Nakon teološkog studija, kad je zaređen za svećenika, otkrio je uzvišenost svećeničkog poziva i shvaćao je neizmjernu vrijednost prikazivanja svete Mise. Bio je čovjek molitve, ali i akcije. Njegovi govori bili su jednostavni i praktični. Godinama je išao u pučke misije. No shvatio je kako su plodovi tog apostolata privremeni. Ljudi bi to čuli, ali nije bilo velikog utjecaja na njihove živote.

Uvidio je potom jednu drugu duhovnu potrebu: da nema dovoljno svećenika ili ako ih ima da nisu dovoljno duhovno izgrađeni. Zato je smatrao da prema prema željama Tridentskog koncila treba osnivati sjemeništa za što bolji odgoj svećenika. Zbog toga je osnovao Družbu Isusa i Marije koja će se posvetiti odgoju svećenika. Dobro je shvaćao da pobožnost puka ovisi o pobožnosti njihovih duhovnih pastira.

Tridentski koncil je također, nasuprot protestantizmu koji je tada već uzeo maha, naglašavao Isusovu prisutnost u euharistiji pojašnjavajući da je tu prisutan „cijeli Isus“, „stvarno“, „istinski“, i „bitno“.

Ivan razvija osobitu pobožnost prema Srcu Isusovu i Srcu Marijinu. Prvi je počeo slaviti bladan Srca Isusova (čak i prije objave sv. Margarete) i Srca Marijina. Zato ga papa Leon XIII u dekretu o heroizmu Ivanovih kreposti naziva začetnikom liturgijskog štovanja presvetog Srca Isusova i Prečistog Srca Marijina.

Želio je također pomoći djevojkama koje su živjele nemoralnim životom pa je u želji da ih vrati čestitu životu osvnovao jednu žensku družbu koja se brinula za njih.

Među poznatije knjige koje je Ivan napisao spadaju: Isusovo kraljevstvo, Misijski katekizam, Čovjekov savez s Bogom po svetom krštenju, Dobri ispovjednik i Apostolski propovjednik.

Slavi se 19.8.