Mi katolici Zapadnog svijeta smo najobrazovaniji ljudi u dva tisućljeća kršćanstva. Naše misli su ispunjene znanjem o svemu od atomske energije do zoologije. Naš intelekt je izoštren… Unatoč tomu što mnogi obrazovani katolici ispovjedaju katoličku vjeru nisu u skladu s onim što verbalno ispovjedaju. Nije pretjerano reći da je njihovo shvaćanje Božje objavljene istine minimalno a njihova mogućnost da objasne vjeru ili da je obrane jest infatilna.

Jedan od čindbenika koji doprinosi ovom široko rasprostranjenom zanemarivanju jest propust u shvaćanju da mi vjerujemo s razumom zato jer je vjera uzdignuće intelekta Božjoj objavljenoj istini. Nije čudo što vidimo tako masivnu obranu među mnogim katoličkim intelektualcima u Europi i Sjevernoj Americi. Nema izbora. Ili nastavljamo rasti kroz cijeli život u shvaćanju vjere koju ispovijedamo ili ćemo izgubiti taj dragocijeni dar koji smo jednom srećom posjedovali.

Kako rasti u razumijevanju onog što vjerujemo? Na mnogo načina, ali posebno preko stalnog hranjenja naše vjere na izovru mudrosti koje nam je dostupno od strane velikih katoličkih pisaca u povijesti. Najosnovnije poznavanje katoličke vjere je znati da ona ima kontinuitet. Svakako objektivni polog vjere kao Božje objave je završen sa krajem apostolskog doba. Ali već početkom drugog stoljeća bitne stvari vjere su razumljene onako kako ih Crkva razumije i danas. Postojao je razvoj nauke, ali ne prekida u bitnom sadržaju tijekom svih stoljeća.

Ovo je zadivljujuće vidljivo u pisanju sv. Ignacija, biskupa Antiohije, koji je bio mučen u Rimu 107. god. Na putu mučeništva napisao je sedam pisama upućenih na sedam različitih biskupija, uključujući onu u Rimu, koja je kako kaže “predsjedala na glavnom mjestu” i “u ljubavi održavajući zakon Kristov”. Čitajući sv. Ignacija naša vjera se jača. On nam govori mnoge stvari koje se danas odbacuju u krugovima onih koji su po imenu katolici:

da je Isus Krist osoba koja ima dokazanu povijesnost, da je on “stvarno od Davidove loze po svom tijelu, i Sin Božji voljom i Božjom moću, stvarno je rođen od djevice i kršten od strane Ivana,… i stvarno je trpio, i stvarno je sam sebe uskrnuo od mrtvih“.

Crkva koju je osnovao Krist je katolička Crkva. Ingacije je bio prvi koji je upotrijebio naziv “Katolička Crkva”. Ona je posvuda i tu je za svakoga tko želi biti istinski sljedbenik Kristov. Nitko nije poboljšao izjavu sv. ignacija da “Tamo gdje je Krist tamo je Katolička Crkva”.

Biskupi moraju biti stupovi jedinstva u svojim biskupijama. Pišući Polikarpu, biskupu u Smirni, Ignacije govori: “Ljudi koji izgledaju dostojni pouzdanja ipak poučavaju čudne nauke ne smiju vas uzrujati. Stojte čvrsto, poput nakovnja pod čekićem. To je kao biti sportaš koji se udari ali na kraju pobijedi.”

Postoji realizam kod sv. Ignacija koji djeluje otrijeznjujuće na modernu misao. Ništa manje od svetog Petra kojeg je nasljedio kao Antiohisjki biskup, Ignacije nikada nije učinio pogrešku miješajući autentičnu kršćansku ljubav sa pogrešnom sućuti koja bi odbacivala kršćanski nauk o vjeri i moralu.

Osvježava u naše vrijeme čitati o dobu mučeništva kako bi nas podsjetio na cijenu koju moramo platiti ako želimo ostati vjerni Isusu Kristu. Molio je kršćane u Rimu da ne upotrebljavaju nikakav utjeca j kojeg su imali sa vladom kako bi postigli njegovo puštanje. Ignacije je žudio za tim da se ujedini s Isusom u Njegovoj muci. “Pustite me” molio je “da me jedu zvijeri preko kojih mogu doprijeti do Boga. Ja sam Božja pšenica koja treba biti mljevena zubima divljih zvijeri kako bih mogao postati čisti kruh Isusov… Čeznem za životnjama koje su spremne za mene… Neka dođe na mene i vatra i križ i borba sa divljim životinjama… zgnječavaje udova, uništavanje cijelog tijela… kako bih dobio Isusa Krista. Učim u svoji kostima odreći se svih svojih želja, jer je moja Želja razapeta, i nema žara ili ljubavi za zemaljske stvari, već samo voda koja živi koja mi iznutra govori: “Dođi k Ocu.”

Trebamo i danas čitati takvu vrstu riječnika kako bismo ostali čvrsti u odanosti onomu koji nam je dao istinsku vjeru.

Izvor: Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

Njegovo svjedočanstvo vjere i njegovih sedam poslanica otkrivaju nam mnoge stvari:

– Kršćanstvo nije samo puka filozofija nego organizirani način života.

– Crkva je već tada bila jako strukturirana instituicja, na čelu sa biskupima kao nasljednicima apostola.

– Među crkvama u kršćanskom svijetu RIMSKA je crkva imala primat/PRVENSTVO

– ISUS KRIST  je bio priznat i voljen kao ŽIVI BOG U LJUDSKOM TIJELU I KRVI

– Sveta euharistija se štovala i primala kao STVARNA KRISTOVA PRISUTNOST NA ZEMLJI

– Duhovni ŽIVOT VJERNIKA JE BIO USREDOTOČEN NA OSOBU ISUSA KRISTA, tako da su kršćani doslovno bili “nositelji Krista” za čiji život je Isus bio nadahnuće

– Početak tog duhovnog života je bila VJERA U ISUSA Krista, koja se očitovala U NESEBIČNOJ LJUBAVI prema drugima iz ljubavi prema Bogu

– Crkva koji je Isus osnovao je Katoliča crkva. Ignacije je bio prvi koji je koristio taj izraz KATOLIČKA CRKVA. (KATOLIČKA – SVEOPĆA) Njegova je poznata izreka: “GDJE JE ISUS, TU JE KATOLIČKA CRKVA.”

– Ignacije HERETIKE OPISUJE kao NAJGORE BOŽJE NEPRIJATELJE, riječima koje našim ušima mogu zvučati čudno: “divlje zvijeri, jadni vukovi, bijesni psi, kukavički ugrizi, životinje sa ljudskim licima, grobnice i stupovi grobnica. đavolski korov, parazitske biljke koje nisu poslane od Oca i koje su spremne za vječnu vatru.

-Naš ŽIVOT NA ZEMLJI je SAMO PRIPREMA i trening za život u nebu, s Bogom.

– TAJNA SREĆE, čak i u ovom životu je totalno podlaganje svoje volje BOŽJOJ VOLJI koju je objavio Isus Krist.

…

Poslanice sv. Ignacija je najsjajniji dragulj rane kršćanske književnosti. Ne zaboravimo činjenicu da je Ignacije biskup, nasljednik sv. Petra u Antiohiji, jedan od najranijih veza sa nadahnutim autorima Novog zavjeta.

Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

Poslanice sv. Ignacija na engleski – audio:https://www.youtube.com/watch?v=GQJfDhJW1Wk