavao, pred Bogom nema prave razlike između židova i pogana. Sve naše sudbine za slavu Božju. Ali to znači da svi moraju imati pristup sredstvima za postizanje nebeske slave. Milost mora biti dostupna svima, a ta milost dolazi od Isusa Krista.

Kada nam sveti Luka kaže da je Petar naredio Korneliju u njegovoj kući da se krsti u ime Isusa Krista moramo shvatiti što to znači. Je li to značilo da je Petar doslovno krstio Kornelijeve u ime Isusovo? Ovo nije trivijalno pitanje. Tijekom stoljeća velik broj ljudi je bilo mišljenja da da su postojale dvije forme krštenja. Osoba je mogla biti krštena u “ime Oca, Sina i Duha Svetoga” ili samo “u ime Isusa Krista”. Crkveno učiteljstvo je trebalo donijeti formalnu odluku o tomu koje je katoličko učenje. Oo je jedina valjana forma krštenja: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Još uvijek postoje neke zajednice izvan Katoličke Crkve koje iskreno vjeruju da sakramant krštenja može biti valjano podijeljen “u ime Isusa Krista”. Pream katoličkom učenju ova forma krštenja nije valjana. Podrazumjeva se da za valjano krštenje treba imati vjeru ne samo u Isusa nego u Presveto Trojstvo.

Za naš duhovni život je važna duboka zahvalnost za naše krštenje i našu katoličku vjeru. Petar naglašava činjenicu da je Duh Sveti osobno odobrio krštenje poganina Kornelija. Kao kršćani primili smo u dušu Duh Božji. Ovaj Duh daje nam nadnaravne moći vjerovanja sve što je Bog objavio, …

Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

Papa Ivan Pavao II je prilikom svog prvog posjeta Poljskoj posjetio svetište Gospe Czestochowske. Rekao je “Poziv sina Poljske na katedru sv. Petra ima velike veze s ovim svetim mjestom, sa svetištem velike nade: “Totus tuus” (Sav tvoj), tako sam u molitvi prošaptao tako puno puta pred ovom slikom” (4 lipnja, 1979)

Što se tiče početaka, prema tradiciji ovu je sliku naslikao sveti Luka na drvenoj površini stola kojeg je izradio sv. Josip, a koju je Marija sačuvala kad je otišla živjeti u Efez, gdje se za nju brinuo sv. Ivan apostol. Prisjetimo se, sv. Luka je u svom evanđelju donio detalje (kojih nemamo kod drugih evanđelista) o navještenju, pohođenju Elizabeti, Božiću, prikazanju Isusa u hramu, pronalasku dvanaestogodišnjeg Isusa u hramu – što je zasigurno čuo od same Gospe.

Kaže se da je sliku oko 300.-e godine pronašla sv. Helena. Godine 988 ikona je došla u posjed princeze Anne, kćerke bizantinskog cara Bazila II i žene sv. Vladimira Kijevskog koji se obratio i postao prvi kršćasnki vladar Rusije. Godine 1382 princ Ladislav Opolczyk  uzima ikonu u dovrac u Belzu. Kasnije je odlučio odnijeti ikonu u svoje rodno mjesto – Opala. Na putu tamo on i njegovi suputnici su se zaustavili u Czestochowi, gradu na jugu Poljske. Sljedeći dan konji koji su prevozili ikonu nisu htjeli krenuti s mjesta. princ Ladislav je to prepoznao kao čudesan znak da ikona treba ostati tu pa ju je povjerio brizi redovnika Pavlina koji su imali samostan na Jasnoj Gori. God 1386 kralj Jagiella je sagradio lijepo svetište za samostan. Prvi izvještaji o čudesima koja su vezani uz ikonu spominju se 1402. god. Otprilike u to vrijeme vjernici počinju zvati Mariju “Zdravlje bolesnih, majka Milosrđa i Kraljica Poljske.” Uskoro, stotine hodočansika dolaze častiti sliku i tražiti zagovor Gospin.

Godine 1430 sljedebenici Johna Husa, (husiti), koji su nijekali pobožnost prema Gospi) napali su svetište. Jedan od njih je mačem oštetio sliku tako da je napravio tri reza na Marijinu licu. Nakon što je napravio zadnji rez, husit je pao i umro. zapravo, ovaj incident je čak i povećao pobožnost prema Gospi CZestochowskoj.

1655, kralj Charles Gustavus Švedski je osvojio veliki dio Poljske. Nakon toga su došli Rusi i Tartari. Nakon što je armija od 2000 šveđana napala svetište Chzestohowske Gospe redovnici Paulini su im se uspjeli oduprijeti, a za to pripisuju zaslugu Gospi. Ova pobjdeda je bitku pretvorila u vjerski rat: katolici  protiv Švedskih Luterana, pravoslavnih Rusa i muslimanskih Tartara. Vjerujući u Gospinu zaštitu poljaci su osnaženi.

…

 više na: catholicexchange.com