Biskup Joseph Strickland po prvi puta je u Međugorju, skupa sa grupom hodočasnika iz Amerike.  “Hvaljen Isus!” – je vaš lijepi pozdrav – počinje biskup propovijed, a onda se osvrće na prvo čitanje na današnjoj svetoj misi – o Davidu i Golijatu. Početak ukazanja Gospe u Međugorju bilo je u vrijeme komunizma i ljudi su se sigurno tada osjećali kao David u borbi sa Golijatom pitajući se kako se možemo protiv njega boriti. Ali uz Božju pomoć može se. U životu svakog od nas postoje trenuci kad smo kao David u borbi sa Golijatom. (…)

U susretu s jednom od vidjelica jučer prenosi poruku da moramo moliti za svoje svećenike te ih ohrabriti da budu sveti, da budu svećenici čije srce poslanja jest da budu marijanski i euharistijski.

Gospa nikad nije htjela ljude privlačiti k sebi nego k svome Sinu: “Sve što vam rekne učinite!”

Biskup spominje iskustvo penjanja na brdo ukazanja te kako je nekada razmišljao (tipično američki): “Zašto taj put ne poboljšaju?” Ali je onda shvatio da je upravo u tomu ljepota. Kad bi bio popločan i udoban izgubio bi svoju ljepotu. Stjenovit je, baš kao što je i život stjenovit. I to je jedno iskustvo o kojem hodočasnik može razmišljati kad se penje na brdo ukazanja ili na brdo Križevac.

U današnjem evanđelju vidimo Isusa koji želi donijeti čovjeku ozdravljenje, a tu je čovjek sa usahlom rukom i farizeji koji žele napasti Isusa. To je scena koja se u evanđelju tako često ponavlja: Gospodin Bog dolazi sa svojom ljubavlju i milosrđem, a biva odbačen od vjerskih vođa. No on svejedno donosi ozdravljenje.

Svatko od nas ima nešto usahlo u svom životu, nešto što želi da Gospodin dotakne, pa ga molimo da nas ozdravi. Možda to neće biti kada mi to želimo i kako mi to želimo, ali Isus donosi ozdravljenje.

NASTAVIMO HODATI

Tako je hladno vani,
Tako hladno.
Srce mi se ledi
Kad slušam
Taj zvuk tame što odzvanja.
Moj pastiru dragi,
Ja sam samo ovca
no ipak znam
nije vrijeme za skrivanja.

Pastiru dragi, slušaj …
Kakva je to glazba?
… Tako je hladno.
Ne zvuči tako lijepo
Ko Ona  stara, davno znana.
Tako je hladno. Huči.
Pastiru dragi,
Volim slušati tvoj glas,
Tako miran,
a opet
tako hrabro zvuči.

Nastavimo hodati,
Pastiru dragi,
U Svjetlu
Gledajući Nebo
U strahopoštovanju.
Nastavimo hodati
Prema križu tamo,
Prema Nebu
noću,
kao danju.

***

LET’S KEEP WALKING 

It’s cold outside,
so cold.
My heart freeze
when I listen
sounds of dark.
It’s so cold outside.
My shepherd dear,
I’m just a little sheep
but I know
it’s not time to hide.

Shepherd dear,
listen…
What kind of music is that?
… It’s so cold.
It doesn’t sounds lovely,
as One, Old known.
It’s so cold.
Shepherd dear,
I love to listen
your voice
peaceful,
yet so bold.

Let’s keep walking,
shepherd dear,
in Light
looking Hevaen
in awe.
Let’s keep walking
toward the cross
and Heaven
above.

M.G., 12.11.2023.